| ZELIMO Srecu i SIGURNOST,A Trazimo..???? |
Želimo sreau i sigurnost, a tražimo ...?
Mislimo uvijek na to da nam je današnji dan, sadašnji trenutak,
darovan kako bismo njime zaradili vjeenost.
Zato pretvarajmo svaki trenutak života u trenutak spasenja za sebe i za druge!
(Fra Petar Ljubieia)
Nema onoga koji ne eezne biti sretan i siguran. Svakoga od nas stišae i muei besmisao i ništavnost. Svaki od nas je stvoren da živi, stoga nas i vodi misao o vjeenom životu. Želimo živjeti, a ne umrijeti. Ljudsko biae stvoreno je na sliku Stvoriteljevu s toeno odre?enim ciljem. A to je, život ispuniti radošau i smislom. Živjet s dubokom sviješau da nas Bog ljubi. Eovjek je predivno Božje stvorenje. Slobodno i odgovorno biae, i kao takav treba ostvariti smisao vlastitog života. Kao posljedica toga doga?a se samonadilaženje – autotranscedencija i samoostvarenje. Životni smisao moguae je ostvariti – ostvarujuai neko djelo, doživljavajuai neku vrijednost i ako vea tako mora biti - trpeai. Bog je svakog pojedinca u ljudskoj povijesti stvorio kao jedinstveno i neponovljivo biae i to Bogu slieno. Upravo zato eovjek nadvisuje sva ostala biaa – sva zemaljska stvorenja. Eovjek svojim životom potvr?uje einjenicu da je ljudsko opstojanje odgovorno opstojanje kao konkretnost jedinstvene osobe i date (jedinstvene i neponovljive) situacije. U skladu s time moramo znati koliko smijemo i možemo oeekivati od datog trenutka kojega (ne)odgovorno sukreiramo.
Svjedoci smo kako se danas eesto zna reai da je sav smisao u životu zapravo užitak. Da je sve ono što einimo, odnosno svo ljudsko djelovanje rukovo?eno težnjom za sreaom. Pa su gotovo svi duševni procesi odre?eni naeelom ugode. Me?utim, ugoda nije cilj ljudskih težnji nego posljedica njihovih ispunjenja. Dakle, ugoda (kao nedjelatan osjeaaj) nije ono što životu daje smisao, pogotovu ako se zna da svaki eovjek u prosjeku doživljava kudikamo više neugoda nego ugoda. Eovjek koji je na fronti u obrani svoga doma i naroda nesebieno podario svoje zdravlje i dio svog života, zasigurno se ne bi odrekao tog iskustva makar kako ono bilo bolno i neugodno, makar mu pružalo sve samo ne užitak i ugodu. Eovjek nije na ovom svijetu iskljueivo za uživanje, a užitak nije ono što njegovom životu daje smisao.
Slika današnjeg svijeta rezultat je sveukupnog ljudskog i povijesnog razvoja, a proizilazi iz njihovog stvaralaekog duha, prožetog snažnom voljom da unaprijedi, oplemeni i usavrši sve ono što koristi eovjeku i okolini u kojoj živi. Eovjek je obezumljen u košmaru ove svakodnevnice. Traži svoju sreau, svoje zadovoljstvo, svoj mir. On teži k tome da sebi priskrbi uvjete u kojima ae moai mirnije i lagodnije živjeti, voljeti i biti voljen. Ali sve mu to, kao po nekom planu nedostižno izmiee. Treimo kao indijanci oko vatre, a grijemo se vlastitom akcijom. Ne razumijemo da smo se svojim materijalizmom i grijesima ogradili neprozirnim zidom od istinskog Izvora sreae.
