I ti meni kazes ''rastanimo se kao ljudi''?!
Mislis, to ce bar malo uljepsati stvar?
Plasis se, opet cu da se cudim
sto nisi pokusao jos jednom bar?
Gledas me sa strahom na licu,
bojis se da cu se slomiti sva.
Izvoli, nosi svaku sitnicu,
i sve sto sam ikad na tebi voljela.
Bojis se, morat ces opet i ponovno
objasnjavati mi kako ne mogu nista da vratim...
Kao da stoput vec nije mi bilo dovoljno,
pa ja, jadna, to nikako da shvatim.
To sto sam ti dala sve,
to krivo je srce koje poludi.
A to sto si mi ti srusio sne,
to nema veze s tim ''kao ljudi''.
Mislis ne mogu izaci iz tvog stana,
vec vidis suze i kako se grcim.
I onda onako tuzna i sama
u suzama nazad k tebi trcim.
Mislis da ne mogu ovoga trena
nasmijati se na to tvoje ''zbogom''?
I to sto ce pricati ''o, jadna zena'',
kad vide da nisam vise sa tobom,
mislis da cu saginjati glavu
i da ce opet suza biti?
Ne, nisi u pravu,
mogu i ja, bas kao i ti.
Nemoj ti meni pricati o nama!
Nakon toliko lazi, mislis da ovo me cudi?
I to sto si me lagao bez imalo srama,
je l' i to tako rade ljudi? |