Dan u obiteljskoj kuai Markoviaevih osvanuo je kao i svaki drugi. Roditelji su se ubrzano spremali za posao, a djeca Tihana i Siniša nevoljko su stavljali stvari u torbu za školu, te su dohvatili rueak koji im je spremila majka. Tihana je bila ueenica treaeg razreda ekonomske škole, dok je Siniša završavao osmi razred. Otac Zdravko bio je poduzetnik u privatnoj firmi, dok je mama Vesna bila službenica u banci.
Ujutro prije nego je svatko otišao na svoju stranu, obitelj Markoviaevih posjetio je poslovni partner gospodina Zdravka. To je naroeito iznenadilo gospodina Zdravka, jer Igor nije bio eest gost njihove obitelji.
«Igore, što je tebe k nama donijelo?» - upitao je zbunjeno gospodin Zdravko. «Zdravko, možemo li negdje u miru razgovarati?» - dodao je Igor ne baš ugodnim tonom. «Naravno, idemo u moju radnu sobu.»
Siniša, Tihana, te gospo?a Vesna pogledima su jedan drugog pitali što to znaei. Nitko si nije mogao objasniti nenadan dolazak Igora, a još manje su razumjeli zašto je razgovor sa gospodinom Zdravkom morao proai u takvoj tajnosti. No, vea je bilo poprilieno kasno, te su djeca morala u školu, a gospo?a Vesna u banku, na svoje radno mjesto.
Zdravko, znam da sam te iznenadio što sam se pojavo , ali imamo ozbiljan problem.» - zapoeeo je Igor. «Ima li to veze sa «onim»? – upitao je s negodovanjem gospodin Zdravko. «Da, nažalost ima» - dodao je Igor. «Jesu li nas otkrili?» - pitao je s nestrpljenjem gospodin Zdravko. «Nisu još, ali su poeeli sumnjati na nas i sve je bliže da se istina otkrije.» Te rijeei bile su kao hladan nož u srcu gospodina Zdravka. « Igore, ja mislim da je najbolje da priznamo što smo ueinili. Možda aemo tako dobiti manju kaznu.- «Ne, to nikad!! Radije au iz ovih stopa ubiti tebe i sebe, ali istinu od mene nikad neae saznati!» - dodao je žestoko Igor. «Dobro, dobro, smiri se,» - umirivao ga je gospodin Zdravko. «A zna li Hrvoje za to?» «Ne zna. A i ne znam kako ae reagirati. Zapravo je sve to bila i njegova ideja, sad idemo na posao i putem aemo smisliti što aemo.»
Kada su stigli na posao, prvo je trebalo lošu vijest priopaiti Hrvoju. Igor i gospodin Zdravko odlueili su da ae Hrvoju zajedno priopaiti što ih je snašlo.
Hrvoje i nije najbolje prihvatio vijest, baš kako su i oeekivala njih dvojica. Najviše se je naljutio kada mu je gospodin Zdravko rekao da je najbolje da sve priznaju. To Hrvoje nije dopustio, te je njegovo lice poeelo poprimati žarko crvenu boju, što je bila znak njegove srdžbe prema gospodinu Zdravku. «U redu je Hrvoje, neaemo ništa priznati, samo se molim te smiri.» - poeeo je gospodin Zdravko sa strahom u glasu. » Doznam li da si nas izdao, vjeruj mi da au te ubiti.» - bio je ozbiljan Hrvoje. Na te njegove rijeei, gospodin Zdravko ozbiljno se uplašio, te odlueio da je bolje da sada nikome ništa ne govori, bar ne zasad.
Kada je gospodin Zdravko došao kuai sa posla, njegova supruga i dvoje djece vea je odavno bilo doma, a rueak se je hladio na stolu. Njegovo izmueeno i blijedo lice odavalo je da na poslu i baš nije bilo sjajno, «Što je bilo?» - upitala ga je supruga.»Imaš li kakvih problema? Blijed si kao krpa.» «Sve je u redu. Ništa ne brini.» - rekao je glasom koji i nije bio previše uvjerljiv.
