Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Free Slanje SMS-a
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Chat
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Fotografija
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum   Chat   Shout box   Send free SMS   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Photos   Funny pictures


Arhiva (Archive)
Novi upisi (New entries)

9892 upisa na 396 stranica (stranica br. 322)
9892 entries in 396 pages (page No. 322)
Toma Zdravkovic
Toma Zdravkovic
Nikad necu da te zaboravim

La, la, la, la, la, la
la, la, la, la, la, la

Nikad necu da te zaboravim
novu ljubav ne zelim da najdem
noci su mi crne kao tuga
tebe nemam a nemam i druga

La, la, la, la, la, la
la, la, la, la, la, la
La, la, la, la, la, la
la, la, la, la, la, la

Niko nema oci kao njene
crne kose raspletene duge
majko moja koliko je volim
srce ce mi prepuci od tuge

La, la, la, la, la, la
la, la, la, la, la, la
La, la, la, la, la, la
la, la, la, la, la, la
(2x)

Nisam znao sta je ljubav prava
dok te nisam izgubio mladu
zato neka pati srce moje
neka pati bez ljubavi tvoje

La, la, la, la, la, la
la, la, la, la, la, la
La, la, la, la, la, la
la, la, la, la, la, la

Nikad necu da te zaboravim
nikad necu znati sta je sreca
tuzno ce mi proci moja mladost
bez radosti, bez tebe, bez cveca

La, la, la, la, la, la
la, la, la, la, la, la
La, la, la, la, la, la
la, la, la, la, la, la
(2x)
Utipkao ArIaNnA - 22.1.2006. u 21:41 Komentari ( 0 )

Severina
Severina
Covjek kojeg volim

Ja pjevam za tebe
za nasa sjecanja
jer srce pise stihove
pjesma je ljubavna

Sto znace tvoji pogledi
kad sve je gotovo
jer sruseni su mostovi
do tebe odavno

Ref:
Sve je tuzno jer covjek
kojeg volim nije tu
i kazu da je s nekom
koja lici na mene
al on je sa mnom
i kad je uz nju
jer svatko ima svoje razloge

Ja pjevam za vas sve
i za nasa sjecanja
jer srce pise stihove
pjesma je ljubavna

Sto znace tvoji pogledi
kad sve je gotovo
jer sruseni su mostovi
do tebe odavno
Utipkao ArIaNnA - 22.1.2006. u 21:40 Komentari ( 0 )

Semsa Suljakovic
Semsa Suljakovic
Zar za mene nema srece

Sto se zivot samnom igra
sta li sam mu skrivila
sto mi srecu oduzima
kada sam je zasluzila

Ref. 2x
Zar za mene nema srece
dokle ce mi tuzno biti lice
osveti se meni malo
hej zivote varalice

Zar za mene nista nema
nista vise od samoce
hej zivote znas ti dobro
sta od tebe srce hoce
Utipkao ArIaNnA - 22.1.2006. u 21:39 Komentari ( 0 )

Semsa Suljakovic
Semsa Suljakovic
Gde si sada, volis li me

Odkada si otiso
sve je tako pusto
moje tuzno srce
vise volet nece

Odkada si otiso
ne osecam mili
dali sunce greje
il' je hladno vece

Ref.
Sva proleca i sva leta
sve jeseni i sve zime
sapucu mi tvoje ime
gde si sada, volis li me

Bez tebe mi ptice
ne pevaju vise
samo moje srce
ponekad se javi

O ljubavi peva
dok se misli roje
sve je tako tuzno
bez ljubavi tvoje

Odkada si otis'o
ne mirise cvece
ja nikada vise
volet necu moci

Tebe nema dragi
da mi se nasmesis
da me nezno grlis
u tisini noci
Utipkao ArIaNnA - 22.1.2006. u 21:39 Komentari ( 0 )

Petar Dragojevic
Petar Dragojevic
Ovih dana

Ti si cinila uvijek
da se osjecam mlad
sve dok bijela nam krila
nije slijepio mrak

Kada suze bi ove na prodaju bile
kako bih se lako obogatio s time
kupio bih vrijeme ono sto ga nisi
provela kraj mene hej

Ref. 2x
Ovih dana, ovih dana
mraz i tama oko nas
je l' ti zao sto si sama
da l' za mene zapitas

Nisam svetac ni lopov
samo zaljubljen mlad
znam da razmisljas o tom
brines li sto sam sam
Utipkao ArIaNnA - 22.1.2006. u 21:36 Komentari ( 0 )

Alka Vuica
Alka Vuica
Voli me jos

Ti nikas neces moci gledat me u oci
i reci mi da volis i mene i nju
i godine su prosle i godine ce proci
a ja cu jos uvijek zivjeti u snu

Tvoja je ljubav ko ptica na grani
ponekad sleti od moje se hrani
i kad pomisli gdje do sad je bila
rasiri krila i odleti

I htjela bih ti reci jos tisuce rjeci
al' nervozne mi misli odlaze na jug
kad laste odlete na mjesec
mozda cu i ja pronaci put

Sasvim svejedno je sad
hajde voli me ponekad
ponekad kad je mjesec mlad
kad proljece stigne u nas grad

Ref. 2x
Voli me jos i jos i jos
ne budi nikad samnom los
moja je ljubav platila ceh
ne pitam vise ciji je greh

Ti nedajes nista a uzimas sve
ti si digao kredit na mene
tebi je lako jer imas nju
a ja sam platila odstetu

Sasvim svejedno je sad
hajde voli me ponekad
ponekad kad je mjesec mlad
kad proljece stigne u nas grad

Ref. 2x

Ti hoces samnom ostati mlad
a ja bi s tobom na ostarim
da osjetim bar jednom do kraja
jeli to zelja il' sudbina
Utipkao ArIaNnA - 22.1.2006. u 21:35 Komentari ( 0 )

JA
Muharem Serbezovski
Crna je ova sudbina moja

Crna je ova sudbina moja
svemu je kriva ljubav tvoja
moj se zivot sada gasi
gde si, gde si, gde si ti

Ref.
Da si tada pogresila
sama svesna nisi bila
zasto, zasto to

Ne znam veruj za drugu zenu
tim putem nek' drugi krenu
jer ja volim jednu zenu
volim, volim, volim znaj

Ref.

Stalno pricam, ti ne cujes
svoju ljubav uvek krijes
ako kazem da te volim
ti se na to hladno smijes
Utipkao .-.-.-.-.-.-. - 22.1.2006. u 21:30 Komentari ( 0 )

JA
Mensur Bajraktarevic
Meliha, Meliha

Usamljen i tuzan
ulicama lutam ja
i svuda te trazim
Meliha, Meliha voljena

Ref.
Gdje si, gdje si sada
javi mi se ti
samo tebe volim
neka znaju svi
Meliha, Meliha, Meliha
vrati se sto pre
Meliha, Meliha
bez tebe tuzno je sve

Voljela si nekad
iste pjesme kao ja
al svemu je kriva
prokleta sudbina

Ref.

Otkad tebe nema
moja dusa vene
gdje si, gdje si Meliha
zasto ostavi mena

Ref.

Ako se nekad vratis
sretan cu biti ja
jos uvjek te cekam
Meliha voljena
Utipkao .-.-.-.-.-.-. - 22.1.2006. u 21:30 Komentari ( 2 )

OD Diane
Dara Bubamara
Sele moja (feat. Sinisa show bend)

Sta ucini ceznja od tvoje ljepote
utopi je k'o vosak prokleti zivote

Ref. 2x
Oj sestrice, sele moja
zasto sebe krivis
dokle sele da venes
vrijeme je da zivis

Slomila te tuga odnijela ti osmjeh
donjela ti suze ciji je to grijeh

Ref. 2x

Raduj se zivotu, nisi sele sama
volimo te sele budi opet s nama

Ref. 2x
Utipkao ZA Ariannu - 22.1.2006. u 21:28 Komentari ( 0 )

Ljuba Lukic
Ljuba Lukic
Pamti me po bilo cemu

Ja ti bejah kao casa
iz koje si dugo pila
mozda ti je malo zao
ipak si je promenila

Ref. 2x
Pamti me po bilo cemu
kad se nova ljubav desi
ako nista, voleo sam
a ti mene neznam dal' si

Nase ruke, nase usne
navikle se, volele se
kad ti s'drugim lepo bude
prevari ga, seti me se

Ref. 2x

Zaplakace moje oci
uvek kad se tebe sete
blago tebi kad si takva
s'kim god budes, volece te
Utipkao ArIaNnA - 22.1.2006. u 21:25 Komentari ( 0 )

Bojan Tomovic
Bojan Tomovic
Sjaj za usne

Ostao ti sjaj za usne kod mene
cuvam ga, kraj kreveta
jos volim te bez promene
ma znam, gori sam od deteta

Ostalo je srce moje kod tebe
vise ti i ne treba
ti hladna si bez promene
ma znam, gora si od deteta

Ref. 2x
Ja sam bio tvoj, on je bio svoj
ali ti si htela, samo njega
i to malo sjaja, samo ostaje
pored mene, posle svega

Ostao ti sjaj za usne kod mene
cuvam ga, kraj kreveta
jos volim te bez promene
ma znam, gori sam od deteta

Ostale su pesme moje
kod tebe, vise ih i ne pevas
i kad prodjem s nekom drugom
briga te, vise nas i ne gledas

Ref. 2x

Ostale su pesme moje
kod tebe vise ih i ne pevam
Utipkao ArIaNnA - 22.1.2006. u 21:22 Komentari ( 0 )

pjesma radoznalima
Da mi je imati moe,
da se pretvorim u noa,
pa da vidim cijeli grad
i saznam gdje si sad,
da ti se uvueem u snove
i saznam kako se tvoja ljubav zove.
Utipkao rock baby - 22.1.2006. u 13:59 Komentari ( 0 )

Tebi...
Sjeaaš li se one noai
kad smo dugo bili sami,
iako je oko nas sve vrvjelo od pjesme?
Sjeaaš li se kako si me uhvatio za ruku
i neke gluposti šaptao na uho?
Sjeaaš li se naših priea i glasnog smijeha?
Eini mi se da smo se smijali i nevažnim stvarima,
samo da smo tada znali da neaemo
zauvijek biti tako sami...
jeaaš li se kad si reko da želiš biti slobodan
i nevezati se nizakoga,
o znaš li samomkako su mi teško pale te rjeei?
A željela sam da ti mogu reai,
koliko volim,
koliko mi znaeiš,
koliko mi tvoja ljubav treba,
odavde pa sve do sivog neba.
Sjeaaš li se kad i reko da ti moje prijateljstvo puno znaei,
a ja sam željela da nestanem,
da me nema,
jer ti si u meni vidio samo prijatelja.
I naposljetku,
sjeaaš li se one veeeri kad si reko da imaš novu djevojku...?
Znaš li samo koliko je u meni tada života umrlo,
koliko je snage za dalje nestlo..?
U tom si mi trenu "prijatelju" otvorio oei,
tad sam te zauvjek izgubila,
tad je i posljednja nada u meni utrnula...
I JOŠ SE NEGDJE U SEBI SA SVIM OVIM BORIM,
JER ŽELIM DA TE MRZIM,
AL ŠTO AU KAD TE VOLIM...?!
Utipkao Rokerica - 22.1.2006. u 12:05 Komentari ( 2 )

goodbye
Nothing seems to be the way
that it used to be..
I'm livin' a dream not reality
now I can clearly see...
You're just reflection of my
genuine wish which will never come true;
everythin' I ever needed I could find in you...
You're acting so close, but i know how you're
far away...
But I can't hold back..
Even when I'm trying my heart not to obey.
Just keep going..
Keep on walking without any word,
and don't turn back because of that
tear in my eye.
It's all I got...this tear is my goodbye...
Utipkao honey - 22.1.2006. u 00:04 Komentari ( 0 )