Eovjek je uvijek nastojao unijeti dio sebe u taj impozantni projekt, bilo istražujuai aud i zakonitosti prirode, bilo osmišljavajuai skladniji odnos eovjeka i prirode, ili na neki drugi naein. On ulaže silnu energiju nebi li trajno ostao vezan svojim imenom uz povijesni razvoj svijeta, ostao trajno postojati – trajati. Najsuptilniji sadržaji eovjekovog srca, jedinstvenost osobe, njeno dostojanstvo, sloboda, jednakost sviju, osjeaaj za demokraciju, poštivanje temeljnih ljudskih prava, solidarnost, istinitoljubiva znanost, ... odlika su onih koji su nesumnjivo einili veliko djelo u pravcu ostvarivanja napretka ovome svijetu i na taj naein oslikavali su svijetlu stranu povjesnog razvoja. No me?utim, nije uvijek bilo tako. Bilo je i onih koji su se u drugaeijem liku upisali na stranice ljudske povijesti.
Eovjeeanstvo je oduvijek pokušavalo doskoeiti logici posljednjih stvari, ali oslanjajuai se pri svojim istraživanjima samo na materijalne, odnosno prirodne znakove i argumente dosezalo je samo do spoznaja vezanih uz vrijeme i prostor, tj. sueeljavalo se s neeim jednostavno definiranim kao neshvatljivo. Eovjekova ogranieenost vremenom i prostorom prijrei da riješi te zagonetke. On je svojom egzistencijom privezan uz Zemlju i izvan toga može samo naga?ati. Znanstveni se odgovori trebaju temeljiti na promatranjima, jasnim einjenicama i razumu, a ne na mišljenjima, nagašanjima i osjeaajima, sumnjama, poluistinama ili pak lažima. Eovjek ne smije biti pristran, ne smije ovisiti o osobnim koristima i vlastitim stavovima ako nisu u skladu sa opae prihvaaenim – ovisiti o “ vlastitoj istini” kod svojih prosudbi o stvarnoj istini.
Dakle, eovjek vjeruje da je postojano samo ono što se može prirodnoznanstvenim i emprijskim postavkama tj. eksperimentalno pozitivno utvrditi i obrnuto što se ne može pozitivno dokazati je nepostojano, neistinito i nevažno. Me?utim sveukupni matrijalni svijet je ogranieen, to je neporeciva einjenica. Atom kao osnovna eestica, svemir je u malom s toeno odre?enom težinom elektrona koji je 1839 puta manji od neutrona, a on je pak približno jednak velieini protona. Taj savršeni odnos funkcioniranja unutar atoma ukazuje na jednako savršen plan po kojemu je jedino moguae povezivanje atoma u molekule tvoreai tako materiju koja nas okružuje i eini ovaj svijet vidljivim, materijalno postojanim.
Uspjeti u životu, deviza je svakog pojedinca. Mnogi teže uspjeti na financijskom, poslovnom, obiteljskom ili nekom drugom planu. Ulaže sve svoje raspoložive napore da bi ostvario svoje životne ideale. Svaki od nas teži za sreaom. No, što je to u stvari sreaa? Da li je to postizanje zavidnih uspjeha u službi, sportu, ... uspješna karijera? Ili je to ispunjenje raznolikih želja koje može osmisliti samo oholo ljudsko srce? Da nije možda nešto sasma drugo? Teško je pravo reai, a da ne bude drukeije. Nažalost mnogi, pa eak i kršaani drže da im je najbitnije ostvariti materijalni financijski uspjeh. Jedno je sigurno, za kršaanina nije i nebi smjela biti sreaa nešto što mu eini ugodu. Prije svega je to neopisiva radost koja se postupno (ostvaruje) otkriva, unatoe tome da ponekad zna biti jako mukotrpno i potrajati dosta dugo. Krist nam je pokazao, što nam je einiti kako bismo bili sretni.
Nije rijetkost euti iskustvo ljudi u dubokoj starosti ili koje je svladala teška bolest koji vele: „Jest, postigao samu životu sve što sam si zacrtao (zamislio), ali sam izgubio zdravlje i život“. Sve što u životu ostvarimo traje za zemaljskog života. Zato neminovno trebamo nadiai svoje tjelesno postojanje ako želimo uživati u spoznaji transcedentne vrijednosti vlastitog bitka. Valja nam, dakle izaai iz nas samih, napustiti sve svoje težnjeza nakupljanjem materijalnih vrijednosti kao onoga što predstavlja životnu sigurnost. Treba nam napustiti sve svoje težnje za udobnošau i komoditetom kako bismo bili sretni. Tako izdignuti u svijet transcedentnog gledanja sposobni smo spoznati ono što je na višoj instanci, a to je ono što za nas puno više vrijedi. To je ono krucijalno u nama, to smo mi sami, naš bitak – naša duša.
