VOJE SU RIJECI - A SUZE MOJE TVOJE SU RIJECI - A SUZE MOJE http://irmin.com/modules.php?name=Sections&op=listarticles&secid=8
Suze su danas lako zekle. Samo jedna pomisao na tebe i vec su bile tu. Boze, kako smo samo strani i daleki jedno drugome! Zasto se mora prolaziti kroz sav ovaj bol i sumnju? Ubio si me a trazis mi zivot. Pomutio moje izvore a trazis mi more. Zatvorio si sve puteve do sebe a ostavio sto ti nisam prisla. Iskomplikovao si sve jednostavne stvari. I sada ja, koja sam puna ljubavi, ne znam ni da li ona postoji uopšte? Pravim se da razumijem sve ono sto mi pricas. Tebe niko ne moze razumjeti jer imas neki svoj svijet i svoj nacin razmisljanja. A ja cu prihvatiti sve samo da te ne izgubim. Drzis me u kavezu i pitas zasto ne letim? Ne osjecam se potrebnom u tvome zivotu jer nicim to nisi pokazao. A onda kazes da to pise na tvom licu...ja nisam znala citati a ucim taj jezik vec godinama. Nisam se odazivala tvojim nijemim pozivima! ...da, ti si uvijek u pravu zar ne?! Imas tu sposobnost da ANDJELA posramis pred djavolom, da ga natjeras na suze. Rijecima bi srusio oblake i podigao stijene. Pricao si koliko sitnice znace covjeku. To sam znala predobro. Spomenula sam ti, gledajuci te ispitivacki, da ja znam mnogo toga. Podigao si svoj skamenjeni pogled koji me je pitao:''sta znas???'' ,onda si skrenuo pogled brzinom munje. Nisi znao sta znam, nisam ni ja, ali tada sam znala da krijes nesto, da cuvas neku laz! Odao te samo jedan mali, sitnicavi pogled! Lazovi nikada ne gledaju pravo u oci... ma nisam od tebe nista drugo ni ocekivala.
Cekala sam cijeli dan da nazoves. Od samoga jutra znala sam da neces. A kazes da sam ti potrebna? Ne znam vise da li da se smijem ili placem na sve to. Ja sam ipak plakala cijeli dan. Zakunem se sebi da te nikad vise necu nazvati. Ali znam da cu, cim otvorim oci, okrenuti tvoj broj. Necu ti ni ruznu rijec uputiti, zaboravit cu i na svoje suze, svoju bol, svoj ponos, kao da se nista dogodilo nije! Ali ne! Tako vise ne moze! Prestani me muciti, ja vise ne mogu podnositi bol! Sada me drzis u neizvjesnosti. Zasto si prestao da se javljas? Kada ces poceti da dajes djela ane samo prazne rijeci? Rijesila bih ja to rado jednom za uvijek, samo da znam da se nece vratiti na isto, kao i svaki put..
Kazes mi da te uzmem. Kako uzeti nesto sto je svacije samo ne moje? Jer ja sam te i uzimala, ati si me oprzio milion puta. Zasto ne pokazes da ti mogu vjerovati' koris me sto sam isama vise sa ostalima nego sa tobom. Odem jer znam da me moji prijatelji nece povrijediti. Osjecam se sigurnom s njima. Ti trazis da ih se odreknem... A ja se bojim ovih suza, jer ako izgubim slobodu, zauvijek cu biti njihov rob. Ti opet krivis mene za moju bol. Ti si dobar, ja ne valjam...
Bojim se za sebe jer sam vec odavno postala nemocna da ti se oduprem. Kako davno nismo vidjeli da nismo jedno za drugo? Samo da ja nisam bila toliko uporna! Otisla sam u krajnost, nisam te smjela toliko zavoljeti. Sve sa tobom je bilo uzaludan pokusaj da postanes covjek... Stojis pored mene. Gledam lazni odraz tvog lika. Ne poznajem te. Pored mene si a znam da bi otisao sa prvom koja naidje. Zar bi se ti raspravljao sa mnom da ti nisam posljednja ostala? Ja sam samo statua, kip bez osjecaja, zar ne? Znam da lazes, znam da si lagao. Ne mogu se boriti i sa tobom i sa sobom. Vec si mi pomutio pamet, oduzeo snagu i sve unistio. Pitam se kako u meni postoji jos nesto zivo pa je sposobno da me opet boli? kako je poslije tebe moglo? Osjecam se kao zatvorenik na pustom otoku... Htjela sam usreciti dva zivota. Jedan jesam, ali drugi je bio zrtva. Sada ispastam za onog sto je izgorio i za onog sto cvjeta.... Prezivjela sam puno toga u zivotu, sve mogu razumjeti. Ali tebe, tebe nikada! Previse si komplikovan i prevrtljiv da bih to uspjela. A ja, sve sto ucinih, ucinih iz ljubavi. Ako sam ti se sklanjala s puta, to jer bilo samo zato da ti ne smetam, da ti nisam teret. Opet moja greska... Sa svakim novim danom i ti si novi. Moze li ijedna osoba koja voli prihvatiti da mu drugi nocas kaze da ga voli a sutradan glavu da okrene?!? Moja krivica...
