VIJENAC 98 - Kriticki o Hrvatskom leksikonu
Polemike I sto se tice Leksikona i buduce Enciklopedije, kojoj je Leksikon, ocito, predlozak, dobro bi bilo imati malo sire tijelo za BiH
Hrvatski leksikon, I-II, Zagreb, 1996-1997, glavni urednik Antun Vujic
Dvosvescani Hrvatski leksikon na vise od tisucu i cetiristo stranica enciklopedijskog formata, radjen, kako nas izvjescuje Urednistvo, cetiri godine, a objavljen u rasponu od ozujka 1996. do lipnja 1997, doista "ima povijesnu cast objelodanjivanja prvoga hrvatskoga nacionalnog leksikona i slobodnoj hrvatskoj drzavi". Ovom knjigom zaokruzuje se i nase stoljece i nas milenij, a u novo vrijeme unosi se zbroj hrvatstva sto ga znaci povijest i kultura u najsirem znacenju tih rijeci.
Uradjen je i tiskan izvan, zanimljivo, Leksikografskog zavoda Miroslav Krleza, ali s dobrim brojem ljudi koji cine ono sto je hrvatska leksikografija, a ona je, zna se, u Miroslavu Krlezi. Biljezimo da su taj nadasve opsezan posao obavili i potpisali Antun Vujic kao glavni urednik, te Ivan Ott i Goran Tribuson kao pomocnici glavnog urednika. A koliko je znacenje postojanja takvih knjiga suvisno je podsjecati. Ipak, endehazijska Hrvatska enciklopedija nikad nije objavljena do kraja, Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, tiskana u Skolskoj knjizi 1980. godine ionako to nikad nije ni bila. Od hrvatskih imena, tu je jos Hrvatski biografski leksikon, ali tko zna kad ce on biti zavrsen, a i kad bude, u njemu svakako nece biti i svih koji bi u njega trebali uci i, dakako, onoga sto nije biografska materija. Hrvatski opci leksikon nesto je drugo. Od edicija koje bi slicile enciklopedijsko-leksikonskoj gradji tu je jos, s hrvatskim imenom, davnasnja Znameniti i zasluzni Hrvati 925-1925. I to je sve!
Najavljena je Hrvatska enciklopedija unutar Leksikografskog zavoda u Zagrebu, ali vise nije jasno hoce li ona biti hrvatska kao sto je to opci leksikon, dakle, doista opca, kao Britanica, ili ce biti hrvatska kao sto je to Enciklopedija Jugoslavije bila jugoslavenska u odnosu na opcu. Do tada, a to ce potrajati barem jos desetljece, Hrvatski leksikon bit ce sve sto imamo o Hrvatima, Hrvatskoj, nasoj kulturi i povijesti, a sto ce biti, makar i ovako leksikonski sazeto, reprezentativno i nedirigirano ili barem neuvjetovano, kako je to bilo, najeklatantnije, s primjerice Hrvatskim biografskim leksikonom.
I da nakladnik i urednici i nisu pozvali na kriticko valoriziranje svoga posla, na kritiku i suradnju, ona bi se javila, tj. svakako ne bi izostala. I dok su jos u prvom svesku urednici napisali da "sve osobe, dogadjaji i pojmovi koji nisu spomenuti u prvoj knjizi -- zbog ogranicenosti vremena, novonastalih promjena, ili naprosto previda -- bit ce uvrsteni u dodatku drugoj knjizi ovog leksikona, kao i u novim izdanjima", u drugom svesku, ocito svjesni nedostataka, i zahvaljujuci vec upucenim sugestijama, najavljuju "nov leksikografski izazov Hrvatskog leksikona -- njegov dopunski svezak".
Ovaj tekst najmanje zeli tom izvanredno vrijednom projektu odavati priznanje, koliko god ga on zasluzivao. Ovaj tekst zeli ukazati na propuste Leksikona, jer je samo tako dopunski svezak moguce uciniti potpunijim, a Leksikon cjelovitijim, dakle trajnijim, relevantnijim, jos vrednijim.