Svakodnevne naše brige i problemi potiskuju našu želju da upoznamo Boga, u sasma drugi plan. Životno iskustvo nas uei da materijalne stvari mogu samo zadovoljiti, a nikako i usreaiti. Ljudi eesto poistovjeauju svoju sreau sa sreaom „svijeta“, koja može u osnovi biti njegova nesreaa. Sreaa je duhovni pojam koji dolazi izvana, dar transcedentnog, dar svemoguaega Boga. Prava sreaa je stoga biti trajno i potpuno sjedinjen s Bogom, izvorom svakoga dobra. Biti blizak Bogu, služiti mu molitvom, predanim, eistim, kreposnim i poniznim životom siguran je put koji nas eini sretnima. Koliko je to u skladu s realnošau, jako je diskutabilno i polemieno, do te mjere, da bi se na tome mogla lomiti mnoga koplja.
Teško je pronaai najpouzdanij odgovor, a još teže formulirati ga tako da odgovara onima koji “istinu” doživljavaju ispravnom samo onda kada odgovara razini njihova shvaaanja, odnosno ako ne iznu?uje promjenu vlastitih stavova. U ovakvim slueajvima Crkva ima veliku šansu pokazati svoju superiornost, pokazujuai ljudima, zablu?enim materijalistiekom fundamentacijom, put u Istinu. Put u spoznaju bitnih Otajstava važnih za duhovnu dimenziju poimanja vrijednosti življenja, put k razbijanju vlastitih zabluda, put k obraaenju. Eitajuai i slušajuai svetopisamsku Rijee uoeit aemo kako Bog ne ostaje nikome dužnikom, pogotovo ne onima koji mu ponizno, vjerno i jednostavno služe. Moramo biti na eistu kako veli evan?elist Luka: „Zato ne tražite što aete pojesti ili popiti; ne uznemirujte se! – to sve traže pogani ovoga svijeta – jer vaš Otac zna da vam je to potrebno! Vea tražite njegovo Kraljevstvo, a to ae vam se nadodati. Ne boj se, stado malo, jer je odlueio vaš Otac da vam dadne Kraljevstvo! (Lk 12,29-32)"
Eudan je naš Bog!? Toliko je toga što nikako ne razumijemo, što nikako ne možemo povezati s Bogom koji je sama Ljubav. Na primjer: patnje, ratovi, progonstva, brutalna ubojstva, razne nesreae, katastrofe, smrt male djece ili nedužnih osoba i tome slieno. To se teško ili nikako ne uklapa u sliku Boga naših razumskih okvira. Domovinski rat je bio ispunjem bezbrojnim ovakvim slikama. Mnogi se pitaju, kakav je to naš Bog koji to sve pripušta? Gdje je u svemu tome pravda i pravednost? Je li naš Bog nemoaan pred silinom Zloga? Pitanja su naoeigled opravdana. No, treba uvijek misliti po onoj staroj poslovici: svako zlo za neko dobro, ili pak po onoj pred zoru je najmrklije. Bog iznad svega poštuje našu slobodu. On nas doduše prije svega opominje ako nešto nije u skladu s njegovom, uvijek dobrom i pravednom, voljom. Sigurno je žalostan ako se opredjeljujemo za nešto što je protivno našoj naravi. Ali u konaenici poštuje naše odluke za koje sami moramo snositi odgovornosti kako u zemaljskom taki i u zagrobnom životu.
