Noaas sam umrla, umrla u mukama,
na tvojim prljavim rukama,
oteo si me od svijeta,
a nisi ni pitao da li mi to smeta…
Vodio si me cestama prašnjavim,
pustim…
Ljubio si me noaima,
probudio iskre u našim oeima,
bio si za mene JEDAN, samo jedan,
ali moje ljubavi nisi bio vrijedan…
Dala sam ti sve, sve što bilo moje je,
slijepo vjerovala ja sam tebi,
i sada ostala sama na sebi…
Sada mi se ona smije, misli da je voljena,
ali nije…
Zoveš me danima, lutam ti po snovima,
ali dušo ne pitaš niti da li sam te preboljela…
Ona guta snove tvoje, kao što uvijek i je,
ona jedna jedina dio tebe je…
Dio koji ae uvijek biti,
Ona je majka tvoje djece!!
Obeaaj joj ljubav vjeenu,
rani moju dušu meku,
ali uvijek aeš se vraaati meni, kao što to i einiš,
zvati aeš me danima, noaima,
tražiti aeš me u vjetru koji puše i burka more,
tražiti aeš me kao Boga,
tražiti aeš usne moje,
bez kojih sada ne možeš,
ne možeš i neaeš moai…
Tražiti aeš me kao svjetlost u noai,
kao zlatni prah koji leti u ljubavnoj magli,
tražiti aeš moj pogled,
a ostati aeš lažljivac koji mi je jednom rekao,
volim te, i ne mogu bez tebe,
volim te, ne ostavljaj me, molim te…
|