Znam da sam sve od sebe dala da izbacim tvoj lik iz mojih dnevnih rituala i da sam se svim snagama potrudila da ne bi vise nikad zbog tebe poludila, da nikada vise ne bi stala pored tebe... Da zaboravim tvoje oci, dala sam sve od sebe. I tvoje sam rijeci cak bacila u vodu, uspomene pustila da sto dalje odu, majicu tvoju ispod jastuka maknula, tek ponekad tvoju sliku u novcaniku dotaknula, sve nase datume nisam ni primjetila, ali sam ih se kradom ipak uvijek sjetila, pomisljala na tebe uvijek kad bih legla i uvijek mi je misao na tebe dusu stegla i plakala sam sama kad nitko ne bi gledao i zamisljala da si mi se opet u zagrljaj predao. Priznajem, svakog sam jutra mislila o tebi, da bar znala sam gdje si, ja dala sve bi. Svakog sam dana mislila o svemu... Lagala ljudima, sebi i njemu samo da ne pustim ponovno sebe da svakoga dana zivim za tebe. I ne zelim vise sutjeti, moram ti reci; nijednom - NIJEDNOM - nisam otisla leci da nisam zamisljala kako se smijes, kako me grlis dok ujutro samnom kavu pijes i da nisam pozeljela cuti barem tvoj glas... Toliko sam puta sanjala tebe i nas... Milijun sam puta htjela razbiti sve jer ne mogu nikome iskreno vise reci ''volim te'', bezbroj sam puta nazvati te htjela, opsovati zivot i ljubav...i to sto sam te srela... I svakoga dana gdje god da si bio u mojim si se mislima i zeljama krio i nijednom vise od onoga dana kad rekla sam ti da odes i ostala sama nisam osjetila ljubav nigdje u sebi, jer sve sto sam imala, poklonila sam tebi. I kad god sam o buducnosti svojoj mastala ja vidjela sam ju s tobom i protiv sebe ti prastala sve ono sto sam rekla da vise nikada necu, sve ono sto je unistilo svu nasu srecu, sve sto si napravio i zgazio nase sne... Ja iz dana u dan sam ti prastala sve... I priznajem, da, bez imalo srama; ja svakog sam dana mastala o nama... Bilo mi je tesko i priznati i reci da ne mogu zivjeti u laznoj sreci. I svakoga me dana ta uspomena boljela... I samo sam tebe svakog dana voljela. |