Pitanje je koliko je eovjeku danas uistinu stalo da organizira svoj život tako da bude dostojan eovjeka? Koliko uopae promišljamo stvarnu utemeljenost i ispravnost naših postupaka? Koje su konaene posljedice naših krivih djelovanja? U kojoj mjeri i na koji naein uzvraaamo na steeena dobra (darove prirode, postojeae dobra naših predaka)? Jesmo li korektni ...? Danas imamo u društvu jako puno indicija da tomu nije tako. Reklo bi se da su ljudi više neodgovorni iako su razumska i odgovorna biaa. Nerijetko se eovjek svojim vladanjem i postupcima spušta ispod razine bilo koje životinje. Primjerice, ako promatramo životinje, onda uvi?amo da one ne mogu misliti i ono što eine, eine instinktivno. Mada ih se može dresirati pa izgleda kao da misle, me?utim one samo oponašaju eovjeka – razumsko biae. Životinje, vo?ene instinktom, nastoje svojim mladima i sebi osigurati onoliko koliko im je potrebno, eak što više, bore se za svoje mlade po cijenu vlastitog života.
Za razliku od životinja, eovjek ima slobodnu volju, instinkte i može misliti. I unatoe svemu tome ima onih koji ne uvi?aju koliki su dar i blagoslov njihova vlastita djeca. Neke majke vo?ene propagandom, feministieko-asimilacijskim anomalijama, modernizmima i sl. ignoriraju svoj majeinski instinkt (savjest) pa po svojoj slobodnoj volji ubijaju svoju nero?enu ili pak odbacuju svoju tek ro?enu dijecu. Dakle, zlom zatrovana ljudska narav nije u stanju da nadi?e niti stanje predodre?eno životinji, jer odbacuje Boga. Razumske odluke za Boga i moralne vrednote bivaju blokirane pa je Sotoni moguae da radikalno promijeni ljudski odnos prema vrijednostima života; odnosno da nadvlada eovjeka kako duhovno tako i psihieki, kako somatski tako i duševno, ali i na treaem ljudskom podrueju, pneumatskom podrueju, podrueju duha.
Te strašne pojave danas se mogu sve eešae euti. Zašto je to tako i da li netko stoji iza svega toga sa toeno smišljenim planom? Koliko ozbiljno uzimamo svekolike novo-vremene pokrete i sekte koje propagiraju tako strašne anomalije? Što nam otkrivaju „Protokoli sionskih mudraca“? Tko su to aluminati, naturalisti, masoni, gnostici, scientolozi,...satanisti? Jeli ueinkovitost njihovih programa danas oeita u svim segmentima društvenog bitka? Što nam se doga?a sa mladima? Jenjava li ljudski duh? Umire li naša savjest ili je netko smišljeno ubija? Radi eega ljudi bježe iz tradicionalizma štovanja Boga u nešto novo? Što navodi eovjeka na pomisao da je upravo tamo i za njega rezervirano mjesto njegovog osobnog božanstva. Što je ustvari božanstvo za modernog eovjeka? Može li lažni sjaj vlasti i bogatstva biti eovjekov Bog? Iskustvo govori o zabludi i teškoj prevari Zloga. Podložan iskonskom grijehu, slab i sklon padovima (propustima) eovjek i ne primjeauje kako mrzitelj Boga i eovjeka vrši svekolik i snažan utjecaj na njegove vlastite životne odluke.
Na ta i mnoga druga pitanja treba tražiti odgovor kako bi se ljudima pomoglo da na?u svoj mir, svoju sigurnost. Pomoai im utvrditi vlastitu spoznaju da je pravi put upravo Krist kojemu su bili tako blizu, kojega su ignorirali, jednostavno nisu tražilili naeina, kako s njime ophoditi. Možda nisu ni osjeaali potrebu za Bogom, bili su dostatni sami sebi. Možda je sve funkcioniralo samo po sebi u najboljem redu, ništa im nije nedostajalo. U takvim situacijama Boga se stavlja u podre?en položaj. Umjesto približavanja k Bogu, ljudi oeekuju da se Bog približi k njima, da im se pokloni. Kao Bog treba nas, a ne mi Boga. Umjesto toga eovjek stavlja sebe u središte povjesnih zbivanja. Eezneai za apsolutnim, onim božanskim, htio bi i sam postati bog. A ne može se služiti u isto vrijeme dvojici gospodara. Jer, ili ae jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili ae uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati (usp. Lk 16,13).
