| ...........,.............. |
| VOLIM SAMO TEBE NAJVISE NA SVETU. VEOMA SI ZGODAN. JA SAM SIGURNA DA TI OSETIS KOLIKO TE VOLIM I AKO SI VEMA DALEKO. VOLI TE B.L. G. |
| Utipkao NIKO I NISTA BEZ G...A - 05/07/2008 u 11:51 Komentari (0) |
|
|
| Jednom |
Znam jednom ću te opet sresti-
srce će lupati jako,
znam želim te opet sresti,
a znam da ne treba tako.
Srest ću te opet ponovo,
nakon svih ovih godina,
odavno te videla nisam,
i odavno nisam tvoja jedina.
Znam da ću te jednom sresti
i da ti tada neću reći,
sve što godinama čuvam u sebi,
neću ti reći ono što krijem,
ono što osećam prema tebi.
Kada te sretnem biću nema,
kao da prvi put te vidim,
kada te sretnem biću kao sena,
ništa ti neću reći,jer se stidim.
Prećutat ću tada mnogo toga,
što bih želela tebi reći,
neću ti reći da te sanjam,
da sanjam o onoj davnoj sreći.
U snovima mojim često te sretnem,
i tamo ti kažem sve što želim,
i na kraju ti uvek kažem istinu
da srce sada sa drugim delim.
Puno je godina prošlo,
promenilo se mnogo toga,
al' ti si zauvek bio i ostao
maleni deo srca moga.
Znam da ću te jednom sresti
i znam da ću zaplakati tada,
jer znam zauvek istinu pravu
prva ljubav ne bledi nikada! |
| Utipkao Nidia - 05/07/2008 u 11:46 Komentari (1) |
|
|
| Tvoje oči |
Ko da sunce me miluje
osećam vreli dodir na sebi,
dodir nežan poput svile,
to me miluju tvoje oči
što igraju ko dve šumske vile.
Ko da me zvezde sjajne ljube
ko da me dečija ruka mazi
tvoje me oči miluju nežno,
baš kako anđeo po oblaku gazi.
Plava svetlost u njima sja
ko da mi nebo miluje dušu,
tvoj mi pogled napaja telo,
ko kiša žednu zemlju u sušu.
I dugo me tako u polumraku miluju
tvoje oči snene,
u njima vidim svu tvoju ljubav
dok mirno ležiš kraj mene. |
| Utipkao Nidia - 05/07/2008 u 11:37 Komentari (0) |
|
|
| odustajem |
Odustajem, odbacujem
svoj život od sebe.
Odbacujem sve lijepe
stvari iz
života moga.
Odustajem od toga
da sretne učinim druge,
da vide na mom licu osmijeh.
Odustajem od svoje
sreće koja i onako već dulje
vrijeme tu nije.
Odustajem od tvoje ljubavi
koju i onako nemam.
Odbacujem sva prijateljstva
koja u tuzi učinu me sretnom.
Odustajem, odustajem
od svega što ljudima treba.
Odustajem i odbacujem
sve draži života moga.
Odustajem i vraćam
svoj život na početnu stranu
kako bi mogla ponovno
proživjeti dane
i snivati sne…
U kojima se sreća moja nalazi
|
| Utipkao suzy Q - 05/07/2008 u 11:35 Komentari (0) |
|
|
| ne izgleda sve onako kako jest |
iste snove smo sanjali,
istim smo ulicama šetali,
u istom se parku skrivača igrali,
iste smo pjesme svirali...
pod starim hrastom smo se poljubili
prvi put one davne godine,
malo smo toga tad slutili,
ništa nije isto bez tebe...
ponekad gledam sa prozora,
u parku lišće se žuti k'o nekada,
ponekad mi nedostaješ,
ponekad iz mojih misli satima ne nestaješ...
a sretna sam kad kažu mi
o tebi bilo kakvu vijest,
ponekad znam da lažu mi
jer ne izgleda sve onako kao jest... |
| Utipkao umihana - 05/07/2008 u 10:12 Komentari (0) |
|
|
| Nemoj misliti |
Nemoj misliti da je to sto sutim
razlog da pomislis da nemam sto reci.
