Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Free Slanje SMS-a
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Chat
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Fotografija
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum   Chat   Shout box   Send free SMS   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Photos   Funny pictures


Arhiva (Archive)
Novi upisi (New entries)

9892 upisa na 396 stranica (stranica br. 396)
9892 entries in 396 pages (page No. 396)
VECERAS
VECERAS IMAM LEPSI OSMEH OD MONALIZE DOK PETOKRAKE FELNE PO ASVALTU KLIZE,TROJE KOLA U KOLONI BASEVI BRUJE A 3KILOMETARA SE MUZIKA CUJE.CRVENO MI STAJEMO A PORED NAS 4LIKA U KOLIMA DODAJU GAS,JA OTVORIM PROZOR VIDIM KAKO ME GLEDA,VIDIM DA MAKSIMALNO NECE DA SE PREDA.AJDE DA ZASKRIPE GUME DA VIDIMO KO BOLJE UME VIDIM DA NERAZUME MI TO RADIMO U SUME,NIJE NOC ZA SVA?E TRAŽIMO NEŠTO MLA?E NEŠTO MNOGO SLA?E I ZA TO HAJDE SVI SPREMITE SE OVO JE NOA YA LOV ONE NAŠ EEKAJU SVE.
Utipkao ACA - 16.10.2004. u 17:21 Komentari ( 1 )

MuCkE
------Mucke-------------Mucke-------
Kultna britanska serija koja se nedavno prikazivala i kod nas.Glavni likovi ove kultne serije su braca Troter.Derek zvani Del Boj i mladji brat Roders zvani Rodni.Serija je pocela sa prikazivanjem septembra 1981 godine.U seriji se opisuje zivot porodice Troter u kojoj se nalazi i deka kojeg ce kasnije zamjeniti stric Albert.Radnja se desava u Londonskoj cetvrti Pekamu. Svaka epizoda je zasebna i tako da gledamo uvjek nove dozivljaje Trotera.Del je inace biznismen(svercer na pijaci) koji sanja da ce jednog dana postati milioner.Rodni koji jedini u porodici ima diplomu o zavrsenoj skoli (vecernja skola,Del kupio diplomu potplativsi profesora) pomaze bratu u biznisu.Takodje javljaju se i drugi zanimljivi likovi .
Bojsi bogati snob.Obogatio se prodajom kradenih kola.
Majk vlasnik kavane Ragina glava gde se drustvo okuplja.
Triger glupi smecar.
Stric Albert i deka clanovi porodice Troter.
Kasandra djevojka kojom se Rodni zeni.
Rakel djevojka kojom se Del Boj zeni.
Ovo je bio nekakav uvod o muckama!!!OVO JE ZA MENE SUPER SERIJA I JE SMJESNA AHAHAHAHA
Utipkao DaLmAtInKa - 15.10.2004. u 13:46 Komentari ( 0 )

NEOBIENA PRIEA
N E O B I C N A PRICA O PUTNICI

PUTOVANJE U SNU

TE PRVE NOAI JA SAM POEELA SVOJE PRVO PUTOVANJE. BILA SAM NA BRODU / JEDRILA SAM S NEKIM DRUŠTVOM /. ZVALI SU ME NEKIM SMIJEŠNIM IMENOM , IMALA SAM CRNU KOVREAVU KOSU I ZVONKO SE SMIJALA. TADA SAM SE POKLIZNULA I PALA NA RUKU.
UJUTRO KAD SAM SE PROBUDILA RUKA ME JAKO BOLJELA I IMALA SAM VELIKU MODRICU.
KAKO JE TO MOGUAE – PITALA SAM SE JER AKO JE TO BIO SAMO SAN ODKUD BOL I MODRICA.
TO JE NEŠTO VIŠE OD SNA - UHVATIO ME STRAH I NEVJERICA - ŠTO SE TO DOGA?A?
AKO PUTUJE SAMO MOJA DUŠA , ZAŠTO I ŠTO SE TO DOGA?A S MOJIM TIJELOM ?

SAD SAM VEC DUGO JEDNA ŽENA KOJA NEZNA NIŠTA O SEBI A EINI MI SE DA JE IZGUBILA PAMAENJE. ONA SE HOAE VRATITI KUAI ALI JOJ TO NE USPIJEVA.
TU NOA PUTOVALA SAM I PROŽIVLJAVALA S NJOM DVIJE NOAI I JEDAN DAN .
KAKO VREMENSKI TO MOZE BITI ?
IMALA JE VELIKU RANU NA LIJEVOJ NOZI I MENI JE SAD TAMO VELIKI OŽILJAK. U Ž A S !
DA LI JA UISTINU NA NEKI NAEIN P U T U J E M,
DA LI JE TO SAMO SAN,
DA LI SE JA TO VRAAAM U SVOJ PRIJAŠNJI ILI BUDUAI ŽIVOT ?
TO JE TOLIKO ZAMRŠENO I EUDNO I SUMLJAM DA AU IKAD ZNATI ODGOVOR NA SVE TO.

PROŠLU NOA OSTAVILA SAM JE NA VLAKU,
IZGUBLJENU I JADNU. NE MOGU JOJ POMOAI IAKO DO
VREMENA KAD SE STOPIMO U JEDNO JA TO ZNAM .

MORAAU SVE ZABORAVITI I PRIHVATITI
TO KAO SAN!!


Utipkao VESNIŠE - 15.10.2004. u 08:50 Komentari ( 0 )

PRICA O GOSPODINU SOMMERU
PATRICK SUSKIND
(pocetak price...)

