neću kukati,
neću žaliti,
jer pruža mi se mogućnost,
puno toga imati,
puno toga doživjeti,
i možda opet nekoga zavoljeti...
samo trebam poželjeti,
i sve će se ostvariti,
malo truda i sve će biti tu,
baš kako treba,
baš kako sam željala i očekivala,
kao što je reko Richard Bach,
nikad ti nije pružena želja,
a da ti istovremeno nije data i moć da ju ostvariš...
zato prestajem,
samu sebe mučiti,
svu tu energiju,
i još tu trunku pozitivnih misli,
ću usmjeriti negdje drugdje,
tamo gdje ishod svega ima smisla,
tamo gdje se tvoje ime ne spominje,
gdje ga nema,
i gdje je samo sjena...
oko mene bezbroj duša,
i nadam se da bar jedna od njih zna,
da meni samo zagrljaj treba,
zato idem dalje,
s tobom ili bez tebe,
dug put me čeka,
i znam da je tamo negdje,
isto usamljena duša vrijedna mog osmjeha...
|