«Tata, ja se idem naai sa prijateljima tu u blizini» - rekao je Siniša , a otac i nije stigao dati odobrenje, vrata su zalupila. «Vesno, poznaješ li ti njegove prijatelje?» - upitao je gospodin Zdravko svoju suprugu. «Ne poznam, ali zasigurno su to dragi djeeaci, inaee se ne bi Siniša sa njima družio.» Gospodin Zdravko samo je duboko izdahnuo.
Sljedeae jutro Tihana i Siniša spremili su se za školu, a gospo?a Vesna za svoj uobieajeni posao službenice u banci. Samo je gospodin Zdravko još uvijek bio u krevetu. «Zar ti danas ne ideš na posao?» - upitala je gospo?a Vesna svog supruga, misleai da je bolestan. «Ne, danas ne idem uzeo sam slobodni dan.» To je gospo?u Vesnu jako iznenadilo, jer nikada joj nije suprug izostao sa posla, osim ako nije bio jako bolestan.
Popodne, tog istog dana, vratila se gospo?a Vesna sa posla te se je javila svome suprugu da je stigla:» Zdravko, ja sam doma.» - ali ni otkud ni glasa. Ušla je dnevni boravak, kuhinju i u spavaau sobu. Zdravku nije bilo ni traga. Tada ga je potražila iza kuae. Tu ju je doeekao prizor kakav ni sama nije mogla zamisliti. Svog je supruga našla u lokvi krvi, bez znaka da je živ. Gospo?a Vesna je vrisnula od boli, te je potreala prema njemu. Njezine krikove euli su i Siniša i Tihana, koji su se upravo vratili iz škole. Vidjevši prizor svojega oca, Tihana je pala u nesvijest, a Siniša je pozvao policiju i hitnu pomoa.
Ubrzo su se euli zvukovi sirena. Bolniearka je uspjela Tihanu dozvati k svijesti, a gospo?i Vesni je dala injekciju za smirenje. Siniša je stajao postrance i promatrao ono što nije mogao zamisliti u najgoroj noanoj mori.
Na obdukciji je utvr?eno da je gospodin Zdravko Markovia preminuo uslijed nanošenja ozljeda pištoljem, kalibra 24. Nekoliko dana nakon sahrane gospodina Zdravka, došlo je vrijeme za policijsku istragu.
Na vratima obiteljske kuae Markovia pojavio se policajac, visok i odvažan, kao da se ponosi svojim poslom, te želi svima pokazati kako je on najbolji. Pozvonio je dva puta. Otvorila mu je Tihana. «Dobar dan. Ja sam inspektor Filipovia. Da li ti je možda majka kod kuae?» - upitao je djevojku. «Da, kod kuae je. Izvolite uai.» Inspektor se je zahvalio, a Tihana ga je uvela u predsoblje. Za koju minutu pojavila se je i gospo?a Vesna. «Dobar dan. Ja sam Inspektor Filipovia. Trebao bih vam postaviti nekoliko pitanja o vašem suprugu. Hoae li to biti problem?» Gospo?i Vesni su se oei orosile, ali samo je dodala:»Ne naravno, samo izvolite. To je ipak samo vaš posao.»
«Možete li mi potanko isprieati onaj dan kada ste stigli kuai i kada ste pronašli vašeg supruga?» Gospo?a Vesna je se je poeela prisjeaati tog nesretnog dana i svako malo je zastala da uzme zraka, da time pokuša zaustaviti suze. Kada je završila tu nesretnu prieu došlo je na red sljedeae pitan je inspektora Filipoviaa. «Da li je vaš suprug imao možda kakvih neprijatelja, nekoga tko mu je želio nauditi?» «Ne, to nikad. Moj suprug je uvijek bio dobar prema svima i svima je želio pomoai.» Inspektor Filipovia svaku važniju izjavu gospo?e Vesne pomno je bilježio u notes, koji je uvijek nosio sa sobom. «A da li se je prošlih dana nešto eudno dogodilo u vašoj kuai, nešto što bi moglo objasniti taj užasni ein nad vašim suprugom?» - bilo je sljedeae pitanje inspektora Filipoviaa. «Ne, nije ništa.» - i tu je zastala gospo?a Vesna. «Zapravo dogodilo se.» «Možete li mi, molim vas isprieati što se dogodilo?» - nastavio je inspektor Filipovia.