U vrijeme dok sam se jos verao po drvecu - davno, davno je to bilo, prije mnogo godina i desetljeca, bio sam tek nesto malo visi od jednog metra, nosio sam cipele broj dvadeset osam i bio sam toliko lagan da sam mogao letjeti - ne, ne lazem vam, tad sam doista mogao letjeti - ili mi je bar malo nedostajalo, ili bolje reci: svojedobno sam stvarno posjedovao sposobnost da letim, samo da sam doista silno zelio i uistinu pokusao, jer... jer dobro se sjecam da jednom umalo za dlaku nisam poletio, bilo je to u jesen, u prvom razredu, kad sam se vracao iz skole i kad je puhao toliko jak vjetar da sam se mogao, ne ispruzivsi ruke, nasloniti na nj ukoso kao skakac na skijama, i jos vise, a da ne padnem... pa kad sam potrcao protiv vjetra, preko livade, niz skolski brijeg -jer skola nam se nalazila na brezuljku izvan sela - i tek se malko otisnuo od tla i ispruzio ruke, vjetar me podigao pa sam bez napora poceo skakati po dva-tri metra uvis i po deset-dvanaest metara udalj - dobro, mozda i nije bilo tako daleko ni tako visoko, ali zar je to sad vazno? - bilo kako mu drago, tek sto nisam poletio, da sam samo raskopcao kaput i uhvatio se za oba skuta i rasirio ih kao krila, vjetar bi me bio ponio uvis pa bih bez po muke s brijega zajedrio iznad udoline do sume i preko sume sve tamo do jezera gdje se nalazila nasa kuca, te bih, na beskrajno cudenje svog oca, majke, sestre i brata koji su bili prestari i preteski za letenje, izveo elegantni luk visoko iznad naseg vrta i odletio preko jezera gotovo do druge obale, a onda bih se napokon komotno prepustio vjetru da me ponese natrag i tako bih jos na vrijeme stigao kuci na rucak.
Ali nisam raskopcao kaput i nisam uistinu visoko poletio. Nije to bilo zato sto sam se bojao letjeti nego zato sto nisam znao kako cu i kamo, ni hocu li uopce moci, sletjeti. Terasa je ispred nase kuce bila pretvrda, vrt je bio premalen, a voda u jezeru prehladna za slijetanje. Poletjeti nije bio nikakav problem. Ali kako bih sletio?
Slicno je bilo i kad sam se verao uz drvece: najlakse je bilo popeti se na vrh. Vidio si grane pred sobom, pipao ih rukom da provjeris koliko su cvrste prije nego sto bi se uzvio i odupro nogom o njih. Ali kad si silazio s drveta, nista nisi vidio i morao si manje-vise naslijepo pipati nogom po granama ispod sebe dok ne bi nasao cvrst oslonac, a pocesto oslonac i nije bio cvrst nego truo ili sklizak pa bi spuznuo niz stable ili polomio granje, a ako se ne bi onda objema rukama cvrsto uhvatio za kakvu granu, pao bi kao kamen na zemlju, prema takozvanim zakonima slobodnog pada, koje je jos prije cetiristo godina otkrio talijanski ucenjak Galileo Galilei i koji i dan danas vrijede.
Najgore sam pao te iste godine, kad sam isao u prvi razred. Pao sam s visine od cetiri i pol metra, s obicne jele, tocno prema prvom Galilejevu zakonu slobodnog pada, koji kaze da je prijedena udaljenost jednaka polovici umnoska ubrzanja zemlje i vremena na kvadrat (s = 1/2 g x t2 ), pa je prema tome trajao tocno 0,9578262 sekunde. To je neobicno kratko vrijeme. To je krace od vremena koje je potrebno da izbrojis od dvadeset jedan do dvadeset dva, stovise, krace od vremena potrebnog da izgovoris "dvadeset i jedan" kako treba! Bilo je to tako strahovito brzo da nisam stigao ni rasiriti ruke ni raskopcati kaput da mi posluzi kao padobran, pa cak ni da mi padne na pamet spasonosna misao da zapravo uopce ne moram pasti jer znam letjeti - nista drugo nisam stigao pomisliti u te 0,9578262 sekunde, i jos prije nego sto sam uopce shvatio da padam, tresnuo sam vec po drugom Galilejevu zakonu (v = g x t) na sumsko tlo brzinom koja je na kraju iznosila 33 kilometra na sat, i to tako zestoko da sam zatiljkom slomio granu debelu kao ljudska ruka. Sila koja je to proizvela zove se sila teze. Ona ne samo sto drzi svijet na okupu nego ima jos i tu neugodnu osobinu da sve, koliko god bilo veliko ili malo, brahijalnom snagom privlaci k sebi, a naoko smo oslobodeni njezina utjecaja samo dok pocivamo u majcinoj utrobi ili dok kao ronioci lebdimo u vodi. Uz ovu elementarnu spoznaju, posljedica je tog pada bila i cvoruga na glavi. Cvoruga je nestala vec nakon nekoliko tjedana, ali sam s godinama poceo osjecati na torn mjestu gdje je bila cvoruga kako me nesto ziga i probada kad god se vrijeme mijenja, osobito prije nego sto ce snijeg. I dan-danas, gotovo nakon cetrdeset godina, sluzi mi moj zatiljak kao pouzdan barometar pa mogu bolje od meteoroloske sluzbe prognozirati hoce li sutra padati kisa ili snijeg, hoce li sjati sunce ili ce biti nevremena. Isto tako mislim da je stanovita smusenost i rastresenost od kojih u novije vrijeme patim, kasna posljedica tog pada s jele. Sve mi je teze, recimo, zadrzati paznju na istoj temi, kratko i jezgrovito formulirati odredenu misao, a kad pripovijedam pricu kao sto je ova, onda moram vraski dobro paziti da ne izgubim nit, jer inace raspredem nadugacko i nasiroko pa na kraju vise ne znam sto sam uopce htio reci.
U vrijeme dakle dok sam se jos verao uz drvece - a pentrao sam se cesto i vjesto, nisam samo padao na zemlju! Mogao sam se cak uspentrati na drvo koje je dolje bilo bez grana pa sam se morao verati uz golo stable, a mogao sam i prelaziti s jednog drveta na drugo, i napravio sam sebi gnijezda na vrhu, bezbroj njih, a jednom sam cak izgradio i pravu pravcatu kucu na drvetu, s krovom, prozorima i tepihom na podu, usred sume, na visini od deset metara -ah, mislim da sam zapravo najvise vremena u djetinjstvu proveo na drvecu, jeo sam, citao, pisao i spavao na drvecu, ucio sam na njemu engleske rijeci i latinske nepravilne glagole i matematicke formule i fizikalne zakone kao sto su, recimo, spomenuti Galilejevi zakoni slobodnog pada, sve to na drvecu, pisao sam zadace na drvecu i ucio pjesmice napamet, a najradije sam piskio s drveca, u velikom luku, tako da je sumilo lisce ili iglice.
Na drvecu je bilo mirno i ostavljali su me na miru. Majka me nije uznemirivala povicima, stariji mi brat nije izdavao bespogovorne naloge, gore je bio samo vjetar i sum lisca i skripa stabala... i vidik, prekrasan, beskrajan vidik: ne samo da mi je pucao pogled preko nase kuce i vrta nego i preko drugih kuca i drugih vrtova, preko jezera i kopna iza jezera sve do gorja, a kad bi pred vecer zaiazilo sunce, vidio sam s vrha drveta sunce cak i iza gorja, kad je za sve ljude dolje bilo vec davno zaslo. Bilo je to gotovo isto kao i letenje. Mozda nije bilo bas onako pustolovno i onako elegantno, ali je to ipak bio dobar nadomjestak letenja, pogotovo sto sam malo-pomalo bivao sve stariji, bio sam vec metar i osamnaest centimetara visok i imao dvadeset i tri kilograma pa sam za letenje bio vec naprosto pretezak, cak i kad bi zapuhao pravi olujni vjetar i kad bih raskopcao kaput do zadnjeg puceta. Ali uz drvece cu se verati - tako sam onda mislio - do kraja zivota. Kad mi bude i sto dvadeset godina, kad budem i oronuo, drhtav starac, sjedit cu tamo gore, na vrhu brijesta, bukve, jele, kao kakav stari majmun, i prepustit cu se vjetru da me polako njise i gledat cu preko kopna i preko jezera sve do iza gorja...
Ali sto sam sad tu razvezao o letenju i o pentranju uz drvece! Sto sad tu naklapam o Galilejevim zakonima slobodnog pada i o mjestu na zatiljku sto mi sluzi kao barometar, zbog cega sam postao i smusen! Htio sam zapravo nesto sasvim drugo ispripovjediti, naime pricu o gospodinu Sommeru - koliko je to uopce moguce, jer zapravo to i nije neka prica, rijec je samo o torn neobicnom covjeku ciji se zivotni put - ili bi mozda bolje bilo reci: zivotna staza? - ukrstila dva-tri puta s mojom. Ali najbolje ce biti da iznova pocnem od samog pocetka.
U vrijeme dok sam se jos verao uz drvece, zivio je u nasem selu... zapravo ne u nasem selu, Donjem Jezeru, nego u susjednom, Gornjem Jezeru, samo sto je tesko bilo razluciti ta dva sela, jer Gornje i Donje Jezero i sva ostala sela nisu bila strogo odvojena jedno od drugoga, nego su se nadovezivala jedno na drugo uz obalu jezera, bez jasno vidljivog pocetka i kraja, kao tanak lanac od vrtova, kuca, dvorista i kucica za camce... U torn je kraju dakle zivio, ni dva kilometra daleko od nase kuce, covjek koji se zvao "gospodin Sommer". Nitko ziv nije znao kako glasi krsno ime gospodina Sommera, zove li se on Peter ili Paul, Heinrich ili Franjo-Ksaver, ili mozda doktor Sommer - svi su ga jednostavno poznavali samo i jedino pod imenom "gospodin Sommer". Isto tako nitko ziv nije znao bavi li se gospodin Sommer nekim poslom, ima li on uopce kakvo zanimanje, ili je li ga ikad imao. Znalo se samo toliko da gospoda Sommer obavlja neki posao, i to da izraduje lutke. Iz dana u dan sjedila je u svom stanu, u suterenu kuce sloboslikara Stangimeiera, i pravila male lutke od vune, tkanine i piljevine, koje je jedanput tjedno nosila u velikom paketu na postu. Na povratku s poste svracala je redom u trgovinu mjesovitom robom, u pekaru, u mesnicu i u vocarnu, pa je dolazila kuci natovarena sa cetiri nabijene vrecice i nije vise do kraja tjedna izlazila nego je samo i dalje izradivala lutke. Nitko nije znao odakle su Sommerovi dosli. Jednostavno su stigli jednog dana, ona autobusom a on pjesice - i odonda su bili kod nas. Nisu imali djece ni rodaka, i nikad ih nitko nije posjecivao. Iako se o Sommerovima, napose o gospodinu Sommeru, nije gotovo nista znalo, moze se mirne duse ustvrditi da je gospodin Sommer tada bio kudikamo najpoznatiji covjek u nasem kraju. U promjeru od najmanje sezdeset kilometara oko cijelog jezera nije bilo nijednog covjeka, muskarca, zene ili djeteta - pa cak ni psa - koji nije poznavao gospodina Sommera jer je gospodin Sommer bio neprestano u pokretu. Od ranog jutra do kasne veceri setao je gospodin Sommer po okolici. Nije bilo ni jednog jedinog dana u godini da gospodin Sommer nije bio na nogama. Makar padao snijeg ili tuca, makar bjesnjela oluja ili lijevalo kao iz kabla, makar sunce przilo ili nadolazio orkan - gospodin Sommer bio je vjecito u setnji. Cesto je odlazio od kuce u zoru, kao sto su kazivali ribari koji su u cetiri sata izjutra kretali da izvuku svoje mreze, a isto se tako cesto vracao kuci kasno navecer, kad je mjesec bio vec visoko odskocio na nebu. U to je vrijeme prelazio nevjerojatno velike udaljenosti. Gospodin Sommer bi kao od sale obisao u jednom jedinom danu cijelo jezero, sto je znacilo otprilike cetrdeset kilometara. Za nj nije bio nikakav problem otici dva-tri puta na dan u grad, po deset kilometara tamo i deset natrag! Kad smo mi djeca ujutro oko sedam i pol isli pospani u skolu, gospodin Sommer dolazio nam je u susret zivahan i cio jer je vec nekoliko sati bio na nogama; a kad smo se o podne vracali umorni i gladni kuci, prestizao nas je zustrim korakom; kad bih pak navecer istog dana, prije odiaska na spavanje, zirnuo kroz prozor, ugledao bih visoku, tanku priliku gospodina Sommera kako promice poput sjene cestom oko jezera.
Lako ga je bilo prepoznati. Cak i na daljinu covjek se nije mogao zabuniti. Zimi je nosio dugacak, crn, presirok i neobicno krut kaput koji mu je pri svakom koraku poskakivao oko tijela poput prevelike ljuske, zatim gumene cizme a na celi crvenu skijasku kapu. Medutim, ljeti - a ljeto je za gospodina Sommera trajalo od pocetka ozujka do kraja listopada, bilo je dakle kudikamo najdulje godisnje doba - ljeti je gospodin Sommer nosio ravni slamnati sesir sa crnom platnenom vrpcom, lanenu kosulju boje karamele i kratke hiace iste boje, u kojima su se ocrtavale njegove duge, zilave, dozlaboga mrsave noge sto su se sastojale gotovo od samih tetiva i zila, i sto su se dolje gubile u glomaznim planinarskim gojzericama. U ozujku su te noge bile bijele bjelcate, a zile su se na njima jasno isticale kao siroko razgranato porjecje boje plave tinte. Medutim, vec za nekoliko tjedana poprimile bi boju meda, u srpnju su bile boje karamele kao i kosulja i hlace, a u jesen su bile od sunca, vjetra i nevremena tako tamnosmede da se vise nisu mogle na njima razabrati ni zile ni tetive ni misici. Tad su noge gospodina Sommera izgledale kao kvrgave grane starog oguljenog bora, dok se ne bi napokon u mjesecu studenom izgubile u dugim hlacama i pod dugim crnim kaputom tako da ih vise nitko ne bi vidio sve do sljedeceg proljeca, kad bi se ponovo pojavile isto onako bijele kao sir.
Dvije je stvari gospodin Sommer nosio uza se i ljeti i zimi, nikad ga nitko nije vidio bez njih: jedna od njih bijase stap a druga - naprtnjaca. Stap nije bio obican stap za setnju, nego duga, pomalo valovita ljeskova batina koja je dosezala cak do iznad ramena gospodina Sommera i sluzila mu kao neka vrsta trece noge, bez cije pomoci on ne bi nikad razvio onu strahovitu brzinu i svladao sve one nevjerojatne udaljenosti, koje su daleko nadilazile sposobnosti jednog obicnog setaca. Iza svakog treceg koraka prebacio bi gospodin Sommer stap desnom rukom naprijed, odupro bi se njime o zemlju i otisnuo se na njemu svom snagom, tako te je izgledalo da mu vlastite noge sluze jos samo za klizanje po tlu, a da pravi potisak dolazi od snage desnice koja se s pomocu stapa prenosi na tlo - slicno kao sto se neki ljudi u plosnatim camcima na rijeci odguruju dugackim motkama od dna. Medutim, naprtnjaca je uvijek bila prazna, ili gotovo prazna, jer u njoj, kao sto je bilo poznato, nije bilo niceg drugog doli komada kruha namazana maslacem i smotane gumirane pelerine s kukuljicom, kojom se gospodin Sommer zaogrtao kad bi ga putem uhvatila kisa.
A kamo je sve odlazio u setnju? Koji je bio cilj svih tih beskrajnih marseva? Zasto je i cemu gospodin Sommer hitao po dvanaest, cetrnaest, sesnaest sati na dan po svoj okolici? To nitko nije znao.
Nedugo nakon rata, kad su se Sommerovi bili doselili k nama, nisu takve setnje privlacile osobitu pozornost jer su tada svi ljudi klipsali po okolici s naprtnjacama na ledima. Nije bilo benzina ni automobila i samo je jedanput na dan dolazio autobus, nije bilo ogrjeva ni hrane, pa da bi se pribavilo koje jaje ili brasno ili krumpir ili kilogram hriketa ili tek papir za pisanje, trebalo je cesto sate i sate hodati i tegliti kuci plijen u tackama ili u naprtnjaci. Ali vec nakon nekoliko godina moglo se vec sve kupiti u selu i dopremao se ugljen, a autobus je dolazio po pet puta na dan. I opet nakon nekoliko godina imao je mesar vec svoj auto, pa onda nacelnik opcine, pa zubar, a soboslikar Stanglmeier vozio se motociklom a njegov sin mopedom, autobus je prometovao po tri puta na dan, i nikom vise ne bi palo na pamet klipsati po cetiri sata do grada kad bi morao obaviti u njemu neki posao ili produziti putovnicu. Nikome osim gospodinu Sommeru. On je i dalje isao samo pjesice. Rano bi izjutra uprtio naprtnjacu na leda, dohvatio svoj stap i pohitao preko polja i livada, glavnim cestama i seoskim putovima, kroz sume i oko jezera, u grad i natrag, od sela do sela... sve do kasno uvecer.
Ali cudno je u svemu tome bilo to sto nikad nije obavljao nikakve poslove. Nista nije odnosio od kuce niti je ista kupovao za kucu. Naprtnjaca mu je bila i ostala prazna, osim kruha namazana maslacem i pelerine. Nije odiazio na postu ni na opcinu, sve je to prepustao zeni. Nije nikoga ni posjecivao niti se igdje zadrzavao. Kad bi isao u grad, nije svracao u gostionicu da stogod prigrize ili da popije bar casicu pica, ne bi nikad sjeo ni na klupu da se malo odmori, nego bi se okrenuo na petama i pohitao natrag kuci ili bilo kamo drugamo. Kad bi ga tko upitao: "Otkud vi, gospodine Sommer?" ili "Kamo cete?" on bi samo nevoljko odmahnuo glavom kao da mu je muha sjela na nos, i promrmljao sebi u bradu nesto sto se uopce nije moglo razumjeti, ili djelomice, nesto sto je otprilike zvucalo ovako: "... Zurimsedastoprijestignemdoskole ... morambrzenadru-ustranujezera ... moramjosdanasbezuvjetnosticiugrad ... zurimisenemammomentalnovremena..." I jos prije nego sto bi covjek stigao da ga priupita: "Sto? Kako, molim? Kamo?" on bi vec otprasio dalje postapajuci se zustro kao da grablja.
Samo sam jedanput cuo gospodina Sommera da je izgovorio cijelu recenicu, da je jasno i glasno, razgovijetno izgovorio recenicu koju nikad necu zaboraviti i koja mi i dan-danas zvoni u usima. Bijase to jedne nedjelje po podne potkraj mjeseca srpnja, za strasnog nevremena. Inace je dan bio zapoceo da je bila milina, jedva da je bilo oblacka na nebu, a o podne je bilo jos toliko vruce da bi covjek najradije pio samo hladni caj s limunom. Otac me poveo na konjske trke, kao sto me nedjeljom cesto vodio jer je on svake nedjelje odiazio na konjske trke. Uostalom, nije odlazio da se kladi - to bih htio samo onako usput napomenuti - nego radi pukog uzivanja u konjickom sportu. Premda nije nikad jahao, bio je strastven ljubitelj i dobar poznavatelj konja. Znao je, recimo, napamet sve pobjednike Njemackog derbija od 1869. godine, pravim i obrnutim redoslijedom, a od pobjednika Engleskog derbija i francuskog Prix de 1'Arc de Triomphe znao je bar sve one najvaznije od 1910. godine. Znao je koji konj voli raskvasenu stazu a koji suhu, zasto uglavnom stariji konji sudjeluju u trkama s preponama a mladi nikad ne trce na duzim stazama od 1600 metara, koliko koji dzokej ima kilograma i zasto je zena vlasnika konja omotala oko sesira crveno-zeleno-zlatnu vrpcu. U njegovoj biblioteci o konjima bilo je vise od pet stotina naslova, a potkraj zivota nabavio je cak i jednog konja - bolje reci pola konja - kupio ga je, na uzas moje majke, za sest tisuca maraka, da nosi njegove boje u trkama - ali to je vec jedna druga prica koju cu ispripovjediti jednom drugom zgodom. Bili smo dakle na konjskim trkama, a kad smo se kasno po podne vozili kuci, bilo je doduse jos jako vruce, cak vruce i sparnije nego o podne, ali je nebo vec bilo obavijeno tankim slojem izmaglice. Na zapadu su se navukli olovnosivi oblaci s rubovima zutim poput gnoja. Nakon otprilike cetvrt sata otac je morao upaliti svjetia na automobilu jer su se oblaci odjednom bili tako nisko spustili da su zastrli sav horizont poput zastora bacajuci tamne sjene na zemlju. Zatim je s bregova poceo na mahove udarati snazan vjetar sibajuci u sirokim zamasima po kukuruznim poljima, bas kao da ceslja kukuruz i plasi grmlje i gustike. Gotovo je istodobno pocela padati kisa, ne, to jos nije bila kisa, isprva su padale samo rijetke krupne kapi, debele kao bobice grozda, pljeskajuci tu i tamo po asfaltu i razbijajuci se na automobilskom hiadnjaku i vjetrobranu. A onda je udarila oluja. Poslije je u novinama pisalo da je to bilo najgore nevrijeme u nasem kraju u posljednje dvadeset i dvije godine. Ne znam je li to istina ili nije jer mi je tada bilo tek sedam godina, ali pouzdano znam da nikad poslije nisam dozivio gore nevrijeme, pogotovo ne u automobilu na otvorenoj cesti. Voda nije vise padala s neba u kapljama nego je naprosto lijevala. Zacas je cesta bila sva preplavljena. Kola su se jedva probijala kroz tu vodurinu, s obje strane prstala je voda poput vodoskoka i stajala sa strane kao zid, a kroz vjetrobran jedva da se sto vidjelo iako su brisaci bjesomucno sibali amo-tamo.Ali uskoro je postalo jos gore. Malo-pomalo se kisa pretvorila u tucu, culi smo je prije nego sto smo je vidjeli, sum kise prometnuo se u tvrde, svjetlije praskanje, a osjetili smo tucu i po ledenoj studeni sto je nadrla u auto. Zatim smo ugledali zrna, isprva su bila sitna poput glavica pribadaca ali su uskoro narasla do velicine graska pa do velicine spekula, na kraju su prastali citavi rojevi glatkih bijelih loptica i odskakali od poklopca motora visoko u zrak, u tako divljem, groznom kovitlacu da mi se zavrtjelo u glavi. Nismo vise mogli ni koraka dalje, otac je zaustavio kola uz rub ceste - ah, kakav rub ceste, od ceste nije vise ostalo ni traga, a kamoli od ruba ceste ili od kukuruznog polja ili od drveta ili od bilo cega drugog, nije se vidjelo dalje od dva metra, a na ta dva metra nije se vidjelo nista drugo do milijuna ledenih biljarskih kugli sto su se kovitlale kroz zrak i udarale po autu dizuci paklensku buku. U samim je kolima bilo tako bucno da nismo vise mogli ni razgovarati. Sjedili smo u autu kao u golemu bubnju po kojem neki div udara palicama svom snagom, gledali smo se, drhturili, sutjeli i nadali se da se nasa zastitna kucica nece raspasti.
Nakon dvije minute sve je proslo kao da nista nije bilo. Ucas je tuca prestala i vjetar jenjao. Jos je samo sipila sitna kisica. Kukuruzno polje uz cestu na koje se oborila vjetrusina bilo je posve zgazeno. Od kukuruza je ostala jos samo po koja stabljika. Sama cesta kao da je bila posuta krhotinama - posvuda, dokle je god sezao pogled, lezalo je lisce, granje, klasje. Na samom kraju ceste spazio sam kroz tanki veo kisice jednu ljudsku spodobu kako ide svojim putem. Upozorio sam na to oca pa smo se obojica zagledali u tu sitnu priliku u daljini cudom se cudeci kako se taj covjek tamo vani sece, kako jos uopce nakon one tuce nesto stoji uspravno, a sve uokolo lezi na zemiji, pokoseno i zgnjeceno. Kad smo krenuli dalje, led je pod kotacima skripao. Cim smo se priblizili onoj spodobi, prepoznao sam kratke hlace, duge i kvrgave noge sto su se ljeskale od kise, crnu gumiranu pelerinu kroz koju su se jedva na ledima ocrtavali obrisi naprtnjace, prepoznao sam zustri hod gospodina Sommera.
Kad smo ga sustigli, otac mi je rekao neka spustim prozor - vani je zrak bio leden - te je doviknuo:
- Gospodine Sommer, upadajte, da vas povezemo kuci!
Ja sam se prebacio na straznje sjedalo da mu napravim mjesta. Ali gospodin Sommer nije ni rijeci odgovorio. Nije cak ni zastao. Jedva da je bacio na nas letimican pogled. Zurnim koracima, potiskivan ljeskovim stapom, hodao je i dalje cestom posutom ledom. Otac je krenuo za njim i doviknuo mu ponovo kroz otvoreni prozor:
- Gospodine Sommer, ama, dajte udite u kola! Vidite kakvo je vrijeme! Odvest cu vas kuci!
Ali gospodin Sommer nije reagirao. Neumorno je koracao dalje. Ucinilo mi se da je ipak pomaknuo usne i odgovorio nesto nerazumljivo, u svom stilu. Ali nista nisam cuo, a mozda su i njemu usne samo drhtale od studeni. Tad se otac nagne na desnu stranu i otvori vrata vozeci i dalje uz samog gospodina Sommera te mu dovikne:
- Ma dajte udite, za Boga miloga! Pokisli ste do koze! Jos cete se nasmrt prehladiti!
Zapravo recenica "Jos cete se nasmrt prehladiti!" nije bila nimalo tipicna za mog oca. Nikad ga prije toga nisam cuo da je ikom ozbiljno rekao: "Jos cete se nasmrt prehladiti!"
- To je stereotipan izraz - objasnio bi kad bi gdjegod cuo ili procitao recenicu "Jos cete se nasmrt prehladiti!" -A stereotipni je izraz nesto sto je vec toliko puta izgovoreno ili napisano da vise nista ne znaci. To vam je isto tako - nastavio bi kad bi vec taker razvezao vrecu - isto tako glupo i besmisleno kao kad tko kaze: "Popijte salicu caja, draga moja, to ce vam dobro ciniti!" Ili: "Kakvo je stanje naseg bolesnika, gospodine doktore? Mislite li da ce se izvuci?" Takve recenice ne dalaze iz zivota nego iz losih romana i glupih americkih filmova, i zato - upamtite to jednom zauvijek! - da vas nikad nisam cuo da kazete tako nesto!
Tako je moj otac cesto govorio o recenicama tipa "Jos cete se nasmrt prehladiti!" A sad je, vozeci po kisici kola uz gospodina Sommera cestom posutom zrnima leda, otac doviknuo kroz otvorena vrata upravo takvu stereotipnu recenicu: "Jos cete se nasmrt prehladiti!" Tad gospodin Sommer odjednom zastane. Mislim da je zastao upravo nakon rijeci "nasmrt prehladiti", i to tako naglo da je otac morao brze zakociti da ne bi prosao mimo njega. A onda gospodin Sommer premjesti svoj Ijeskov stap iz desne u lijevu ruku, okrene se nama i izusti, lupivsi nekako prkosno i ocajnicki viseput stapom po asfaltu, jasno i glasno ovu recenicu:
- Ma ostavite me vec jednom na miru!
Nista vise nije rekao. Samo tu jednu jedinu recenicu. Nato zalupi vratima otvorenim za njega, vrati opet stap u desnicu i proslijedi dalje a da se vise ne obazre ni na stranu ni za sobom.
- Taj je covjek totalno lud! - rece otac.
Kad smo ga zatim prestigli, vidio sam mu kroz straznji prozor lice. Hodao je oborena pogleda, samo bi iza svakih nekoliko koraka podigao pogled i iskolacenim, nekako zgrozenim ocima zagledao se nacas preda se da vidi kud ide. Kisne su mu kapi curile niz obraze i kapale s nosa i brade. Usta mu bijahu malko otvorena. I opet mi se ucinilo da se usne micu. Mozda je u hodu razgovarao sam sa sobom?
Utipkao go - 14.10.2004. u 17:05 Komentari ( 0 )