Ti ....
Živim jer razlog mog postojanja si ti.
Svaki trenutak bez tebe je najteža kazna
Za mene koju teško podnosim.
Tvoj dodir je lek za moje rane,
Jedno tvoje VOLIM TE menja
Ceo loš sadržaj moga raspoloženja
I daje mu sasvim novo svetlo.
Zaljubljena u tebe,
Polako se navikavam na to,
Na taj lep oseaaj koji prolazi
Mojim telom i zadržava se u
Mome srcu i mojoj duši,
Kako je samo lep,
Ti ga einiš lepim ti mu
Daješ taj poseban znaeaj
Jer si An?eo ljubavi, divno biae
Koje zna da te ueini posebnim,
Da te nauei da letiš bez krila, da voliš
Bez izuzetka i bez pardona,
Da te stavi na najviši stepen zadovoljstva i užitka.
Za to dovoljan je samo
Jedan tvoj pogled i tvoja ree
Koja ae izmeniti ceo život,
Pretvoriti tamu u svetlost, pakao u raj.
Volim te kao nikoga do sad,
Volim te kao nežan proleani cvet,
Volim te kao prvo jesenje jutro,
Kao Sunce posle kiše ....
Ti mi trebaš kao vazduh,
Kao voda i toplota,
Bez tebe sam niko i ništa, obiean eovek,
Bez srca i duše, oseaanja, radosti i tuge.
Ti mi daješ potpunost i jedinstvenost mome telu
Koje je eekalo nekoga poput tebe da ga digne
Sa dna i pripoji sebi.
Ja pripadam samo tebi i uvek ae tako biti,
Ti imaš pravo na moje poljupce, dodire i lepe reei
Samo ti i niko više, to pravo si zaslužila i ono
Ae zauvek ostati tvoje.
Želim da znaš i da shvatiš da si ti ljubav moga života,
Da si svaka moja radost,
Svaka skrivena strast i želja, jedina uteha
U teškim trenucima, jedini razlog mog postojanja.
Dan kada ne budem te više volela ae biti dan
Kada me ne bude više bilo ali moja ljubav prema
Tebi je veaa i od toga ona bi nastavila
Da živi i posle toga,
Jer je neuništiva i niko i ništa je neae moai uništiti.
Zli ljudi mogu džabe da se trude jer je to uzalud,
Mi verujemo jedna drugoj i ne dopuštamo
Da nam išta kvari našu sreau i naš mir ....
Tako ae uvek biti ja au se za to potruditi ....
Možda au te nekad povrediti svojom ljubavlju
Ali nemoj mi to uzimati za zlo jer sve što radim,
Radim zbog naše sreae, zbog tvoje sreae,
Jer tvoj osmeh na licu znaei i moj,
Tvoja radost je i moja, ali tvoja tuga je moja krivica
Jer nisam bila dovoljno vešta da te toga poštedim,
A trudiau se da to nikad ne osetiš jer si ti nežna kao
Maslaeak na vetru, koji se lako može slomiti,
Zato sam ja tu da ti pružam oslonac i zaštitu jer
Je i to dužnost moje ljubavi, jer te VOLIM!
Možda je to mala ree za moje oseaanje prema tebi,
Ali ne postoji ništa što bi vernije pokazalo
Moju ljubav koju oseaam prema tebi.
Beskraj .... Sta je to?
Praznina, u kojoj nema ništa, nešto što je prazno,
Nešto u eemu se ne može spakovati
Moja ljubav prema tebi ... Strašno ....
Toliko prostora i mesta a ja ne mogu da na?em nešto
Da ti spakujem svoju ljubav i da ti je dam ....
A onda tu je i ta daljina,
Daljina koja nas razdvaja i koja
Nam stvara tugu, tugu koja je neizdrživa
I koja postaje sve veaa jer pored sebe nemam
Svoju ljubav, svoju sreau, radost ali nema veze Bog
Nije toliko surov imaau te pored sebe,
Svoju princezu, koja ae mi darovati zlatne trenutke života,
Koja ae ga crtati svojim postupcima i gestovima ....
Eekam ....
Noa mi teško sada pada jer nisi pored mene,
Ne oseaam tvoje telo tu,
Umesto tebe grlim prazan deo kreveta
I mislim na tebe mog an?ela .....
Oeekujem da se pojaviš od nekud .....
Nema veze uvek je bilo "ko eeka taj doeeka" ....
Ponekad mislim da je ovo samo
Neki san iz kojega ne mogu da se probudim
Ali grešim,
Ubrzo shvatam da je sve ovo java i da ja volim
Jedno divno biae koje je iz raja došlo a uz
To na svoju ljubav imam uzvraaenu .....
Nije sve ovo uzalud ....
Ja znam kome moje srce pripada,
Ono pripada TEBI tako ae i ostati,
Sad je svuda tako zapeeaaeno
I u njemu je duboko urezano VOLIM TE.
Sad se zna ko je njegov vlasnik
A to si ti moja ljubavi ......

Mojoj Chupi
Utipkao Mala_vampirica - 21.1.2006. u 23:19 Komentari ( 1 )

Miris ljubavi
Miris ljubavi

Neko ima oci zlatne
neko voli dijamante
meni treba, to se zna
ljubav bogata
2x

Ref. 2x
Ne, ne, sebe ne das
ne, ne, da se predas
oseticu kad je pravi miris ljubavi

Neko ljubi da ga pamte
neko zivi za palate
a ja zivim, to se zna
da sam voljena
2x

Ref. 2x

Neko sanja biser beli
neko bolju srecu zeli
a ja sanjam, to se zna
ljubav zivota
Utipkao ArIaNnA - 21.1.2006. u 22:19 Komentari ( 0 )

Volim te
Volim te

Posle svega jos me bole tvoje reci
zar bas nemamo sanse
zar cu sutra ustati sama
i ako mora bas tako
daj, jos jednom samo zagrli me

Jedna mladost, jedna kap u mojoj ruci
prva suza u nizu
plava soba i necije senke
koje samo ti raspiruju bol

Novo jutro, ti se budis kao sretna
dan je doneo svoje
ove boje, srecu i stvarnost
ta ti prevara prija samo tren
i opet tones do dna

Svetla nema, bol iz grudi jace zove
sad vec sve ti je jasno
dizes glavu i ispustas vrisak
koji trebao bih pustiti ja

Volim te, trebalo je reci
volim te, a ne odlazim
volim te, e, da sam
samo tada znao to

Ref. 2x
Volim te, trebalo je reci
volim te, a ne odlazim
volim te, e, samo da sam
tada znao to

Volim te, hiljadu puta samo
volim te, a ne odlazim
volim te, bez tebe jedan tren
mi traje predugo
Utipkao ArIaNnA - 21.1.2006. u 22:16 Komentari ( 0 )

Zanimljivo istrazivanje putem Interneta IZVINI...
Zanimljivo istrazivanje putem Interneta IZVINI...
ZNAMO LI SE?

„Sest koraka koji nas dijele"

edna od najcuvenijih urbanih legendi govori o tome da svaki covek na planeti poznaje sve druge ljude na svetu preko lanca kojeg cini svega nekoliko posrednika („poznanik poznanikovog poznanika..."). Ovu tezu resili su da u praksi potvrde (ili opovrgnu) „dokoni" naucnici u SAD i to upotrebom najjednostavnijeg Internet servisa – elektronske poste...

Slican test ucinjen je jos davne 1967. godine. Socijalni psiholog Stenli Milgram odaslao je pakete na adrese nekoliko stotina slucajno odabranih ljudi sa americkog srednjeg zapada u nameri da se uveri koliko ce tih paketa stici na unapred odredena odredista u gradu Bostonu. Svaka posiljka koju je Milgram poslao sadrzala je neke detalje o osobi koja bi trebalo da bude njen finalni primalac, kao sto je njegovo ime i zanimanje. Od tih ljudi je zatrazeno da paket posalju onoj osobi za koju pretpostavljaju da bi mogla da zna osobu koja je slovila kao krajnji primalac. Rezultati su bili zapanjujuci: paketi su stizali na svoja ishodista nakon sto su prosli lanac od svega sest „posrednika"! Tako je i nastala fraza o „sest koraka koji dele svakog od nas".

Istorija se ponavlja

Godine 1998. matematicari Dankan Vots i Stiven Strogac sa Univerziteta Kornel uspeli su da Milgramove nalaze uoblice u egzaktnu formu, nazvavsi ovaj fenomen efektom „mali je svet", gde je svega sacica ljudi sa sirokim krugom raznorodnih prijatelja dovoljna da „premosti" inace ogromne lance pojedinacnih poznanstava. Medutim, sve do pojave Interneta nije bilo moguce pokusati pokazati da „pravilo sest koraka" vazi i globalno. Strucnjaci sa Univerziteta Kolumbija upravo ce to pokusati – da Milgramovim tezama daju opstu vaznost.

Umesto da salju pakete, ljudi koji provode eksperiment zamolice njegove ucesnike da, koristeci sopstvenu mrezu licnih poznanstava, posalju e-mail ciljanim ljudima razasutim sirom sveta. Sa najmanje 100 miliona aktivnih korisnika, usluga elektronske poste nametnula se kao jedino moguce, sveprisutno sredstvo za ostvarenje ove zamisli. Naravno, ucesnici eksperimenta morace da pokusaju da e-mailove dostave iskljucivo uz pomoc i preko ljudi koje zaista poznaju – nikakvo „premoscavanje" nalazenjem e-mail adrese krajnjeg primaoca nece biti dozvoljeno.

Sto hiljada za uspjeh

Vots, inace predvodnik projekta, procenjuje da ce u eksperimentu morati da ucestvuje najmanje 100 000 ljudi da bi uspeo, a svaki od njih treba da pronade oko dvadeset odredisnih osoba. Razlog za ovako veliki broj ucesnika lezi u bojazni (koja se pokazala tacnom u fazi testiranja) da mnogi ljudi nece hteti da saraduju i da jednostavno nece ni poslati pismo „na put".

Ukoliko zelite, mozete se i sami prijaviti za ucesce u projektu, bilo kao „trazitelj", bilo kao „odrediste". Adresa je smallworld.sociology.columbia.edu.