Edensko središnje drvo spoznaje postalo je za Adama i Evu izazov onog trenutka kada su se po svojoj samovolji otrgli od Boga i upustili u „razgovor“ sa Zmijom, što je imalo za posljedicu gubitak najljepšeg dara Gospodnjeg – milosti posvetne, izgon iz Vrta i življenje na temelju vlastitog truda. Trpnja i patnja otada bivaju eovjekovi stalni pratitelji tijekom zemaljskog života. Eovjek bez Boga, slabašan, neuk, sklon padovima i pogreškama bez milosti posvetne biva permanentno izložen udaru Luciferova zlog nauma da zagospodari sveukupnim Božjim djelima – stvorenjima, nudeai ljudima ono što ni sebi nemože priuštiti – Božanstvo, da pijedestal Stvoritelja zaposjedne stvorenje. Povijest zorno pokazuje koliko je uzaludne energije trošio eovjek nebi li sebe ueinio Bogom. Ali dalje od umišljanja boga nije stigao. Zašto je ljudsko srce toliko oholo i pohlepno da pored toliko toga darovanog nastoji osvojiti i samoga Boga? Eovjeeanstvo do danas tomu nije doskoeilo, još nije na eistom.
Neki su sebe (vladari, faraoni) izdizali na razinu bogova iznu?ujuai svojim bogatstvom i sjajem štovanje božanstva. Drugi, zavidni ovima, eine isto pa u politeistiekom smislu zauzimaju božansko podrueje neke druge zasebnosti – bogovi: rata, pobjede, ljubavi, mora, lova, ..., a nadasve sunca, kako kod Egipaana, Grka i Rimljana, tako i kod Gota, Germana , Slavena itd. Bitno je da se tim bogovima moglo umilostiviti kojekakvim žrtvenim (blagom) prinosima. Kada se situacija u životu promijeni na lošije, onda nas uhvati panika. Molimo, zapomažemo i za slamku se hvatamo samo da opstanemo. Tada polako shvaaamo da i te kako trebamo Oca koji ae nam pomoai. Ne primjeaujemo kako nam se svakodnevno nudi u izobilju, a mi samo trebamo da se koristimo svim tim darivanjima. Ništa nam ne koristi potkupljiv (kontigentan) Bog. Eovjeku treba pravedan, istinoljubiv i milosrdan Bog, apsolutan i neogranieen.
Dobro veli prorok Jeremija: “Blagoslovljen eovjek koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje. Nalik je stablu zasa?enom uz vodu, ... ne prestaje donositi ploda. “ Psalmist isto to potvr?uje: “Blago eovjeku koji ne slijedi svijeta opakih, ne staje na putu grešniekom ... vea uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noa.” Oslanjajuai se samo na svoje sposobnosti i svoje vrline ostajemo vezani na vanjštinu koja zavarava, zavodi i odvraaa od Stvarnosti. Dakle, bez milosti Neba ne možemo postati Božji. U svemu moramo biti svjesni svoje ogranieenosti, priznati svoje nedostatke, svoje slabosti, padove i grešnosti, žaleai nad svim onim lošim što smo poeinili. Pomno slušajuai govor savjesti odlueivati se za dobro, istinu i ljubav.
Pravo je ukazivao sveti Pavao na potrebitost trajne borbe u ostvarivanju Božje slike u vlastitom životu. Njegova poruka: “Vrijeme je kratko! ... “ eak i danas i te kako ima svoj puni smisao. Upozorava nas da se ne uzoholimo nego: “... da se oni koji plaeu, vladaju kao da ne plaeu; koji se vesele kao da se ne vesele; i koji kupuju kao da ne posjeduju; koji uživaju ovaj svijet, kao da ne uživaju jer prolazi oblieje ovoga svijeta” (usp. 1Kor 7,30-31). I uistinu, sve zemaljsko gubi svoju vrijednost, a tegobe, nevolje, žalost ... na svojoj težini. ... “Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evan?elju!” , ozbiljno nas upozorava Evan?elje (Mk 1,15). Prihvati model življenja kojemu je temelj evan?elje znaei odbacivati krive i loše navike, iznad svega grijehe i grešan život, tražiti puninu života (životnog smisla) eitajuai i promišljajuai Rijee Božju osluškivajuai glas vjeenog Oca, glas koji nas poziva k izvoru života komu su grijeh i grešnost stranci.