Iz perspektive obicnog citatelja Leksikona, najzanimljiviji dio je onaj personalni i na njemu je najlakse i najbrze moguce provjeriti nedostatke, propuste, pa cak i vrijednosti, kriterije i sl. Ovdje, jasno je, korisnik je iz Sarajeva, iz BiH, pa ce vecu pozornost posvetiti onome sto je bosansko-hercegovacki udio u hrvatstvu, jer treba pretpostaviti da je vec netko ili mnogo njih ucinilo ili ce uciniti da hrvatski dio hrvatstva bude jos cjelovitije prezentiran. Tamo gdje se dotaknemo i toga, nadam se, nece nam biti uzeto kao slabost, tj. kao mijesanje "u tudje poslove". Tek summa kritickih opazanja omogucit ce kompletiranje cjeline ili, ponekad samo otvorenom asocijacijom, pokrenut ce se niz imena, cinjenica, pojmova, kao sto se to dogadjalo i potpisniku ovih redaka, a sto ce se poslije vidjeti.
Zapazili smo da su u urednistvu posebno mjesto dodijelili clanu za BiH (Ivanu Markesicu), a medju suradnicima su i ljudi iz BiH, primjerice Ivan Lovrenovic, fra Luka Markesic ili fra Ivan Bubalo, ali i ljudi koji su jos "svjezi" Bosanci kao Ivan Markesic, Pejo Coskovic ili cak Julijana Matanovic. I ne mozemo znati koliko su svi ti ljudi bili u prigodi kandidirati neka imena, pojmove, ali svakako je ucinjen niz propusta na koje zelimo ukazati, a cini nam se da logicno proistjecu iz same biti projekta. Ne moze se reci da je BiH, kao cesto dosada, u Zagrebu preskakana, ali se iznova moze reci da je presudjivala ona "daleko od ociju, daleko od srca".
Buduci da je potpisnik ovih redaka, prije ostaloga, pisao, to je valjda razumljivo zasto cemo ponajprije ukazati na ljude od pera, bilo da su knjizevnici ili pisci u najsirem smislu rijeci. Ucinjen je velik pomak od onoga nekadasnjeg biljezenja rijetkih pisaca -- bosanskih franjevaca i onih koji bi odavde otisli zivjeti u Zagreb, a gdje su greske pravili i Franges sa svojom Povijescu hrvatske knjizevnosti i enciklopedijski prikaz hrvatske knjizevnosti u Enciklopediji Jugoslavije. Brojna su imena danas uvrstena u Leksikon, pa ipak, urednik za BiH, kao i urednici za knjizevnost i pisanu rijec uopce, previdjeli su imena Zvonimira Subica (1902-1956), autora vise proznih knjiga, njegovu kcer Anastaziju Subic (1933-1991), esejisticu i pripovjedacicu, Miroslava Palametu (1949), autora knjizevno-historijskih i knjizevno-kritickih tekstova, takodjer nekoliko knjiga Darka Lukica, prozaista mladje generacije, a s obzirom na kriterije usli bi tu i Zdravko Ostojic, Ivica Vanja Roric, Simo Esic, Zdravko Kordic, Miro Petrovic... Otvaranjem problema otvaraju se i imena Radovana Marusica, Gradimira Gojera, Nike Milicevica, ljudi od teatra, esejista, redatelja, prevodilaca. Svi oni imaju i knjige, a Nika Milicevic, kojemu je ove godine stota obljetnica rodjenja ima brojne knjige prijevoda. Idemo li korak dalje, tu su imena Marine Trumic, prozaika i prevoditelja, Luke Pavlovica, Simuna Muse, a okrenemo li se proslosti nezaobilazna su imena Ivana Strazemanca (1678-1758), Ivana Zovka (1864-1900), Ljubomira Zovka koji je pisao u BiH 1918-1943, Ante Malbase, autora istrazivanja srpskih i hrvatskih nacionalnih problema u Kallayevo doba, Zelimira Boba Jurcica, profesora Sveucilista Viktorija u Kanadi, autora vise knjiga medju kojima one "Ivo Andric u Berlinu 1939- 1941". A jos se prakticno nismo dotaknuli imena bosanskih franjevaca u Leksikon neuvrstenih. Tu valja poceti s Antom Slavkom Kovacicem, cija kapitalna knjiga Biobibliografija franjevaca Bosne i Hercegovine, da nista drugo nije uradio, a jest istrazivao fra Antu Knezevica, fra Matiju Divkovica, autor je brojnih bibliografija, preporucuje ga. Na zalost, poginuo je u ratu u Sarajevu 1992. Koliko tek njegova knjiga imena preporuca! Necemo sire elaborirati, ali spomenut cemo od mladjih ka starijima fra Marka Karamatica, fra Ivana Bubala, fra Andriju Zirduma, fra Miroslava Dzaju, fra Augustina Augustinovica, fra Bonifaca Badrova, fra Blaza Josica, fra Jaku Baltica, fra Nedjeljka Dugonjica Vrhovcica i brojne druge. Ali, cini se da je previse franjevaca unutra, pa se nekome ucinilo da bi bilo pretjerivanje unijeti ih jos. Premda, opce je poznato da su fratri u BiH stoljecima sve i sva, a zahvaljujuci njima i postoji bosansko- hercegovacko hrvatstvo.
