opet si mi bol nanio,
dušu mi rasporio,
bestidniče,
zašto si to učinio…
tvoje riječi,
kao da su ledinom obložene,
svaka me bode poput koplja,
ravno u srce…
kao oluja,
od nikuda se pojaviš,
i pokupiš za sobom svaki osjećaj,
i uništiš…
toliko malo mi je trebalo,
da se opet uzdignem,
no ti uvijek nađeš put,
da mi sreću ubiješ…
mrzim te i volim te,
u isto vrijeme,
molim te od ove boli me spasi,
ili dođi i poljubi me ili zauvijek nestani…
bestidniče…
|