Odlueila sam...konaeno.Veeeras au ga ostaviti,poeeti zaboravljati. Danas sam gavidila,poljubila.Vodili smo ljubav ... bilo je lijepo,super....kao i uvijek. Voljeli smo se tijelima. Tad je šapnuo :'volim te' te rijeei su me po prvi puta zabolile,po prvi puta nisam mogla mu uzvratiti jer više to ne osijeaam... sram me priznati,i teško je vjerujte,al protiv sebe ne mogu.Ne želim mu lagati,al nakon par puta morala san i ja odgovoriti da i ja njega volim,al rekla sam to po posljednji put.To je to. BIlo i prošlo.Meni je jasno,al kako da to njemu objasnim??? kako bilo kome da objasnim da savršeni par više i nije tako savršen,da mi nešto fali ...oni koji nisu na mom mjestu stvarno neae moa naai što mi fali.Moram to ueiniti.Ako nam je su?eno,a vjerujem u sudbino,opet aemo se sresti. Kad bi prije razmišljala o prekidu uvijek bi neku ulogu igrali muški prije njega,al više ni oni nisu bitni. Nisam više zaljubljena.I znam da je jedina prava stvar ono što au ueiniti,dans,sutra...najkasnije prekosutra(do ponedjeljka ga neau vidit) eto,idem u grad sad...lijeeit tugu u eaši,pismi i dobroj ekipi. |