hallo liebe maus
Ich wollte sagen das ich dich über alles liebe,das letzte jahr wahr sehr schwer für uns doch ich hoffe von nun an geht es wieder Berg auf denn ich ni wieder verlieren denn du andder kleine seit das größte für mich bitte denke immer daran ich vermiße dich jede minute die du nicht bei mir bist du bist das beste was nir in meinem leben passiert ist und passieren konnte 100000000000000000000000000000 küsse dein mausebär@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ICH LIEBE DICH ÜBER ALLES@@@@@@@@@@@@@
Utipkao istrijanka - 13.10.2004. u 16:19 Komentari ( 2 )

LJUBAVNE PORUKE
Ako je grijeh sto te volim neka mi se to nikada ne oprosti...


Ako je ljubav droga, onda sam ja najveci narkoman!


Ako me ikada budes izgubio, potrazi me u vrtlogu vremena, jer sam se vjerojatno tamo izgubila - trazeci tebe!!!


Ako me ikada budes napustio... smijem li onda poci sa tobom??


Ako me ikada budes ostavila ostavi me na kisi da ne placem sam.


Ako me ikada zaboravis, ne zaboravi da zaboravljeni nikada ne zaboravljaju one koji su ih zaboravili!


Ako me volis, ne pricaj nikome. Ako me zelis, ne daj me nikome. Ako me ljubis, ljubi me njezno. Ako ni jedno od toga nije, vrati mi srce, oprosteno ti je!!!!


Ako negdje postoji sjaj onda je on u tvojim ocima. Ako negdje postoji bol onda je to zivot bez tebe. Ako je itko na ovom svijetu voljen onda si, vjeruj mi, ti!


Ako nekog iskreno volis, nemoj ga zeznut, znaj da to boli.


Ako netko uspije na suncu kockom leda ispisati tvoje ime, onda cu mu priznati da te voli vise od mene!!!


Ako odem u nebo prije tebe, na svaku zvijezdu cu napisati tvoje ime, tako ce svi andjeli znati koliko mi znacis...


Ako postoji sjaj on je u tvojim ocima, ako postoji radost to je susret sa tobom, ako postoji tuga to je zivot bez tebe, ako je itko voljen to si ti!


Ako se ikada pozelis javiti, javi se, sve je ostalo isto i broj i adresa...samo mi je ime promijenjeno, jer otkad si ti otisao iz mog zivota, moje ime je tuga.


Ako si daleko nista ne smeta, vjecna ljubav ostaje i da si nakraj svijeta.


Ako te ikada budem zaboravila bit ce to posljednji dan u mom zivotu...


Ako te gnjavim zovi 92, ako te prestrasim zovi 93, ako te povrijedim zovi 94, a ako me zelis nazovi moj broj


Ate zaboli proslost na mene pomisli bar, jer bili smo bili nekad najljepsi par...


Ako ti gorko zaplace oko, ako te netko povrijedi duboko, ako ti ikad zadrhti dusa, ako nema tko da te slusa, ako ikad vrisnes u snu nazovi me i JA BIT CU TU.


Ako treba ugasit cu svijecu i sunce i mjesec i zvijezde. Ako treba porusit cu mostove, unistiti proslost, otici u nepovrat samo zbog tebe.


Ako volis nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti.


Ako voljeti znaci zivjeti, onda voljeti tebe znaci zivjeti vjecno.


Ako zadrzis ovu poruku - VOLIS ME, ako je ignoriras - OBOZAVAS ME, ako ne odgovoris - ZELIS ME, ako odgovoris - NE MOZES BEZ MENE...


Andjele, sklopi okice i u tami noci pronadji svjetlo mjesecine da ti obasja snove i u njih dovede one zbog kojih se vrijedi sutra buditi!


Baci casu visoko, past ce na tlo. Baci kamen u vodu, dodirnut ce dno. Baci granu u vatru, izgorjet ce sva. Baci mene od sebe, umrijet cu ja.


Bez tebe je sve nista, a sa tobom je nista sve!


Bila bih postelja u kojoj spavas i jastuk na kojem se budis, zvijezda koju sanjas, suza kada places, osmjeh kad se smijes, usinila bi sve samo da sam uz TEBE!


Bog je svim andjelima dao krila osim tebi, jer nije zelio da mu najljepsi odleti!


Bori se za srecu, za ono zelis. Ono sto mnogo ti znaci, nemoj dijeliti. Ne brini za druge, jer drugi ce se snaci, ali ljubav poput tebe tesko je naci.


Citam knjigu, a oci mi suze, mislim na tebe, sto mi srce uze!


Cokoladni bomboni. Ne. Cvjetni med. Ne. Sladoled od ljesnaka. Ne. Secer. Nema sanse. Jebi ga, i dalje ne nalazim nista sto je sladje od tebe.


Covjek se budi najcistije duse koja ceka da ju oblikuje buduci dan. I zato priusti sebi da ti prvo "dobro jutro" pozeli onaj tko te voli. DOBRO JUTRO!


Cuvaj me u malom kutku svog srca! Neka ti moje misli ne remete ni jedan trenutak zivota, a voli me tek toliko da znam da postojim!


Cvjeta ruza usred zita, ljubim onu koja cita, ljubi i ti onog tko salje, pa nek ruza cvjeta i dalje!!!


Da budem sretna jer si mi prijatelj ili da placem jer je to najvise sto ces mi ikada biti?


Da je zrno pijeska jedinica za ljubav, sve pustinje ovog svijeta ne bi bile dovoljne da ti kazem koliko te volim!!!


Da se sva mora svijeta razbiju u kapi, koliko bi ih bilo? Da se sve zvijezde svemira zbroje, koliko bi ih bilo? Ne znam, ali mojih poljubaca bi bilo vise.


Da si lijep, to vidim. Da si dobar, to znam. Da volis, to mislim. Ali koga, to ne znam.


Da su noci duge koliko te ja volim, nikada ne bi svanulo!


Daj mi 1000 poljubaca, pa jos 1000, pa jos 1000... Kad razmijenimo milijun poljubaca pomijesajmo ih zajedno sve dok ih ljubomorni ne budu mogli prebrojati.


Daj mi sebe od sebe ako neces da mi srce nazebe jer kad tebe nema ljubavi, cini mi se da je zima.


Daj mi tvoju ruku i zazmiri. Cujes li kako moje srce kuca? Razumijes li sto kaze? Prica o mojoj ljubavi prema tebi!


Dala sam ti mladost svoju, zato necu voljeti sebe, i da opet mladost imam birala bih samo tebe!!!


Daleko je zvijezda, sto na nebu sja, daleko je momak sto ga volim ja!


Daleko si od ociju ali od srca nisi. Jedino sto mi nedostaje znaj ti si. Nisi zvijezda ni andjeo, ni bog da te molim, ali si osoba koju ludo i iskreno volim...


Daleko si voljena moja, duge su mi tamne noci, ali ljubav snagu mi daje da izdrzim u samoci. Daljina nas dijeli, ljubav nas spaja, tesko je bez tvog zagrljaja.


Dan je zaljubljen u noc, noc je zaljubljena u dan, a ja sam zaljubljena u tebe.


Dan kad si se rodila, padala je kisa. Nije to bila kisa, nego nebo je plakalo sto je andjela izgubilo.


Divno je kad nekog volis, jer ljubav je najveci poklon koji dajemo. Ljubav je skola nesebicnosti i vjernosti. Prava ljubav je kad nekoga volis kao ja tebe.


Doci cu ti nocas u san, na obraz cu ti stavit dlan, njezno cu te milovati po licu, necu pustiti suzu izdajicu, poljubit cu te u snene oci i tiho nestati u noci


Dodirni me kao meka pahulja, zagrli kao meka kosulja. Izbrisi trag mojih nemira - umrijet cu bez tvog dodira.


Dodji da ti nesto sapnem na usta, mozda pronadjemo zajednicki JEZIK!!!


Dok gledam u zvjezdano nebo shvatih da najsjajnija zvijezda i nije tako daleko. Dapace, siguran sam da je upravo uz mobitel.


Dok se zemlja bude okretala, ja cu te voljeti, dok sjaje zvijezde, ja cu te maziti, kad vjetar puše, ja cu te paziti, kad izadje sunce, shvatit ces da te volim


Dovoljan je jedan tren da nekoga zavolis, a premalo citav zivot da ga zaboravis - zauvijek ces mi biti u mislima.


Draga kako mozes vjerovati svojim ocima vise nego meni? Tvoj nevjerni decko.


Dugo, vec dugo te promatram pokusavajuci otkriti neku tvoju manu, i konacno sam uspio! Andjele, pa ti nemas krila!


Eh da imam zlatan noz, da rasijecem srce svoje, sa svakom bi kapi krvi, napisala ime tvoje.


Eh da mogu, u sitne sate, kada me misli navedu na te, da tiho, necujno svratim i tebi se za ljubav obratim.


Evo sada nagovaram mjesecinu da u tvoju sobu zaviri i da te umjesto mene probudi i zagrli. Neka te cuva i neka ti prica, neka te ona ljubi kad ne mogu ja.


Gdje god podjes sirom svijeta, gdje god zarko sunce sja, nigdje neces naci djevojku da te voli kao ja!


Hej ljubavi u dalekom gradu cuvaj mi se da te ne ukradu, cuvaj ljubav da nam ne uvene, cuvaj srecu za tebe i mene!


I imam sve u zivotu, sto se kupiti moze, jedino ti nisi tu, ali te cuvam ispod koze!


I kad nas tisuce kilometara budu razdvajale, kad najmanje mislis na mene, moje oci ce gledati u daljinu i vidjeti samo tebe.


I pustit cu ovu suzu tise jer tebe nema pored mene vise.


I sve sam druge tvojim imenom zvala, i sve im uzela, a nista im dala, jer kad se samo tvojih ociju sjetim, na svim se neduznim muskarcima svetim...


Iako daleko u gradu tom, vjecno ti si u srcu mom, jedino tebi cu poruke slati, jer samo za tobom srce mi pati.


Ima 7 svjetskih cuda, 6 kontinenata, 5 krakova zvijezde, 4 lista djeteline, 3 svjetska oceana, 2 oka... ali samo 1 si ti!


Iz ociju suze kaplju, usne tvoje ime sapcu, a srce boli stoga sto te ludo voli!


Izblijedit ce slika, uvenut ce cvijece, ali ime tvoje iz mog srca se izbrisati nikad nece!


Ja cu tebe nocima sanjati tvoje ime necujno dozivati, ti si vizija mog sna, duso moja daleka. Oci moje traze te, usne zovu te dodji molim te jer ludo VOLIM TE.


Ja nisam cvijet po kojem se gazi, niti sam svjetlo koje se gasi, ja nisam rob koji te slusa, ja sam jedna zaljubljena dusa.


Ja nisam zena bez ponosa, pa da kleknem i da molim, na koljena svoja necu pasti iako te ludo volim!


Ja znam da nemam vise prava na tebe, al ipak ne mozes mi uzeti snove. U snovima te imam samo za sebe i ne dajem te nikome!


Je li grijeh sto te zelim svaki tren, i sto mi je pogled zaljubljen. Ako je grijeh to, Bog nek oprosti srcu koje je cijelog zivota cekalo nekoga kao sto si ti.


Jebes mi mater ako te ne volim!


Jedan savjet - CUVAJ SE, jedna molba - NE MIJENJAJ SE, jedna zelja - NE ZABORAVI ME, jedna laz - NE VOLIM TE, i jedna istina - STRASNO MI NEDOSTAJES!


Jedino ti znas sto mi treba, tvoj topli osmjeh i ljubavi do neba. Jedino ti mozes to da mi das, ZATO TE I VOLIM, SAMO DA ZNAS.


Jednom se radja, jednom se dise, jednom se voli i nikad vise.


Jos uvijek zelim iskrenu plavu dubinu tvojih ociju, zelim da moja ruka dodirne tvoju, toplinu tvojih usana na usnama zelim, zelim da me ljubis i volis do kraja.


Kad bih kralj svijeta bio, on se ne bi Zemljom zvao, tvoje ime bih mu dao. Kad bih svemirom carevao, svaku zvijezdu, sve bih TEBI darovao.


Kad bih ljubav svoju suzama morao dokazati, ja plakao bih dan i noc, ali suze svoje nikad isplakao ne bih jer te volim kao bolesnik svoj posljednji dan.


Kad bih opet sreo tebe, ponovo bih sreo srecu, jer curu slicnu tebi vise nikad sresti necu!!!


Kad more zavlada kopnom, kad u pustinji padne snijeg, kad se ledenjaci otope, kad usred noci zasja sunce; NI TAD TE NECU PRESTATI VOLJETI!