Preuzeto sa www.sk.co.yu

Utipkao deana - 21.1.2006. u 21:26 Komentari ( 0 )

rttet


71. No 1 Necu moci da ti se javim, idem kod druga na planinu - tamo nema struje, telefona, ni za spavanje ne znam kako cemo, ima samo jedan krevet! Poslala: Mala

**. No 2 Potpuno sam, dragi, zaboravila da ti se javim. Dosao je onaj tvoj drug pa nisam mogla da odolim, tako da smo bili zauzeti..... Poslala: ~Angel~

**. No 3 Toliko mi je zao sto te nisam pozdravila, nazvala, slala pisma, poslala e-mail, poruke, ...............................ali mi nije zao sto sam bila sa tvojim bratom! Poslala: ~Angel~

**. van konkurencije Izvini sto se nisam javila, mislila sam da nisi hteo da me cujes. Poslala: GLISTA

**. van konkurencije extra IZVINI STO TI SE NISAM JAVIO MORAO SAM DA DADNEM KRMADIMA DA JEDU. Poslao: GAVUR

**. van konkurencije extra + Izvini sto ti se nisam javio mobilni mi je bio na vitrini i nisam mogao da ga dohvatim. Poslao: CRV

**. van konkurencije extra + Izvini sto ti se nisam javio, iskenjao sam snezanu i 7 patuljaka. Poslao: Epicenter

64. Nisam ti javio da kasnim, jebiga nisam ocemo na sud sada. Poslao: Boki

63. Izvini sto si me toliko cekala , mislo sam da neces doci !!! Poslala: Zalik

62. Sorry, bila sam s tvojim bratom i prilicno smo bili "zauzeti".........detalje cu ti poslije pricati! Poslala: Night_Queen

61. Izgorio mi rucak u frizideru. Poslao: Sinka

60. Nisam mogao pre,ma pugla guma na brodu... Poslao: Crni

59. Svakim danom u svakom pogledu sve manje kasnim. Poslao: Kule

58. Dosao mi brat Bin Laden iz afganistana, pa smo malo razgledali gdje bi na ljetovanje. Poslao: Beco_bomba

57. Izvini, drug mi je bolestan, ima groznicu, pa sam morala da ga ugrejem. Poslao: Cele

56. Izvini, opet isto nema struje pa mi mobilni ne radi!!!!!!!! Poslala: Vesela

55. Oprosti sto ti se niasm javila, ali bila sam na Veneri, Saturnu, Jupiter, Marsu, Plutonu, Neptunu, u Budimpesti, Njujorku............ma bila sam svudje sa tvojim tatom! Poslala: ~Angel~

54. Oprosti sto ti se nisam javila, ali.....................................DOBRO SI ME NAPUMPAO!!! Poslala: ~Angel~

**. Ma hajde oprosti sto te nisam nazvao, i ja sam Bogu sto sam te upoznao... Poslala: IsIdOrA

52. Izvini sto se nisam javio pomagao sam slepoj starici da predje ulicu ali se opirala. Poslao: Devla

51. Izvino dusho sto nisam ti javilo bidekji ushte te sonuvam tebe ka son na epizode istom kako spansko filomove. Poslao: Love777

50. Orao leti al' ga bole krila, pisala bi' ti da imam papira ! Poslala: Anci

49. Izvini sto ti se nisam javijo ali plasim se tvog glasa. Poslao: Ripper

48. Izvini sto ti se nisam javola, baba mi je OPET umrla. Poslala: Ana

47. MISLILA SAM TE ZVATI KAO STO SAM OBECALA, ALI SKONTAH DA TI NEMAS TELEFON))!! Poslala: PLAVA BANJALUCANKA

46. Pa covjece, gdje si ti?!! Nema te cak ni u mojim snovima !!! HeHeHe Poslala: Anci

45. Izvini sto ti se nisam opet javio, a ne znam ti ni broj. Poslao: Shone

44. Necu da kupujem dopunu, da ne dodjem u iskusenje da te zovem. Poslao: M.

43. Sorry sto te nisam nazvao ali krepao mi jos jedan žohar u kuai pa sam isa na sahranu. Poslao: Axe11

42. Sorry sto te nisam nazvao ali brate mili priznaj da si ruzna...... Poslao: Axe11

41. Oprastam ti sto me nisi nazvala............ Poslao: Axe11 (kontra)

40. Sorry kaj se nisam javila previse te volim i rusim se kad cujem tvoj glas. Poslala: Tananano

39. Sorry sto ti se nisam javila....mrzelo me....!!!! Poslala: Curica

38. Izvini sto ti se nisam javio bio sam na HOT-liniji... Poslao: FRIC

37. Izvini sto sam zakasnio, zagorele mi palacinke. Poslao: 001

36. Izvini sto ti se nisam javljao, planirao sam ali onda shvatih koliko mi se svidjas ... Poslao: Tihi_val

35. Izvini sto ti se nisam javio, isao sam do skole, onda je naislo auto i bara me jepoprskala, a u dzepu mi je bio tvoj broj koji se pokvasio tako da.....

34. Izvini sto ti se nisam pre javila, samoca mi je mnogo smetala, ali sam shvatila da je gotivna stvar! Sta kazes na to da malo oboje uzivamo u njoj? Poslao: Mala

33. I zvini sto ti se nisam javila... ma znas i sam da mi ponekad nisu svi kod kuce) Poslala: Banjalucankaa

32. izvini sto ti se nisam javljao, propio sam mobilni pa sam radio da bi kupio novi. Poslao: Haris_car

31. Izvini sto te nisam nazvala pukao mi je nokat. Poslao: Kokalo

30. Izvini sto ti se nisam javio opet udario avion u pentagonu. Poslao: Makedonac

29. IZVINI STO TI SE NISAM JAVIO, TVOJA KEVA MI JE TAMAN PUSILA ...... Poslao: JURE

28. Izvini sto se ne javljam, gubim se ko BUREK u svemiru!!! Poslao: Adolf

27. Izvini sto ti se nisam javila. Imala sam pametnija posla!!! Poslala: Girl_No1

26. IZVINI STO NISAM DOSAO OTISAO MI JE MOTPOR U KONJSKI KOLA A BURAZ MI NIJE HTIJO DATI MAGARCA. Poslao: Gavur

25. Izvini sto se nisam javio ali stvarno nisam imao vremena dok mi je ljubavnica lizala slag sa TIJELA. Poslao: POKERFACE

24. Izvini sto ti se nisam javio. Zaglavilo mi se dupe u WC solji! Poslao: PRKNO

23. IZVINI STO TI SE NISAM JAVIO SEDEO SAM PA NISAM IMO KAD. Poslao: GISO

22. Izvini sto ti se nisam javila imla sam smrtni slucaj, riknuo mi je hrcak. Poslao: Nataly

21. Izvini sto sam ti se javio. Poslao: SoulDemon

20. IZVINI STO TI SE NISAM JAVIO JEBO SAM TI MAMU. Poslao: IVAN

19. Izvini sto ti se nisam javio jer napunila si mi kurac. Poslao: Dad

18. Izvini sto ti se nisam javila, znas pratila sam sestru u vojsku!!! Poslala: Slatkis

17. Izvini sto ti se nisam javila al sam dugo spavala pa sam gledala TV pa sam opet spavala i kad sam se probudila shvatila sam da sam te izradila. Poslala: L&K zauvjek

16. Izvini sto te nisam zvao, mobilni mi je otisao na godisnji odmor sa familijom Nokia na more. Poslao: Barski

15. Izvni sto ti se nisam javila, limari mi 15 dana stavljaju aluminijumski potkov. Poslala: Milica-Ljubovija

14. Oprosti sto opet nisam dosla na vreme..... Poslala: Bojana

13. Mislila sam da si ljut.....Zato te nisam zvala.... Poslala: Bojana

12. Izvini sto ti se nisam javila, mislila sam da nemam kome. Poslala: SLATKA

11. Izvini sto ti se nisam javio, tramvaj mi pregazio mobilni! Poslala: Tina

10. Izvini sto ti se nisam javio, pas mi je pojeo mobilni. Poslao: Dele

9. Izvini sto nisam doso, pukla guma na tramvaju. Poslao: Haker iz Strpca

8. Za Ninu plavu. Nema problema, gledao sam sa Molderom tvoju otmicu i bas nam se svidela. Poslao: Djole

7. Izvini sto se ne javljam, mobilni mi bio u centrifugi. Poslao: Djole

6. Izvini sto ti nisam pisao danas su me opet UBILI!!! Poslao: GORSTAK

5. Ova put necu slagati razlog. Oprosti sto se nisam javila, oteli su me vanzemaljci. Poslala: NINA_PLAVA

4. Izvini sto ti nisam pisao SMS poruke, keva mi je jutros uzela mobilni da se pohvali sefovici.

3. Izvini sto kasnim, kevu mi uhapsili kada je kupovala devize na ulici.

2. Izvini sto ti se nisam javljao, cale mi se zamonasio.

1. Izvini sto ti se nisam javljao, baba mi je opet umrla.

* * *

1. Dzabe zoves ne mogu se javiti, ne znam gde mi je mobilni.
2. Juce sam ti rekla da nazoves sutra a ti opet nazvo danas.
3. Ajde me nazovi da ti kazem kako sam.
4. Ajde me nazovi ja ne znam tvoj broj.
5. Ja mislila potres zemlje, kad ono moja nokia 3330 fibrira.
6. Ako se ne cujemo kasnije cujemo se sutra ako se ne cujemo sutra cujemo se preko sutra ako se ne cujemo preko sutra onda sa tvojim mobitelom nesto nije u redu.
7. Nazovi me kasnije sad igram Snake.
8. Zamisli neko mi drpijo tasnu u kojoj su bili svi moji dokumenti, pare, kljucevi, ali nema veze sva sreca mobitel mi je bio u dzepu!
9. Nemogu ti pisati Tastatura na mobilnom je pokvarena.
10. Ako te sutra ne nazovem onda sam zaboravila.

* * *
Utipkao deana - 21.1.2006. u 21:23 Komentari ( 0 )

Ko god svira etno, ja bi mu ga metno!
Ko god svira etno, ja bi mu ga metno!

(Žene su kao RAM - što ih više imaš, to bolje)



**. To smo uvek tako radili.

12. Mi ne pravimo mnogo gresaka.

11. Nisam znao da vam se zuri.

10. To nije iz mog domena.

9. Nisam mislio da je toliko vazno.

8. Tako sam zauzet, nikako da to dodje na red.

7. Mislio sam da sam ti rekao.

6. Nisu me zaposlili da radim takve stvari.

5. Niko mi nije rekao da pocnem.

4. Cekam na saglasnost.

3. Otkud sam znao da je drugacije.

2. To je njegov posao, ne moj.

1. Sacekajte da se sef vrati pa pitajte njega.










[ vrh strane | SMS strana ]


Copyright © 1999-2003 The one and only VODNIK. All rights reserved. Tekstovi objavljeni na ovom sajtu su autorsko delo i zajednieko vlasništvo www.vodnik.tk sajta i autora poruka (tekstova).

Dalja distribucija tekstova dozvoljena je iskljueivo u nekomercijalne svrhe i uz jasno citiranje izvora i autora poruke, kao i Internet adrese na kojoj se original nalazi. Za sve ostale vidove distribucije, obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od vlasnika vodnik.tk sajta ili autora teksta.