Ja samo potiho u sebi slutim
nesto za sto je tesko pronaci rijeci.
I osjecam osjecaja duboko more
i plimu koja ih iznova nosi.
I valove sto se u meni bore
i donose sol u tvojoj kosi.
Osjecam ceznju starih dana
koja me opet dovela k tebi.
I bol daleku sto ju cak ni sama
ne bi nikada oprostila sebi.
Osjecam sebe u zagrljaju tvom.
Toliko vatre u tvojim ocima...
I poljupce tvoje na licu mom
sto donose mir svim teskim nocima.
Ali nemoj misliti da to sto sutim
znaci da sam rekla sve sto je na dusi.
Neka te ne prevari ni to sto slutim
da dovoljno je malo da sve se srusi.
Nemoj misliti da je osmijeh moj
dovoljan da pomislis da ja sam sretna.
Puno je bitniji onaj tvoj...
Jer tuga je moja tek neprimjetna. |
| Utipkao Loah - 04/07/2008 u 17:46 Komentari (0) |
|
|
| .................................... |
Oduvijek sam mislila : ¨ Ne, to se ne može meni dogoditi¨ . Kako sam se samo grdno prevarila. Uvjerena sam bila kako je to samo sa televizije, neke dobre meksičke sapunice, meksičke, čak ne naše domaće. Kakva ironija!! Pišem ovo, s podsmijehom.
Tko zna, možda tada nisam bila dovoljno odrasla, ne znam. Doduše, nisam ni danas puno starija. Možda samo zrelije razmišljam, ili me to životno iskustvo toliko promijenilo. Koliko god gorko bilo, nabolje sam se promijenila, barem tako mislim sad. Kao da sam se ¨napokon¨ upoznala sa životom i onim što on donosi.
Dakle, krenimo otpočetka. Srednja škola, učenje, petice, izlasci, i naravno što još nedostaje?!! Dečki...tako to ide kod nas. Barem mislim. U to vrijeme, dakle 15,16 godina nisam bila za nekakve veze. Ne mogu reći da nisam voljela dečke, dapače, jesam, ali škola i tulumarenje, uglavnom s curama bilo je primarno. Dečki kako dođu, tako otiđu, smatrala sam. Nisam tip koji se zaljubljuje često, te dečki s kojima sam bila tada, bili su prolazni u mom životu. Posebno bih željela istaknuti, nisam bila ¨laka cura¨, blago rečeno, jer iako sam s dečkima uglavnom samo brijala, nisam ih mjenjala samo tako. I tako je prolazilo vrijeme, bila sam normalna tinejdžerka. Sve je išlo svojim tokom, kako je trebalo. Živjelo se za vikende. Tako je i danas, priznajem.
I onda.... Večer je, petak, upoznali smo se se u jednom kafiću, meni poprilično nepoznatom, ali kako je najbolja prijateljica tamo krenula izlazit s dečkom, ja sam im se tu večer pridružila. Danas se pitam, je li bolje možda da nisam uopće išla?! Nikad to neću saznati. U početku sam si s tim razbijala stalno glavu, sada više ne. Sada je to iza mene. Zbilja.
Upoznali smo se. Ništa posebno, nije mi se previše dopao. Čak mi je za oko zapeo neki ljepotan, ali rekla sam, presavršen je za mene. (kasnije sam i bila s njim)
I tako, dan – dva kasnije, prijateljica mi je rekla kako je on pitao za mene, al ja sam samo odmahivala glavom. Nije bio moj tip. Tražila sam neke ¨savršene¨, barem približno. Vjerujte, danas mi je to smiješno.
