Tisina... Svuda oko mene je tisina kao i onoga dana kad smo se rastali. Tebe je zvala buducnost, mene nostalgija da se vratim kuci. Setali smo tu noc pored rijeke, zagrljeni. Nijedno od nas nije spominjalo ono sto smo oboje znali, kraj! Samo sam te zagrlio, prislonio cvrsto uz sebe i gledao u tu rijeku. Kako samo brzo tece! Kako samo ide i ne gleda iza sebe, ne obazire se. Eh kad bih se ja barem mogao ne obazirati, kada bih ja barem mogao nastaviti dalje bez pogleda u proslost. Tisina... Svuda oko mene je tisina. Svijeca je vec do pola izgorila. I nada se polako gasi sa tom svijecom. Kada smo se tek rastali, bilo mi je lakse. Jos sam osjecao tvoje usne na mojima, tvoj dah na mome vratu, tvoje ruke u mojoj kosi. S vremenom sam ti i glas zaboravio, pa onda lice i ostalo je samo sjecanje na ljubav koju smo imali, na ljubav koja nas je hranila i davala nadu. Tisina... Svuda oko mene je tisina. Suze su ugasile svijecu i nadu u povratak. Ostala mi je samo tisina. |