I kad smo vec kod franjevaca, spomenimo se onda trojice koji su u njih bili, a nastavili su se kao svjetovni intelektualci i kojima svakako ima mjesta u Leksikonu: Petar Pejcinovic koji je prevodio latinske klasike, uz njega je i Simun Sonje sa slicnim referencama, dok je Ivica Mlivoncic novinar i publicist i u Leksikonu mu je mjesto kao i novinaru Nenadu Ivankovicu. Mlivoncic ima i dvije knjige: Crkva u Latinskoj Americi i Pape i Hrvati. I na ovome se ne iscrpljuje nase kandidiranje ljudi od pera za Leksikon, ali neka sad zasad ostane na tome.
U BiH vec cetiri godine djelatan je HDZU (Hrvatsko drustvo za znanost i umjetnost). To drustvo okuplja vise od stotinu sveucilisnih profesora, znanstvenika i umjetnika i izdaje Radove. Medju njima su i neki od uvrstenih u Leksikon, ali neki koji bi to po svemu zasluzivali, barem prema standardima koje mozemo procitati iz Leksikona, nisu tu, pa cemo ovdje navesti neka od imena s biljeskom "za". Akademici Marko Ciglar i Ladislav Ozegovic, te dopisni clan ANUBiH Zdravko Pujic sami se po sebi preporucaju. Tu je i fra Perica Vidic, akademski slikar i dopisni clan ANUBiH, a Bozo Matic ne jos davnasnji akademik. Slikar Miroslav Bilac, zajedno s fra Pericom Vidicem otvorio bi pitanje tretmana bosansko-hercegovackih hrvatskih slikara. Pa da ga onda otvorimo: Ljubo Lah, Mario Mikulic, te kiparica Ana Kovac imena su koja su BiH klasika i jednostavno je nejasno kako ih nema. Ima ih jos: Kajinic, Setka, Blazanovic. Pravo je cudo da je usao i Percinlic. Mozda je ovdje dobro spomenuti, nakon slikara, i respektabilne -- Srecka Simica, ginekologa, Stiepu Andrica, ekonomista, Josipa Baotica, filologa, Zvonimira Radeljkovica, anglista. Uz, u Leksikon uvrstene, Cvitkovica, Premeca, Sunjica, Topica, Ivankovica, Marjanovica, Ljolju i sl.
Naravno, nije neozbiljno ocekivati da tamo nadje svoje mjesto i natuknica HDZU, ako nece naci Radovi cija su tek cetiri broja izisla, ali jest za ocekivati da se nadje unutra mjesta za bosansko-hercegovacku periodiku tipa Jukic, Dobri pastir (Nova et vetera, Bosna franciscana), Svjetlo rijeci naspram uvrstenih. Jednako tako treba ocekivati mjesto i za HABENU, kad vec ima sve o HB. Nismo manje iznenadjeni ni sto nema revije Marulic, ma koliko ona znacila, niti njezina celnoga covjeka Radovana Grgeca, koji nije profila svoga oca Petra, ali jest vazan i kao prevoditelj i kao izdavac. Treba li se ovdje cuditi i sto je izostavljen Zvonko Ivankovic Vonta s knjigom Hebrang, kad je vec unutra Nenad!?
I dalje smo u umjetnosti. Kazalisnoj i filmskoj. Nemalo smo iznenadjeni da u Leksikonu nema mjesta za bosansko-hercegovacke hrvatske glumce tipa Zvonko Zrncic, Ante Vican, Ines Fancovic, Josip Pejakovic, ili nema rano preminuloga redatelja Ivice Matica, a naci cemo npr. Pejakoviceva rodjaka pjevaca Zlatka. Nije ni to u toj bransi sve, ali otvara i taj segment, i taj problem.