Utipkao deana - 21.1.2006. u 21:21 Komentari ( 0 )

Ako kasnite, koji izgovor najeešae koristite?
Ako kasnite, koji izgovor najeešae koristite?

(Žena se uvek eeka)



30. Izvini sto samo zakasnio, depilirao sam prepone na moj doberman. Poslao: Dr. Kamiko

29. Nisam ja kriva, tvoj sat brzo radi! Poslala: Caty

28. Duvali smo ladnu supu. Poslala: Sashka-Panterka

27. puko nosac od motora na autobusu... Poslao: Krava

26. SORRY STO KASNIM UBILI ME KASIKOM!!!!!!! Poslala: Suboticanka

25. izviiini sto kasnim, sad cu ti iskreno reci- trazila sam izliku na vodniku al nisam mogla naci - sve su glupe haaaaaaa. Poslala: MIRTA - OSIJEK

24. zaboravio sam gde smo trebali da se nadjemo jer mi je papir ostao pored klavira gde sam cepao drva. Poslao: Radja

23. Izvini što kasnim, opet mi iskoeio kuk iz kolena! Poslao: Mali Sarmojedac

22. Cuko mi je pojeo papuee pa kasnim. Poslao: Pseto

21. Sorry sto kasnim nestalo je sruje pa te nisam mogla nac. Poslao: 6

20. Izujedali su me komarci po dupetu nisam oka sklopio. Poslao: Ferdinand

19. Peglao sam majicu na sebi pa sam prepeglao kitu! Poslao: Ferdinand

18. Izadjem ja iz kuce kad ono peraci ulica me okupase do gole koze... Poslao: David

17. Dok sam se kupao eksplodirao mi je bojler... Poslao: David

16. Video sam crnu macku pa sam se uplasio i morao sam odjuriti cak u crkvu. Poslao: David

15. Pukla mi guma na traktor!! Poslao: Laki the faca

14. Me bolea nozete pa idev na race. Poslao: GOGO@MKD@PP

13. Zastoj na cesti. Poslala: Glupaca

12. Nije valjda da se opet menjalo vreme na satu

11. Jebi ga kasnim, pa sta ? Zar me nije vredelo cekati? Poslao: Alex!

10. Izvini sto nisam doso ..ubilo me auto! Poslao: Pirana

9. Sanjao sam tvoj cvrsti stomak. Poslao: Shabanoti

8. Idem ja tako idem i zaustavi me jedan tip i poceli se jebat itd i oprostite sto kasnim!! Poslala: Slatkica

7. Zaboravio sam gde su mi cipele. Poslao: Susam

6. Iznini sto sam zakasnio Dzeki mi je pojeo kljuceve od auta. Poslao: Pele

5. Po mom satu ja ranim a da vi promijenite vase kazaljk po mom satu onda biste vidjeli tko je u pravu. Poslao: Ludi black

4. Izvini majkemi nisam mogao prije, senefor je bio pokvarit pa sam morao da cekam. Poslao: Pili

3. Srela sam bivšeg pa smo stvarali nove uspomene! Poslala: Yolanda

2. Zaustavila me tel. ekipa.

1. Pokvario mi se auto.

^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+

Ako Vi znate neki izgovor, pošaljite ga!


Vase ime-pseudonim:

Tekst poruke (160):

NAPOMENA: Autor sajta zadrzava pravo da bez objasnjenja ne objavi ili ukloni vec objavljene tekstove-poruke!!!

^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+^+










[ vrh strane | SMS strana ]


Copyright © 1999-2003 The one and only VODNIK. All rights reserved. Tekstovi objavljeni na ovom sajtu su autorsko delo i zajednieko vlasništvo www.vodnik.tk sajta i autora poruka (tekstova).

Dalja distribucija tekstova dozvoljena je iskljueivo u nekomercijalne svrhe i uz jasno citiranje izvora i autora poruke, kao i Internet adrese na kojoj se original nalazi. Za sve ostale vidove distribucije, obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od vlasnika vodnik.tk sajta ili autora teksta.

Utipkao deana - 21.1.2006. u 21:20 Komentari ( 0 )

Pogledaj me, poljubi me!
Pogledaj me, poljubi me!

(Sreaa pa ja imam brz metabolizam!)



Lista zgodnih kancelarijskih izvinjenja (klikni) Kada kasnite?

Jeste li gledali film kad se userete, a nema papira? Poslala: Gringula



71. No 1 Necu moci da ti se javim, idem kod druga na planinu - tamo nema struje, telefona, ni za spavanje ne znam kako cemo, ima samo jedan krevet! Poslala: Mala

**. No 2 Potpuno sam, dragi, zaboravila da ti se javim. Dosao je onaj tvoj drug pa nisam mogla da odolim, tako da smo bili zauzeti..... Poslala: ~Angel~

**. No 3 Toliko mi je zao sto te nisam pozdravila, nazvala, slala pisma, poslala e-mail, poruke, ...............................ali mi nije zao sto sam bila sa tvojim bratom! Poslala: ~Angel~

**. van konkurencije Izvini sto se nisam javila, mislila sam da nisi hteo da me cujes. Poslala: GLISTA

**. van konkurencije extra IZVINI STO TI SE NISAM JAVIO MORAO SAM DA DADNEM KRMADIMA DA JEDU. Poslao: GAVUR

**. van konkurencije extra + Izvini sto ti se nisam javio mobilni mi je bio na vitrini i nisam mogao da ga dohvatim. Poslao: CRV

**. van konkurencije extra + Izvini sto ti se nisam javio, iskenjao sam snezanu i 7 patuljaka. Poslao: Epicenter

64. Nisam ti javio da kasnim, jebiga nisam ocemo na sud sada. Poslao: Boki

63. Izvini sto si me toliko cekala , mislo sam da neces doci !!! Poslala: Zalik

62. Sorry, bila sam s tvojim bratom i prilicno smo bili "zauzeti".........detalje cu ti poslije pricati! Poslala: Night_Queen

61. Izgorio mi rucak u frizideru. Poslao: Sinka

60. Nisam mogao pre,ma pugla guma na brodu... Poslao: Crni

59. Svakim danom u svakom pogledu sve manje kasnim. Poslao: Kule

58. Dosao mi brat Bin Laden iz afganistana, pa smo malo razgledali gdje bi na ljetovanje. Poslao: Beco_bomba

57. Izvini, drug mi je bolestan, ima groznicu, pa sam morala da ga ugrejem. Poslao: Cele

56. Izvini, opet isto nema struje pa mi mobilni ne radi!!!!!!!! Poslala: Vesela

55. Oprosti sto ti se niasm javila, ali bila sam na Veneri, Saturnu, Jupiter, Marsu, Plutonu, Neptunu, u Budimpesti, Njujorku............ma bila sam svudje sa tvojim tatom! Poslala: ~Angel~

54. Oprosti sto ti se nisam javila, ali.....................................DOBRO SI ME NAPUMPAO!!! Poslala: ~Angel~

**. Ma hajde oprosti sto te nisam nazvao, i ja sam Bogu sto sam te upoznao... Poslala: IsIdOrA

52. Izvini sto se nisam javio pomagao sam slepoj starici da predje ulicu ali se opirala. Poslao: Devla

51. Izvino dusho sto nisam ti javilo bidekji ushte te sonuvam tebe ka son na epizode istom kako spansko filomove. Poslao: Love777

50. Orao leti al' ga bole krila, pisala bi' ti da imam papira ! Poslala: Anci

49. Izvini sto ti se nisam javijo ali plasim se tvog glasa. Poslao: Ripper

48. Izvini sto ti se nisam javola, baba mi je OPET umrla. Poslala: Ana

47. MISLILA SAM TE ZVATI KAO STO SAM OBECALA, ALI SKONTAH DA TI NEMAS TELEFON))!! Poslala: PLAVA BANJALUCANKA

46. Pa covjece, gdje si ti?!! Nema te cak ni u mojim snovima !!! HeHeHe Poslala: Anci

45. Izvini sto ti se nisam opet javio, a ne znam ti ni broj. Poslao: Shone

44. Necu da kupujem dopunu, da ne dodjem u iskusenje da te zovem. Poslao: M.

43. Sorry sto te nisam nazvao ali krepao mi jos jedan žohar u kuai pa sam isa na sahranu. Poslao: Axe11

42. Sorry sto te nisam nazvao ali brate mili priznaj da si ruzna...... Poslao: Axe11

41. Oprastam ti sto me nisi nazvala............ Poslao: Axe11 (kontra)

40. Sorry kaj se nisam javila previse te volim i rusim se kad cujem tvoj glas. Poslala: Tananano

39. Sorry sto ti se nisam javila....mrzelo me....!!!! Poslala: Curica

38. Izvini sto ti se nisam javio bio sam na HOT-liniji... Poslao: FRIC

37. Izvini sto sam zakasnio, zagorele mi palacinke. Poslao: 001

36. Izvini sto ti se nisam javljao, planirao sam ali onda shvatih koliko mi se svidjas ... Poslao: Tihi_val

35. Izvini sto ti se nisam javio, isao sam do skole, onda je naislo auto i bara me jepoprskala, a u dzepu mi je bio tvoj broj koji se pokvasio tako da.....

34. Izvini sto ti se nisam pre javila, samoca mi je mnogo smetala, ali sam shvatila da je gotivna stvar! Sta kazes na to da malo oboje uzivamo u njoj? Poslao: Mala

33. I zvini sto ti se nisam javila... ma znas i sam da mi ponekad nisu svi kod kuce) Poslala: Banjalucankaa

32. izvini sto ti se nisam javljao, propio sam mobilni pa sam radio da bi kupio novi. Poslao: Haris_car

31. Izvini sto te nisam nazvala pukao mi je nokat. Poslao: Kokalo

30. Izvini sto ti se nisam javio opet udario avion u pentagonu. Poslao: Makedonac

29. IZVINI STO TI SE NISAM JAVIO, TVOJA KEVA MI JE TAMAN PUSILA ...... Poslao: JURE

28. Izvini sto se ne javljam, gubim se ko BUREK u svemiru!!! Poslao: Adolf

27. Izvini sto ti se nisam javila. Imala sam pametnija posla!!! Poslala: Girl_No1

26. IZVINI STO NISAM DOSAO OTISAO MI JE MOTPOR U KONJSKI KOLA A BURAZ MI NIJE HTIJO DATI MAGARCA. Poslao: Gavur

25. Izvini sto se nisam javio ali stvarno nisam imao vremena dok mi je ljubavnica lizala slag sa TIJELA. Poslao: POKERFACE