Kad noc se spusti i prekrije prozor tvoj, po nebeskoj pomrcini poljubac saljem svoj, nek poljubac stigne gdje ne mogu ja i tiho ti sapne: mislim na tebe malena


Kad nocu nebo gledas ti mislis da zvijezde sjaje, a to se andjeli nebom bude da tebe gledaju.


Kad osjetis najtezi trenutak u zivotu, kad izgubis povjerenje u samog sebe, sjeti se bar tad da postoji neko tko misli na tebe!!!


Kad ovu noc pobijedi dan i kad se probudi priroda iz sna, tebe neka probude sapati moji. Jedina moja volim te ja!!!


Kad procitas ovu poruku, ti pomisli na mene, kako me srce steze! Otkad tebe znam sve me za tebe veze. Tvoje Ime u srcu nosit cu i dok zivim tebe voljet cu!


Kad sam bila mala, rekli su mi stariji da su med i mlijeko dvije nasladje stvari, a sad kad sam starija i stekla iskustva sladja su mi tvoja usta!


Kad se gledam u ogledalu vidim TEBE, kada lutam ulicama vidim nekog tko lici na TEBE, kad sam s nekim mislim na TEBE, sad vidis VOLIM SAMO TEBE.


Kad se poklope kazaljke na satu i kad otkuca ponoc, ti zatvori oci i stisni ih jace i sjeti se onog tko zbog tebe place!


Kad se probudis jedne divne noci, ti pogledaj kroz prozor svoj i preko najljepse zvijezde primi poljubac moj!!!


Kad se sjetim Tebe u hladnim nocima bol mi na dusi pociva, srce me zaboli jer te ono jos LUDO VOLI!!!


Kad sklopis oci svoje, ja cu doci zlato moje, da te ljubim, da te mazim, da te cijele noci pazim, da te cuvam od svih zala jer te volim sreco moja mala!!!


Kad te nema moji snovi se izgube, moja masta se zamrzne, moje usne ne govore, moja dusa se izbrise i sve bol postane!


Kad te tuga slomi, kad te srce boli, procitaj ovu poruku i vidi tko te iskreno voli!


Kada budes spavala, u san cu ti doci ja, da te vidim, da te grlim, da te ljubim, da te imam samo za sebe. Jer jedino te tada mogu imati, nesudjena ljubavi!


Kada otvoris prozor i pogledas nebo i kada vidis zutu zvijezdu sto najjace sja, ti se sjeti mene, jer to poljubac ti saljem ja.


Kada se iskreno voli, ni razdvojenost ni vrijeme ne mogu nam nista!


Kada vidis pticu u visokom letu ti se sjeti mene u dalekom svijetu, gdje god odes putevima svijeta, gdje god sunce sja, nikad nikog neces naci, da te VOLI KAO JA!
Kada vidis ruzu da u vrtu vene ti uberi je i sjeti se mene !!!


Kako mi nedostajes, samo ruku da mi das, kako mi nedostajes da li znas???


Kao more sto se njise, kao kapi kise, kao vjetar sto lagano puse, kao zaljubljene duse, kao sto srce voli i za ljubav moli, kao sto sunce sja, tako te volim ja


Kazi mi sad, mili moj, zasto je tuzan pogled tvoj, za kim tvoje srce pati hoces li mi svoju ljubav dati. Dok u noci oganj gori, sjeti se dragi, neko te VOLI.


Kazu da je poljubac najljepsi susret na svijetu, hajde da se nadjemo!


Kazu ljudi da je lijepo u raju, al ja bi rekla da je jos ljepse u tvom zagrljaju.


Klecim ispred slike tvoje, suze kvase lice moje. Sklopljenih ruku te molim: oprosti mi jer te volim.


Koliko prozora ima dvor, koliko iglica ima bor, koliko zvjezdica na nebu sja, toliko te volim ja!!!


Koliko u satu ima minuta, toliko te zelim poljubiti puta.


Korak naprijed, korak natrag, to je ljubav s tobom. Malo crno, malo bijelo, slatko ali otrovno. Zrno srece, zrno bola cas na nebu cas na dnu...


Krenut cu sutra putem nekim, lutat cu dugo svijetom dalekim. Trazit cu novu srecu za sebe, al' znam da nemam srece bez TEBE !!!


Kroz vatru i vodu, kroz zime i ljeta, ici cu sa tobom sve do kraja svijeta!


Lijepo je znati da postojis u mom zivotu. Nije bitno ni koliko, ni otkad, a ni zasto. Lijepo je otvoriti oci i jednostavno znati da si blizu.


Ljubav je kada srce prestane kucati i pocne drhtati, a to moje cini kad si ti u blizini!!!!!!!!


Ljubav je kao dupin sto se obasjan mjesecinom kupa u toplini tvojih ociju. Zato ih nikada nemoj sklopiti, jer kazu da dupini umiru u tami.


Ljubav je mala ptica i zivotna varalica, put mladosti, dah radosti, cvjetic ludi, sreca ljudi, nesto lijepo a sasvim slijepo!!!


Ljubavi moja volim te najvise na svijetu i saljem ti srce u paketu.


Ljubavi, jako mi trebas, jer osjecam neki bol u dusi, a taj bol mozes samo ti izlijeciti svojim osmjehom, dodirima, poljupcima koje mi ne mozes sada dati.


Ljubila bih tvoje oci, provodila s tobom noci, samo s tobom ja postojim.


Ljubim drugu, jer tebe ne mogu, srce mi place, volim te sve jace.


Meni nisu potrebni ljudi, meni nisu potrebni sni, meni je potrebna ljubav, meni si potrebna ti.


Mislim na tebe svaku vecer, a suza za suzom niz lice mi tece.


Mislim na tebe, zelim samo tebe, hocu samo tebe, ne mogu bez tebe, venem bez tebe, gladujem bez tebe, volim samo tebe! Sto tu ja mogu?! Ne moze mi nitko nista!


Mjesec je pao, ja sam zaspao, ali tvoj zagrljaj nisam osjetio! U tudjini dusa mi sada zebe, jer ce jutro svanuti bez tebe!!!


Moj zivot zelim dijeliti sa tobom. Moje srce zelim ti pokloniti. Trebam te! Ne mogu vise zivjeti bez tebe. A za to postoji samo jedan razlog: VOLIM TE!


Moje srce je kraljevstvo, ne poznajes njegove granice, a ipak si njegov kralj!


Moje te oci traze, moje te ruke mole, moje ti usne sapcu da te jako vole...


Moju ljubav prema tebi, ni najljepsa pjesma opisala ne bi, sto te volim nisam kriv, voljet cu te dok sam ziv.


Moram biti pametna, kazem sama sebi, ali da sam pametna, voljela te ne bih!


Mozes proci sirom svijeta gdje god toplo sunce sja, ali te nitko voljeti nece koliko te volim ja !!!!!!!!!!!!!


Na ovom ekranu zelene boje ne mogu stati sve zelje moje, al mogu stati 24 slova: PREVISE TE VOLIM LJUBAVI MOJA!!!


Na pijesku napisah tvoje ime ali ga obrisa vjetar ludi. Na stablu ga urezah ali ga posjekose zli ljudi. Tad ga urezah u srce svoje gdje ce zauvijek ostati moje


Na prvi pogled se zaljubila. Tvojem prvom poljupcu se predala. Za jednu noc srce zauvijek izgubila. Sada patim jesam li ostala bez tebe ja.


Najljepsa je ljubav kad se usne spoje, a za tu ljubav potrebno je dvoje!


Ne budi uvjeren da si sam i da zivis samo za sebe. Za nekoga si rodjen i netko je rodjen za tebe.


Ne daj da se gasi nasa ljubav, ne daj da se ruse nasi sni, pocnimo ljubav iz pocetka, ponovo zagrli me ti.


Ne dopusti da daljina ucini svoje, jer ono sto nas veze jace je od daljine, trajnije od vjecnosti!


Ne kazi sve sto znas, ne cini sve sto mozes, ne vjeruj u sve sto cujes, ne daj sve sto imas, ne zeli sve sto nemas, samo voli onog tko te voli!


Ne marim vise na sate, ni po suncevom kodu, dan mi je kad se njegove oci vrate, i noc kad ponovo od mene odu.


Ne trazi da Sunce uvijek sja. Ne moze, postoji noc! Ne trazi da covjek vjecno zivi. Ne moze, postoji smrt! Ne trazi od mene da ne volim. Ne mogu, postojis ti!


Ne trazi od mene da budem savrsena. Ako to postanem potrazit cu i savrsenog decka!


Ne zelim biti prva koje ces se sjetiti, vec posljednja koju ces zaboraviti!


Ne znam kako da pobjegnem od sna, i ne znam voli li te itko kao ja, ali ne bi ova noc, tako boljela...da te nisam voljela!!!


Nece jos mnogo proci dana, necu jos dugo biti sama, kada vidim osmjeh tvoj, shvatit cu da si zauvijek moj!


Nedostajes mi jako, tvoji poljupci i tvoj zagrljaj. Nedostaje mi tvoj osmjeh i tvoj pogled. Ne zaboravi na mene tamo daleko i vrati se brzo.


Negdje u daljini pogled mi se gubi, negdje u daljini moje srce ljubi. Prolazi mi mladost i u ceznji vene daleko si daleko od mene.


Neka te nebo obasja kada se tama pojavi oko tebe, i neka ti andjeli ne dopuste da places kada ti suze ispune oci, jer ti zasluzujes zivjeti u svijetu LJUBAVI!


Neka ti carobni veo divnih snova uljepsa noc kad u mekani krevet odlucis poc. Bogovi neka cuvaju andjela mog dok mu saljem poljubac iz srca svog.


Neka ti svjetlost novog dana obasja dusu, ispuni ju najdivnijim osjecajima i neka ti Bog podari sve sto NEMAS, a ZELIS i sacuva sve sto IMAS, a VOLIS!


Neki dani su duzi od drugih dana, neko vrijeme je bolje od drugog vremena, neki snovi su ljepsi od drugih, a moj najljepsi san upravo cita ovu poruku!


Nekom je tesko dignut 100 kila, nekom je tesko kopat kuruzu, nekom je tesko ujutro se budit, a tebi je tesko nazvat moj broj. Zasto?


Nemoj me voljeti mnogo. Voli me malo, ali zauvijek.


Nezdravo, neshvatljivo, potpuno, nezamislivo, nemoguce, nenormalno, ludo, carobno, cudno, krajnje, neodoljivo, famozno, iskreno mi nedostajes!!!


Nije mi zao sto mi lazes, zao mi je sto mislis da ti vjerujem!!!!


Nikada nemoj odlaziti, ako imas razloga ostati. Znamo sto jesmo, a ne znamo sto mozemo biti.


Nikada te se necu sjecati, jer te nikada necu zaboraviti!!!


Nisam ja ona koja misli na tebe vec si ti onaj koji mi dolazi u mislima.


Nista u zivotu tako ne boli, kao kada srce uzalud voli.


Nocas kad zaspis poslat cu andjele da te cuvaju. Doci cu u tvoje snove, njezno te poljubiti i sanjati pored tebe... Volim te andjele moj.


Nocas sam sanjala andjela kako ljubi moje usne na kisi, nocas sam se vidjela u zagrljaju daleko odavdje, nocas sam sanjala TEBE!


Nocas za tebe stihove pisem, nocas za tebe zvijezde brojim, dopusti da te poljupcem uspavam dopusti da ti kazem koliko te volim.


Od sveg na svijetu tom ti si najvredniji i sve sto zelim to si ti, na svijetu tom nista mi ne treba, sve sto zelim to si ti!!!!


Odapela si ljubavne strijele, pogodila si srce moje, sada sam dozivotno zarobljenik ljubavi tvoje!!!


Okreni se, vidjet ces u mom oku suzu koja te moli da ostanes, sacekaj, vidjet ces ruke koje se pruzaju tebi da te zagrle, slusaj, to moje srce lupa za tobom...


Osjecas li poljupce mojih usana, dodir moje ruke, vidis li sto mi radis, zaspim s tobom, s tobom se budim, sto se sa mnom dogadja, i ja se cudim.


Otkad te nema, sve mi je isto, samo sto sunce slabije grije. Noci su tuzne, bolesne, tihe, ni zvijezda nema kao prije.


Otvori mi vrata svoga srca, pusti me unutra i nedaj mi nikad da izadjem.


Ovo su dvije stvari koje najvise zelim na svijetu; ruzu i tebe, ruzu za tebe i tebe za mene.


Ovog trena voljela bih da si tu i da zaspim na tvom toplom ramenu. I sto god kazu, ti znas da cu ja uvijek zivjeti samo za nas.


Ovom ti porukom saljem malog ANDJELA. Nocas ce te cuvati od ruznih snova, a kad svane sjest ce ti na rame i cuvati te od svega ruznoga sto nosi dan...


Padaju zvijezde. Pomisli zelju koju vec dugo krijes u sebi. Njezno me takni usnama svojim i sve ce se zelje ostvarit tebi.


Pisem ti ovu poruku, NE ZA USPOMENU, jer ona blijedi, NE ZA SJECANJE, jer ono nestaje, VEC ZA LJUBAV KOJA NIKAD NE PRESTAJE!


Pogledaj se u ogledalo i vidjet ces kako izgledaju moji snovi!


Pogledom pratit cu te, dodirom hrabrit cu te, zagrljajem branit cu te, poljupcima hranit cu te, suzama tjesit cu te, zauvijek VOLJET CU TE ! ! ! ! ! ! !


Poljubac je nista, Voljeti je sve, Ljubiti svako moze, a voljeti ne.


Ponekad mi toliko lutas mislima pa se pitam kako te noge ne zabole.


Porukica ova nek te razveseli, pise ti je netko tko te mnogo zeli! Zelim te vise nego bi dusa htjela, jer sad se volimo samo preko mobitela!


Poslala sam nocas andjela da te cuva, andjeo mi se ubrzo vratio, i rekao da andjeli ne cuvaju andjele.


Poslije tebe, ja vise nemam dusu, TI si ju odnio. Poslije tebe ja vise nemam srce, TI si ga slomio. Poslije tebe ja ne postojim, Ti si me ubio!


Postoji li na svijetu nesto tako dobro kao sto smo mi??


Prestat cu te voljeti, prestat cu te zeljeti, prestat cu poruke ti pisati! Prestat cu, kad prestanem disati!!!


Procvjetale ljubicice, vratile se lastavice, cvijece cvjeta, a ja venem, ti si samnom, kud god krenem.


Prolazim kroz tamne ulice koje su prije bile svijetle. Ulice tamne kao i moje srce kad nisi ti kraj mene.


Puno mi nedostajes. Nedostaju mi tvoji poljupci, tvoja ruka, tvoj osmijeh koji sam najvise na svijetu volio.


Put kojim idem...Zivot koji zivim...NISU MOJI...ali ljubav kojom volim je SAMO MOJA i ona pripada TEBI.


Reci zvijezdi sto na nebu sja, nek te poljubi kad ne mogu ja.


Rekao si da me vise ne zelis vidjeti. Ipak dodji, ugasit cu svjetlo.


Rekli su mi da dan traje 24 sata, da sat traje 60 minuta, da minuta traje 60 sekundi - ali mi nitko nije rekao da sekunda bez tebe traje vjecno...


Saljem ti andjela da te od ovog svijeta cuva, da ti besanim nocima ostavi poljubac i sapne moje ime da ga ne zaboravis....


Sama sam i nemam gdje, cekam te ali nema te, vrati se, VOLIM TE!!!