Ni sa istoka, zapada, sjevera ni juga, nijednim putem nisam mogla doci do tebe. Putem srca, ni putem rijeci i duse, ni putem djela. Ni putem mrznje, ni putem ljubavi, ni srecom ni nesrecom, ni osmijehom ni suzom, ni blizinom ni daljinom, ni danima ni nocima, ni suzama ni godinama... A ti mi kazes:''Uzmi me!''
Eh da mogu razbiti ovo srce na stotinu komada kao casu od stakla! Ni suze ja pustila ne bih. Bila bih covjek bez srca, bila bih bez TEBE u srcu, bila bih sretnija nego sada. Dok su mi drugi zivot zlatom posipali, ti si ga zasuo blatom. Kao da si droga a ja teski ovisnik. Ipak zivim za dan svog ozdravljenja. Ti si mi gori od najteze bolesti jer jedini lijek za tebe su vrijeme i daljina. A ja nemam ni jednoga!
Mislis li na mene nocas? Hoces li opet reci kako nisi siguran da i ja mislim na tebe? Hoces li opet reci da nemas nikoga u zivotu dok JA stojim nijema pored tebe?...
SVE MOJE SUZE...
Ne znam dali je to glupo sada i u ovome trenutku, i u ovoj situaciji da placem kao malo dijete. A nije ni bitno. Ti ionako neceš znati ni da sam plakala niti da pišem sve to. A kako bi i znao? Ti ceš biti s njom veceras, kao i sutra, i u petak, subotu, nedjelju, ponedjeljak... Tvojih pet dana srece, mojih pet dana tuge i suza. O, kako bi samo voljela nestati za to vrijeme, da me Bog izbriše sa lica zemlje. Bolje je i umrijeti nego gledati tebe i nju. O, kako bi voljela umrijeti u tvome narucju, u tvojim ocima... I ne, ne pitaj me zašto placem, jer reci cu ti da nisam hladni kamen. I ne pitaj me zašto sam tužna, jer reci cu ti da je moj osmijeh nestao zajedno sa tobom. I ne pitaj me zašto me ljubav boli, jer reci cu ti da me jedan mladic povrijedio do bola. I ne pitaj me što te još uvijek volim, jer reci cu ti da covjek voli samo jednom u životu. Ne pitaj me, ne pitaj me ništa. Samo me zagrli, i nedaj me nikome. Pusti me da nestanem u tvojim ocima, i izgubim u tvojim mislima. Kada bi samo vidjeo tu suzu u mome oku, kada bi samo mogao osjetiti taj pelin u mome grlu, sve bi ti bilo jasno.
Ali to što me steže u grlu, nisu tvoje rijeci, to su uspomene. Uspomene me bole, ubijaju me i ne daju mi da idem dalje. Kao sjena vremena, i one ce me vjecno pratiti. Ali ne trebaju mi uspomene da me sjecaju , da me podsjecaju na cinjenicu da te volim kao sebe. Ti si mi sve na svijetu. I možda nisi moj, ali ja te volim. Volim te kao samu sebe. Ti si u mojoj duši, u mome srcu, u mojoj glavi, ti si, u meni. I kako ja da ne placem? Kada samo pomislim da ceš veceras biti s njom i da ceš je grliti, onako, kako si mene grlio. I da ceš je nježno ljubiti, onako, kako si mene ljubio. I da ceš je gledati slatko i s osmijehom, onako, kako si i mene gledao. I da ceš joj govoriti da je voliš, onako kako si i meni govorio. Zaista, potrebno je hrabro i snažno srce da ne zaplace. A ja nemam ni jedno ni drugo. Moje srce je zakljucano u tamnicu sjecanja. Trpi najtežu kaznu, a nije ni krivo ni dužno. Sve sam platila, sve tuðe dugove. Nije više bitno ko je griješio, i kome grijeh leži na srcu, i ko još uvijek griješi. Griješili smo oboje, ali tebi je grijeh na srcu. Ali ja sam ta koja sada griješi, ja sam ta koja te voli, još uvijek. Taj grijeh mi nikada ne mora biti oprošten. Jer ja bih opet, sve ponovo, kad bih mogla. Opet bi s tobom u vatru, u suze, u srecu...