24. Izvini sto ti se nisam javio. Zaglavilo mi se dupe u WC solji! Poslao: PRKNO

23. IZVINI STO TI SE NISAM JAVIO SEDEO SAM PA NISAM IMO KAD. Poslao: GISO

22. Izvini sto ti se nisam javila imla sam smrtni slucaj, riknuo mi je hrcak. Poslao: Nataly

21. Izvini sto sam ti se javio. Poslao: SoulDemon

20. IZVINI STO TI SE NISAM JAVIO JEBO SAM TI MAMU. Poslao: IVAN

19. Izvini sto ti se nisam javio jer napunila si mi kurac. Poslao: Dad

18. Izvini sto ti se nisam javila, znas pratila sam sestru u vojsku!!! Poslala: Slatkis

17. Izvini sto ti se nisam javila al sam dugo spavala pa sam gledala TV pa sam opet spavala i kad sam se probudila shvatila sam da sam te izradila. Poslala: L&K zauvjek

16. Izvini sto te nisam zvao, mobilni mi je otisao na godisnji odmor sa familijom Nokia na more. Poslao: Barski

15. Izvni sto ti se nisam javila, limari mi 15 dana stavljaju aluminijumski potkov. Poslala: Milica-Ljubovija

14. Oprosti sto opet nisam dosla na vreme..... Poslala: Bojana

13. Mislila sam da si ljut.....Zato te nisam zvala.... Poslala: Bojana

12. Izvini sto ti se nisam javila, mislila sam da nemam kome. Poslala: SLATKA

11. Izvini sto ti se nisam javio, tramvaj mi pregazio mobilni! Poslala: Tina

10. Izvini sto ti se nisam javio, pas mi je pojeo mobilni. Poslao: Dele

9. Izvini sto nisam doso, pukla guma na tramvaju. Poslao: Haker iz Strpca

8. Za Ninu plavu. Nema problema, gledao sam sa Molderom tvoju otmicu i bas nam se svidela. Poslao: Djole

7. Izvini sto se ne javljam, mobilni mi bio u centrifugi. Poslao: Djole

6. Izvini sto ti nisam pisao danas su me opet UBILI!!! Poslao: GORSTAK

5. Ova put necu slagati razlog. Oprosti sto se nisam javila, oteli su me vanzemaljci. Poslala: NINA_PLAVA

4. Izvini sto ti nisam pisao SMS poruke, keva mi je jutros uzela mobilni da se pohvali sefovici.

3. Izvini sto kasnim, kevu mi uhapsili kada je kupovala devize na ulici.

2. Izvini sto ti se nisam javljao, cale mi se zamonasio.

1. Izvini sto ti se nisam javljao, baba mi je opet umrla.

* * *

1. Dzabe zoves ne mogu se javiti, ne znam gde mi je mobilni.
2. Juce sam ti rekla da nazoves sutra a ti opet nazvo danas.
3. Ajde me nazovi da ti kazem kako sam.
4. Ajde me nazovi ja ne znam tvoj broj.
5. Ja mislila potres zemlje, kad ono moja nokia 3330 fibrira.
6. Ako se ne cujemo kasnije cujemo se sutra ako se ne cujemo sutra cujemo se preko sutra ako se ne cujemo preko sutra onda sa tvojim mobitelom nesto nije u redu.
7. Nazovi me kasnije sad igram Snake.
8. Zamisli neko mi drpijo tasnu u kojoj su bili svi moji dokumenti, pare, kljucevi, ali nema veze sva sreca mobitel mi je bio u dzepu!
9. Nemogu ti pisati Tastatura na mobilnom je pokvarena.
10. Ako te sutra ne nazovem onda sam zaboravila.

* * *











[ vrh strane | nazad na SMS ]



Copyright © 1999-2003 The one and only VODNIK. All rights reserved. Tekstovi objavljeni na ovom sajtu su autorsko delo i zajednieko vlasništvo www.vodnik.tk sajta i autora poruka (tekstova).

Dalja distribucija tekstova dozvoljena je iskljueivo u nekomercijalne svrhe i uz jasno citiranje izvora i autora poruke, kao i Internet adrese na kojoj se original nalazi. Za sve ostale vidove distribucije, obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od vlasnika vodnik.tk sajta ili autora teksta.

Utipkao deana - 21.1.2006. u 21:20 Komentari ( 0 )

KAP KRVI



KAP KRVI


Bife hoteleiaa, po ne znam koji put, iznenadi me prostranstvom, eistotom i svjetlošau. Odabrah osamljen sto sa, kao mlijeko, bijelom okruglom mramornom ploeom. Preko poliranog kamena razigrali se suneevi zraci, eas se okupljaju eas rasipaju, poigravaju po ritmu njihanja eempresa pored prozora. Ta igra zaokupi moje misli. Svjetlina kamena ne dopušta ueinke dubokih misli, koje me more danima, presijecaju ih oštrice bljeskova i privlaee na sebe.
Rasprskavanje svjetlosti zaobilazi jedan mali dio stola, koji upada u oei. Na neki naein smeta i meni. Tu sam da ružnoaam igru spektrova i bljeskova, kao da hoae da kaže, i kao da prkosi mramornoj eistoti. Stavih se na stranu bjeline i poželjeh obrisati mrlju, eak i pokrenuh list novine koji mi se zatekao u ruci, ali se pokret polusvjesno zaustavi iznad nje, ustuknu pred njenim izoblieavanjem, koja se ukazaše tek kad joj se primakoh naginjanjem iznad stola. Odsjaji mrlje, najednom, zasjeniše malopre?ašnje snopove prevrtljivih crno-bijelih slika, ove, u presjecima suneevih zraka i sjena eempresa, tvore eudesne polužive ikonostasne zamisli u boji. Živopisanje je snovi?eno i ni sa eim poredivo. Na tren me potsjeti na ikone, pa na izložbu izopaeenog genijalca slikara, pa na filmove strave i užasa, a na eas na bezazlene bajke... Zaokupiše me smjene slika i odvukoše u maštanje, pa se iznenadih i u prvi mah ne sna?oh u pojavi konobara.
Kaerku i zeta nisam vidio dugo, a poodavno sam i primio zadnju vijest o njima, zabrinut sam, pa sam tim povodom i došao u hotel, u nj eesto navraaaju borci, na povratku sa ratišta i donose vijesti. Otvoreno ne smijem pitati za zeta, on ne pripada našoj naciji, a to je dovoljno da je za ovu stranu neprijatelj. Ovdje je znan i uživao je ugled, kao eovjek koji je izvan plemenskih zavada, dobroaudan, radan i pošten. U ovome ratu te osobine ne znaee mnogo, podjele nastaju einom ra?anja, ubijaju se nesaplemenici, redom, nejako i jako. Sjeo sam na osamu i izoštravam sluh, da eujem svaku rijee koja govori o onoj strani linije fronta. Dolazim skoro svaki dan, saslušam i tiho se povueem. O zetu ni jednom nije bilo govora. Istina, jednoga dana mi je prišao ro?ak Mrki, neustrašivi borac, kako za sebe kaže, i bez povoda izazvao me:
– Gdje ti je zet? Javlja li se? Koliko je zaklao naših..?
– Sjedi Mrki, popij piae, okani se... – tru-deai se da ne pokažem uznemirenost, blago ga pozvah za sto.
– Nikad! Udao si kaerku za nevjeru, izdao nas...! Nikad i nikad! – polupijano govorio je.
– Pusti to, Mrki, popij... – zadnjim snagama obuzdavam drhtavicu pred ostrašaenim eovjekom, koji je u stanju da postupi i napasnije, nedajbože, i upotrebi oružje kojim je okiaen. Presijeee me osorno:
– Tvoj zet je moj! Moj! Kad-tad! Moj je! – kaza hvatajuai se za oružje, pa nošen bahatim smijehom udaljio se.
Iza ovoga doga?aja izbjegavao sam zaticanje u hotelu kad je u njemu on. Ali sam se i uveliko zabrinuo za zeta, ne zbog straha da bi ga mogao ubiti Mrki, vea zato što sam tom prilikom u njegovim oeima prepoznao golemu mržnju i že? za krvlju, a kasnije je otkrivao i u sve više naoružanih ljudi. Postajemo zvijeri, živote smo sveli do bestijalnosti, strah i ove misli sve napasnije obhrvavaju me.
I evo ušao je Mrki, euo sam mu glas iako ga ne vidim. Uznemiren sam. Napustio bih hotel, ali ne mogu, narueeno piae nisam još ni dobio, a jasno bježati pred njim, nije mudro, a nisam ni poeeo slušati ono zbog eega sam tu. Mrlja opet odvuee misli i na tren odvoji od moguae zloae Mrkoga.
Ukaza se slika tek otpalog lista sa grane jesenje draee, ali je pokret eempresa prikaza kao let ptice na pravcu sunca, onda snop svjetlosti oslika zakrvavljeni horizont zapada na zalasku, i..., vizije smjenjuju slike razigranih boja, nadjaeavaju ljubieasta i crvena. Mrlja je neobiena podloga, eudesno slikarsko platno, koje može poprimiti svaku sliku koju eovjek može zamisliti. Zagledujem se u mrlju, gonetam joj potku i nastojim da odstranim utiske koje nameau smjene suneevih zraka i sjene eempresa. Mrlja je eudesna za mjesto na kojem se našla. Ona je kap usirene krvi, to spoznah tek nakon što rukom presjekoh smjene sunca i eempresa. U mislima se razmiliše nove slike u zamišljenom otsjaju kapi krvi. Zatvaram i otvaram oei, zažmurujem, više ne bih htio da gledam u krvavu mrlju, ali se pogled otima i hrli baš njoj.
Eudesno izgleda svijet u razlišaenoj kapi krvi, još neobienije na bjelini kamena i mijenama sjena sunca i eempresa. Nema crnje boje od krošnje eempresa na suneanom danu, ni gluvodobna mrklina kišne noai joj nije dorasla, zakljueujem posmatrajuai ga kroz prozor, i shvatam zbog eega je eempres najeešai grobljanski naseljenik. U listiau usirene krvi i sjenama eempresa izložena su sva ratna zla, pomišljam optereaen kobnim vremenom i slikama svih zloslika na okupu. Izvori bjeline i mrkline se nadmeau u krvi, misao je koja zavlada i odluta, a kad se povrati sa sobom dovuee graju sumornih, polupijanih i bahatih ratnika.
Ratnik!?
Bilo je mnogo odbranbenih ratova na ovom malom prostoru, muška mladost je ginula i previše, pa je pojam ratnika smještan i zavještan me?u svetinje. Svaki dan se izlazilo na glavice i izvirivalo, eekala pojava ratnika – život ili junaeka smrt. U narodu je tako i ovoga rata. Borci koji dolaze sa linije fronta doeekuju se na koljenima. Kao ni ijednog rata prije, borci dolaze preeesto i prebahato, alkoholizirani i puni hvale, i sve eešae punih džepova. Po gostionicama govore da su pobili mnogo neprijatelja, piju i doprieavaju, poslije svake eaše više pobijenih. A kad desetak takvih posijeku neprijateljske divizije nastavljaju me?usobni obraeun, verbalni i fizieki. Tada se euju posve drugaeije priee, me?usobne optužbe, koliko je ko opljaekao, kod neprijatelja, ali i od svojih. Nažalost, tih što se "šetaju" po "liniji fronta" sve je više, dolaze sve eešae, kupuju i bogate se, po birtijama pucaju i prijete – vladaju.
Borci mjesecima leže po planinskim rovovima, kalu i snijegu, sneni, gladni i žedni, ogluhuju od kanonada granata i drhte od ofanzivnih kama, ne mogu da doau do predaha, ne dolaze da obi?u djecu i žene, njihovo je da brane i odbrane. Ako se takav i pojavi, u pravilu ranjenik ili bolesnik, on se tužno i siromašno doima, ne snalazi se, eak i uklanja od njemu eudnih "boraca", izbrijanih, ugojenih, zavidno obueenih, snažno naoružanih najmodernijim oružjem, novcem i najljepšim djevokama. Upita li ih gdje su na frontu, oni ga ismiju i proglase – "puko". Mrki im je prvak, on je najopasniji ovdašnji "borac". Svi ga se plaše, ali niko koliko ja.
Nekontrolisani govor i psovke iza le?a dopunjuju sve sumornije slike u razljevu kapi krvi. Da li se što dogodilo zetu i kaerki, zadah ostrašaenih "ratnika" zaziva poeetnu slutnju. Nema ispovijesti, alkohol ih tek priprema, ima ih koji bi mogli znati, da priupitam nekog, dok su još koliko-toliko trijezni. Kojem se obratiti...! Znaju da sam samo zbog pitanja tu, me?u njima ima i još neposrnulih ljudi, priai ae nekoji, ako mi se ima što i kazati. Živi su i zdravi, ili..., tako je euo on, toliko da eujem...
Podnimljeno sjedim i oeekujem da se oglase koraci, a pogledi zaokupljaju slikama na mrlji. Traje.
Spoljni vazduh zalahori pred naletom planinskog vjetra, slike se smjenjuju sve brže, graja sve sva?alaekija, a moja želja za saznavanjem nestrpljivija je.
Krenuli su koraci, predosjetio sam ih još u nakani. Približavaju mi se, gonetam im mjere dobra i zla. Posljednji put oko bacam na mrlju, zaustavila se slika, smirio je oblak koji se nenadno sjurio sa obližnje planine. Koraci se zaustaviše tik uz le?a.
Kroz staklo prozora, u krošnji eempresa, ugledah odbljesak mramora i mutne slike sebe i dio "ratnika" iznad sebe.
– Došao zbog zeta?! – podrugljiv, osor i prijeteai glas Mrkoga satjera me u dno stolice.
Trnci gruvaju u prste nogu i ruku, zebe i trne brada.
Eovjek koji je sve do juee bio zadnji me?u nama, unižavao mi se izdaleka, goropadno stoji iznad mene. Niži sam od njegovoga koljena, i u ova vremena, jedino sa tih visina mogua je naš razgovor. Osjeaam se kao satjerana divljae, on to zna, on to hoae, njemu je to potrebno, mjera njegove ovoratne mjere. Ta mjera je na vlasti, pa je ja razumio, prihvatio, ili osudio, nema znaeaja.
Mueno mi je.
Klupeam se na stolici. Svjesno, "dobrovoljno", u nadi da ae se nahraniti nizinama, utoliti ostrašaenost i udaljiti. Ako se to dogodi, napustiau hotel, i dok traje rat u njega neau uai. Izbjeai au svaki moguai susret sa "borcima" Mrkoga kova. Vrijeme nije za ljude, za razgovore, a pogotovo nije da se doga?aju u toeionicama alkohola.
Samo da me se okane, jedina je sadašnja misao.
Ostrašaenik se ne smiruje, nagon je pregolem da bi trajao kratko. Ne pušta me. Krevelji se iznad mene i uživa u mojoj nizini.
Pretjerao je i za sortu njegove podvrste, dozivaju ga njegovi prijatelji i nagovaraju da me pusti na miru, jer bilo je dosta, nazabavljali su se mojim ništavilom. Ponadah se da jesu, da je i on, i da au ubrzo biti oslobo?en.
Prevario sam se, on je smislio nešto posebno, izvešae to do kraja.
– Došao si da saznaš za zeta!? – okrenut njima, iskoraeivši ispred mene, na onu stranu stola, kreveljeai lice, zagalamio je.
– Došao... – promucah, vjerujuai da au ga tako najmanje izazvati.
– Nije te bilo nekoliko dana – potrudi se da glas naliei na zdrav govor.
– Nije – potvrdih, opet ponizno.
– Kako znaš da baš danas trebaš doai? – nastavi istim naporom da se dojmi zdravo.
– Pretpostavljam da si bio tamo...? – kazah, opet krajnje ponizno i moleaivo, a kad ne odgovori, nastavih: – Vjerujem da si nešto saznao i o mojima. – Opet ne bi odgovora, pa nastavih: – Šta je sa mojim zetom?
– Dobro pretpostavljaš – uljudno kaza, onda iskezi lice i nastavi podrugljivo: – O njemu ti znam sve, i više od toga.
Nagla smjena njegovog govora potpuno me onespokoji i izvede iz kakve-takve kontrole. Strah oprva preko podnošljivosti. Ne mogoh više izdržati zabaljeni pogled, podvih svoj i skrenuh ga na mrlju.
U me?uvremenu projezdio je oblaeia, mrlja obnovila slikokazaniju, svjetlost sunca i sjene eempresa su nastavili razigravanje. Mrklina eempresa je ovladala, slike su prebojene i preovladava crna boja, u mojoj viziji se gubi kap krvi, gubi mrlja na mramoru, gubi, gubi i izgubila se. Uz mrlju, uz slike na njoj, još sam i mogao da podnesem mrklinu Mrkoga. A sada, bez mrlje na mramoru, kao da sam izgubio kakav-takav oslonac, neodbranjiv sam od Mrkoga. Tražim krvavu mrlju kao da je znamenje nemoanih, okato je tražim, ali nje jednako nema. Gje je?
Mrlja je u Mrkom.
Mrlja je u ljudima.
Mrlja me ipak samo na tren zaokupljala, briga za sudbinom zeta je snažnija, ona pogled izvuee do neprilike Mrkoga, ali se ne usudi da se izdigne do njegovih oeiju. Pogledom bježim u eempres i staklo-ogledalo, da vidim, i ugledah dželata nad sužnjom.
Mrki se bavi ukorieenim nožem za pojasom. Unezvjerih pri pomisli moguaih nakana. Pogled izdigoh u središte oka zlog ratnika.
Iskorieen metal bljesnu tik ispred mojih oeiju. Nož se izokreae i bljeska. Niz njega se slijeva fluid. Kanu kap na mramornu bjelinu. Koji centimetar od mojih oeiju. U igri suneevih zraka i sjena eempresa, kap rasprsnu u zastrašujuau sliku u boji.
Novu kap krvi!?
Donio sam ti dio zeta!? – kaza i zacereka.