Sanjaj nocas kad sklopis oci, moje su budne i ove noci. Moja je noc bez tebe cudna, uvijek tuzna bez tebe budna. Ove rijeci srcem pisem samo za tebe duso disem


Sesnaest mi je bilo kada sam te zavoljela, jos toliko kad bi proslo, ja te ne bih preboljela...


Sinoc sam dobila poruku sa neba. Zalili su se da im je pobjegao najljepsi andjeo. Ne brini, nisam te odala!!!


Sinoc sam sjedila kraj prozora, kisa je tiho padala. Nisam te opet vidjela, samo se uzalud nadala...


Sjecanje nije obaveza nego proizvod iskrenih osjecaja, zato me se sjeti kad hoces i onoliko koliko sam zasluzila...


Sjeti me se, ali te ne zaduzujem, zaboravi me, ako to zasluzujem.


Sjeti se duso, sjeti se mene, jer moja dusa za tobom vene.


Sklopi oci i opusti se dok tones u moru mojih poljubaca i ne dopusti nikome da uzburka to more i zauvijek te odvoji od mene!!!!!


Slatki, najsladji od svih, znaj da cu te uvijek voljeti. Ti si jedini koji je u mom srcu dobio posebno mjesto, ono prvo, najbitnije. Znaj da te volim i dalje.


Slovo A je najljepse slovo na svijetu, slovo A je kao ptica u letu, slovo A je urezano u srce moje jer na slovo A pocinje ime tvoje!


Slusaj sad: U dusi sam dijete koje ne zna mrziti, u zivotu sam putnik koji uvijek pronadje pogresan put, a u stvarnosti sam budala koja uzalud VOLI


Spavaj kao da ne postoji sutra, kao da nema jutra, spavaj i snivaj slatke snove i sanjaj me noci ove!!!!!


Spustila sam suzu u ocean. Kad ju pronadjes prestat cu te voljeti.


Srce moje ti u rukama drzis. Pazi, moli te, da ga ne ispustis.


Sreca? Sto je sreca sada znam. To je svaki susret s tobom, tvoj dah na licu mom. Sreca? Tvoj korak, tvoj glas, njezni poljupci kroz noc. JEDNOSTAVNO - TI!


Sto da ti kazem, sto da ti pisem, kad te volim koliko i disem.


Sve moje misli vrte se samo o tebi. Kako sam do sada zivjela nije vise vazno.


Sve sto imam jesi ti, ne mogu te napustiti, s tobom cu zauvijek biti i samo cu tebe voljeti!


Sve sto zelim reci je: Volim te ANA!!!


Sve te vise volim. Svakog dana, svakog jutra. Danas vise nego jucer, ali mnogo manje nego sutra.


Svi su mi rekli da te zaboravim, ali mi nitko nije rekao kako!!


Svidjaju mi se tvoje usne, samo toliko da znas. Ali jos vise bi mi se svidio tvoj poljubac koji nikako da mi das.


Svitanja bez tebe puna su praznine, kad oblaci pisu tvoje ime... A u kasnu noc kad grad utone u san ja cu samo zbog tebe cekati novi dan.


Svu moju ljubav cu ti dati, dok ne bude iznad svih oblaka. Ti si jedino na svijetu sto cu uvijek voljeti.


Tako male stvari cine zivot moj, ali ono sto mi fali poljubac je tvoj, tako male stvari cine zivot moj, daj ponekad se javi - isti mi je broj!!!!


Te tvoje usne opojne jos uvijek sanjam kako su me ljubile!


Ti imas divan pogled, ti imas divan osmjeh, al najljepse su tvoje oci, koje sanjam svake noci!


Ti imas nesto lijepo, sarmantno, uzviseno, jedinstveno, nesto sto drugi nemaju i ne mogu imati, ti imas MENE!!


Ti me pitas koga volim. Evo da ti odgovorim. Brzo citaj velika slova. Evo tebi odgovora!


Ti si jos tu, na usnama sto gore. Ti si jos tu, gdje je srce moje. Ti si jos tu, iako nisi kraj mene.


Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteze doci, ali bas zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepsa i najsjajnija!


Ti si meni sve osjecam, jos uvijek tebi ja pripadam, jos uvijek cekam te, da vratis se, da te opet ljubim...


Ti si mi sve sto imam, volim te srcem svim, ti si mi sve sto snivam, zbog tebe postojim!!!


Ti si najvece blago ovoga svijeta, a ja sam najbogatiji na svijetu, jer si pored mene.


Ti si slag u mojoj kavi, ti si ljesnjak u mojoj cokoladi, ti si zvijezda na mojoj stazi, reci mi da me volis, reci mi da me trebas.


Ti si suza u mom oku, ti si zivot koji zivim, ti si onaj sto postoji, da se samo njemu divim.


Ti si svjetlost u tami zivota, ti si u mojoj glazbi jedina nota, ti si beskrajna tema za moje sne, ti si moj zivot i moje sve!


Ti, za mene si ti, jedino ti u meni vatre palis. daj, zaboravi sve, i dodji sto prije, jer tako ludo volim te!


Tisucu rijeci je previse, jedna je premalo, ali dvije rijeci govore sve: VOLIM TE.


Tko da me ljubi? Kad srce moje samo tebi Ljubav nudi. Sto je to Ljubav, reci mi samo. Vatra sto gori jedan cas il ima nade jos za nas ?


Traze se najljepse okice, bez dokumenata su presle granicu prijateljstva, bez dozvole ukrale moje srce. Posljednji put vidjene u mojim snovima.


Trazi mi zivot, tebi cu ga dati, trazi da umrem i srce ce stati, al nikad ne trazi da odes od mene, jer umjesto krvi teces mi kroz vene...


Trazila sam neke druge oci ljepse nego sto su tvoje, ali kako da ih nadjem kad takve oci ne postoje!!!!!!


Trebas mi kao zori sunce, kao suncu zrak, kao kisi kap, kao plimi oseka, kao tisini nemir... kao krv veni, tako ti trebas meni.


Trebas mi... da ti pruzim ono cega sam puna: paznju, njeznost, ljubav, poljupce, srecu... cekam i cuvat cu sve ovo za tebe, jer znam da to zasluzujes!


Trenutak je dovoljan da se upozna, trenutak je dovoljan da se zavoli. Ali samo trenutak moze razoriti sve sto je trenutak uspio stvoriti.


Tvoj osmjeh stoji kao sunce. Tvoj pogled pogadja me u srce. Tvoje oci mi nocu nedaju mira, a tvoj poljubac me u dusu dira!


Tvoja ljubav je kao potok sto iz raja tece, zbog tebe je moj zivot pun srece. Saljem ti poljubac sladji od meda, ti si ono sto meni u zivotu treba!


Tvoje su oci dva bisera koja svijetle u tami ovog mracnog svijeta i koje osvjetljavaju put mojoj dusi!


Tvojim rijecima vjerovala. Tvome dodiru se predala. Nocima se suzama pokrivala i na kraju bez tebe ostala!


U blizini, u daljini, moje malo srce misli na tebe. Volim te. Misli li tvoje srce na mene?


U grudima mojim srce tuce, jer volim te nemoguce!


U mojoj psiholoskoj konstituciji manifestira se apsolutna dominacija pozitivne energije za individualnost tvoje osobe. Krace receno: IZLUDJUJES ME!


U mome vrtu ruza si jedina.


U noci toj dok lampa gori, lagano muzika razlama srce. Oci su pune jada i boli, a ludo srce samo tebe voli!


UPOZORENJE: Ova poruka donosi radost i dobro raspolozenje. VOLIM TE!!! Zato uzivaj u svakom trenutku zivota i znaj da bas sada neko misli na tebe.


Usnama cu dotaknuti tvoje snene okice, lagano poput leptirovih krila. Ljubit cu te njezno dok polako budes odlazila prekrasnom stazom snova.


V=ecer je prosla, O=pet ce doci, L=ijep je zivot, I=to ce proci, M=islim da te volim, T=o nije sve, E=vo jos jednom VOLIM TE


Vazno je samo da negdje postojis... da postojis i da me volis, vazno je da smo tu ispod istog neba i da si uz mene kada mi to treba.


Vec dugo mi nisi na um pao, bila sam te u zaborav dala. Al uzalud zadrhti mi srce kada sam te sa drugom ugledala! VRATI SE MAJMUNE!!!


Vec odavno nada u mom srcu je izcezla da cu pronaci luku gdje cu se skriti, usred olujnog mora nadjoh tebe... tebe luku moju gdje cu vjecno biti!


Vjetar mi te donio, spustio s nebeskih visina da budemo jedno, da nas obuzme toplina, valovi su mi te donijeli sa morskoga dna da budes moja STVARNOST, a ne SAN.


VOLI ME - VOLJET CU TE, LJUBI ME - LJUBIT CU TE, VARAJ ME - UBIT CU TE!


Voli te tvoja... ti znas koja, ljubavi moja!


Volim da te diram, da te gledam, da te nerviram, da ti mozak ispiram. Volim da te mazim, pazim, razmazim, da te zarazim, ne volim da te molim, ali VOLIM DA TE VOLIM!!!


Volim oci plave sto su meni ljubav dale, volim tvoja oka dva sto u njima ljubav sja!


Volim osmjeh na tvom licu, volim tvoja oka dva, volim usne zeljne poljubaca, ustvari, samo tebe volim ja!!!


Volim samo tebe i sve o tebi znam i sve sto se ljubav zove zelim da ti dam.


Volim te - kao skitnica daljine, volim te - kao sanjar snove, volim te - kao zora sunce, volim te - kao pjesnik kise, reci jel te netko volio vise?


Volim te bez obzira na sve tvoje mane ili vrline koje te kompletnim idiotom cine.


Volim te i obozavam te, srce mi place bez tebe, a sto te volim toga se vec sama bojim!


Volim te i srce mi vene, ne znam kog vraga jos zelis od mene.


Volim te idiote, zar ti treba jos nesto reci?


Volim te kao sto cvijece oblake voli, a ti se me zaboravio i dusa me boli.


Volim te mala, volim te zbog svega sto radis zbog mene, i volio bih da vrijeme za nas stane pa da ti i ja postanemo vjecnost!!!


Volim te, samo to znam. Volim te i jedino ljubav mogu da ti dam.


Volim te, volim, a dusa mi vene, jer nisam sigurna volis li ti mene!!!


Volimo se, volimo vise nego ikad, nek' se drugi rastaju, mi necemo nikad.


Volio bih da sam kap kise koja je danas padala, da ti padnem niz vrat, medju grudima, ogledam se u mirisu svjezih bresaka i isparim jer sam sretan ja.


Volio sam te JEDNOM, voljet cu te ZAUVIJEK!!!


Voljela bih da sam droga, da me volis kao Boga, da me ubrizgas u vene i da umres zbog mene.


Voljela bih da si tu. Samo noc da ostanes. Voljela bih da si tu. I da vise ne ides!!


Voljeti je lijepo, voljeti je lako, ali voljeti kao ja ne moze svatko... koliko te volim, to se tesko pise, jer svaki trenutak ja te volim vise!


Voljeti nekog, a ne biti s njim, je kao biti kaznjen, a ne biti kriv!!!


Vrati me u zivot, oprosti mi grijehe... Poljubi me, daj mi utjehe... Zagrli me, reci "mili"... Podsjeti me sto smo bili...


Vrijeme je predugo za one koji cekaju, a prekratko za one koji vole!!!


Vuku se dani jedan za drugim, dosadna kisa uporno pada, nestajem polako u satima dugim, a moje se srce samo tebi nada!!!


Za ljubav sam spreman i skociti u rijeku, samo da ne bih ljubio drugu neku.


Za tebe vrijedi zivot dati i put pakla ako treba proci, dusa ti je cista kao bijela ladja, zena kao ti se samo jednom radja.


Zaslijepi mi vid - opet cu te gledati, oduzmi mi sluh - opet cu te slusati, rani mi srce - opet cu te voljeti!


Zasto pada kisa, zasto sunce sja, zasto gledas drugog, kad te volim ja!


Zasto sam bas tebe srela, zasto kad to nisam smjela, zasto me zanio pogled oka tvog, i zasto sada moram patit zbog tog.


Zauvijek se pamte oni s kojima se voljeli nismo, cije su nam usne bile nepoznate i kojima smo u snu pisali pismo!


Zavedi mi um i imas moje tijelo, pronadji mi dusu i imas me zauvijek.


Zbog jedne gluposti smo se rastali!!! Neka se dogodi jos neka glupost, pa da ponovo budemo zajedno.


Zelim biti dio tvog zivota, tvojih zelja i snova... Voli me jednostavno, samo dodirom, jednim poljupcem... Samo misli na mene... Neka me tvoje misli dotaknu...


Zelim biti sretna jer si ti sretan, ali kako da budem sretna znajuci da nisam ona koja te usrecuje.


Zelim da ove noci budes andjeo srece, da ti u snu dodje ona koju najvise volis i koju dugo cekas i obeca ti da nikad otici nece !!!!


Zelio bih da sam suza, da se u tvome oku rodim, na tvom obrazu da zivim, da dijelim sa tobom i dobro i zlo i na tvojim usnama da umrem.


Zeljela sam ti poslati nesto zgodno i lijepo, a opet slatko i seksi... ali, ima jedan problem: NISAM STALA U DISPLAY!!!


Zivjeti bez ljubavi to je kao noc bez jutra, kao danas bez sutra, kada dusa ti je prazna, samoca je najgora kazna!!!


Zivot je borba, rijetka je sreca, u borbi duso istrajan budi, ne kloni nikad, pomisli samo da postoji srce koje te ljubi.


Znam da volis cvijece sto lijepo mirise, al ne znam volis li onoga sto ti ovo pise!!


Znam mali moj da si daleko od mene. Znam ja to, ali zasto me onda tvoje oci na svakom koraku prate?


Znas li kako oci peku, znas li kako suze teku, kada gubis onog koga ljubis i kad molis onog koga volis.


Znas li koliko je srcu toplo dok misli na tebe!


Zovem te svaku vecer kad kucne nocni cas, al znam da neces doci jer sudbina rastavi nas.


Zrak koji disem ne treba mi ne, koliko tvoje usne sto me ne ljube!!!!


Zvat ces me jednoga dana, zvat ces me sigurno znam. Zvat ces me jednoga dana, kada ostanes sam!!!


Zvijezde mogu pasti, sunce moze nestati, ali te voljeti necu prestati. Mogu pasti planine i stati rijeke, ali ce te moje srce voljeti u vijeke.


Utipkao DaLmAtInKa - 13.10.2004. u 15:37 Komentari ( 9 )

LJETA LUDA
LJETA LUDA Kad se sjetim Porporele
Gdje su nam se oei srele

Ljeta luda ljeta vruaa
Ti me grliš do svanuaa
Ljeta luda ljeta stara
Samo srce i gitara

Kad se sjetim bijelih žala
Gdje si meni srce dala

Svaka duša vatru auti
Da te volim reai au ti

Vrate mi se plave zore
Tajnu i sad euva more
Utipkao DaLmAtInKa - 13.10.2004. u 15:27 Komentari ( 6 )

DALMATINSKI SAJKAS
Oj divne mi Dalmacije, zaboravit neau

Od svoje prve mladosti oauti srce moje
Da au za morem širokim ginuti željom svom
Da au za morem širokim ginuti željom svom

Od prve svoje mladosti oauti srce moje
Da au za morem širokim ginuti srcem svim
Da au za morem širokim ginuti željom svom

Nu ostaviti dom svoj, ne mogu nipošto
Ne mogu nipošto, ne mogu nipošto

Stog ovim samo krajem koj' davno vea poznajem
Tiram svoj brodia maleni
Nek drugi svitom plovi, nek' biser zlato lovi
Ja ništa ne marim za to

Oj divne mi Dalmacije, zaboravit je neau ja
Oj divne mi Dalmacije, zaboravit neau

Strašni nam prite valovi
Priti nam more

Stog ovim samo krajem koj' odavno vea poznajem
Tiram svoj brodia maleni
Nek drugi svitom plovi, nek' biser zlato lovi
Ja ništa ne marim za to

Mornaru hajd, mornaru hajd
Mornaru hajd, mornaru hajd al' ja ne mogu s tobom poa

Oj Dalmacijo tebe ostavit neau ja
Oj tebe ja ne mogu nikad ostavit

Dalmacijo, Dalmacijo, Dalmacijo
Dalmacijo, za tebe umirem ja!

