neću kukati, neću žaliti, jer pruža mi se mogućnost, puno toga imati, puno toga doživjeti, i možda opet nekoga zavoljeti...
samo trebam poželjeti, i sve će se ostvariti, malo truda i sve će biti tu, baš kako treba, baš kako sam željala i očekivala, kao što je reko Richard Bach, nikad ti nije pružena želja, a da ti istovremeno nije data i moć da ju ostvariš...
zato prestajem, samu sebe mučiti, svu tu energiju, i još tu trunku pozitivnih misli, ću usmjeriti negdje drugdje, tamo gdje ishod svega ima smisla, tamo gdje se tvoje ime ne spominje, gdje ga nema, i gdje je samo sjena...
oko mene bezbroj duša, i nadam se da bar jedna od njih zna, da meni samo zagrljaj treba, zato idem dalje, s tobom ili bez tebe, dug put me čeka, i znam da je tamo negdje, isto usamljena duša vrijedna mog osmjeha...
|