PRIEE NA TEME RATA– biografija autora



DANILO MARIA je ro?en 26 avgusta 1938. godine u Kosoru, selu udaljenom dvanaest kilometara od Mostara, glavnog grada oblasti Hercegovine, u državi Bosna i Hercegovina - tada u Jugoslaviji. Kosor je središnje selo u mostarskoj kotlini - Bišau polju, na svijetu najbogatijem rijekama: Neretva, Radobolja, Jasenica, Posrt, Buna i Bunica, koje su ga u djetinjstvu opeinjavale, i znatno uticale na formiranje njegove lienosti, pa i književnog opusa.
Danilo je mašinac (diplomirani inženjer i magistar tehniekih nauka), školovao se u Blagaju, Mostaru, Trsteniku i Sarajevu. Do penzionisanja radio je 40 godina, (35 godina u Mostaru i 5 godina u Los Angelesu.) Pred ratnim strahotama iz rodnog kraja izbjegao je 3. aprila 1992. godine, i nakon tri godine seljakanja zaustavio se u Los Angelesu, gdje i danas živi.
Danilo Maria je pisac: 9 romana, oko 90 pripovjedaka, and pjesama, pozorišnih drama i struenih knjiga.
Oženio se 1965. godine sa Danicom Šupljeglav iz Lakiševina (Kosoru susjednog sela), rodili su djecu: Dragišu (1966), Danielu (1968) i Dejanu (1975), i kasnije stekli unuead: Elu (1992), Deu (1994), Leu (1994) i Tonia (1996).



DANILO MARIC was born Augst 26. 1938. year in Kosor, twelf kilometars from Mostar, capital city of county Hercegovina, in state Bosnia and Hercegovina – accordingly in Yugoslavia. Kosor is cetrically village in Mostar's valley – Bisce polje, with the most rivers in the world: Neretva, Radobolja, Jasenica, Posrt, Buna and Bunica, thay were fascining him in his childhood, and vastly govern to forming his character, and even literature's opus.
Danilo is technician (engener and master degree), educated in Blagaj, Mostar, Trstenik and Sarajevo. He is now retired, worked over 40 years, (35 years in Mostar and 5 years in Los Angeles.) In front of Yugoslavia's war he refuged April 3. 1992. years, and after 3 years dislodges landed in Los Angeles, he is living there now.
Danilo Maric is a writer: 9 novels, about 90 stories, and poems, drames and expertises.
1965. Years Danilo Maric paired off with a Danica Supljeglav from Lakisevina (village nex to Kosor), they were borned childrens: Dragisa (1966), Daniela (1968) and Dejana (1975), later they will have posterity grandchildren: Ela (1992), Dea (1994), Lea (1994) and Tony (1996).


















Utipkao http://www.angelfire.com/la3/dm/pricenatemerataser - 21.1.2006. u 21:17 Komentari ( 0 )

STARI MOST U MRACARI






STARI MOST U MRAEARI


Peti je dan kako iz Donje mahale opaljuju granate, koje ciljaju vitkoau Starog mosta. Vea su ga pogodile desetine, nije pao a vjerovalo se da ae se obrušiti po udaru prve granate. Geleri i komadiai kamenja rasprskavaju na sve strane. Moj zadatak je da procjenjujem vrijeme i uvodim zabrane silaželja na Neretvu – po vodu. Zaveo sam potpunu poslušnost i red. Jedino jedan starac nije bio nagodan sa mnom, istrajno je sjedio proeelno Starom mostu, oslonjen uz zid najdonje kuae netremice gledao je rušenje mosta. Kad je zasipanje gelera i kameneiaa potpuno zaposjelo podviknuo sam na njega:
"Uklonite se!" ali on se ne pomaknu: "Poginuaete!" rekoh glasnije, ali on pogled jednako nije skidao sa mete. Potraja dok ne minu paljba.
"Stali su za sad", kaza starac, pokaza na neveliku okrznicu-ranu na ruci, pa me zamoli: "Vidiš onu bokvicu uz onaj kamen, molim te donesi mi dva listiaa, da privijem na ranu."
"Zar ste baš tu morali sjediti, izlagati se smrtnoj opasnosti", govorio sam dok sam, iznad okrznine nježno razlistivao listiae bokvice.
"Pogledaj Stari most", kaza i saeeka da se okrenem tamo, pa nastavi: "Šta vidiš?"
"Vidim lijep, naš Stari most", kazah i pogledah ga u oei.
"A ja vidim svjetlost, Narudina graditelja, Andriaa pisca, Mehu Sefiaa slikara... moju slobodu", kaza i mislima odluta.
"Peti dan ruše most, toliko granata ga pogodilo a on i dalje istrajava, zaeudno je. Hoae li ga srušiti brzo?" više kazah za sebe, ali i iz želje da eujem šta starca u toj mjeri veže za ovu gra?evinu.
"Samo još jedna granata na nemjesto i oboriae ga", kaza starac, zamota cigaretu, pripali, potegnu tri-eetiri dima, otpuhnu pa ae zakljueno: "Oboriae ga, ali nikad neae moai i srušiti Stari most. Saeuvaae ga pjesnici i slikari."
"Ne razumijem", rekoh zagledajuai umorne zarošene staraeke oei.
"Zaeudni su životi ljudi i mostova", kaza i mislima otplovi daleko. Autao je dugo.
"Rekli ste nešto", kazah tek da ga povueem iz daljina.
""E moj sine, obore li Stari most oboriae i mene", kaza, potegnu dim, zagleda se u vitkoau kamene rukohvati, osobitu svjetlost sa pozadinom mostarske plaveti, pa kroz nju opet otplovi u daljinu iz koje se oglasi tihom besjedom:

