Osmi mart
U gustoj šumi,gdje je nebo,onako nježno i veselo,prekrilo lica zelenih borova,nalazila se mala,drvena koliba.Bila je jedina u svom kraju,bila je usamljena.U toj kolibici živjela je mlada,prelijepa žena sa svojom kćerkom,Alisom.Žena se zvala Amina.Alisa je imala deset godina,bila je to lijepo odgojena djevojčica,uvijek nasmiješena i sretna.Amina je bila uvijek nasmiješena,kao i Alisa.Veoma je voljela Alisu,i brinula se o njoj.Iako u blizini kolibe nije bilo ljudi,Alisa i Amina su znale kako ispuniti vrijeme.U svoj mali,ali prelijepi,šareni vrt,svaki dan sadile su novu sadnicu cvijeća.Vrt je izgledao čarobno,iz njega se širio miris ruža,karanfila i mnogobrojnog drugog cvijeća.Ponekad bi šetale stazama šume,upoznavale i družile se sa šumskim životinjama,a kada bi bilo lijepo vrijeme,otišle bi do plave,bistre rijeke,plivale i zabavljale se.
Tako su svaki dan doživljavale novu avanturu,i nikad im nije bilo dosadno.
Naravno,svaka sreća jednom mora završiti.Amina je saznala da boluje od teške bolesti,i da joj je ostalo još samo nekoliko mjeseci života.Amina je bila svakom danom sve slabija.
Sada je čarobni vrt izgubio svoju moć,šarenilo i miris.Sada su crvene ruže,izblijedile,a tužna lica zelenih borova,prekrilo je tamno nebo.
Bližio se praznik žena,Osmi mart,najtužniji u Amininom životu.
Alisa je odlučila majci na taj dan ubrati koju ružu.Međutim kada je stigla u vrt,ostala je samo jedna,jedina crvena ruža.Uzela je i krenula kući.Kada je stigla,njena majka Amina,ležala je na krevetu,onako hladna i bijela poput snijega,
ležala je mirno,dok njeno srce nije davalo znake života.Iz Alisinih očiju potekle su dvije biserne,tužne suze.Spustila je ružu na nježne ruke majke,sa riječima ''Majko,sretan ti Osmi mart,dan žena,tvoj dan i ničiji više''.....
|