Mozemo i o sportu. Necemo se iznenadjivati sto u Leksikonu nema male Lucicke, ona se u tenisu pojavila jucer, ali da nema Boksica, pored Sukera i Bobana, iznenadjuje. Nema ni Jarnija, ni Marijana Benesa, ni Ivice Osima, ni Katalinskog, Bukala, Vladica, i uopce je tu kriterij cudan. Imaju npr. Berlin, Zajec, Zambata, ali nema Kranjcara, Lamze, Mlinarica. Sto je tu kriterij? Broj utakmica za reprezentaciju, Dinamo, zgodici, igre u stranim klubovima...
Lose je prosao i Rudi Tomljanovic, svjetski ugledan menedzer Houstona koji je prvak NBA ili slovenski skijas Rok Petrovic, hrvatskoga podrijetla, kao sto su po tom nacelu usli u Leksikon i Tommaseo, Tomizza, Malkovich, Siksto V. Po tom bi kriteriju bilo mjesta i za spomenute dvije sportske velicine, te za venezuelanskog pisca Prassela, hrvatskoga podrijetla.
Poseban segment bili bi socijalisticki, tj. komunisticki politicari i vojnici. Uzalud je npr. traziti generala Ivana Gosnjaka ili Milana Gorkica, Kostu Nadja ili Ivana Brigica, Slavisu Vajnera, Marijana Baruna, a svi oni i jos niz drugih dokazom su hrvatskog antifasizma, zastupnici su odredjene ideje u doba kad je ona bila svjetski projekt, pa ma sto to znacilo.
I ne bismo vise. Tek da ukazemo i na usput zapazene propuste. Uz Aliju Nametka nema uopce podatka o smrti, a u bibliografiju mu je uvrsten cak Sarajevski nekrologij objavljen 1996. Ni za Jakova Jurisica nema podatka o smrti, a poginuo je u ratu, tocnije, ubili su ga cetnici. Uz Branka Mikulica nema datuma smrti, tek mjesec i godina. A sva tri su se podatka mogla dobiti jednim telefoniranjem u Sarajevo. I tko zna koliko takvih propusta ima?
I najposlije nesto emotivno, blisko -- Vares. U Leksikonu se ne vidi sto je to bilo s Varesom. Vidi se da su u travnju i svibnju 1993. u Vares stigli Hrvati iz susjednoga Kaknja, da napetosti rastu u lipnju i da su se tada Hrvati i HVO evakuirali. Istina je drukcija, jer Vares je napusten u studenome. Nesto u svemu nedostaje. Moguce je da i takvih gresaka ima. I kad je vec Vares u pitanju, recimo da se u njemu crkva ne zove sv. Mihajla, nego Mihovila. U Varesu je Mihajlo srpsko ime. Uz imena onih Hrvata koji su iz vareskoga kraja valja pribrojiti Lastrica, koji je iz Ocevije kod Varesa, a ne iz Ocevije u Bosni. Pogotovu je to krivo uz ime Barisic, Rafe, gdje se Ocevija spominje uz Visoko!?
Mozemo li mi iz Varesa, na kraju, izdvojeno, uz one koji su vec unutra (Simica, Cipru, Divkovica, Gavrana, Barisica, Lastrica, Kasapovicevu, Likica, Markotica, Trograncica) blago sugerirati i Ivicu Matica, fra Martina Brguljanina, fra Grgu Ilijica Varesanina, fra Nedjeljka Vrhovcica Dugonjica, Ivicu Mlivoncica?
I sto se tice Leksikona i buduce Enciklopedije, kojoj je Leksikon, ocito, predlozak, dobro bi bilo imati malo sire tijelo za BiH, a BiH, kako je dosada tretirana, tj. jednim covjekom u urednistvu (ovo nije nista vise doli sugestija), to bi moglo biti za npr. Gradiscanske Hrvate, za Hrvate u Jugoslaviji ili sl. Ivan Markesic, uz doista uradjen veliki posao, najveci otkako se BiH tretira ovako, ipak je premalo za povijest i kulturu Hrvata u BiH. Snage postoje i u Sarajevu i ovdje bi mogla biti ako nista drugo onda neka vrst podurednistva kojim bi rukovodio covjek tipa sada Ivana Markesica.
Do trecega, dopunskog sveska!
POTPIS: Zeljko Ivankovic, knjizevnik, Sarajevo
|