Ja sam srecu i osjetila samo s tobom. I zato ne želim nikog drugoga, jer svoj osmijeh dugujem samo tebi. A sada imam samo suze, da me podsjecaju na minulu srecu. I ta sreca sada pripada drugoj ženi. Onoj zbog koje piješ i provodiš besane noci. A ja te toliko volim! Volim te kao nikoga dosad. I toliko mi nedostaju tvoje slatke rijeci i simpaticni nadimci kaje si mi davao. Ali teško je. Teško je gledati u tebe dok gledaš u pravcu gdje ce ona doci. Ne, ja to ne mogu. Isuviše je to teško za mene. Zato, ne cudi se mome blijedom licu i mome praznome pogledu negdje u daljinu. Jer tada se zakopam u svoja sjecanja, u svoju dušu, u tvoja obecanja. Jer ti ceš biti s njom sretan i bezbrižan. A ja, ja cu uplakana docekati zoru i prve zrake sunca. Sunce je samo napolju, a u mojoj glavi je mrak. U ocima tihi jecaj, a na usnama zadnja molitva koja je upucena tebi. I jedino svjetlo u ovome mraku života je moja nada. Jedino se još mogu nadati, ali ne tebi. Ne, tebi sam se vec odavno prestala nadati. Nadam se necemu boljem, nadam se nekoj sreci kojoj niotkuda nema traga. Ali ipak, ja se nadam. Jer u svakome mraku ima barem malo svjetla. Tako su me ucili. Tako si me ti ucio...
OPET SE SJETIH TEBE..
Evo u svojim lutanjima i mislima dodjoh i do tebe! Zapravo, ja mislim na tebe cijele noci samo sto sam tek sada to sebi priznala i postala svjesna te cinjenice. Dotakli su me stihovi sa radija: ''...ne moze mi pomoci ni bog da nadjem put do srca tvog.'' Pozeljela sam se stisnuti kraj tebe i smijati se s tobom. Trazim da mi stisne ruku onaj koji mi je ledja okrenuo a moje ruke i dalje stoje ispruzene u prazno. Odazivam se a niko me ne zove. Zelim da se vratis ali samo onda kada postanes drugaciji, kada kleknes na koljena!
Bez tebe mi nista ne ide. Dani prolaze a ja stojim u mjestu. Tebi ne mogu vjerovati... Knjige miruju, stranice se ne okrecu, naviru pitanja, slutnje i mogucnosti. Ponasam se kao da sam jos uvijek tvoja. Odbijam druge jer nemam hrabrosti da se prepustim. Nijedan ne slici na tebe. Pozelim pricati s tobom ali ne znam sta bih ti mogla reci? Zar ja i ti zapravo imamo o cemu pricati? Ipak, ponos mi nedozvoljava da ti pridjem, jer kada bih to ucinila, ti bi se odvazio i znao bi da si jos uvijek ''taj'', zarobio bi me svojim ocima, okovao me rijecima i ja sam opet tvoja robinja... dovoljno sam vec u kavezu.
Neka si proklet sto imas tako medene usne i otrovne poljupce! Poljupce koji navode na samrtne grijehe, poljupce koji struje mojim venama kao najopojnije vino! I tvoji mekani dodiri poput andjeoskih krila. Bila sam samo malena ptica na tvome dlanu. Hranio si me poljupcima i njeznostima, ostavljao kada je najbolje bilo, mucio si me. Nikada nisam bila tvoja kao ostale djevojke, ja sam ljubila tvoju dusu a one samo tebe. Dala sam ti srce sto nijedna od njih nije,a to ti nije ti bilo dovoljno...ali ipak si se vracao. Ni sama ne znam zasto? Dala sam ti toliko mnogo ali previse je jos ostalo. Moja ljubav je bila nebeska, cista i iskrena. Ali ti nisi trazio ANDJELA...
