opet si mi bol nanio, dušu mi rasporio, bestidniče, zašto si to učinio…
tvoje riječi, kao da su ledinom obložene, svaka me bode poput koplja, ravno u srce…
kao oluja, od nikuda se pojaviš, i pokupiš za sobom svaki osjećaj, i uništiš…
toliko malo mi je trebalo, da se opet uzdignem, no ti uvijek nađeš put, da mi sreću ubiješ…
mrzim te i volim te, u isto vrijeme, molim te od ove boli me spasi, ili dođi i poljubi me ili zauvijek nestani…
bestidniče…
|