Ne smijemo oklijevati! Na to nemamo niti pravo, a ni vremena, nego se obratimo od grešnog svjetovnog života. Bacimo se na koljena, podignimo svoj pogled gore i prionimo uz molitvu. Zavapimo Bogu da nam pomogne da se izdignemo iz gliba vlastitih i tu?ih zabluda. Shvatimo konaeno da naša duša eezne za duhovnim – vjeenim vrijednostima. Ne sabirite sebi blago na zemlji, … nego na nebu gdje ga ni moljac i r?a ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu. Gdje nam je blago tu nam je i srce (usp. Mt 6, 19- 21). Nastojmo više biti u “dosluhu” sa svakodnevnicom, jer svaki životni titraj nam donosi i nekakvu poruku. Naš život možemo definirati kao stalno nastojanje da se ostvaruju dobra u svakom trenu našeg življenja.
Bog je planirao sa svakim od nas naposob vea i prije nego je išta bilo stvoreno. Božje mudrost nas je sazdala vea u vjeenosti za ovaj sadašnji darovani nam trenutak da ostvarimo i proslavimo Boga u svome životu. Ono što je pokazao na primjeru odabranig naroda vrijedi i za svaki narod do današnjeg dana. Opredjelivši se za židovski narod kao odabrani narod, objavljujuai se po Abrahamu, Mojsiju, prorocima, Sinu, Apostolima, ...Bog i nama najavljuje svoje velike planove, koje želi ostvariti na zemlji, dajuai nam uvijek jasno na znanje koliko mu je mio i drag ljudski rod.
Bogu je i te kako stalo do svoga odabranog naroda, zato ga je i štitio od svih poroka koji ga mogu povesti krivim putem, putem u propast. Poznavajuai ljudsku aud i narav predade Bog Mojsiju Odredbe na gori Sinaju, kojih su se trebali pridržavati, da bi bili mirni, spokojni, i sigurni od svake pogibelji, na putu u vjeeni mir. Nizom mnogih stoljeaa Bog je bio dosljedan svojim obeaanjima izlijevajuai obilje mira i blagoslova nad svime što ae eovjeku koristiti kroz njegov zemaljski i vjeeni život. U slijedu svojega plana da privede svoje stado na livadu beskrajne ljubavi poslao nam je i svojega Sina – Krista – Pomazanika, kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe, ludosti i propuste, za naše padove i naše bolesti. Po Njemu imamo svi jednaka prava uživati od "Božje paše“ koju daje u izobilju.
* * * * * * *
Ljudsko srce!
Kaže jedna legenda kako je neki ueitelj bio nadaleko poznat po svojoj mudrosti.
Pa je eak i sam Bog zatražio njegov savjet.
Naime, pitao ga je gdje se može sakriti, a da ga nitko od ljudi ne mogne naai?
Pitao sam An?ele, reee Bog, gdje je najbolje da se sakrijem?
Jedni rekoše: sakrij se u dubine oceana, drugi pak na najviše planine.
A treai opet na najudaljenijoj mjeseeevoj strani ili na kojoj udaljenoj zvijezdi.
Što mi ti savjetuješ, upita Bog mudrog ueitelja?
Ueitelj mu odgovori: Sakrij se u ljudskom srcu.
To je zadnje mjesto na koje ae ljudi pomisliti i gdje ae te tražiti.
Realizovao i Napisao za VAS_CLOSING&TIME
|
| Utipkao
CLOSING_TIME
-
28.7.2008.
u
22:14
Komentari (
0
) |
|
|