Oj divne mi Dalmacije, zaboravit neau
Utipkao DaLmAtInKa - 13.10.2004. u 15:24 Komentari ( 1 )

DA TE MOGU PISMOM ZVATI
DA TE MOGU PISMOM ZVATI!!!Ti za me si bila ka rosa na cviau
Sa usana pila i ljubav i sriau
A ja bi tija pismom ti priai
Još ljubavi ima ka ulja u sviai

Da te mogu pismom zvati
Ja bi piva život cili
Da se barem opet vrati
Vrime kad smo sritni bili

Da te mogu pismom zvati
Ja bi piva, ne bi staja
Da se stara ljubav vrati
Ne bi pismi bilo kraja

Ne vraaaš se više u pisme i riei
I nema te sa mnom u nijednoj priei
A ja bi tija pismom ti priai
Jos ljubavi ima ka ulja u sviai



Utipkao DaLmAtInKa - 13.10.2004. u 15:22 Komentari ( 3 )

ZRTVA LJUBAVI
ZRTVA LJUBAVIBila jesam tvoja najvjernija
Koja te je vjerno ljubila

Oj sretniee, kada grobu do?eš
Ti se sjeti svoje ropkinje

Tu poeiva, slatki sanak sniva
A zemljica laka joj bila

A na križu zlatna slova pišu
Tu poeiva žrtva ljubavi

Crna zemljo, ti joj laka budi
Milost Božja, daj joj spokoja



Utipkao DaLmAtInKa - 13.10.2004. u 15:20 Komentari ( 0 )

CALE MOJE


PISMO AALI

Glazba: Zdenko Runjia
Stihovi: Tomislav Zuppa

Sad san naresa doša san velik,
mater govori da san ti nalik
i da san isti ka tvoja slika
kad si se ono s materon slika.

Svak mi se ruga da si uteka
mater govori da si joj reka
zdravjen se kleja da aeš se vratit
oli životon svojin to platit.

Aale moj...

Nosin jaketu žutu i gaee
ea si posla mi tisne i kraae.
Mater je uvik u tvojoj vešti
pa nam se smiju da smo furešti.

Tija bi aale ka druga dica
jemat uza se svojega oca
s tobom se igrat, uz tebe ležat,
slušat te prieat, uvik te gledat.

Aale moj...

Eekan te uvik da nam se vratiš
niko ne misli da svoj dug platiš
ven da uz mater u miru živiš,
pa da nam kuau opet oživiš.

Mater ae umrit od velog jada,
ko ae pogledat na mene tada?
Vrati se aale puno te molim,
barem prez šolda, jerbo te volim.

Aale moj...

Utipkao DaLmAtInKa - 13.10.2004. u 15:17 Komentari ( 1 )

Klapska pisma vama od Dalmatinke!!!
Dalmatino, povišau pritrujenaDalmatino, povišau pritrujena

Izlizana Bašaanska tavuleta ‘rvackeg ditinjevanja,
zaudobjeni friži glagojaški’ serpentini;
isfrolani patakuni, žurke i kadeni.
Izlizani Ideali i misali po ‘rvackin oputinan;
sokolaški procesjuni, pricešaeni demonštracjuni
od taverni, do taverni!
Svitlosju kerv eastna vikovieni terpeaemu
naslidovati pogerda Balkanike.

Pute, laze pizon dubli tovari,
gustirne žedne mijun siai i lati;
konkulana škina težakov
od motik po žurnatin,
žurnatin pritrujena!

Prage kalet žnjutin dubli Puntari,
naboj dalmatine rebati na draei,
kroz kadene dicu eiean pasli,
a judi driti kâ kolone;
Dalmatino povišau pritrujena!

Intradu pravice s tilin štrukali
Dalmatino povišau pritrujena!
Rod puntarski resa na draei;
Dalmatino povišau pritrujena!
Ditinstvon gladnin povist štukali;
Dalmatino povišcu pritrujena!
Kroz kadene dicu eiean pasli,
a judi driti kâ kolone,
Dalmatino povišau pritrujena!
Utipkao DaLmAtInKa - 13.10.2004. u 15:14 Komentari ( 0 )

Klapska Dalmatinska Pisma
KONOBA KONOBA
Imala si baril, i bronzine
Pod škancijon stivane bocune
Sve si gušte na ovome svitu
Darivala ka lipe bokune

Vonjala si toaon, i frižkinon
Ladila me kad uvati fjaka
A kad dušu stegla bi tuga
U tebi san, i pija, i plaka

Konobo moja, radosti sva
Dušu san svoju, svu tebi da
Konobo moja, ka dom si moj
Euvan ti pismu, ka život svoj
Nana na, nana na, na na na
Nana na, nana na, na na na

Uz šteriku još vonja levanda
Razvodni se život ka bevanda
Od bibiti, falši novitadi
Nedamo se još smo uvik mladi

Ajmo skupa prijatelji moji
Razmistimo tamburin, katrige
Zapivajmo pismu s kojon srce
U po žmula zaboravlja brige


Utipkao DaLmAtInKa - 13.10.2004. u 15:11 Komentari ( 0 )

LJUBAVNA PJESMA SAMO ZA EKIPU GO MRAVA I HVALA
Dvije suze krenuše niz obraze moje dok mislim na Tebe i ime Tvoje. Samo Tebe volim i o Tebi snivam, jer Ti si mi sve što imam. Lijepo je znati da postojis u mom zivotu...nije bitno ni koliko, ni otkad, ni zasto...lijepo je otvoriti oci i jednostavno znati da si blizu... Ti si sreaa što mi na licu piše, Ti si osmjeh moj što suze mi briše.
Utipkao DaLmAtInKa - 13.10.2004. u 14:32 Komentari ( 2 )

LJUBAVNA PRIEA
N E O B I E N A P R I E A
O LJ U B A V I
NESTO NAJLJEPŠE O LJUBAVI


ZAŠTO je poeelo? KADA je poeelo? ŠTO je poeelo?
TO JE NEŠTO LJEPŠE OD LJUBAVI
Nešto prekrasno, nešto predivno , nešto neopisivo,
NEŠTO BOŽANSTVENO
P r v i susret je bio NEOBIEAN I EAROBAN
Drugi susret je bio OBIEAN I EAROBAN
SVAKI susret je bio OBIEAN I EAROBAN

DOVOLJAN NAM JE POGLED, OSMIJEH
I SVAKI PUT , BAŠ SVAKI PUT
NAŠE DUŠE SE NA?U
TAJ OSJECAJ, TAJ TRENUTAK
TO SE NE MOŽE OPISATI,
NE POSTOJE RIJEEI ZA TO

MI IMAMO NEŠTO ŠTO NEMA NITKO NA SVIJETU
ON TO ZNA I JA TO ZNAM
A I KAD SE SLUEAJNO SRETNEMO
TO JE BOŽANSTVENO
MI SMO TADA NA TRENUTAK U NEKOM DRUGOM SVIJETU,
NEKOM DRUGOM MJESTU
SAMO JA I ON

KAD SE SLUEAJNO SRETNEMO BILO GDJE
TO JE EAROLIJA, TO JE SAN
SAMO JA I ON
DVIJE DUŠE U JEDNOJ, DVA SRCA U JEDNOM

BILO JE VRIJEME BOŽIAA, MENI NAJDRAŽE VRIJEME
VANI JE SNJEŽILO I PAHULJICE SU PADAJUAI
MI NA LICE NEŠTO ŠAPUTALE
I TADA SMO SE SLUEAJNO SRELI

PRIMIO ME ZA RUKU, POLJUBIO JE NJEŽNO
I ZAŽELIO MI SVE NAJLJEPŠE

O KAKO JE TO BILO DIVNO
TAJ DODIR JEDAN JEDINI
TAKO NJEŽAN, TAKO POSEBAN

KOJA SREAA ,KOJA SREAA ,KOJA SREAA

SAMO JA I ON


Utipkao VESNIŠE - 13.10.2004. u 12:34 Komentari ( 1 )

NEOBIENA PRIEA
N E O B I C A N ODLAZAK U DRUGI SVIJET

PUTOVANJE U SNU



TRI PUTA VEC SAM U SNU BILA NA ”DRUGOM
SVIJETU” I SAD SE VEC STRAVICNO BOJIM
CETVRTOG PUTA .
SVAKI PUT SAM DOSLA DO JEDNOG MJESTA BLIZU
GROBLJA I TADA SAM JEDNOSTAVNO USLA KROZ
NEKI PROLAZ I ODMAH ZNALA DA SAM ”TAMO”

SVE JE BILO NEOBICNO TIHO BEZ IJEDNOG ZVUKA,
CVIJECE, DRVECE , VODA KAO DA JE UMJETNO.
SVE MI JE IZGLEDALO KAO DA SAM USLA U SLIKU

“LJUDI” SE KRECU LEBDENJEM A KOMUNICIRAJU
OCIMA I UVIJEK SU U NEKIM GRUPICAMA.
“DJECU” NISAM UOPCE VIDJELA A NISAM MOGLA
NI UOCITI MUSKO-ZENSKU RAZLIKU .

SVAKI PUT KAD SAM SE PRIBLIZILA NEKOJ
OGROMNOJ , NEOBICNOJ ZGRADI KOJA JE BILA
CAS CRNA , CAS BIJELA NESTO ME ODBIJALO I
NISAM MOGLA UCI U NJU.

MOJ TRECI ODLAZAK BIO JE STRAVA I UZAS

KADA SAM TADA DOSLA DO TE KUCE
DOCEKALA ME GRUPICA TIH SPODOBA
I ODJEDNOM SAM U TOJ TOTALNOJ TISINI
CULA JEZIVI, HRAPAVI, PROMUKLI GLAS
“O N A “ TAKO ME NAZVAO JEDAN OD NJIH
“ONA” NIJE JEDNA OD NAS - ONA HODA

KAD JE GRUPA KRENULA PREMA MENI
JA SAM BRZO POCELA TRCATI PREMA
SVJETOSTI KOJA SE NAZIRALA I VRATILA SE
U MOJ SVIJET.


Utipkao VESNIŠE - 13.10.2004. u 11:49 Komentari ( 2 )

iz knjige FORREST GUMP
Biti lud ima i prednosti kojih su samo ludaci svjesni (DRYDEN)