Nego, javio mi se, i počeli smo se dopisivati. Onako, prijateljski. Znala sam ja što on hoće. Ja sam uporno to odbacivala. Ne znam zašto sam mu odgovarala na poruke, i pristala na zajednički izlazak, a nisam htjela bit s njim, smiješno, ironično?!! Prvi izlazak bio mi je, onako, pomalo napet. Nismo se otprije poznavali, pa su razgovori tekli malo čudno. Znate već kako to ide. I on je bio malo sramežljiv, a i ja priznajem. Tu večer završili smo na jednom osamljenom mjestu, ali nismo bili skupa. Opet ja, glumila sam nešto. Nisam htjela. Dan danas se pitam zašto?! Bi li danas bilo sve drugačije da sam tada postupila drugačije.. Nikada neću saznati, to me najviše boli. I sada drhtim i ježim se samo pri samoj pomisli. Otada smo se pomalo razdvojili. Ja sam bila preponosna da priznam da mi se dopao,i to jako.. On se normalno nije htio ponižavati više?! Mislim tko i bi?! Više se i nesjećam kako smo se dalje počeli dopisivati, ali krenulo je, nasreću. I tako je vrijeme prolazilo, a ja sam sve više, više, i više ga zavoljela. Bio mi je sve u životu, makar nismo tada još bili skupa. Napokon je došao i taj dan kada smo prohodali. Dogodio se 9 mjeseci nakon što smo se upoznali. Zbilja sam postala oduševljena njime, njegovim postupcima samnom, i svemu što je činio da nam lijepo bude skupa. Ja sam bila presretna. Ljetom smo odlazili na more skupa. Moji roditelji su bili skeptični hoće li me pustiti, ipak imala sam 16 godina... Za njih je to bilo prerano. Ja sam znala da idem. Znali su i oni da me jednostavno moraju pustiti, jer iako ne, ja idem. Na sve sam bila spremna.
Svaki slobodan trenutak smo provodili skupa. Mislila sam to je to. Valjda sam bila još premlada. Zaljubljenost je prerasla u zrelu, vjerujte jako zrelu ljubav. Sigurna sam. Prolazilo je vrijeme, mjeseci, godine i godine... Isto tako, normalno bilo je i malih svađica, ali to sam zanemarivala. Smatrala normalnim. Trajale su sve dok me nije zagrlio, poljubio ili samo pogledao kako je samo to on znao. Međutim jedna svađa i danas me boli. Jedan moj krivi postupak, ali samo jedna kriva riječ sve je uništila, do temelja. Ne krivim samo sebe, i on je i više nego ja kriv. Tu noć je proveo s drugom. Bila sam skrhana. Odmah mi je ujutro na kavi to priznao. Nisam znala, kamo sa sobom?!! Što da radim?! Previše sam ga voljela da mu ne bi oprostila. Znala sam da neće sve biti kao prije. Pala sam na isprike kako su oboje bili na mrtvo pijani. To se pokazalo presudnim. I od te noći je prošlo 6 mjeseci. Zbilja je bilo sve ko i prije. Uopće se nisam zamarala previše s tom prevarom. Nisam dopustila da nas to uništi. I on se trudio.
Tog dana, probudila sam se, onako kako se kaže, na krivu nogu. Njegov iznenadni poziv pobudio je u meni sumnje da nešto se zbiva. Kao da sam znala. Otišli smo na kavu.... i tada sam saznala. Ostala je trudna. Da, rodit će za 3 mjeseca?! Ajme, koji osjećaj, ne mogu to opisati riječima. Preteško je. Bol, šok, nevjerica, kraj. Kraj svega. Tako je i bilo. Prekinuli smo, jer smo i morali. Morali su se oženiti. Morali, u 21. stoljeću, MORALI. Da, istina je. Njezini roditelji su to zahtjevali. A on.. tko zna.. Znam da to nije htio, morao je, tješim se i danas. I tada, kao da je došao i moj kraj. U školi sam pala, ocjene pogotovo, moji su se bojali da neću završit razred ili, još gore da ću morat na psihijatriju. Takvo je moje stanje bilo. Ničim se nisam hranila, samo vodom i kasnije infuzijom... Bilo je stravično teško. Prošlo je mjesec dana, iako sam znala da će se oženiti, da će imati bebu s drugom, makar smo mi to planirali, vidjeli smo se. Plakali smo 2 sata bez prestanka. Sve dok nas nije zaboljela glava i došlo slabo. Znala sam tada da me voli još uvijek. Morali smo se rastati. Više nema povratka. Svatko svojim putem. Ne, ne i ne.... Samo mi se vrtilo jedno pitanje glavom : kako dalje?! A željela sam dalje. Bože, pa to je samo jedno ljubavno razočaranje. Bit će ih još... ?!
