Licila je na boginju,na nestvarno bice,i svetlela je sjajem jedne zvezde.Padala je kisa,a ona u haljinici boje rubina.Hodala je kao da hoda po oblacima.Kao vila,nedodirljiva,lepote,koju je nedostojno recima opisati.Nisam verovao,mislio sam da je nestvarna,da me laze onim neznim i tamnim ocima punim senki.Te krupne oci,kao lanetove,cudne i tajanstvene,nacinile su me slepim u samo jednom trenutku,da bi u svom sopstvenom mraku samo njene oci dusom mogao gledati.Samo sam stajao,i molio se da ne odseta i moj zivot opet nacini praznim.Sa belom ruzom u bujnoj crnoj kosi,koja se poput velicanstvenih slapova spustala do njenog vitkog struka,mamila je svacije poglede.Njena kosa je do pola bila leprsava i cinilo se kao da bi je samo vetar smeo promrsiti da bi seme te njene lepote odneo negde daleko...A otpola je bila loknasta i licila je na kose najdivnijih princeza iz bajki.Da li sam to samo umislio,ili sam zaista osetio kako joj koza mirise na jabuke i kako se blista dok kapi kise nezno klize po njoj kao da je miluju...Ne znam.Moj pogled je lutao ka njenim punim,crvenim i mekim usnama.Isijavale su toplotu i privlacile me,a ja sam samo stajao kao ukopan.Te predivne usne su se pocele siriti u caroban osmeh,siriti kao latice ruze,i ja sam pomislio:"Boze,pa taj bi osmeh i najhladnije srce mogao otopiti!".Nasmejala se,ne znam cemu,samo znam da je taj trenutak stao i da sam ja ne disuci gledao njene ruzicaste obraze.Spustila je pogled i njene duge trepavice su pravile senke koje su se igrale po njenom licu,dok je zavodljivo,a kao devojcica,grizla usne. Od tada ja vise ne znam za sebe.Nocu ne mogu da spavam,a kada nekako i zaspim,celu noc je sanjam,smeje se i plese na kisi,u haljini boje rubina.A ona o tome pojma nema... Samo za tebe i tu tvoju magicnu lepotu,ukrao bih labudova krila,na svakoj zvezdi ovog svetog neba,napisao bih tvoje ime,sunce bi imalo tvoj osmeh...Ali tebe nema...Trazim te svuda,u mirisu ruze,u kapi kise dok klizi po vrelom asfaltu,na svakom uglu,u svakoj ulici.Zivim u nadi,ali svaka se ugasi kad dan zavrsi.Kako su samo pogresni dani bez tebe!Gde li si,u kojoj si se skoljci na dnu mora poput bisera sakrila,gde li si samo...?Mastao sam,kako ti telo drhti,osecam tvoj dah,topao poput vetrova proleca,kako spajam svoje usne sa tvojima...Mozda jednoga dana...Mozda...Kako to bledo,neubedljivo zvuci!A boli to. Lepotice,voleo bih da mogu u lice da ti kazem... Ja te volim!
Pozdrav za sve vas i hvala svima koji su imali strpljenja i volje da ovo procitaju! |