Posudi mi pogled Stranee
da kroz oei tvoje vidim
šta si tražio u valu najdraže rijeke
nabujale u proljetno jutro.
Vidim kako se diviš
granama dok se ograu rosom,
kamenom cvijetu,
što mu boja blješti.
A ti se sa visine eudiš
umornoj srni
što traži svoje lane.
Obori pogled
dotakni zelenu nit
što se protegla iz oka moga.
Potraži kroz bistrinu
žubora svježeg
eežnju zatrpanu pijeskom
u koritu snova.
Prospi pogledom svojim
zelenilo kroz moje oko,
pošalji mi žubor kroz srce
da osjetim
kako se obale kupaju.
Neau da sjene
rosom ogrnutih grana
potonu u najdublji vir.
Vidiš li stranee,
ono što tražim kroz pogled tvoj,
i ne eudi se više usplahiranoj srni
ako se prikazala oku tvom.
Neka rijeka otiee.
Posudi mi pogled stranee,
da oeima tvojim gledam,
kameni cvijet, njegov bljesak,
Pogledaj sa visine
u tanahnu nit,
što zeleni iz oka mog,
utoni pogledom u najdublji vir,
rijeke,
koja je tebi stvarnost
a meni želja.
Pogledaj mojim oeima stranee.....
|