Nedugo zatim, oženio se. Dobio je sina. Jednom mi je prilikom rekao, da ako bude curica zvat će se mojim imenom. Rekla sam da će tim samo raditi probleme.
Ja sam tonula i tonula. Nakon nekog vremena sam odlučila živjeti i disati punim plućima. Počela sam ispravljati ocjene, jesti, doduše, pomalo, ali trudila sam se. Željela sam to. Polako sam se oporavljala. Međutim, koliko se se god trudila sama, bojala sam se da on nije dobro. To se i potvrdilo. Od prijatelja sam saznala da mu je teško. Da ne želi ženu koju je jednom u životu vidio.... ali nisam smjela ništa poduzimati. Znate kako se kaže : što Bog spoji, čovjek neka ne razdvaja. Toga sam se čvrsto držala. Vjera i Bog također su mene izvukli. Srećom...
I sada kada je prošlo već mnogo vremena, još je u meni. Znam da i on mene voli. Poslao mi je nedavno i poruku. Ja nisam odgovorila. Ne želim se mučiti. Zašto mi je poslao ni sama ne znam. Nije ni važno, govorim si stalno.
Nego, znam da je ovo samo jedno razočaranje, o kojeg sam mnogo naučila. Pomoglo mi je da shvatim kakva sam osoba. Ponosim se sobom i mojima što su me ovom svemu naučili. Ne mrzim nikoga. Niti nju, njegovu ženu, a kamoli njega ili to malo predivno njihovo stvorenje. Ne, to nije za mene...
Možda se neki pitaju kako sam danas. Mogu reći, dobro. Katkad, odlično. Imam dečka koji me voli i kojeg ja volim, već pola godine. Lijepo mi je. Nisam ni sa kim bila poslije njega, bojala sam se, previše.
Na kraju, svjesna sam da ima i puno gorih stvari u životu. Ne moram ni nabrajati koje su, ali samo želim podijeliti svoje iskustvo s nekime, tko bi me mogao barem malo razumjeti ili samo htjeti razumjeti.. Za mene je to tada bila najveća tuga, žalost. Nekima je možda smiješno. Nije mi to važno. Različiti smo i doživljamo sve na drugačiji način. Cijenim to.
Sada smo dva različita svijeta. Život teče dalje. Tko zna, ako nam je sudbina bit ćemo skupa, kad tad. Neću se više mučiti, boriti, i pustiti da moje najljepše godine odu u nepovrat, i da kasnije žalim. Sada sam jača, hrabrija osoba negoli prije. Živim ko i svi ostali. Zadovoljna sam. Ipak, katkad se samo rasplačem.. ali i to je uz sadašnjeg dečka, rijetko. Shvatila sam da, nikada, ama baš nikad ne smijemo odustati. Naprotiv, što te ne pokopa, to te ojača. Toga se čvrsto držim.
|
| Utipkao someone - 04/07/2008 u 17:09 Komentari (6) |
|
|
| My simpathy |
| I won a be something great.Like a lion like a...like a... my sympaty .... I love him beacose 1.He's great with kids 2.he has sinews.Amd becaus many things more. |
| Utipkao 4B JOVAN MIKIC - 04/07/2008 u 14:23 Komentari (1) |
|
|
| Moj kraj |
Ležim…
Oko mene tišina…
Čuje se samo jedan glas…
Glas koji teško govori…
On govori…
Govori da nisam
pri svijesti i da ne čujem ništa…
Govori
da ne zna hoću li opet ustati,
vidjeti ovaj svijet…
Govori…
A ja pokušavam…
Pokušavam oči otvoriti…
Ali ne mogu…
Hoću li ikada ikog
Više vidjeti…
Hoću li ikada moći
drugima reći
koliko ih volim,
koliko mi je do njih stalo…
Hoću li ikada moći
otkriti sve svoje tajne?