***
U životu ljudi ima doga?aja o kojima ne govore, ili rijetko i kratko. Ne znaju ih preprieavati, jer im ni samim nisu jasni, nisu sigurni da li o njima i smiju govoriti, a i rijetke su prilike kad o njima i ima smisla kazivati. Ako vea imaju vjeru u nekog, pa mu nakanili da preprieaju takav važan doga?aj, onda dugo skanjuju, muee se naroeito sa poeetkom, ne vežu ga u sklad, djeluju izgubljeno, kao da ponovo u nekom skraaenom obliku doživljavaju sve to, otvore ožiljke i dušu, kojoj govorom puste na volju, isprauju se – prazne. A za rastereaenje duše trebaju golemi prijatelji. A doga?aji, to su oni što se nenadno i nepozvano uvuku u eovjeka i most, provalnieki usele, poremete red stvari u njihovim bilima, a dogode se tako brzo i nerazumno da ih ljudska eula ne mogu ni obujmiti u cjelosti, pa ih vide kao nešto van njih, a istovremeno su svjesni da se tieu samo njih. To su moani doga?aji koji znaeajno mijenjaju život, mogu ga i prekinuti, a istovremeno eovjek na njih ne može da utiee, ni na koji naein, kao što potoeni oblutak ne može odrediti ni kad ae kiša, ni kad ae proteai potok, ni hoae li pokrenuti njega, ni s kojim ae se kamenicama sudariti, ni gdje ae se zaustaviti, ni kad ae se opet pokrenuti... Kao što Stari most granatiraju i ruše vea peti dan a on na to ne može uticati.
Sudbina mi je dodijelila jedan takav doga?aj, svela me na sudbinu mosta ispred nas.
Bijaše to koju godinu iza prošloga rata. Ushiaen pred životnom ljepotom vratih se predratnom elektriearskom poslu. I mlad i oran i struean i prihvaaen u društvu, ubrzo zaboravih strahote rata, zapoeeh eastan život kakav sanjare mnogi ljudi. Takva bi i drugarica koju zavoljeh i ubrzo oženih, i s kojom rodih dvije drage djevojeice.
Eovjek je sreaan ako; i ima i voli djecu, ženu i posao. Ja sam to – i imao i volio. I onda taj sudbonosni doga?aj.
U duboko usnula izaponoana ulazna vrata banuše nedobronamjerni ljudi.
"Pero!? Je li kod kuae Pero?", tišinu sjekao je rezak glas.
"Ja sam!", odgovorih eim do?oh do polubudne svjesnosti.
"UDBA! Otvaraj!", glas je prijetio.
"Polazi!, kaza eovjek iz mraka, eim otvorih vrata.
"Gdje?", zapitah iz staništa naivnih.
"Polazi!", naredi još oštriji glas.
Po?oh da navueem pantalone štipajuai se usput, želeai da je jedan od ružnih snova, kojih u poratno vrijeme imadoh na pretek.
"Gdje aeš?", podvrisnu glas.
"Da se obueem", promucah.
"Polazi! Ništa ti ne treba. Polazi! Polazi, u pižami!"
Galama razbudi dvogodišnju djevojeicu, ona podiže glavicu da bolje vidi to što nije mogla da razumije, galamu i lupu, tuku odrasle, eak i oca. Ubode zastrašujuaim krikom, zaplaka i osmomjeseena beba, sijevnu roditeljsko bilo, priskoeih da ih umirim toplinom krila, iznad njih se sudariše roditeljske glave...
Otrgoše me snažne mišice...
Kako psa lutalicu progone ispred seoske kuae, tako i mene izguraše niz stepenice. Ne bi mi jasno odakle mi, tek sam to na dvorištu shvatio, u rukama sam imao ruksakeia, onaj što sam ga redovno nosio na teren.
Više i ne znam da li je to bio jedan od ružnih snova, ili nešto u bunilu iza prvog sna, sjeaam se samo nekog automobila bez prozora, gomile kao i ja isprepadanih ljudi u njemu, vožnje, iskrcavanja, uvo?enja u tamnu eekaonicu, prozivanja, nada da prozovu, ne shvatanja smisla doga?aja, neljudskog odnosa, šapata...
Iz tog bunila ne pamtim likove, nisam ni gledao u njih, gnjurio sam u nejasnu buduanost i povezivao sa onim što su ljudi šaputali oko mene:
"Nisam kriv, ništa", govorio je plaean glas.
"Žao mi djece", bio je glas snažno muški, ali sa oborenim samopouzdanjem.
"Odavde se ne izlazi zdrave pameti", piskutao je najudaljeniji.
"Samo da me ne gurnu u Mraearu", ponovo se oglasio onaj najmuškiji glas.
Euvši posljednju rijee u glavi mi rodi se mnoštvo slika, strašila nekih, pakla sa uzavrelim katranom u koji me gurnuše pa ne daju izroniti... Od šapata razumijem jediono one koje su govorile o Mraeari:
"Dok sam ja bio ovdje, trojica su prošla kroz Mraearu..." nastavio je: "Prvi je toliko urlao, udarao po vratima, kukao, dozivao u pomoa, nije nam dao spavati, molio je da ga pozovu – da prizna. Izdržao je samo dva dana, 'priznao' je sve. Drugi je poludio sedmi dan", kaza i nastavi više oborivši glas: "Treai je izdržao desetak dana, a kad su ga uveli u našu sobu, nije prestajao da nas ubje?uje, kako su iznad njega stalno visila vješala, visila i dozivala njega. Onda ostaše samo vješala, ukotvila se, na momente i ja sam ih vi?ao iznad sebe, eak su prizivala i mene..." glas je govorio i zastrašivao.
Tonovi iz privo?enja i šapata u mraenoj eekaonici prosto me gruvaju u glavu, sa kojom ne umijem da upravljam na naein kako sam einio do veeeras. Pokušavao sam da povezujem misli, da budem do veeerašnji ja, da shvatim šta se doga?a – sa mnom. Ne uspijevam okupiti misli ni oko jednog svog pitanja. Kao da mi je sam doga?aj poturio tu?u pamet, pa ne znam da je koristim, kao kad se nestruenjak na?e prvi put pored nove mašine, ne zna je ni pokrnuti, niti zna eemu služi, ni zašto bi je pokretao. Stoji iznad i blene u neznanje.
Blenuo sam u nenadnju i željno oeekivao da se oglasi moje ime, da otpoene razgovor sa isljednikom, s bilo kim ko hoae da me sasluša, jer ae od prve rijeei shvatiti zabunu koja me dovela me?u razbojnike.
"Pero!" prozva milicioner, doeekah i to.
Dvojica me grubo ubaciše u kancelariju pred eovjeka koji te noai, vidjelo se na njemu, nije podnosio ni sebe.
"Govori!", dreknu kao prolaznik na uzlajalo pseto.
"O eemu?", promucah.
"Govori!", podvrisnu gotovo suludo.
"Ne znam, o eemu, zašto?, mucao sam.
"Ibeovac, Mraeara!", podviknu, ispruži ruku i usmjeri prst u nekom pravcu, te na taj naein završi moje islje?ivanje.
Preuzeše me ruke-klješta, povukoše kao crkotinu, vukoše, vukoše, vukoše... prevukoše i odbaciše na crkalje.
Šta se zbi sa mnom, oblutkom? Kud me prokurla hiroviti potok, eime udari i sudari, gurnu, gdje zaustavi i koliko zadrža, da li sam se kurlao svojom energijom ili su me pokretale veae kamenice, jesu li me ozlijedile ili nisu, odlomile dio ili sam neošteaen, koliko je trajalo kotrljanje niza stranu, ili je to bila samo vrtnja u mjestu vira potoeine? Sve se to zbilo, ili moglo zbiti, ili se meni ueinilo tako, jer od svega toga sigurno pamtim samo rijee osude: – Mraeara, i ruku koja je presudila i usmjerila.
Samo se u snu može vidjeti tako velika ruka, viša od eovjeka, kancelarije, kuae, grada, države, viša i od pravde. U trenu zatvori sve vidike. Ne dade ni mislima da prodru mimo nje, a one rijetke koje su i provirile sjekla je, kao kad se konju skraauje rep, skraauje za potrebe parada.
Vidim samo rueetinu.
Ovo je ružan san, jedan od onih koje želimo zaboraviti, eim prije izbrisati iz sjeaanja, ne misliti na zlo.
Ne mogu da smetnem san – rueetinu. Upinjem se, nare?ujem svijesti da je smetne.
Da bi eovjek zaboravio ružan san treba ga i dosanjati – i razbuditi.
Rueetina veaa i crnja od smrti iz vremena pokolja, obujmila me u snu, na spavanju, prijeti stezanjem, usmraivanjem, sve je bliže da ostvari nakanu, poeela i da me drobi – ispameaujem od siline straha.
Znam da to što se doga?a ne može biti realno, znam da je samo jedan strašni san, znam i da au se razbuditi, znam i da se to mora desiti uskoro, ali jasno vidim da se nisam poeeo razbu?ivati, a ne znam kako se po svojoj potrebi i volji može razbuditi, osloboditi snom izmišljene ?avolje rueetine.
Ne znam kako da se spasim smrti u snu.
Dugo je trajala borba svijesti da razbudi i rueetine da smoždi, dugo kao potezanje konopa dvojice jednako snažnih momaka.
Pretegnu smoždavanje, popusti svijest, predade se uz nekontrolisan krik.
Euh svoj glas iz daljine.
Razbudi me krik – ukloni se rueetina.
Budan sam u nevidu prostorije naknadno napravljene ispod stepenica uz koje se ne ide. Širina je dvostruko veaa od širine le?a, dužina velieine rasteglja, a visina; jedna strana do koljena a druga malo iznad glave. Vratašca bijahu na dužoj strani.
Mraeara!
Primicao sam ruku pred oei, ni oblinu joj nisam mogao naslutiti, ni vjerovatnu bjelinu zidova, ali sam dugim opipavanjima stvarao i stvorio jasnu sliku mog buduaeg doma – Mraeare. U neko vrijeme, kao da sam se razbu?ivao iz zdravog sna, osjeaao sam lažnu svježinu, zdravu pamet, pa bih uspijevao da se sredim i razmišljam sa granice zdravog uma. Shvatao sam šta mi se desilo.