WINSTON GROOM
FORREST GUMP
Prijevod: Bozica Jakovljev

PRVO POGLAVLJE
I da znate: bit idijot nije ko bombonjera puna bajadera. Ljudi se smijulje, gube strpljenje, ponasaju se svinjski. Kazu da bi ljudi trebali bit ljubazni s poremecenima, al da znate - nije to uvjek tako. Al se ne zalim, jerbo mislim da sam prozivio prilicno zanimljiv zivot, tako reci.
Idijot sam od rodenja. Moj kvocjent inteligencije je blizu 70, a to je, vele, granica. Valjda sam vise imbecil, il cak kreten, al licno volim za sebe rec da sam slaboumnik il tako nesto, a ne nikakvi idijot, jerbo kad ljudi kazu idijot, odma pomisle na mongoloidne idijote, one kojima su oci preblizu nasadene pa izgledaju ko Kinezi, slinave i diraju si onu stvar.
Jesam spor, to priznam, al sam puno pametniji neg ljudi misle, jerbo sto se dogada u mojoj glavi je ohoho drukcije od onog sto se vidi. Naprimjer, svasta smislim, al kad to moram rec il napisat, ispadne bijezgarija. Evo jednog primjera.
Neki dan hodam po ulici i nekakvi covjek radi u vrtu. Treba posadit nekakvo grmlje, pa mi veli: - Forrest, hoces zaradit malo novca? - Ja recem aha, a on mi utrapi tacke da nek navozim zemlju. Skoro deset il dvanajst tacki, po najvecoj vrucini, oteglim po vrtu. Ja to obavim, on gurne ruku u dzep i izvadi dolar. Umjesto da udarim drecat zbog radi niske nadnice, ja uzmem taj bjedni dolar i samo recem hvala il nekakvu slicnu glupost. Krenem dalje ulicom, premecem taj dolar u ruki i osjecam se ko idijot.
Shvacate?
Daklem, znam ja dosta o idijotima. Mozda jedino o cemu znam, al sam nacitan o njima od onog Dostojanstvenskijevog idijota, lude kralja Leara, Faulknerovog idijota Benjija, do Boo Radleya u "Ubiti pticu rugalicu" - e taj je bio stopostotni idijot. Najvise volim Lennieja u "0 misevima i ljudima". Vise-manje su ti gospodini pisci tocno napisali jerbo su njihovi idijoti pametniji nego im ljudi priznaju. Hej, s tim se slazem. Svaki bi se idijot slozio. Hi hi.
Kad sam se rodio, mama me prozove Forrest zbog radi generala Nathana Bedforda Forresta koji se borio u gradanskom ratu. Mama je uvjek govorila da smo si mi u nekakvom rodu s generalom Forrestom. Velki covjek, veli ona, al je poslje rata osnovo Ku Klux Klan, a cak i moja baka veli da su oni nistarije. S torn bi se izjavom i ja mogo slozit, jerbo voda Ku Klux Klana u nasem gradu, nekakav njihov uzviseni mestar il tako nekako, ima ducan s oruzjem i jedamput, kad mi je bilo okolo dvanajst godina, prolazim onuda i pogledam kroz izlog a on u ducanu svezo velku krvnikovu omcu. Kad me vidio da gledam, on je prebaci preko glave i potegne ko da se objesio i splazi jezik da me preplasi. Pobjegnem i skrijem se na parkiralistu iza auta dok neko nije pozvo policiju pa su dosli po mene i odveli me k mami. Bez obzira na sve zasluge generala Forresta, osnovat Klan je bezvezna ideja - svaki idijot bi vam to mogo reci. No daklem, tako sam dobio ime.
Moja je mama fina zena. Svi to vele. Moj tata je ubijen poslje mog rodenja pa ga se ne sjecam. Radio je u luci ko lucki radnik. Jedan dan dizalica je podizala velku mrezu punu banana s jednog broda United Fruit Company al je nesto puklo, banane padnu na mog tatu i zgnjece ga ko palacinku. Jedamput su nekakvi ljudi razgovarali o nesreci - da je bilo grozno, pol tone tih banana, a tata spljosten ispod njih. Ja bas ne volim banane, osim pudinga od banana. To jako volim.
Mama je od ljudi iz United Fruit dobila mali pansion i primala stanare u nasu kucu pa nam je dobro islo. Ko malog me puno drzala u kuci da me druga djeca ne bi zafrkavala. U ljeti bi me popodne, kad bi bilo onak svojski vruce dovela u salon, navukla zastore pa je bilo mracno i svjeze i napravila mi vrc limenade. Tad bi sjela i pricala s menom, nisto posebno, ko da govori psu il macki, al sam se naviko i bilo mi je drago, jerbo sam se od njenog glasa osjeco sigurno i ugodno.
U pocetku, kad sam rasto, dala bi mi da nek izadem i igram se sa svima, al je tad nasla da me zafrkavaju i tako to, a jedamput me nekakvi decko udario po ledima stapom dok su me lovili i skocila je strasna masnica. Poslje tog mi je rekla da nek se vise ne igram s deckima. Pokuso sam se igrat s curicama al nisam boIje proso, jerbo su bjezale od mene.
Mama je mislila da bi bilo dobro za mene da idem u normalnu skolu jerbo bi mi to mozda pomoglo da budem ko svi drugi, al nisam bio tamo dugo kad su dosli i rekli mami da ne bi trebo bit s drugom djecom. Al dali su da nek svrsim prvi razred. Nekad bi tako sjedio dok bi uciteljica govorila i nesto bi mi se pocelo motat po glavi pa bi stao gledat kroz prozor, u ptice i vjeverice i sve sto se pentralo i sjedilo na velkom starom hrastu vani, al bi mi prisla uciteljica i pocela se uzrujavat. Nekad bi me nesto spopalo pa bi poceo vikat a ona bi me potjerala van u hodnik na klupu. A druga se djeca nisu s menom igrala osim sto su me ganjali il me izazivali da pocnem vikat pa da mi se smiju - svi osim Jenny Curran, koja barem nije bjezala od mene, a nekad bi mi dala da nek hodam kraj nje kad smo se vracali iz skole.
Al su me druge godine stavili u skolu za ostale, i da znate, al je bila cudna. Ko da su hodali po cesti i pobrali sve caknute tipove i metnuli ih na hrpu, od mojih vrsnjaka il mladih do starih decki od sesnajst il sedamnajst godina. Bilo je tu retardiranih svih vrsta, pa spazmofilaca i djece koja nisu znala jest il sama ic na zahod. Ja sam valjda bio najbolji od svih njih.
Bio je tamo jedan ogroman debeljko, od sigurno cetrnajst godina il tu blizu, a koji je patio od neceg od ceg se treso ko da je u elektricnom stolcu il necem slicnom. Gospodica Margaret, nasa uciteljica, tjerala me da nek idem s njim na zahod kad bi mu dosla sila jerbo da ne napravi nesto cudno. Al bi ipak napravio. Nisam znao kako ga sprjecit, pa bi se zakljuco u kabinu i osto tamo dok on ne obavi sto ima i vratio se s njim u razred.
Osto sam u toj skoli za ostale pet il sest godina. Nije bilo tako strasno. Dali su nam da nek crtamo prstima i pravimo male predmete, al su nas vise-manje ucili vezat cipele, ne baliti dok jedemo, ne divljat i vristat i urlat i nabacivat stvari. Nije to bilo ucenje u pravilnom smislu te rjeci - naucili su nas citat putokaze i razliku medu muskog i zenskog zahoda. S takvim teskim ludakima bilo bi nemoguce izvest nesto vise. Takoder, mislim da im je cilj bio i da nas sklone s puta. Tko k vragu voli da se copor caknutih muva po svjetu bez pratnje? Cak i ja sam to mogo shvatit.
Kad sam navrsio trinajst, pocelo se dogadat nesto cudno. Ko prvo, poceo sam rast. Narasto sam deset centimetara u sest mjeseci i mama je stalno morala prosirivat hlace. Takoder sam poceo rast i u sirinu. Do sesnajst godina bio sam visok metar devedespet i tezak stodvajst kila. Znam to jerbo su me odveli i vagnuli. Nisu mogli vjerovat.
Tad se dogodi nesto sto mi je stvarno promjenilo zivot. Jedan dan setam ulicom na povratku iz skole za ostale i kraj mene stane auto. Vozac me pozove da kako se zovem. Recem mu, a tad upita u koju skolu idem i kako to da me nije prije vidio. Kad sam mu reko za skolu za ostale, on me upita da jesam igro nogomet. Odmahnem glavom. Mogo sam mu mozda rec da sam gledo drugu djecu kad su igrala al mi nikad nisu dali igrat. Al vec sam reko da mi dugi razgovori ne leze pa samo odmahnem s glavom. To je bilo dva tjedna poslje pocetka skole.
Poslje tri dana dodu po mene pa me izvuku iz skole. Tamo je bila moja mama i onaj tip iz auta i jos dvojica koji su izgledali ko gorile - valjda za slucaj da ja pocnem nesto izvodit. Uzeli su sve stvari iz moje klupe, metnuli ih u smedu papirnu vrecicu i rekli mi da nek se oprostim s gospodicom Margaret. Ona najedamput pocne plakat i cvrsto me zagrli. Tad sam se moro oprostit od ostalih ludaka, a oni su poceli slinit, grcit se i udarat sakama po klupama. I tako odem.
Mama se vozila na prednjem sjedalu s onim tipom a ja otraga medu ona dva razbijaca, ko u starim filmovima kad policija nekog vodi "u postaju". Samo sto mi nismo isli u postaju nego u novu skolu koju su izgradili. Kad smo stigli, odvedu me u ravnateljev ured. Mama, onaj tip i ja udemo, a gorile, oni pricekaju u hodniku. Ravnatelj je bio sjedi covjek s masnicom na kravati i sirokim hlacama. Izgledao je ko da je i on izaso iz skole za ostale. Sjednemo a on pocne objasnjavat i spitivat. Ja sam samo klimo s glavom. Zapravo su htjeli od mene da nek igram nogomet. Tolko sam shvatio i sam.
Ispadne da je onaj tip iz auta trener po imenu Fellers. Taj dan nisam iso u skolu il nesto takvo nego me trener Fellers odvede u svlacionicu. Jedan od gorila zamota me u nogometni dres sa svim onim jastucicima i ostalim, metne mi krasnu plasticnu kacigu s necim sprjeda da mi ne zgnjece lice. Samo sto nisu mogli nac cipele za mene pa sam moro vjezbat u svojim tenisicama dok mi nisu narucili nove.
Trener Fellers i gorile obukli su me u dres, pa me natjerali da nek se opet skinem, pa tako deset il dvajst puta, dok nisam mogo sam. Jedino sam se mucio sa stitnikom za propone, jerbo nisam vidio razloga da ga nosim. Daklem, pokusali su mi obja-snit, a tad jedan od gorila veli drugom da sam "munjen" il nesto slicno. Mislio je da ga necu razumjet, al jesam, jerbo posebno pazim na takve gluposti. Nije da mi je povrjedilo osjecaje. Nazivali su me i puno gorim imcnima. Al sam ipak zapamtio.
Ne prode dugo u svlacionicu pocnu dolazit decki, vadit svoje dresove i uvlacit se u njih. Tad svi izademo, trener Fellers ih sve skupi, postavi me ispred njih i predstavi. Govorio je gluposti koje nisam bas slusao jerbo sam premro od straha jerbo me dotad niko nikad nije predstavio pred grupom nepoznatih ljudi. Poslje mi je prislo nekolko decki, rukovalo se s menom i reklo da im je drago da sam s njima i tako to. Tad trener Fellers zafucka da sam skoro skocio iz koze a svi su poceli skakutat i zagrijavat se.
Preduga je to prica da vam cjelu pricam, ali daklem, pocnem igrat nogomet. Trener Fellers i jedan gorila bavili su se posebno s menom jerbo nisam znao pravila. Vjezbali smo ono kad treba blokirat i pokusavali su mi objasnit i tako to, ali kad smo to probali sto puta svima se zgadilo jerbo nisam mogo zapamtit sto trebam radit.
Probali su ono drugo, onu ohranu, kad stave tri tipa pred mene a ja se trebam probit kroz njih i scapit tipa s loptom. Prvi mi je dio bio laksi, jerbo sam mogao naguravat one druge igrace pognute glave, al nisu bili sretni s time kako sam scapio tipa s loptom. Na kraju su mi rekli da nek odem do velkog hrasta i napadam na njega - petnajst do dvajst puta - da dobijem osjecaj, valjda. Kad su se ponadali da sam nesto naucio od hrasta, vratili su me k onoj trojici i nosacu lopte, al su poludjeli jerbo ga nisam divljacki zaskocio kad sam onu trojicu sklonio s puta. To sam se posljepodne naguto uvreda. Kad smo prestali s treningom, otiso sam treneru Fellersu i reko mu da nisam zelio zaskocit tipa s loptom jerbo sam se prepao da cu mu nesto napravit. A trener veli da mu nece nisto biti jerbo je u dresu i zasticen. Istinu govoreci, nisam se tolko bojo da cu mu nesto ucinit kolko da ce se on raznjupat na mene pa ce me svi pocet ganjat ako ne budem fin prema svima. Daklem, da skratim pricu - proteklo je dosta vode ispod mosta dok sam pohvato konce.
U meduvremenu sam moro u skolu. U skoli za ostale nisam imo bogzna sto za radit, ali tu su to ozbiljnije shvacali. Nekako su uspjeli sredit da imam tri sata nastave u sobi za odmor u kojoj sjedis i radis sto hoces, a poslje jos tri sata s gospodom koja me ucila citat - samo nas dvoje. Bila je jako ljubazna i Ijepa i cesto sam gajio neciste misli o njoj. Zvala se gospodica Henderson.
Jedini nastavni sat koji sam volio bio je rucak al to se ne bi ipak moglo nazvat nastavom. U skoli za ostale mama bi mi spremila senfic, kolac i voce - al nikad banane - i to bi ponio u skolu. Al u ovoj skoli bila je kafeterija s devet il deset raznih stvari i imo sam problema odlucit sto cu uzet. Mislim da je neko nekome za to reko, jerbo mi poslje desetak dana pride trener Fellers i veli da nek si samo uzmem sto ocu i sve pojedem jerbo je to "sredeno". Jupi!
Pogodite tko ide u istu skolu - Jenny Curran! Prisla mi je u hodniku i rekla da me se sjeca iz prvog razreda. Narasla je, ima ljepu crnu kosu, duge noge i ljepo lice, a i svasta drugo sto se ne usudim ni spomenut.
Nogomet nije bas napredovo po volji trenera Fellersa. Puno je bio nezadovoljan i uvjek je viko na ljude. Viko je i na mene. Probali su smislit nacin kako da me postave negdje da nek ometarn protivnicke igrace da ne scape naseg igraca kad trci s loptorn, al bi od toga bilo nesto samo kad bi vodili loptu po sredini. Trener nije bio presretan ni zbog radi mog napada. I da znate - provodio sam puno vremena kod onog hrasta. Al se nikako nisam mogo prisilit da nek se bacim na igraca s loptom kako su to oni htjeli. Nesto me sprecavalo.
Al jedan dan zgodi se nesto i to se promjeni. U kafeteriji sam poceo uzimat hranu i uvjek sjeo kraj Jenny Curran. Nisto ne bi reko, al ona je hila jedina osoba u skoli koju sam doneklem poznavo i bilo je ugodno sjedit s njom. Vise-manje me ne bi ni pogledala i razgovarala bi s drugima. Prvo sam sjedio kraj igraca, al su se ponasali ko da sam nevidljiv il tako nesto. Jenny Curran se barem ponasala ko da sam tamo. Al poslje nekog vremena opazim da za njezin stol cesto sjeda nekakvi drugi tip koji pocne pravit viceve na moj racun. U stilu, kako je blento?, i tako to. Potraje to tjedan il dva, ja sutim al konacno recem - ni sad ne mozem vjerovat da sam to reko - al jesam: - Nisam ti ja nikakav blento. - Tip me pogleda i pocne se smijat. Jenny Curran mu veli da nek se stisa, al on uzme mljeko u tetrapaktu i izlije mi ga u krilo, a ja skocim i istrcim van, jerbo me bilo strah.
Sutra il preksutra pride mi taj tip u hodniku i veli da ce me "sredit". Citav sam dan uzasno strepljio i to popodne, kad sam krenuo u dvoranu, eno ga stoji s prijateljima. Probam ih zaobic, al mi on pride i pocne me naguravat, govorit mi ruzne rjeci, nazivat me "tupavko" i tako to, pa me lupi u trbuh. Nije jako zaholjelo, al sam poceo plakat, pa sam se okrenuo i poceo bjczat. Cuo sam ga kako trci za menom a i ostali su trcali za menom. Potrcim najbrze sto sam mogo prema dvorani, preko igralista, kad ugledam trenera Fellersa na tribini, sjedi i gleda me. Decki koji su me proganjali stanu i odu, a trener Fellers me nekako cudno pogleda i veli nek se odma presvlacim. Malo poslje dode u svlacionicu s igracim kombinacijama nacrtanim na komadu papira - tri ukupno - da nek ih zapamtim kolko najbolje mogu.
To popodne na treningu on nas podjeli u dva tima. Najedamput branic baci loptu meni i ja trebam trcat s vanjske strane prema golu. Kad su me poceli ganjat, ja potrcim najbrze kolko mozem - tek me sedmi il osmi uspio srusit. Trener Fellers je silno sretan - skace u zrak, vice i udara ljude po ledima. Vec smo puno puta trcali da se vidi kako brzo trcimo, al valjda sam brzi kad neko trci za menom. Koji glupan ne bi bio?
Poslje tog sam posto puno popularniji i decki iz tima postali su ljubazniji prema meni. Na prvoj utakmici sam se nasmrt preplasio, al su mi davali loptu pa sam protrco preko gol linije dva il tri puta i poslje tog ljudi su bili ljubazniji prema meni ko nikad prije. Ta je srednja skola stvarno promjenila moj zivot. Cak sam zavolio trcat s loptom, al sam vise-manje trco sa strane, jerbo mi nisu dali radit ono sto sam najvise volio - gazit igrace u sredini. Jedan od gorila to poprati rjecima da sam najveci vezerni igrac u svim srednjoskolskim momcadima na svjetu. Mislim da to nije mislio ko kompliment.
U meduvremcnu sam s gospodicom Henderson naucio puno bolje citat. Dala mi je Tom Suwyera i jos dvje knjige kojih se ne sjecam, odnio sam ih doma i procito ih sve, al mi je tad dala test na kojem nisam bas briljiro. Al sam u knjigama jako uzivo.
Ne prode dugo a vratim se za stol Jenny Curran u kantini i dugo nije bilo neprilika. Al jedan dan u proljece, vracam se doma iz skole i ko se pojavi nego onaj decko koji mi je izlio mljeko u krilo i ganjo me. Nabavio si je stap i pocne mi dovikivat "kreten" i "tupavko".
Nekoiko je ljudi to gledalo, a tad naide Jenny Curran. Ja sam mislio opet pobjec, al iz nepoznatog razloga nisam. Onaj tip podigne stap i pikne me s njim u trbuh, i ja mislim, k vragu sve, zgrabim ga za ruku, a s drugom ga rukom raspalim u bradu i to je bilo to. Vise-manje.
Te veceri mama dobije telefonski poziv od njegovih roditelja da ce trazit od sluzbenih osoba da nek me se "skloni" ako slucajno prstom opet taknem njihovog sina. Pokuso sam objasnit mami, rekla je da razumije, al sam vidio da se zabrinula. Veli mi da sam sad tolki velki i da moram pazit jerbo da bi mogo nekog povrjedit. Klimnem s glavom i obecam da nikog vise necu povrjedit. Kad sam te noci legnuo u krevet cuo sam je da place u svojoj sobi.
Al je to sto sam zviznuo tog decka u bradu apsalutno promjenilo moj odnos prema igri. Sutra zamolim trenera Fellersa da mi da trcat s loptom po sredini, on veli moze i ja zgazim pet il sest igraca, dodem na cistac pa su me opet morali ganjat. Te sam godine dospio u drzavnu reprezentaciju. Nisam mogo vjerovat. Mama mi je za rodendan dala dva para carapa i novu kosulju. A zastedjela je i kupila mi novo odjelo koje sam nosio kad sam dobio drzavnu sportsku nagradu. Moje prvo odjelo. Mama mi sveze kravatu i krenem.