Čujem…
Čujem još slabo
neki glas u daljini…
Ne mogu više…
Odlazim…
Predajem se…
Ne čujem više ništa…
Ne vidim više nikog…
Zar je to doista moj kraj?!
|
| Utipkao suzy Q - 04/07/2008 u 12:36 Komentari (2) |
|
|
| život je zelena reka |
kad zavoliš nekog
kao što sam tebe volela ja,
seti se mojih uplakanih očiju,
seti se kako sam tužna ostala...
i nasmešsi se
jer veruj da ću te preboleti,
nikad me ništa više kao ova ljubav neće zaboleti...
i znaj da neću plati,
ni jednu suzu neću pustiti,
samo ću "volela sam te", kad se sretnemo, izustiti...
i znam biće tebi tad teže,
jer svatićeš šta smo imali mi
a šta imaš sad samo ti...
ali neka...
život je zelena reka...
odnio nas je na različite obale... |
| Utipkao lady - 04/07/2008 u 12:27 Komentari (0) |
|
|
| LUTKA |
| U JEDNOM KUTKU STOJI LUTKA. TAKO JE MIRNA,TAKO JE CUTKA. ALI VEOMA JE GLUPA, I AKO JE MNOGO SKUPA. NE ZNA DA PLESE,NE ZNA DA SE KUPA. NE ZNAM STA CU S'NjOM, MA NEK JOJ BUDE S'BOGOM. NEK' SEDI U TOM KUTKU, I NEK' SE DIVI KENU LUTKU. |
| Utipkao BARBARA 4B JOVAN MIKIC - 04/07/2008 u 10:56 Komentari (0) |
|
|
| DOSADNA SESTRA |
| MOJA SESTRA NEMA MIRA, STALNO ME ZA USI DIRA. PA SE NESTO KIKOCE, ONA I NjENE DRUGARICE ZLOCE. ONDA SE KAO IGRAJU, USTVARI MENE VREBAJU. NE MOGU TO DA PODNESEM, ZATO POMAGAJTE MOLIM VAS, VASA POMOC CE BITI MOJ JEDINI SPAS. |
| Utipkao Pisac 4B razreda Jovan Mikic - 04/07/2008 u 10:43 Komentari (0) |
|
|
| ............... |
Voljela sam ga...da, sada znam da jesam..voljela sam ga polovinom svoje duse, jer je ona druga pripadala onome koji je vec davno trebao da bude zaboravljen...‚ali to sada nije ni vazno...
Jedan mali djecak postao je moj san, pa moja stvarnost...Za jedan dan promijenila sam zivot, sebe.Onaj koga do tad nisam nikada ni pogledala, postao je moje ogledalo za cijeli zivot..
I ko bi me sad razumjeo..ovako zbunjenu, dok se samo iznova sjecam i sjecam...Sjecam se svega, svakog dodira, svakog pogleda, rijeci i onih prikrivenih suza koje su nam se ponekad caklile u oku od srece..I ko je mogao tako prejake da nas rastavi?
Zar ta sudbina nije cudna?Spoji dvoje potpuno razlicitih ljudi koji toliko odgovaraju jedno drugom...ali kako spoji tako i rastavi..Pa onda bolje da nas nije ni spajala...jer mnogo je tesko kada ti neko priraste za srce...
I sta mi sad vrijedi sto pisem sve ovo...Zasto kad me on ne cuje...vjerovatno misli da sam ga zaboravila i prevrce se u krevetu od pomisli da sam kraj nekog drugog sretna..i nikada nece saznati da je on bio moj cilj, moja potreba i navika...
Da, upravo navika, jer poslije svega i poslije svih uvijek sam se vracala na njega, a to i sada radim..