Tada je gospo?a Vesna isprieala onaj dan kada ih je posjetio Igor, kada su njezin suprug i on vodili neki tajni razgovor u radnoj sobi gospodina Zdravka «Znate li možda o eemu je bio taj razgovor?» - dodao je inspektor Filipovia. «Ne, ne znam. Rekla sam vam da su razgovor vodili u tajnosti, a kasnije mi Zdravko nije ništa rekao o eemu su raspravljali.» «A da li je taj dan vaš suprug izgledao malo drugaeije nego inaee?»- upitao je inspektor sa zabrinutim pogledom. «Kako to mislite?» «Pa ne znam. Možda je bio povueeniji nego inaee, možda se nije dobro osjeaao» «Zapravo, da. Primijetila sam da je bio jako blijed i ništa nije veeerao. A to nije njemu slieno. «Još samo jedno pitanje.» - polagano je završavao inspektor. «Gdje bih mogao naai tog Igora?» «Na poslu mog pokojnog supruga. U privatnoj firmi D & D. Oni su naime bili poslovni partneri.» « U redu, hvala vam na svemu. A kada ae biti vaša djeca kod kuae?» «Svaki dan poslije dva. A zašto vaš to zanima?» - bila je zabrinuta gospo?a Vesna. «Zbog policijskog izvještaja moram i njih ispitati.» Inspektor se oprostio sa gospo?om Vesnom, a ona je ostala sama, pitajuai se tko bi takvo nešto mogao ueiniti njezinom suprugu.
Inspektor Filipovia žurio se kroz gradske ulice da firme D & D. Usput je razmišljao o razgovoru sa gospo?om Vesnom. Kada je stigao do firme D & D, tražio je Igora. Portir ga je uputio na treai kat, soba 20. Filipovia je pokucao, te je euo glas koji je rekao:»Naprijed.»
Filipovia je ušao u sobu, a muškarac garave kose i crnih oeiju, samo je upitao:»Da, izvolite.» - «Ja sam inspektor Filipovia. Istražujem ubojstvo Zdravka Markoviaa.» Na te rijeei Igor je problijedio. «I vi mislite da sam ga je ubio?» - dodao je Igor. «Ništa je ne mislim. Ja samo radim svoj posao, a istina ae kad- tad izaai na vidjelo.»
«Doznao sam da ste prije nekoliko dana, da budem toeniji dan prije njegovog ubojstva vodili nekakav razgovor sa njim. Me?utim, taj razgovor je prošao je u najdubljoj tajni. Možete li mi sada reai o eemu ste to raspravljali sa pokojnim gospodinom Zdravkom?» Igor je samo problijedio, ne govoreai ništa. «Pa i nije bilo ništa važno…» - rekao je Igor nesigurno. «Znate što gospodine…, oprostite, ali niste mi rekli vaše prezime.» «Novak, Igor Novak.» «Pa dobro gospodine Novak, odmah au vam reai da vam nimalo ne vjerujem, te zahtijevam od vas da mi toeno kažete o eemu ste tog dana razgovarali sa gospodinom Zdravkom!» - rekao je inspektor vea pomalo ljutito. «Pa dobro, kad ste vea tako navalili.»
«Prije tri godine ja, Zdravko, te još jedan naš partner Hrvoje Novosel poeinili smo krivieno djelo na raeun naše firme.» Tu je Igor malo zastao, znajuai da mu zatvor ne gine. «Radnicima nismo isplaaivali plaae, nismo plaaali dobivenu robu, te smo varali na dionicama. Taj novac koji nismo slali kamo smo trebali dijelili smo me?u sobom. To je bilo moguae, jer smo nas trojca bili zaduženi za financije. No, naš šef vidjevši da mu fali odre?ena kolieina novca, proveo je istragu i poeeo sumnjati na nas trojicu. To sam tog dana priopaio Zdravku i upozorio ga na moguai zatvor. On se je uplašio i sve je želio isprieati policiji i odmah se predati. To normalno ja nisam dopustio i …» «Što je bilo tada?» - pitao je inspektor, koji je do sada samo šutio i slušao Igorovu prieu. «Ma nije važno…» «Gospodine, zahtijevam da mi kažete što se tada dogodilo!»Vidjevši da si ne može pomoai, Igor s je slomio. «Tada sam mu zaprijetio smrau. Ali ja to nisam ueinio. Nisam ga ubio. To sam rekao samo da ga uplašim!»
