Subota navecer je...a ja naravno sama doma,pisem price i pjesme koje mi vec pomalo i idu na zivce...one dakako,nisu sretne.Odgovaraju mojim osjecajima.Zapravo,niti ne znam sto osjecam,jer u zivotu imam sve,sve osim jedne iznimke;osobe koja me voli...ne mislim na mamu,tatu,prijatelje,vec na osobu zbog koje bi se trebao osjecati zivim,osobu koja te toliko voli da ti vec pomalo i ide na zivce,koja te zove u tri ujutro samo kako bi ti rekla da ne moze zaspati jer joj uzasno nedostajes...Da,rekli bi da to postoji samo u bajkama i filmovima,no kad pogledam okolo sebe,vidim ljude koji sve to imaju...Pa im lazem,a najvise samoj sebi kako mi sve to ide na zivce i kako je bolesno tako se zaljubiti.I zasto mi onda sve to toliko fali?!Zapravo,ne fali jer da bi ti nesto nedostajalo trebas znati kako je to...a ja ne znam...Upoznala sam samo bol,suze i neprospavane noci moleci samo da bi shvatio da i ja postojim.Samo da mi se priblizi i da shvati koliko ga volim.Da shvati kako me sve to vrijeda,pogotovo rijeci kako mogu sama,kako izmedu nas nema "kemije" i da me dozivljava kao klinku koju ne shvaca ozbiljno.Jos uvijek ne mogu vjeovati da sam dvije godine cekala covjeka kojemu nije stalo do mene,koji se samo poigravao mojim osjecajima,zbog kojih sam se spustala na sramotnu razinu. I ne znam kome je vise stalo do njega nego ja,tko je cekao i po dva sata na hladnoci njegov autobus ne bi li ga vidjela,za rodendan mu kupila poklon kojeg na kraju nije niti htio uzeti,jer kako kaze,ne zelim ti time davati lazne nade.. Ma sto ti to znaci???umjesto da ti bude drago sto sam bez obzira na sve uz tebe,sto ti poklanjam nesto prijateljski... A ja budala,i preko toga prelazim... U ovom trenutku dode mi da zaplacem iako sam sama sebi obecala kako me on vise nece slomiti,no osjecaji su jaci..Nema veze,jednim ti dijelom i zahvaljujem jer si me naucio da se ljudima ne moze i ne smije vjerovati prije nego li ih dobro upoznas. Iskreno,ne znam zasto sam sve ovo napisala,jer me ionako on ne cuje,i nece ovo nikada procitati,a i ako procita,reci ce da lazem.Uvijek sam se pred njim ponasala djetinjasto(priznajem)ali to je samo zato kako bi pridobila njegovu paznju,a da mi je dao sansu i samo me saslusao,do ovoga ne bi doslo....On se ne bi sada negdje vani zabavljao,davao broj mobitela nekoj tamo do koje i on zna,da mu nece biti stalo.A ja se ne bi ovdje skrivala i jadala se nepoznatim osobama,s isprikom kako mi se neda van,kako sam umorna..Zelim samo ovo reci,po zadnji put;TI SI TAJ KOJI ME ZIVCIRA NAJVISE NA SVIJETU,KOJEG ZELIM MRZITI,NO NE I ZABORAVITI,JER ONDA ZABORAVLJAM I SMISAO OVE MOJE LJUBAVI.I IAKO TE PORED MENE NEMA,I NECE BITI,JER NE ZELIS SHVATITI,MOJ SMISAO SI TI,KAKAV GOD BIO...TO JE I SVRHA LJUBAVI,ZAR NE?VOLJETI TVOJE MANE I VRLINE...
|