| My heart will go on,I promisse u.. |
| Teche vreme.Teche kao planinska reka,brzo,strmoglavce,nezaustavljivo,nosi sve sa sobom.I nizhu se sati,dani,meseci.I moj zhivot je jedan od mnogih noshen rekom vremena.Kadkad naidje na neku prepreku,ali ubrzo nastavlja dalje.Mada,chini mi se,neke je prepreke teshko zaobici,ili,pre ce biti,teshko ih je ostaviti iza sebe.Pre tachno devet meseci naishla je moja prva veca zhivotna prepreka.Tada je vreme u mom zhivotu stalo,stajalo je shest meseci,ali onda reka me je ponela dalje.Ponela me je,bez mog znanja i bez moje volje.Ali chak iako sam zhelela,reku nisam mogla zaustaviti.Moja prepreka vishe se ne vidi na horizontu,ali u mojoj glavi josh ga vidim,kao kroz maglu.Ponekad,u mojoj glavi,vreme se vrati i u magli vidim te kraj sebe.Osecam tvoj dah na svojim usnama.Guta me dubina tvojih crnih ochiju.Rukom mi sklanjash pramen s lica i prilazish blizhe.Srce mi lupa ludachki u ritmu dve rechi:VOLIM TE.Vrhunac je tu,sasvim blizu.Osecam,neshto me stezhe.Otvaram ochi.Postaje mi hladno.Nema te.Samo ja i chetiri zida.Mrak.Na ochi mi pada neka vrelina.Opet ih sklapam i vidim-MRAK.Samo mrak i vishe nishta.Nema te.Vrela suza kotrlja se niz,bolom sledjene,obraze.Vrisnula bih:"Stani!Ne ostavljaj me!Volim te!" Ali glasa nema,nema tebe,nema nas.Sama sam na svom brodu tuge.Reka me nosi dlje.Nikada vishe necu te videti.Ali ja chekam.Chekam neku nebesku pticu da mi sleti na rame,da joj kazhem,nek leti uzvodno,neka te nadje,neka ti kazhe:PREBOLECU TE.Jednom.Obecavam ti... |
| Utipkao
>>LiL_AngeL<<
-
10.1.2008.
u
11:27
Komentari (
0
) |
|
|