Stigla sam sve, bas sve u zivotu,
probati dobre i lose strane.
Vidjet' sve ruzno, a i ljepotu,
prolumpovat noci, prespavati dane.
Stigla sam biti vani do jutra,
pustiti brige, stavit osmijeh na lice.
O svemu sam stigla misliti sutra,
sve bitne stvari su bile sitnice.
Stigla sam zivjet kako mi se hoce,
staviti sebe na prvo mjesto.
Umirat nekad od te samoce,
budit se tuzna, plakati cesto.
Smijat se blesavo i kad je tesko,
pustiti pjesmu, napravit' lom.
Kad netko me pita, smisliti nesto,
i nastavit dalje tjerat po svom.
Stigla sam biti i na vrhu i na dnu,
misliti o svemu u zadnji cas.
Napravit sto ne bi cak ni u snu,
u krivim stvarima traziti spas.
Zalupit vratima kad sam ljuta,
otici bez rijeci, nestat bez traga.
Pogrijesit na istom stotinu puta,
zurit u zivot, k'o da bjezim od vraga.
I prva i zadnja sam stigla biti,
imati i nemati u istome trenu.
Sad kad vise nemogu od sebe se skriti,
nisam stigla sebe naci u tom svemu. |