«Igor Novak, uhiaeni ste jer ste priznali kra?u financijskih sredstava vaše firme. Sve što kažete upotrijebit ae se protiv vas na sudu. A sada mi još kažite, gdje se nalazi vaš partner.» «On je u sobi do moje 21.»
Inspektor Filipovia poveo je Igora do ureda Hrvoja Novosela. Filipovia je ušao u Novoselov ured ne kucajuai na vrata. Hrvoje je sjedio za stolom, te je naglo ustao kada je Filipovia zajedno sa Novakom upao mu u ured. «Hrvoje Novosel, uhiaujem vas pod priznanjem da ste zajedno sa Zdravkom Markoviaem i Igorom Novakom poeinili krivieno djelo na štetu vaše tvrtke.
«Igore, nisi valjda priznao…» «Jesam, nisam imao izbora.» «Igore, ja au te ubiti. Rekao sam da ni mrtav ne idem u zatvor.» I vea se je spremao da skoei kroz prozor, ali ga je u zadnji eas Filipovia uhvatio, te ga povukao nazad u sobu. «Gospodine, vi još ne idete na drugi svijet, nego aete sa mnom na policiju da sve priznate, baš kao i vaš kolega.»
Sljedeaeg dana Filipovia je ponovo posjetio obitelj Markoviaevih. «Gospo?o, oprostite na smetnji, ali doznao sam o eemu su razgovarali vaš suprug i Igor onog dana.» «O eemu su razgovarali?» - bila je znatiželjna gospo?a Vesna. «To baš i nije ono što želite euti, ali mislim da vi to ipak morate znati.» «Samo recite o eemu se radi, nakon ovog što mi se dogodilo, spremna sam na sve.» «Gospo?o, vaš suprug je zajedno sa Igorom i još jednim kolegom oštetio firmu za nekoliko milijuna eura.» «To nije moguae…Kako..Pa Zdravko to nikada ne bi ueinio…» «Znam da vam to nije lako prihvatit, ali to je istina.» «Zar se sada tu radi o osveti? Zar je on ubijen iz osvete? « «Prije bih rekao iz straha.» «Kako iz straha?» «Znate, vaš suprug je shvatio da nije dobro to što je ueinio i želio je sve priznati policiji, ali njegovi kolege zaprijetili su mu smrau.» «I mislite da su to oni ueinili?» «Ništa je ne mislim, jer je ispred mene još puno istrage. A jesu li vaša djeca kod kuae?» «Da, kod kuae su. Samo malo prieekajte da ih pozovem.»
«Tihana , Siniša si?ite malo u dnevnu sobu.» Nakon nekoliko trenutaka dvoje mladih ljudi našlo se u dnevnoj sobi. « Ovo je inspektor Filipovia. On vodi slueaj vašeg oca.» - rekla je gospo?a Vesna.
«Tihana, Siniša moram vam postaviti nekoliko pitanja u vezi vašeg oca. Znam da vam nije nimalo lako o tome govoriti, ali imajte na umu da aete i vi pomoai vašim izjavama da prona?emo ubojicu ili ubojice vašeg oca.» «Mislite da ih je više bilo?» - dodala je nesigurnim glasom Tihana. «Za sada ne znam toeno koliko ih je bilo, ali vjerujte mi, otkrit au toeno što se je dogodilo. Tko ae prvi dati izjavu?» Tihana je pogledala Sinišu pogledom koji je molio: budi ti prvi. Tada je Siniša dodao: «Ja au biti prvi.» Pogledao je Tihanu. U njezinim oeima mogao je proeitati zahvalu. «Tihana, možeš li molim te napustiti dnevni boravak? Ja au te pozvati kad završim sa Sinišom.» - rekao je Filipovia. Tihana je napustila dnevni boravak, ne rekavši ni rijeei.
