Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum<   Shout box   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Funny pictures


Komentari

Natrag na price i pjesmice

NA JEDNOJ OD UŠLJIVIH PJESNIČKIH TRIBINA

Pred pijanim debilima, masnih kosa, napušenim, smrdljivim, uobraženim, nadobudnim gimnazijalcima nas pet samozvanih pjesnika čitamo svoju kurčevu poeziju u nekoj šupi udaljenoj stotinjak kilometara od Zagreba. Petsto kuna i sva lova od prodanih knjiga. Pet veličanstvenih, s objavljenim knjigama koje nitko ne čita osim ako nije psihički do kraja slomljen, nastupaju sa svojoj slam-fucking poezijom. Underground. Svaki stih kojega izgovorimo iz svojih ušljivih knjižica obvezno sadrži barem jedan spolni organ ili spolnu radnju. Pička, jebačina, kurac, splačina, venem, jebem, šupčina, kurčina… ne mora se rimovati, bitno da je neka od tih slobodoumnih riječi u stihu. Čak ne mora imati ni neko posebno značenje, poveznicu, ali mora postojati, kao što postojano postoji paradentoza kod moje punice.
Ugurali smo se u neko polu-raspadnuto vozilo, bez registracija, bez retrovizora, bez žmigavaca i bez ručne kočnice. Sa sobom smo ponijeli dvije vrećice natovarene pivom. Mario je bio zadužen za maricu. Ja za pivo. Zvonko je vozio. Goka je prdio čitavim putem. A Džino je pjevao sevdalinke iako smo ga mlatili dobrim dijelom puta da prestane. Drugi dio puta smo bili toliko pijani i napušeni da smo skupa s njim pjevali.
Dočekao nas je jedan od organizatora. Bio je počašćen što su pjesnici iz Zagreba došli u njegovu vukojebinu čitati svoju poeziju. Odmah smo navali na njega da nam da naše honorare. Pristojno nam je podijelio po petsto kuna i još jednom zahvalio.
- Kaj se zahvaljuješ, samo nas ti zovi kad god zatreba., rekao je Zvonko držeći onih petsto kuna kao Boga za muda.
- Koliko još imamo do nastupa?, pitao sam.
- Kojih četrdeset minuta., rekao je Mario: - Idemo u birtiju?
- Spremili smo vam sokove i kolače da se malo okrijepite., rekao je organizator.
- Jes' ti norm…Budemo to poslije, idemo sad nešto popiti., ispravio se Goka jer nije htio zasrati stvar.
- Gdje je Džino?, netko je upitao.
- On je prvi pobjegao s petsto kuna u birtiju., primijetio je organizator.
Mario, koji je bio zadužen za maricu, nestao je u pravcu Džininog uskrsnuća. Mi ostali, kao apostoli, krenuli smo za njima.
- Samo vi popijte kaj želite, sve je na račun Kulturnog društva!!!, vikao je organizator za nama.
- Do đavola, još ću se zaljubiti u tog tipa., veselo je promrmljao Goka.
Džino i Mario već su zauzeli pozicije na šanku. Mario je primijetio da je cuga jeftinija nego u Zagrebu. Džino je primijetio da je Mariu otkopčan šlic na hlačama. Goka je otišao srati, što nije ni čudo koliko je prdio u autu. Zvonko je i dalje čvrsto držao svojih petsto u ruci kao da moli krunicu. Toliko novca odjednom nije vidio od kada su mu prije šest mjeseci oduzeli socijalnu pomoć. Ja sam naručio pivo i polako ga cuclao.
- Jebo te, al nešto smrdi., primijetio je Mario.
- To Goka sere., hladno je zaključio Džino.
Nas trojica smo cugali pivo, Goka je kenjao dobrih pola sata, a Zvonko je samo stajao onako hipnotiziran u svojih petsto kuna. Uspjeli smo roknuti svaki po tri piva i lagano se uputiti prema Domu kulture. Goka je, praznih crijeva, bio mrzovoljan, a Džino se ispišao po nekom avangardnom spomeniku. Poslije nam je organizator rekao da je to bio pozlaćeni spomenik Bruce Lee-u, ali su ga neki skinhedsi minirali usred noći. Sad je Lee izgledao kao da ga je pregazila cisterna pa je u ruci bespomoćno pridržavao svoja crijeva.
Nastupili smo odlično, čak smo i nešto knjiga uspjeli prodati. Naravno s autogramima. Ja sam imao uvije istu posvetu. «Od srca, autor Robert Roklicer». Kad mi je netko žicao jeftinije knjigu, ili mi naprosto bio antipatičan, od slova «s» na riječi «srca» sam pretvorio «ku»… Tako se, pomnijim proučavanjem rukopisa, moglo vidjeti da piše: «Od kurca, autor…»
Utipkao Robert Roklicer - 9.4.2007. u 20:51



*Mora se ispuniti
Cijenjeno ime*:
Drzava*:
E-mail:
 
Komentar*:
 
Code Image - Please contact webmaster if you have problems seeing this image code Load New Code
Powered by Web Wiz CAPTCHA version 4.0
Copyright ©2005-2008 Web Wiz

Klik na smajlija
da ga dodas u komentar