Romane, pjesme, priee, sve to život piše, puni praznu, pa onda prazni punu eašu, nekom tek reeenicu da i ne da više, mi smo negdje ponovo ispustili našu. I boli me sada što ne mogu da prebolim tebe, eijom rukom ja sam uvijek vo?ena, boli što nas nema, a previše te volim, boli što i ti znaš da za tebe sam ro?ena. Volimo se? Kakva glupost...bez ikakvih dilema savršeni jedno za drugo, tek paueinom vezani, jer ovaj život više za nas prieu nema, spajani pa razdvajani, puštani, pa stezani. Imali smo jednu prieu, sad imamo dvije, dvije rijeke suza, dvije strane slika, nema više nikog da se zadnji smije kad postasmo dva sporedna priee lika. Nema naše priee, došli smo do svršetka, isprazni život negdje, jedini, ovu eašu, možda bi je našli kad bi opet krenuli ispoeetka, al' kasno je opet istim putem tražiti prieu našu... |