«E da poenemo Siniša. Da li si u posljednje vrijeme primijetio da se nešto eudno doga?a sa tvojim ocem? Nešto što nije bilo uobieajeno za njega?» «Ne, ništa. Meni je bio normalan kao uvijek.» «I ništa te nije posebno zaeudilo? Npr. njegovo ponašanje, odnos prema tebi i slieno tome.» «Pa u zadnje vrijeme sve ga je više zanimalo s kime se družim, tko su moji prijatelji. Ali tome nisam davao previše pozornosti. Mislio sam da je to normalno ponašanje, kao svakog roditelja.» «A da li si mu rekao tko su tvoji prijatelji?» «Jesam, rekao sam da su to deeki s kojim idem u razred.» «Zbog eega si tako nervozan?» «Pa nisam baš nervozan, ali još nikada nisam davao izjavu pred policajcem, pa je to malo eudan osjeaaj. «A možeš li mi dati imena tih svojih prijatelja?» «A zbog eega vas to zanima?» «Kada se radi o ubojstvu, proueavamo i najmanji trag.» i tada je Siniša poeeo nabrajati imena svojih prijatelja s kojim je provodio najviše svog vremena. «Oprostite, ali zar zbilja mislite da moji prijatelji imaju veze sa umorstvom moga oca?» «Reai au ti isto ono što sam rekao i tvojoj majci. Ne znam ništa i proueavam svaki, pa i najmanji trag, dok konaeno ne do?em do ubojice. «Imate li još pitanja?» - bio je nestrpljiv Siniša. «Ne, to je sve. Zasada. Molim te, pozovi svoju sestru da do?e.» Siniša se je samo okrenuo i otišao ne pozdravivši.
Ubrzo je stigla i Tihana. «Molim te, sjedni tu na fotelju» - rekao joj je inspektor prijateljskim glasom. Ona ga je poslušala. «Tihana, da li je tebi tvoj otac možda govorio o svojem poslu, o ljudima s kojima radi, da ne duljim je li ti se povjeravao? To mislim zbog toga što si ti njegovo starije dijete, pa možda je u tebe imao povjerenja?» «Pa nikad mi nije ništa konkretno rekao, nego je samo govorio da mu posao ide jako dobro i da je zadovoljan njime.» «A jesu li ga eesto posjeaivali njegovi kolege sa posla?» «Pa i nisu baš. Zato nas je i iznenadilo onaj dan kad je došao Igor.» «Znaei, to su bili rijetki slueajevi kada bi ga netko posjetio?» «Da, upravo tako.» To se je Filipoviau einilo zanimljivo, pa je odlueio pribilježiti u svoj notes. «A jesi li ti oca eesto posjeaivala na njegovom radnom mjestu?» «Nisam tako eesto, ali dovoljno da bih znala eime se on bavi.» «U redu Tihana, to je bilo sve. Ako au te trebati, još au te posjetiti. Molim te pozovi malo svoju majku. «U redu. Dovi?enja.» «Dovi?enja Tihana.»
«Izvolite inspektore?» «Ispitao sam vašu djecu i eini me sa da vea imam neki trag.» «Zar zbilja?! Pa to je divno! I tko je ubojica?» «Eekajte gospo?o, ne ide to tako brzo. Rekao sam da sam na tragu, ali ne i da znam ubojicu. Eut aemo se mi još. Dovi?enja gospo?o.» «Dovi?enja inspektore.» Pogledom je gospo?a Vesna ispratila inspektora, pitajuai se tko je ubojica njezinog supruga.
Mjesec dana inspektor Filipovia se nije pojavljivao na vratima obiteljske kuae Markovia. Jednog dana pojavio se na njihovom pragu, sa nekim tajanstvenim smiješkom na usnama. Uobieajeno, ponovo je pozvonio dva puta. Ovog puta otvorila mu je gospo?a Vesna. «Inspektore, odakle vi? – eudila se gospo?a Vesna. «Evo mene i nosim dobre vijesti. Pronašli smo ubojicu vašeg supruga.» Na te rijeei, eaša, koju je gospo?a Vesna držala u rukama pala je na pod, a oei joj se napuniše bisernim suzama. «Zar je to moguae? Napokon ae duša mog supruga poeivati u miru.»