Nijedna moja misao te nece navesti da krocis u moju sobu. Nema tvojih njedara ali cujem otkucaje srca. Ne. To je moje srce koje jako udara. A zar moje srce nije tvoje? Pitam se zasto moras biti takav? Ne smijem ti se vratiti jer nisi vrijedan. Mozda si ipak samo navika, mozda je ljubav davno zaspala? I moje misli postaju prazne i dosadne! Umorna sam od ponavljanih rijeci ali ipak mi fali samo jedna da prestanem, mada je dotaknem a ona mi izmakne.
Znam sreco da ces se vratiti, da ces se opametiti. Shvatit ces ko sam i sta sam ti bila. Ipak sam vrijednija od ostalih samo sto sam uz tebe mogla biti jos bolja, jos vrijednija..njabolja za tebe, za sebe i za sve ostale. Sve ovo do sada je bilo pakao. Pa zar ne pozelis jednom probati drugacije? Zar tebi sreca nimalo ne fali? Zar te je moram zaboraviti tek tako a potrosila sam najljepse godine trudeci se i cekajuci uzalud? Ne, sve mogu podnijetia li i ne to da je sve bilo uzalud!
Zasto sam sda prazna? zasto ne osjecam nista, cak ni sve te rijeci koje pisem? Prepricane su milion puta da ih unaprijed znam. Postalo je dosadno ali opet trazim neki nacin da te osjetim kraj sebe. Zelim te poljubiti a ne mogu sve da se zemlja okrene naopako. Tebe nema, a mozda te vise nece ni biti. I kada bi dosao, kada te toliko zelim i da si tu kraj mene, ja ti ne smijem prici, ne smijem se vratiti jer bi potpisala svoju smrtnu presudu. Ova ptica vise ne moze u kavez...
Kako cu znati je li to ljubav ili strast? srce mi je nemirno, srce i glava vode bitku, ipak nedostajes... jedno od njih dvoje to zna a drugo nece da prihvati. Ono prvo je uvijek bilo jace. Kobne bi bile nase strasti... rijeci su najbolji lijek, ali u ovom trenutku ja te zelim kraj sebe, zelim te ljubiti, i iz ljubavi i iz strasti i milion rijeci ne moze mi sad pomoci...
I KAD NISI TU KRAJ MENE
Lako je sada. Sta cu kad dodje zima i prelijepe pahulje? Ici cu sama ulicom, pogledat cu u tvoje prozore. Svjetla ce biti pogasena. Znam, vec odavno tu nikoga nema. Samo tama. .. suze u ocima, to je sve sto ce ostati od mene i od tebe. Ti nijemi svjedoci nase nesrecne ljubavi, te suze koje nas spojise i razdvojise. Nikada ih nismo krili, pa necu ni ja tada, kad osjetim hladnocu u njedrima, tamo gdje je tvoje ime zauvijek urezano. Gledat cu zaljubljkene parove. Pomislit cu: koliko su sretni! Ja cu biti sama, sama na cijelome svijetu. Cekat cu nekoga ko mi nikada nece doci
Nekoga ko mi nanosi bol iako nije tu, neko koga cu zauvijek voljeti. Svejedno cu cekati, mada znam... s tobom sam zeljela poci u vjecnost. Ti si sve sto sam zeljela od zivota. Moja ljubav, moja jedina ljubav. Dolaze vremena osudjena na samocu a ja zelim da si tu. Ipak sam samu sebe osudila. Ti nisi tu a vladas nada mnom! Lezis tamo negdje iza hladnih zidova. Razdvojeni smo a nikada nismo ni bili spojeni. Tesko je naviknuti se na prazne ulice, prazna lica. Tesko je bez tebe... ali raduje me jedna pomisao a to je da ponekad, makar i na sekund tvoje misli dodju do mene, mozda bas u ovom trenutku setamo zajedno? Mozda nam se sada usne spajaju a pogledi miluju? Mozda sada sanjas ovaj grad i mene kako ti trcim u zagrljaj? Osjecam da me ponekad zoves, da sam malim djelicem u tvojim mislima, ja i sve ostale... nestajem polako, gubim se u tami. Osjecam miris zime u zraku. Ma ima i gorih stvari od hladnoce...
''I kad nisi tu kraj mene, da znas da me bolis, i nocas ja cu da te cuvam dok spavas, i ljubim tamo gdje najvise volis dok sanjas...''
|