DRUGO POGLAVLJE
Svecanost dodjele nagrada odrazavala se u gradicu Flomatonu, sto je trener Fellers opisao kao "skretnicu na pruzi". Metnuli su nas u autobus - pet il sest iz nase regije koji su dobili nagradu - i odvukli nas tamo. Trebalo nam je sat il dva da stignemo tamo, u autobusu nije bilo zahoda, ja sam srknuo dva picenca prije polaska pa me strasno pritislo i moro sam u Flomatonu hitno na zahod.
Priredba se odrazavala u dvorani njihove srednje skole, i kad smo usli, ja i nas jos nekolko nademo zahod. Al kad sam trebo otvorit ciferslus na hlacama, on zapne u moju kosulju i nije se mogo spustit. Malo sam se natezo s njim, a tad jedan ljubazan decko iz protivnicke skole ode po trenera Fellersa. On dode sa svojim gorilama pa se oni bace na moje hlace. Jedan veli da bi se ciferslus mogo otvorit jedino da ga se strga. Kad je to cuo, trener Fellers metne ruke na bok i veli: - Valjda ne ocekujete od mene da posaljem decka u dvoranu s otvorenim slicom i da mu ona stvar viri? Kakav bi to utisak ostavilo? - Okrene se prema meni i veli: - Forrest, strpi se nekako dok ovo ne prode, a tad cemo ti otvorit hlace. Dobro? - Ja klimnem s glavom jerbo ne znam sto bi drugo, al mislim - vecer ce bit duga.
Kad smo usli u dvoranu u njoj je za stolovima sjedilo miljon ljudi, koji se pocnu smijesit i pljeskat dok smo izlazili. Smjeste nas za velki i dugi stol na pozornici ispred svih. Moji najgori strahi o dugoj veceri su se ostvarili: ko da je svako ziv pozelio ustat i odrzat govor - cak i konobar i podvornik. Da je barem moja mama bila s menom jerbo bi mi ona pomogla, al ona je ostala doma s gripom. Konacno dode vrjeme da nam predaju nagrade, male zute nogometne lopte. Kad bi prozvali nase ime, trebali smo pric mikrafonu, uzet nagradu i rec "hvala". Jos su nam rekli da nek ako neko zeli jos nesto rec mora bit kratak jerbo zelimo izac iz dvorane prije kraja stoljeca.
Vise-manje su svi dobili nagradu i rekli hvala, kad dode red na mene. Neko na mikrafon prozove "Forrest Gump", a to je, ako vam jos nisam reko, moje prezime. Ustanem, odem i oni mi predaju nagradu. Nagnem se nad mikrafon i recem hvala. Svi pocnu klicat i pljeskat i ustanu na sjedalima. Valjda im je neko reko da sam nekakav usrani idijot pa se posebno trude prema meni bit ljubazni. Al me to tako iznenadilo, ne znam sto cu, pa ostanem stajat. Tad svi zasute, covjek za mikrafonom se nagne i upita imam jos nesto za rec i ja recem: - Moram piskit.
Nekolko trenutaka niko nisto nije reko, samo su se zgledavali, a tad pocnu tiho mumljat. Trener Fellers dode na pozornicu, zgrabi me za ruku i odvuce na mjesto. Ostatak veceri srdito je piIjio u mene, al poslje priredbe me odvedu u zahod i na silu otvore hlace. Napiso sam punu bacvu!
- Gump - veli trener kad sam bio gotov s poslom - vjest si na rjecima, svaka ti cast.
Daklem, druga godina nije bila tako zanimljiva, osim sto je neko prosirio glasinu da se idijot ubacio u drzavni nogometni tim i sto su pocela stizat pisma iz cjele zemlje. Mama ih je sacuvala i naljepila u biljeznicu. Jedan dan stigne paket iz New Yarka a u njemu sluzbena bejzbol loptica s potpisima svih igraca newyarskih Yankeesa. Nikad mi se nisto ljepse nije dogodilo! Cuvo sam tu loptu ko zlatnu polugu, al jedan dan dok sam se nabacivo s njom na igralistu dode velki pas, scapi je u zraku i proguta. Takve mi se stvari stalno dogadaju.
Jedan dan trener Fellers me pozove da nek dodem u ravnateljev ured. Tamo je bio covjek sa sveucilista koji se rukuje s menom i upita jesam li razmisljo da igram nogomet za koledz. Jos mi veli da me dugo promatraju. Odmahnem s glavom, jerbo nisam.
Svi se boje tog covjeka ko vraga, klanjaju mu se, ulagivaju i zovu "gospodin Bryant". Al meni veli da nek ga zovem "Medo", sto mi je smjesno ime, al u necem stvarno slici medvjedu. Trener Fellers mu skrene paznju da nisam bas najbistriji, ali Medo veli da to vrjedi za vecinu njegovih igraca i da ce mi osigurat posebnu pomoc na fakultetu. Drugi tjedan daju mi test s puno zafrknutih pitanja kakva nikad nisam ni vidio ni cuo. Ne prode dugo i to mi dosadi i prestanem pisat test.
Poslje dva dana, Medo se opet vrati i trener Fellers me odvuce u ravnateljev ured. Medo je na mukama, al je jos ljubazan. Pita me jesam li na testu pokazo sve sto znam. Klimnem s glavom, ravnatelj zakoluta ocima, a Medo veli: - Steta, jerbo rezultat testa pokazuje da je decko idijot.
Ravnatelj klimata glavom ko navijen, a trener Fellers stoji s rukama nabijenim u dzepove kisela lica. Cini se da je to kraj mojih nada da zaigram nogomet za koledz.
To sto sam bio preglup za studentsku nogometnu momcad nije se nimalo dojmilo americke vojske. To je bila posljednja godina srednje skole i u proljece su svi osim mene maturirali. Dali su mi da nek stojim na pozornici, cak su mi dali da nek si obucem crni ogrtac i kad je doslo vrjeme ravnatelj objavi da ce meni dat "posebnu" diplomu. Ustanem da odem do mikrafona, kad i one dvje gorile ustanu i podu za menom - valjda da ne izjavim nesto ko na onoj priredbi. Mama sjedi u prvom redu, place i krsi ruke a ja se odlicno osjecam, ko da sam nesto postigo.
Al kad se vratimo doma, konacno mi dode iz dupeta u glavu zasto cmulji i tako to - stiglo je pismo od vojske da nek se moram javit centru za regrataciju il necem takvom. Nisam znao o cemu se radi, al je mama znala - bilo je to 1968. godine i spremala su se sranja.
Mama mi da pismo od skolskog ravnatelja da nek dam ljudima u centru za regrataciju, al ga izgubim na putu. Daklem, to je bilo ko u ludnici. Velki crnac u uniformi urla na ljude i djeli ih u grupe. Mi tako stojimo, a on dode i drekne: - Daklem, pola na jednu, pola na drugu stranu, a pola ni makac! - Svi su se razmilili, gledaju uznevjereno, a cak sam i ja skuzio da je tip kreten.
Uveli su nas u neku prostoriju, metnuli u vrstu i naredili da nek skinemo odjecu. Nisam bas lud za tim, al su se ostali skinuli pa sam se i ja. Svud su zavirili - oci, nos, usta, usi - cak i nasa skrovita mjesta. U jednom trenutku mi vele sagni se, a kad sam se sagnuo neko mi je gurnuo prst u guzicu.
E, sad je dosta!
Okrenem se, zgrabim tog pokvarenjaka i mlatnem ga u bradu. Odjedamput nastane metez, dotrci nekoiko ljudi i baci se na mene. Al ja sam naviknut na takav tretman. Zbacim ih i istrcim kroz vrata. Kad sam stigo doma i isprico mami sto se dogodilo, uzrujala se, al veli: - Ne brini, Forrest, sve ce bit u redu.
E nece. Sljedeci tjedan, ispred kuce se zaustavi kombi iz kojeg izade puno muskaraca u uniformama i sjajnim crnim kacigama. Dosli su se raspitat o meni. Ja sam se skrio u sobi, al mama dode i veli da su me samo dosli odvest opet na regrataciju. Cjelim putem su me budno motrili ko da sam nekakvi manijak.
Tamo su bila neka vrata u velki ured u kojem sjedi stariji covjek sav skockan u sjajnoj uniformi i koji me takoder pazljivo zagleda. Posjednu me i gurnu mi pod nos drugi test. Iako je puno laksi od onog nogometnog za koledz, nije najlaksi na svjetu.
Kad sam zgotovio, odvedu me u drugu sobu gdje sjedi cetri il pet ljudi za dugim stolom. Pocnu mi postavljat pitanja i dodavat si papire koji izgledaju ko moj test. Tad zbiju glave, jedan s njihove strane potpise papir i da mi ga. Odnesem ga doma, mama ga procita i pocne cupat kosu, plakat i zahvaljivat Bogu. Na papiru pise "Privremena odgoda" jerbo sam glup ko top.
Jos se nesto vazno dogodilo taj tjedan. Kod nas je stanovala jedna gospoda, telefonistica. Zvala se gospodica French. Fina gospoda, povucena, al jedne veceri kad je bilo uzasno vruce i spremala se oluja, ona gurne glavu kroz vrata svoje sobe dok sam prolazio i veli: - Forrest, danas sam dobila kutiju bajadera. Hoces jednu?
Ja recem da, ona me uvede u svoju sobu gdje na komodi stoji kutija s bajaderama. Da mi jednu, upita ocu jos, pa mi da znak da nek sjednem kraj nje na krevet. Pojeo sam barem deset il petnajst bajadera dok su vani sjevale munje, tutnjali gromovi a zavjese se njihale. Gospodica French me gurne i ja se nadem na ledima. Pocne me gladit nekako licno. - Samo ti zatvori oci - veli - sve ce bit u redu. - Al pocne se dogadat nesto sto se dotad nije dogodilo. Ne mozem rec sto, jerbo sam drzo zatvorene oci, a i mama bi me ubila, al da znate - to je potpuno promjenilo moj odnos prema buducnosti.
Problem je bio u tome da iako je gospodica French bila simpaticna i ljubazna gospoda, to sto mi je radila te veceri bilo je ono sto bi ja rade volio da mi je radila Jenny Curran. Al nije bilo nacina da se poduhvatim to ostvariti jerbo, takav kakav sam, nije lako nekog zamolit za izlazak. Blago receno.
Al s obzirom na moje novo iskustvo, skupim hrabrosti i zapitam mamu sto cu s Jenny, al nisam nisto reko o meni i gospodici French. Mama veli da ce se ona pobrinut za sve, pa nazove mamu Jenny Curran, objasni joj situaciju, i sljedece veceri, vidi vraga, tko se pojavi na nasim vratima - Jenny Curran!
Ima na sebi bjelu haljinu, u kosi ima rozi cvijet, izgleda ko san. Ude i mama je odvede u salon, da joj sladoled i pozove me da nek izadem iz sobe u koju sam zbriso cim sam ugledo Jenny Curran na prilazu ispred kuce. Rade bi da me ganja pet tisuca ljudi nego da izadem iz sobe, ali mama me uhvati za ruku, odvede me dolje i da i meni sladoled. Bilo mi je odma lakse.
Mama veli da mozemo u kino i da Jenny tri dolara kad smo krenuli iz kuce. Jenny je silno ljubazna, razgovara i smije se, a ja klimatam glavom i cerim se ko idijot. Kino je bilo cetri il pet ulica dalje od nase kuce. Jenny kupi karte i mi udemo i sjednemo. Upita me jel ocu kokica. Kad se vratila s kokicama pocne film.
To je bio film o dvoje ljudi, gospodinu i gospodi po imenu Bonnie i Clyde, koji su pljackali banke, a bilo je tu i drugih zanimljivih ljudi. Al bilo je puno ubijanja i pucnjave i slicnog sranja. Meni je bilo strasno smijesno da se ljudi tako ubijaju i pucaju jedni po drugima pa sam se tome jako smijao, a tad bi Jenny Curran skliznula nize u stolcu. Na pol filma skoro je sjedila na podu. Odjedamput to spazim, mislim da je nekako ispala iz stolca, zgrabim je za rame i povucem.
Kad sam to ucinio, cuje se zvuk paranja. Pogledam u Jenny Curran, a njezina je haljina potpuno strgana i sve joj je ispalo van. Drugom sam je rukom probo pokrit, al ona pocne galamit i mlatit rukama po zraku i po meni. Ja sam je probo pritisnut da nek opet ne ispadne iz stolca il iz haljine. Ljudi stanu okolo nas i gledaju kakva je to strka. Najedamput dode nekakvi tip kroz prolaz i jakom baterijom osvjetli mene i Jenny, al onako izlozena ona pocne vristat i cvilit i pobjegne iz kina.
Nisam se ni snaso a dodu dva covjeka i kazu mi da nek ustanem i podem za njima u ured. Poslje nekoiko minuta, stignu cetiri policajca i zamole me da nek podem s njima. Zguraju me u policijski auto, dva naprjed, a dva otraga s menom, ko s gorilama trenera Fellersa, samo sto ovaj put stvarno idemo "u postaju". Otprate me u neku sobu, pritisnu mi prste na neku bugacicu, uslikaju me i bace u zatvor. Uzasno iskustvo. Stalno sam brinuo o Jenny, al ne prode dugo dode moja mama, brise suze rupcicem, krsi prste, pa sam znao da sam nadrapo.
Poslje nekolko dana u sudnici je bio nekakav obred. Mama me obukla u odjelo i odvela me tamo. Upoznali smo simpaticnog covjeka s brkovima i velkom torbom koji je puno prico sucu pa jos nekakvim ljudima, medu njima i mojoj mami, reko jos nekolko gluposti i konacno je doso red na mene.
Muskarac s brkovima uhvati me za ruku i ja ustanem. Sudac me upita da nek mu velim kako se to sve dogodilo. Nisam znao sto bi reko, pa slegnem s ramenima. On me tad zapita zelim li dodat jos nesto a ja recem: - Moram piskit - jerbo smo sjedili tamo skoro pola dana i samo da nisam puknuo! Sudac se nagne preko svog velkog stola i zapilji u mene ko da sam Marsovac il nesto takvo. Tad progovori onaj brkati i sudac mu veli da nek me odvede na zahod, sto brkati i ucini. Na izlasku se okrenem a jadna mama rupcicem brise suze.
Daklem, kad sam se vratio, sudac se cesko po bradi pa veli da je citav slucaj "jako neobican", al da misli da bi trebo ic u vojsku il negdje gdje ce me dovest u red. Mama ga obavjesti da me americka vojska nece, jerbo sam idijot, al da je bas to jutro stiglo pismo sa sveucilista u kojem pise da mozem besplatno ic tamo u skolu ako budem za njih igro nogomet.
Sudac veli da mu je i to cudno, ali da on pristaje ako to znaci da cu tako maknut svoje debelo dupe iz grada.
Sutra ujutro me spakiraju, mama me odvede do autobusne stanice i ukrca na autobus. Pogledam kroz prozor a mama place i brise oci rupcicem. Previse dobro poznat prizor, pramenantno urezan u moje pamcenje. Daklem, autobus krene i ja otputujem.
Utipkao go - 11.10.2004. u 22:22 Komentari ( 9 )

Stranica (Page):   << Natrag (Back)   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353   354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375   376   377   378   379   380   381   382   383   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393   394   395  396