«Jesu li vam djeca kod kuae? Želio bih da i oni sada saznaju što im se zbilo sa ocem.» «Da, jesu. Tihana, Siniša, si?ite malo. Inspektor ima prekrasne vijesti za vas.» Za koji eas, Tihana i Siniša pojavili su se da euju te vijesti koje im nosi inspektor. «Što je bilo?» - bila je uzbu?ena Tihana.
«Gospo?o Vesna, Tihana, Siniša, pronašli smo ubojicu vašeg oca. Priea, koju aete sad euti, bit ae jako potresna, ali bili ste mu obitelj i zaslužujete znati što se uistinu dogodilo.
Prvo vam moram reai da vaš otac vea tri godine je u sumnjivim poslovima. Zapravo, on još uz dvojicu partnera oštetio je firmu u kojoj radi za nekoliko milijuna eura. Normalno, dvojicu njegovih kolega Igora Novaka i Hrvoja Novosela, priveli smo i sve su priznali.» «Jesu li oni ubili mog tatu?» - bila je nestrpljiva Tihana. «Samo malo, sve ae doai na red. – odgovorio joj je inspektor. Proveli smo istragu na njima o ubojstvu Zdravka Markoviaa i utvrdilo se da oni nemaju veze sa time.» To je oeito šokiralo obitelj gospodina Zdravka, jer su bili uvjereni da su Igor i Hrvoje poeinili taj zloein.
«Siniša, ti si mi rekao da se družiš sa svojim prijateljima iz razreda.» «Da, tako je.» «A što je s onim momcima iz srednje škole?» Na te rijeei, Siniša je problijedio. «Gospo?o Vesna, nažalost moram vam reai da vaš sin više od godine dana konzumira opojne i druge droge. «Šššto…» - bila je zgrožena gospo?a Vesna. Siniša je samo šutio. » Kad si mi rekao da otac se više interesira sa kime se družiš, on je zapravo poeeo sumnjati na to da se ti drogiraš.» - obratio se Siniši, koji je samo gledao u pod. «Sjeaam se da je i mene Zdravko pitao sa kime se to Siniša druži, ali ja ništa nisam sumnjala.» - konaeno je izustila gospo?a Vesna. Tihana je sve to šutke promatrala.
«Pošto se je Siniša zadužio dilerima, oni su mu obeaali da ae mu ubiti oca, ako u danom roku ne isplati dug.» «Siniša, koliko si im dugovao?» - upitala ga je majka. « 1 500 eura.» - tiho je rekao Siniša. «I zbog 1 500 eura pustio si da tvoj otac strada??! Imaš li ti imalo duše, savjesti???» - bila je nesretna gospo?a Vesna. Siniša je samo šutio. «A što je sa ubojicama? – zaimalo je gospo?u Vesnu. «Poslao sam svoje ljude na mjesto njihova okupljanja i dao sam uhititi dilera od kojeg je Siniša uzimao drogu, jer je upravo on poeinio zloein nad vašim suprugom. I priznao je sve. «A kako to da sam supruga našla iza kuae?» «Ubojica je natjerao vašeg supruga da ide iza kuae, kako se pucanj ne bi previše euo.» «I što ae biti sada?» - upitala je majka zabrinuto svoju djecu. «Braco ae vjerojatno na odvikavanje od droge, a ja au si završiti školu.» - javila se Tihana, koja je do sada samo šutila i sve promatrala. «A je li ubojica iza rešetaka?» - zanimalo je gospo?u Vesnu. «Da, poslao sam svoje ljude. Sve je vea riješeno.»
«O Bože, što se je dogodilo sa našom savršenom obitelji, koja je nekad tu živjela?» - rekla je gospo?a Vesna, zagrlivši svoje dvoje djece, te su zajedno utonuli u vlastite suze.
|