Evo mali, došao je i taj eas,
a ja od boli ne mogu pustiti ni glas.
Veeeras, kao da je sve protiv mene,
protiv tebe,
protiv nas.
Valjda tako to ide
kad te jednom loše krene…
Veeeras, zadnji put neka naša pjesma svira,
zadnji put na moje rame nasloni glavu.
Dopusti da te ova ruka još jednom dira,
a onda svaki neka krene na svoju stranu.
Veeeras neka bude kao prvi put,
pa da pamtimo dok smo živi.
Znam da suze što padaju,
padaju uzalud
i da za to sami smo krivi.
Veeeras, kao i onog dana,
kiša lije,
valjda da nas sjeti kako je nekad bilo.
Ali ne…
Ništa više isto nije,
davno nestali su snovi što ih je srce sanjalo.
Veeeras au s lica izbrisati tugu,
izbriši je i ti.
A kad jednom budeš volio drugu
iz života tvog zauvijek ae nestati.
Evo…
Veeeras, još jednom au ti reai;
ovo srce te treba,
više od svega,
više od zraka,
više od neba.
I znaj da te zaboraviti nikada neau,
ali sad idi
i negdje drugdje potraži sreau.
|