Jeste li ikada pomislili da bi nekoga mogli voljetil, da ce srce jednom zbog nekoga trpiti i boljet Da cete prozivjeti sve lijepe trenutke, smijeh i srecu, ali i grcenje od muke Jeste li ikada pomislili da cete vidjeti necije oci, osjecati prijateljstvo, ali zbog istog nekad ne spavati po noci Sto kada dodje takav trenutak? kada se osjetis malim i pozelis otpuzati u kutak Kada netko sjebe tebe-dobroga mu frenda, I sve to zbog nekog jebenog trenda. Kada lazu da bi te povrijedili, dusu ti slomili Tajne odali, a sjecanja zaboravili Što tada osjecati? Mržnju,bijes,bol ili srecu? Ali onda ti pukne u glavi i kažeš- Bedirati se necu! Sami svoj put krojimo, njihov vodi do pakla, A tada njihova duša postane prozirnija od stakla na vidjelo izadu sve laži i obmane, A oni koji su im vjerovali problijede i slome se I onda mole za trenutke sa nama Žrtvama poštenja, pravim frendovima I što onda osjecati? Zadovoljstvo,srecu ili suosjecanje? Oni to zaboravljaju, ali prijateljstvo nikad ne umire! Poslušat cemo ih, pržiti im ruku Reci rijeci koje su oni koristili samo da nas navuku Da im priznamo tajne,da im kažemo probleme Da im kažemo da ih volimo, a na kraju oni nas povrijede Ovaj put nece biti tako, ove rijeci ce biti iskrene Obrisati cemo im suze, vratit ih u sjecanje Kada smo se zajedno smijali i plakali Pricali tajne i ramena suzama namakali kad je pogled u oci bio iskren i nije bilo tajni Kada sve je bilo sve ok, i nismo težili promjeni To su vremena kojih cemo se sjecati Kada cemo starim prijateljima jednom opet obecati: Ovoga više nece biti, necemo se više svadati Zagrlimo se i prestanimo plakati Necemo dopustiti da nas laži razdvoje, odvrate nam poglede i nove puteve skroje One koji odlaze svaki na svoju stranu Ne susrecu se više, odlaze u tamu I mi znamo da cemo se držati tog obecanja Znamo da necemo izdati nekoga zbog necijih rijeci o nama I tada se putevi ponovo spoje,ponovo smo sretni Bolje je udvoje I prolaze dani, smijeh postaje glasniji Diže se veo, obzor postaje jasniji Vidi se samo jedna osoba na svom putu Pognute glave, zaobilazi svih u širokom luku Ispod spuštenog pogleda suze se skrivaju Jer oni kojima smo pružili ruku opet uživaju... Ali ne u našoj toplini, rijecima i povjerenju Vec u tracevima, izdaji i laganju Vrijeme prolazi, suze teku dalje Izlaz iz ovoga se ne nazire Susret na cesti, kratki pogled ispod oka Vidi se mržnja i želja da se napijemo njihova životnoga soka Opet nestaju u tami, opet odlaze od nas "Pravi prijatelji", tko drugi- mogu nas izdati svaki cas I sada pazimo kada nekome pružamo ruku, želja za novim prijateljstvom je ugušena Pri pomisli na muku Istu onu koju smo proživljavali sa onima u koje smo vjerovali Koji su nas zaveli, prevarili i izdali Ali opet dolazi dan, kada se vracaju u suzama Kruti pogled na njih i bez pozdrava rukama Padaju na koljena opet, za oprost mole Ali ništa nas ne dira, njihove suze nas ne bole Gledamo ih prazno,s mukom i prezirom kako se imaju hrabrosti, hodati po istom I opet iste rijeci- "žao mi je, oprosti Nije moje srce napravljeno od kosti Nije tvrdo i hladno kao što se cini, I sada u njemu nema rijeci "ništa ti ne brini Sami smo sebi dovoljni, nitko nam ne treba Pogotovo ne prijatelji... odjebite svi od reda!" Moje srce opet pati zbog ucinjenog tebi, I znam da nemam pravo tražiti oprost, zato mi reci "odjebi" Ako te toliko boli sve što se dogodilo Ako te toliko slomilo i pogodilo DA zaboravljaš sva obecanja Koja smo si dali Još kad smo bili nerazdvojivi-frendovi pravi Onda prihvacam tvoje odbijanje Osoba poput mene to ne zaslužuje"
I što onda osjecati? Zadovoljstvo,srecu ili suosjecanje? Oni to zaboravljaju, ali prijateljstvo nikad ne umire! Poslušat cemo ih, pržiti im ruku Reci rijeci koje su oni koristili samo da nas navuku. Ovaj put su te rijeci drukcije, nisu iste kao prije Prijateljstvo nikad ne umire, ali ovaj put znam bolje: Ljubav se ne mijenja,ljudi ostaju isti Isti osjecaji, iste misli I zato ovaj put koliko god to htjeli Necemo zaboraviti i praviti se veseli I ovaj put vjerujemo u ove ljude Reci cemo im što nam je na srcu pa nek bude što bude Uvijek ce nam biti u srcu, bilo kao toplina ili trn Pogled se mijenja, ton postaje crn crn kao tama u kojoj smo bili dok smo SAMI sa sobom bitke vodili Po noci plakali a po danu sanjali O boljim danima, u kojima smo iskreno razgovarali Shvacamo da smo ih jednom voljeli I u ponovljenoj povijesti nismo odoljeli Da ih još jednom zagrlimo i osjetimo ko prijatelje Da sva tama i bol u trenutku nestane I rastvore se usne, ali rijeci ne izlaze Vjerujuci njima,sebi smo izvršavali kazne I vrati se bol i vrati se tama U duši nastane komešanje, nesnosna galama Tada samo prijatelj pomaže Oni otjeraju tamu, a bol ublaže I izustimo ono isto obecanje kao na pocetku U želji da uz sebe imamo nekoga u tom trenutku I obrišemo im suze i podignemo ih sa koljena I pred nama opet stoji osoba voljena Nestanu sve suze, sreca sjecanje izbriše Bol je daleka a suza nema više Opet smijeh postaje glasniji dok žurimo kroz dane I opet vidimo iste osobe spuštena pogleda... Ponovo-same...
|