Vojniee moj,sunce moga neba, gdje je sada tvoja ljubav, sada kad mi tako treba?! Gdje si sada kad sam sama da li euješ šapat moj, danima me grli tama, a treba mi zagrljaj tvoj. Dugi su mi baš svi dani, a još duže tamne noai, sve su tugom prošarane i pitanjem kad aeš doai. Ti vojniee crne kose i oeiju plave boje sanjaj snove što te nose pravo u narueje moje. Svoju ljubav šaljem tebi s vjetrovima što duvaju, molim an?ele u sebi da te štite i euvaju. Tako jako meni fali tvoj pogled,osmijeh tvoj, tvoj poljubac nježni ,mali, boli kada nisi moj. Kako je teško bez tebe leai i jutrom otvoriti oei, nadati se u danu sreai,nadati se da aeš doai. Peee me svaki metar što razdvaja nas, suza u oku zasja kada ti eujem glas. Moj vojniee vrijeme stoji, sumorni su dani svi, a srce minute broji, da budemo skupa mi. Ne pro?e ni jedan dan da suza iz oka ne krene, i ne pro?e niti jedan san da ne sanjam tebe i mene. Da ne sanjam naše dane što zajedno smo proveli, da ne sanjam naše noai i kako smo se voljeli. Osetim ponekad ukus usana tvojih slatkih, i u mraku vidim odsjaj oeiju tvojih plavih. Znam ni tebi nije lako, bole dani,bole noai, znam da i ti samo eekaš dan kada aeš kuai doai. Znam i tebi nedostaju naše noai, naša jutra, znam da i ti jedva eekaš da osvane novo sutra. I ti patiš u samoai vojniee moj najdraži, da ti bar mogu pomoai i ueinit što ti srce traži. Znam i to ae proai,ljubit aeš me opet dugo, ponovo aeš meni doai, onda zbogom moja tugo. A do tada moj vojniee neka bude kako bude, neka srce peee,plaee; sve je to za nas ljude. Trudit au se moj vojniee da preživim ove dane, kad se vratiš zaboravit au sve te suze isplakane. Bit aemo mi opet sretni, moj vojniee,dušo moja, opet aemo kao nekad ti bit' moj, ja bit' tvoja. I znaj da te mnogo volim život svoj sam tebi dala, zapamti kad te molim zauvijek sam tvoja "mala". |