Sjedim na stijeni, sama… Osluškujem kako mi more tiho šapae pjesmu tužne, nikad zaboravljene Ljubavi. U ruci držim uspomenu na njega, Bezimenog An?ela koji me je zarobio u svom srcu za samo jednu noa. Naslonim se na skupljena koljena, zatvorim oei i prepustim se šumu njegove školjke…
Bijaše to jedne ljetne veeeri…Nikad zaboravljene, otete sjeaanju, nikom opisane. Sjedila sam ovdje, na istoj stijeni, toeno prije pet ljeta. Bijah tužna, moje srce ranila je ruka onoga Vraga. Plakala sam igrajuai se prstima po vodi. Ono me slušalo…More moje tajno, a njegova nedostižna ljubav milovala mi je kosu. Tješili su me šaljuai mi zrakom poljupce daljina… Prepustih se tom zanosu izgovarajuai stihove vjeene pjesme…
Odjednom, val mi pošalje nešto. Otvorih oei i ostadoh iznena?ena i osupnuta… Na stijeni me doeekala boca morske pueina noseai poruku. Nisam znala bih li ju otvorila ili ne. Nisam znala kome je bila upuaena. Razum mi je govorio da to ne diram, a srce je tiho progovaralo: 1 Otvori to. To je samo za tebe. Poruka koju eekaš. 1 Trgnem se iz sanjarenja, uzmem tu tajanstvenu poruku i stidljivo ju poenem eitati…
Nisam mogla vjerovati. Bilo je upuaeno meni. Ne, to nisam mogla prihvatiti! Pjesmica o jednoj earobnoj Ljubavi koju nitko nikada nije osjetio. Ja sam bila glavni lik - On i ja. U potpisu: Tvoj Bezimeni An?eo. Okretala sam se u nadi da ae nam se susresti pogledi, u nadi da au Ga vidjeti… Sjedila sam još dugo eekajuai Ga…Vea je vjetar poeeo zavijati, cvilio je…Otišla sam kuai, ali snu se nisam dala. Te noai sam proeitala pjesmicu po milijunti put i u samu zoru podala se snu, umorna…
To jutro me probudi miris mora. Onaj tajanstveni. Brzo sam se odjenula, zgrabila svoju porukicu i otreala iz stare kamene kuae. Nisam znala kamo idem… U mislima mi bješe ta pjesmica i On, Moj Bezimeni An?eo. Otreala sam na onu istu stijenu… Izvadih pjesmicu te je po tko zna koji put proeitam… Zatvorim oei i bacim se u more. Plivala sam što sam brže mogla u taj morski beskraj.
Na plaži me doeeka crvena ruža…Bijah osupnuta. Udahnem taj miris, tu nepoznatu ljepotu, tu earoliju i nježne suze potekoše mojim licem…U ruži sam pronašla poruku: 1 Eekat au te, eekaj me u sutonu prilikom spaljivanja Dana s Noai kada oni postaju Jedno. 1 Tvoj Bezimeni An?eo
Srce mi jaee zalupa, obrazi se zarumene, oei zasjaje. Tresla sam se. Nisam mogla vjerovati da se ovo meni doga?a. Ne, ovo je nemoguae! Potajno sam Ga zavoljela iako nisam ni znala tko je. To mi je postalo nebitno. Zamišljala sam ga…Bio je visok, crne kose i crnih oeiju kao ugljen, a svojim gracioznim hodom odavao je onu posebnu nježnost i požudu.
Tog dana nisam otišla kuai.Ostala sam na plaži. Na pustoj stijeni, sjedeai sam sanjarila. Nisam znala što osjeaam. Ili strah, ili eežnju, ili sreau… Samo sam molila da ovo ne bude nekakva šala. Ne, to mi sada nije potrebno. Previše bi boljelo.
Sunce je polako odlazilo, napuštalo me je. Dan je nestajao; na zapadu se spaljivao s Noai. Blažen pogled... Poenem drhtati. Noa je pala, a nebo osuto zvijezdama. Mjesec me obasjao. Ja sama sjedim na stijeni, a njegov srebrni trag miluje mi obrašeiae.
Vea sam poeela gubiti svaku nadu, povrije?ena i tužna odlueih otiai. Ali, odjednom... Zaeujem meke i nježne korake koji su mi se približavali. Bojala sam se okrenuti. Cijela sam se naježila. Došao je! Uhvatio me za ramena i tako me strasno poljubio... Ljubio me dugo, a ja sam se prepustila toj earoliji Ljubavi. Srce prestade kucati, krv prestade žilama kolati, sve stade. Cijeli svemir se zaustavi u tom trenutku. Pogleda me svojim crnim oeima, a iz njegovih crvenih usana pobjegle su rijeei: 1 Volim te! Vjeruj mi! 1
Uzeo me je za ruku i poveo za sobom. Hodasmo pješeanom plažom. Sami... Onda me uze u narueje i odnese ispod jednog bora. Taj bor nikada ne au zaboraviti; na deblu bješe ucrtana zvijezda i mjesec. Nisam se bojala. Prepustila sam se i prvi put u svom životu osjetila ljubav u pravom smislu rijeei... Ljubav, eudnu, tajnovitu.
Ljubio me po cijelom tijelu svojim strastvenim poljupcima. Polako me polegao na topli pijesak i tiho šapnuo na uho: 1 Volim te životom svojim. 1 Zatvorila sam oei i prepustila se njemu cijelim tijelom, cijelom dušom. Nije me zanimalo što ae biti sutra. Željela sam samo uživati u ovom trenutku, prepustiti se toj Ljubavi i duboko zaroniti.
Te noai vladala je earolija. Ta noa bijaše nezaboravna. Vodili smo Ljubav pod okriljem mjeseeine. On i ja, sami na plaži pored mora. Te noai sam se podala cijela kao nikom nikada do sada. Ljubih mu usne skrletne... Te noai postadosmo Jedno. Zaronio je u mene nježno, polako, tiho... Cjelivao me, ljubio, mazio i krao poljupce. U samu zoru me položio u svoje narueje i tako smo zajedno doeekali ra?anje novoga dana. U sami poeetak novoga dana prozbori: 1 Malena moja, oprosti mi! Volim te! 1 I poljubi me tako starsno. Ja sam ga samo jako zagrlila te zaspala u njegovom narueju...
Probudih se. Nisam ni bila svjesna što sam ove noai doživjela. Sve je bilo kao san... Njega nije bilo. Pobjegao je ostavivši mi malu školjkicu u kojoj je njegovim posebnim rukopisom bilo napisano: 1 Otišao sam jer sam morao. Ali, ljubim te i ljubit au te cijeloga života. Ostavljam ti ovu školjkicu da te svojim šumom uvijek podsjeti na ovu vjekovnu noa... Tvoj An?eo J. 1
Stavih školjkicu na uho i ponovno zaeujem njegov blaženi glas. Pjevao je pjesmu o našoj eudnoj Ljubavi. Suza krene... Zaustavih je. Nije mi potrebna. Ne žalim ni zbog eega. Ovo je bila Ljubav smo jedne noai, ovo je bila Ljubav jednoga sanjara i romantika, ovo je vjeena Ljubav. Nisam ga poznavala, ali podala sam mu se i vodili smo Ljubav života, Ljubav kojoj se cijeli svemir poklonio... Ljubav naših srdaca, Ljubav nakon koje smo spremni i umrijeti... Tajnovita i samozatajna. Ljubav našega života... Ljubav kakva samo u prieama postoji... Ja sam voljela kao nitko u životu... Svog Bezimenog An?ela...
|