I svaki put kazem da za mene jesen tek pocinje...pocinje u mojoj masti, u mojim sjecanjima..I zivjecu sa uspomenom koja ce ici uz mene svaki put kad prodjem tom ulicom, sjednem na tu klupu, sidjem tim stepenicama, stanem uz tu ogradu, naslonim se na taj zid...i onda...ako jos ikada prodjem tim hodnikom...ne, ne mogu ni da mislim..jer znam...Bas tada ce on da izleti onako nestasno iz ucionice, da me pogleda i dobaci nesto tek tako da skrene paznju.
Da li ce tada imati hrabrosti da mi prizna da me jos uvijek voli...
...svjesna sam da se ti dani nikada vise nece vratiti, ali i da ce ostati jedan vazan dio mog zivota...i kad se jednom sretnemo znam da necemo moci usprotiviti se nasim zeljama...zeljama koje nas i dalje navode da se prepustimo jedno drugom...
E do tada zelim ti svu srecu ovoga svijeta, da ljubis druge, ali da ti nijedna ne uspije zamijeniti mene...
|
| Utipkao xxxx - 04/07/2008 u 01:06 Komentari (5) |
|
|
| umornost |
| Ja sam ta drakula koja ne moze da spava oka ne mogu da zatvorim od nemira. Vrag mi ne da mira. I sad ce tata da me natuce i da me u krevet odvuce.Ali kao sto ja u jednoj pesmi rekoh tate su maze posle ce mi se izvinjavati i gnjaviti.Zato sam ja sad opustena a ne zapeta kao puska HARLIJA BENA. |
| Utipkao Pisac 4B razreda Jovan Mikic - 04/07/2008 u 00:20 Komentari (0) |
|
|
| ....... .... |
| IMALA SAM JEDNO KUCE BILO JE LEPO KAO LUCE.I KADA SAM SE JEDNOG DANA PROBUDILA UZBUDENO SAM SE OSECALA.ALI NISAM ZNALA ZASTO.NARAVNO TO JE BIO DAN KADA SAM ISLA NA BAZEN.LEPO JE PROTICAO DAN.BILO JE LEPO SUNCNO VREME.ALI SAM OSECALA DA MI NESTO FALI.ALI NISAM OBRACALA PAZNjU NA TO JER SAM MISLILA DA JE TO SAMO ZBOG UZBUDENOSTI.KAO STO SAM VEC REKLA SVE JE LEPO PROTICALO DOK NISAM IZASLA DA DAM KUCETU JESTI.A KAD SAM MU OTISLA DATI JESTI NIJE GA BILO.ZVALA SAM GA KUKAVICKIM I UPLASENIM GLASOM.ALI NIJE BILO SVRHE NIJE SE ODAZIVALO.TADA SAM BRISNULA U PLAC.I PLAKAJUCI ZASPALA.NISAM NI JA NI MOJA MAMA NI ,MOJ TATA, NI MOJA SESTRA NIKO U PORODICI NIJE ZNAO DA SAM OBOLELA OZBILjNO.NISAM USTAJALA SATIMA.BEZ OBZIRA STO SU ME RODITELjI BUDILI.MISLILA SAM SAMO O MOM JEDINOM NAJISKRENIJEM, NAJSLADEM, ZIVOTNOM PRIJATELjU O MOJOJ KUCI.BILA SAM KAO USPAVANA TUZNA PROPALA NIKO I NISTA.KADA SAM SE NAPOKON PROBUDILA NAKON 3 DANA NISAM ZNALA GDE SAM.PROBALA SAM DA USTANEM ALI NISAM MOGLA.NI DAN DANAS LEKARI NE ZNAJU KOJA JE TO BOLEST.SAMO ZNAJU DA SU MI SVI MISICI U MOZGU SE SAPLELI I DA SVAKI MOJ POKRET MAKAR I UZDISAJ CE ME KOSTATI JAKOG BOLA.JUCE MI SE VRATILA MOJA MALA NAJBOLjA PRIJATELjICA KUCA DOMINA.JA SE JAKO TESKO OPORAVLjAM.ALI JA CRPIM SNAGU IZ NjE.ZATO MOLIM NAJVISE NA SVETU KO OVO PROCITA NEKA NAPISE NEKI KOMENTAR JER CE ME SAMO TO OPORAVITI.ZATO CE ME OPORAVITI STO ME JE OVO KOSTALO SILNIH SUZA OD BOLOVA PRSTIJU PRI KUCANjU. |
| Utipkao Pisac 4B razreda Jovan Mikic - 03/07/2008 u 23:52 Komentari (2) |
|
|
| željela sam... |
Željela sam biti netko
tko zna što želi.
