Neke stvari se samo dogode, bez upozorenja, bez najave. I da ti prieam o tome… ne bi shvatio. Da te molim k΄o nekad… ne bi se vratio. I znam… Uzalud prieam o nama, ljudima kojih se to ne tiee. Na kraju dana ionako ostajem sama, kao u scenariju loše priee. Borim se sa suzama… Mada znam da one tebi ništa ne vrijede. Borim se sa sjeaanjem… Jer slike prošlosti ne blijede. Ne znam kako dalje… Nas dvoje kao da se više ne poznajemo, svatko na svojoj strani, kao dva stranca. U prolazu tek se pozdravimo, ovlaš jedan drugog poljubimo i tamo gdje smo stali nastavljamo. Tužno… Nakon svih godina, pobjeda, poraza, sjeaanja… Jedan drugome samo smetamo, kao na stolu prašina.
|