Željela sam biti netko
s ciljem u životu.
Željela sam biti netko
tko zna za šalu.
Željela sam biti
tajanstvena.
Željela sam voljeti,
ali nisam mogla.
A sad znam da sam
to i postala i da to
mogu biti…
Da mogu biti osoba!
|
| Utipkao suzy Q - 03/07/2008 u 22:28 Komentari (1) |
|
|
| TATA |
| STO SU SVE TATE TAKVE MAZE, PRAVE SE DA DECU PAZE. A U STVARI IH TUKU I ZA USI VUKU.PA SE POSLE IZVINjAVAJU OPET SE PRAVE DA IH VOLE PA SE KLANjAJU.ALI DECA SU HRABRA ZATO IM OPALE JEDNU CUSKU I RAZBIJU IM NjUSKU.POBEGNU OD KUCE PA TATA OD BESA SKAKUCE.MAMA MU ONDA KAZE ZAR NE VIDIS DA TE DETE PO PODU MAZE.BOLjE UD'RI GLAVOM O ZID TAKO CES BRZE POBOLjSATI VID.PA CES LEPSE PROGLEDATI KROZ NjEGOV ZIVOT KAKAV CE ON BITI PILOT.TATA ONDA VEZBA JOGU PA SE MOLI BOGU.I TAKO PRODE TATIN DAN OSTANE U SOBI SAM. |
| Utipkao Pisac 4B razreda Jovan Mikic - 03/07/2008 u 19:59 Komentari (2) |
|
|
| ¤¤¤¤¤¤ |
¤¤ NISAM TE NAPUSTILA ZBOG DRUGOG MUŠKARCA
NAPUSTILA SAM TE ZBOG DRUGE ŽENE, ONE KOJA
NISAM BILA KAD SAM BILA S TOBOM ¤¤ |
| Utipkao zaboravljena - 03/07/2008 u 19:53 Komentari (1) |
|
|
| te noći.. |
te noći -tolike riječi su izrečene,
u jednom trenu sve rasprsnulo se,
sve latice s ruže ljubavi otpale su.
Jedna ljubav pretvorila se u mržnju
reci mi iskreno da nikad nisi me volio
da sve bila je samo iluzija
koja je sada otvorila svoja vrata,
i poput kule od pijeska se srušila
Reci mi ako imaš snage da si me samo izigrao,
da si me gazio,
nadu mi lažun ulijevao
a na kraju to sve lažno mi oduzeo!!! |
| Utipkao zaboravljena - 03/07/2008 u 19:47 Komentari (0) |
|
|
| VOLIO JE DUGO, DUŽE OD VJEČNOSTI |
-opet sam ga srela, sjedio je na stepenicama
i pušio cigarete. nasmijah mu se jer mi je pričao
o djevojci koju je volio.
-sretnem ga nakon mpet godina, bio je isti, pušio
iste cigarete, sjedio na istim stepenicama
i pričao o istoj djevojci...
ja se nasmijah njemu i njegovim smeđim očima
i produžim koračajući dalje...
-sretnem ga nakon mnogo godina; sad je već bio
starac sa povijenim ramenima, ali na njegovom licu
su se i dalje ocrtavale crte njegove ljepote
i opet mi je pričao o njoj..
volio je, to znam...
nisam vjerovala da postoji ta djevojka koju čovjek toliko voli...
-na pogreb sam mu došla i kao prijatelj
donijela buket ruža
među njegovim slikama požutjelim od vremena
nađoh jednu na kojoj je pisalo:
" "VOLIM JE DUGO - DUŽE OD VJEČNOSTI"
suza mi kiznu niz obraz, jer ta djevojka bila sam ja... |
| Utipkao zaboravljena - 03/07/2008 u 19:41 Komentari (6) |
|
|
| xXxXxXxXxXx |
Sjedim tu i gledam
plavo more, slušam
udaranje valova od stijene…
Dok mi suze klize niz lice,
sjećam se tebe i pogleda tvog,
tvojih poljubaca
i našeg prvog izlaska, sjetim se
i ne prestajem plakati za tim.
Sjećam se i tvoje zadnje poruke
od koje suze same
od sebe poteknu.
Sjetim se, sjetim
i ne mogu da zaboravim
sve lijepe trenutke provedene s tobom.
O kad bih mogla zaboravit'
da barem na tren ne plačem.
Zašto mi to radiš? Zašto me puštaš
da za tobom tugujem? Zašto me ostavljaš
samu u ovom zlobnom vremenu?
Zašto mi ne dopuštaš
da kažem ti još samo jednom,
samo jednom… Molim te
dopusti mi da zadnji put
kažem ti volim te!
Znam da tražim puno,
znam da tražim nešto
neostvarivo.
Sve ja to znam,
ali kad bez tebe sreće nemam
Zato dopusti mi molim te,
da zadnji put kažem ti volim te!
|
| Utipkao suzy Q - 03/07/2008 u 19:37 Komentari (2) |
|
|
| MAMA... |
STOJI DJEČAK I NEŠTO PRIČA
NA GROBU SVIJEĆA GORI, JA PRIĐOH
BLIŽE JER HTJEDOH ZNATI ŠTO
TAJ DJEČAK ZBORI!
"JA ZNAM DA TEBE NEMA MAMA,
I OPET SAM RUŽE BRAO,
I UMJESTO TEBI NAJDRAŽA MAJKO,
DRUGOJ IH MAJCI DAO!
REKLA JE ONA MENI HVALA, I S OSMJEHOM
PRIMILA RUŽE, AL´PLAKALA ONA NIJE
I PLAKATI ONA NEĆE
ČUJEŠ MAJKO I TAJ LAVEŽ
DALJINE ŠTO SRCE SLAMA, NITKO
ME VIŠE NE ZOVE SINE, JER TEBE NEMA MAMA!!! |
| Utipkao zaboravljena - 03/07/2008 u 19:28 Komentari (2) |
|
|
| KAD SAM TI REKLA VOLIM TE..! |
taj dan padala je kiša,
umila je naše obraze
Netko je dobio pobijede
a ja samo poraze...
Plakala sam,
i tebi su suze tekle
sve riječi su bile suvišne
jer dvije su nekog rasijekle
Ti si me zagrlio
i sebi me prinio
nježno me po kosi ljubio,
a onda si se nje sjetio...
Rekao si mi "JA SAM GAD,
NE SMIJEŠ ZBOG MENE PATITI"
al nemam snage patim i sad.
Rekao si- "JEDNOM ĆEŠ NEŠTO SHVATITI..."
One riječi- "NE SMIJEŠ ME VOLJETI"
ne mogu preboljeti.
Da te volim nitko mi ne može zabraniti,
nema veze, ionako mi je suđeno patiti... |
| Utipkao zaboravljena - 03/07/2008 u 19:22 Komentari (0) |
|
|
| zato me i voliš kao lud... |
svaki put mi se ukradeš
za korak ili dva
iz mog sna,
nešto mi na uvo tiho kažeš
i jednim me pogledom potpiš do dna...
a ja znam da sam tek ukras na tvom reveru,
onaj mali cvetić što sjaji i blista,
ja znam da sam putokaz ka tvom severu,
i jarka boja pri vrhu tvog kista
kojim slikaš svoj život...
ja znam i da sam tvoja kletva,
i ponosa tvog prkos i ćud...
zato mi i voliš kao lud... |
| Utipkao lady - 03/07/2008 u 18:00 Komentari (0) |
|
|
Arhiva (ostali upisi)
|
|