Razmišljao sam o svemu; sažaljavao djecu bez oca, želio dragu ženu, rušio uzlaznu struenu putanju, gonetao šta su izmislili za optužbu, plašio se kakvog ženinog postupka napravljenog u želji da mi pomogne, kao što bi bio odlazak isljedniku, razmišljao, prisjeaao, pretpostavljao, žalio, prijetio, sanjario, vjerovao i gubio nadu... Šta li ae mi izmisliti, misli krenuše niza tu potoeinu. Podmetnuae pronevjeru, nešto još iz rata...? Dugo sam ponirao u ružnoae koje mogu podmetnuti zli ljudi u još zloautnija vremena. U prvi mah nisam mogao smisliti ništa tako strašno iz eega se, uz pomoa pravde, ne bih izvukao brzo. A onda ukaza se crna provalija sa Staljinovim brkovima u dnu. Ako me gurne u nju...? Ponadah se da ipak oko mene nije toliko zla. Provalijom se zabavi mozak, i ne može iz nje.
– Ovdje mi valja danovati – misao oduši glasom, koji me iznenadi.
– Pero! – pozvah se da još jednom potvrdim sebe u sebi.
– Molim! – euh i taj glas.
– Pero!
– Molim!?
Dvojica smo. Zakleo bih se da ima još jedan.
– Gdje si? – upitah.
– Gdje i ti – euh jasan odgovor.
– Gdje? – dopitah.
– U tebi! – mirno ae taj neko.
– U meni sam ja! – pobunih se.
– I ja! – mirno ae on.
– Gdje si, da te napipam!? – kazah i poeeh da grebem po zidovima, da ga tražim i prijetim: – Bježiš, neaeš daleko, uhvatiau te...
Jurnjavu prekinu metalni zvuk koji pobudi svaki damar u meni:
– Kantica za potrebe nužde!? – saopštih.
– Naravno, moraš imati i to – potvrdi dvojnik.
Odložih je u aošak pa poeeh sa napipavanjem svih površina, zidova i betonskog poda. Na?oh ruksak, moj terenski ruksak, koliko mu se iznenadih još i više obradovah.
"Ne vadi ovaj džemper iz ruksaka. Neka ti je uvijek pri ruci, jer ko zna kakvo te nevrijeme može zadesiti na terenu..."eujem suprugin glas.
U njemu je i par earapa i maramica, veliko bogatstvo za stanara Mraeare.
Nastavih sa napipavanjem, pa prona?oh i metalnu izoblieenu porciju i kašiku u njoj.
I ništa više.
Prostrijeh ruksak i džemper, sjedoh, opet ugledah rueetinu usmjerenu na mene. Ogromna je, zastrašujuaa, plovi iz daleka. Sporo se približava mijenjajuai oblieje, pokazivala je zube, nož, grob, vampira, prste... Primicanjem je pojaeavala prijetnje. Eudna rueetina, savija i opušta prste, skuplja i ispruža, prstima leti kao ptica krilima. Približavanjem postaje sve stravienija.
Let potraja dugo, strah je u meni sve snažniji, ne izdržah:
– Udri! Šta eekaš, udri?! – viknuh ustajuai na borbu.
– Koga da udarim? – javi se onaj kojeg ne mogoh uhvatiti.
– Gdje se kriješ? – osorih se na njega.
– U tebi! Zar ne prepoznaješ svoj glas? – opet ae taj smiren glas.
Odista, bi moj glas. Još jedan je u meni, i ja sam vea toga svjestan.
– Ko si ti? – poeeh pomirljivije.
– Ko i ti! – taj u meni je jednako miran, gotovo nezainteresovan.
– U jednome dvojica!? – narugah se.
– Ja sam mali a ti veliki mozak, pretpostavimo da smo to – opet bi bez imalo vatre.
– Ja sam Pero, a ko si ti? – ja bih i dalje da se raspravljamo.
– Mali Pero, Drugi Pero..., ali ne, ne, samo si ti Pero, a ja?, neka budem Mali, jednostavno Mali. Ne, ne, ti si Pero, a ja Perica. Može li tako?
– Može, može Perica – saglasih se.
– Govorio si "udri", kome si govorio? – tiho ae Perica.
– Rueetini-ptici – odgovorih.
– Kakvoj rueetini? – zaeudi se Perica.
– Kao da je ne vidiš?! – iznenadih se.
– Ne! – kategorieno ae Perica.
– Ne vidiš rueetinu? – opet se zaeudih.
– Ne! – i dalje ae on mirno.
– Ti nisi pri pameti, ne vidiš onu rueetinu? – istinski mu ne povjerovah.
– Ne, ne vidim! – kao i svaki pt, i ovoga puta je miran u glasu.
– Ja je vidim, ide na mene, vea dugo – kazah i nastavih povjerljivo: – Hoae da me smoždi, blizu je, primiee se, samo što nije na dohvatu.
– Nema nieega! – autoritativno ae Perica, pa poee da objašnjava: – To je haluscinacija od smrtonosnih batina kroz koje si prošao, od nevida u Mraeari u koju si uguran da izmoždiš kao što su izmoždili i svi prije tebe, od vonja, od ustajalog vazduha mjesecima neizmijenjenog, od svega neljudskog oko tebe...
– Perice, primiee mi se rueetina, otvara se, hvata za vrat, davi, davi, davi...
– Pero, Pero, Pero... – prvi put nemirnim glasom dozivao je Perica – Odazovi se, odazovi...
– Molim!? – javih se.
– Hvata li te za vrat? – upita.
– Hvata, davi...! – potvrdih.
– Prieinja ti se. Podigni ruke, opipaj vrat, uvjeri se da nije na vratu – zbrza Perica.
– Uvjerio sam se, uklonila se, ali eim spustim ruke kidiše ponovo – požalih se.
– Pero, do?i sebi, prieinjava ti se – duboko me ganu prijatan bratski glas, koji je uporno pokušavao da mi pomogne, govorio je: – Izlu?uje te mraeara, prijeti prieinom, ne daj se izluditi, ne vidi tu rueetinu.
– Ali, dragi Perica, ja je vidim – požalih se kako bi dijete majci.
– Ne vidi je! Postani jaei od mraeare! – uporan je Perica: – Nema je, nije ni bila, to je samo njena slika u zjenici. Oko je naviklo na mnoštvo slika u vremenskom djeliau, a u mraeari ne može naslikati ni jedne, na to nije naviklo, ne snalazi se ni ono, pa je izmislilo sliku. Oeito da je rueetina nastala od isljednikove ruke, oko ju je izopaeavalo za onoliko koliko si i ti vidio njegovu izopaeenost. Nedužna te osudio, o tome stvaraš ni sebi razumnu istinu, oko je samo prati, izopaeenoj duši prilago?ava tijelo...
– Opet vidim rueetinu, leti iz daleka, baš u ovom trenu objavila se.
– Leti, da, da, leti, eini ti se da leti. Sjeaaš li se priea iz eekaonice, govorile su o Mraeari? – objašnjavao je Perica.
– Sjeaam. Lupanje, krikovi, ludilo, vješala...
– Onaj jedan je stalno vidio vješala, ostali su stalno gledali neko drugo strašilo, a ti vidiš rueetinu. Kao što vidiš, u mraeari svaki eovjek ima svoja vješala, svoju rueetinu, svoje ispameaivanje. Zbog tog je i napravljena mraeara, da eovjek izgubi sopstvo, prestane bit svjesno biae, da mu se rasloji mozak, koji više ni najbolji melemi ne bi mogli spojiti u jedan.
– Perice! Koliko dugo sam u mraeari? – sjetih se da o tome nemam nikoju predstavu.
– Pogodi! – nasmija se.
– Ne znam, možda sat, pet, dan, dva... – zaista, svako to vrijeme, dok ga izgovaram, ueini mi se istinito.
– Ne znamo ni jedan – kaza Perica, i on kao da je iznena?en pitanjem, ipak nastavi: – Ali kad se dublje unesem u to, mislim da je moralo proai više od pet dana.
– Aj! Ovo mi je treaa kriza, treaa rueetina – kazah u strahu.
– I svaki put ostaje duže!? – opet se nasmija Perica.
– Svaki put – izleti iz mene.
– Još dva dana biae tvoj stalni pratilac, da te zaograe stravom, da te guši, guši...
– Kako joj se oduprijeti, kako ostati u zdravoj pameti? – zapomagah.
– Ne vidjeti je! Pero, ne vidjeti je...! – izgalami Perica.
– Kako...? – podvrisnuh.
– Upregnuti misli u nešto stvarno – gotovo molben glas iskuljavao je iz Perice: – Potakni i zjenicu da nastavi da stvara slike, neke, i um da stalno misli na nešto dobro vi?eno, poznato i veselo, na svjetlost. Smetni donesenu sliku isljednikove ruke, izbriši je iz zjenice. Mrtvac nosi jednu sliku na onaj svijet, onu što ju je vidio ispuštajuai dušu. Ti nisi mrtvac, ne dozvoli da ta slika bude klica iz koje aeš to postati, smetni je, smisli drugu sliku, neku.
– O eemu da mislim, koju sliku da naturim oku, o eemu da mislim? O djeci, buduaim siroeiaima, o supruzi...? – suzu oda podrhtavanje grla.
– Ne, baš o njima ne, samo o njima ne! – naruži Perica.
– O njima moram. Uz sve ove jade o njima moram da mislim, jer ih u svakom trenu vidim. Evo baš sad vidim suprigu, brižnu, plaee... – i opet izdaje me grlo.
– Ne, o njima ne! Žalopojka je sadruga davljenieke rueetine. Porodici odavde ne možeš pomoai, kao ni oni tebi u ovom nevidu. Preživjeae, s tobom ili bez tebe, ali ako im želiš oca i muža, dok si ovdje, zaboravi na njih, jer ae te uništiti misli o njima. Hoae, jer to i jest smisao nakane onih koji su te dovukli ovdje.
– O eemu da mislim, a moram da razmišljam? – gotovo da sam vea plakao, jedva izgovorih.
– O eemu možeš razmišljati dugo, zdravo, stvaralaeki zaneseno – kaza smireni Perica, napravi predah i nastavi: – O eemu možeš razmišljati dugo a da te misli ponesu kroz vremenski prostor, da ti je ugodno i u mraeari. Trebaš da se tako zamisliš da ti je vremena malo, a ne puno, jer izlu?uje vremenska dužina. I u mraeari, jak um, mora da osmisli život, novi neki. Zbog toga i postoji um a ne neum.
– O Starom mostu u mom Mostaru?! Možda bih mogao da razmišljam o njemu? – baš u tom trenu pred oeima bljesnu mi slika njegove ljepote, svjetlosti i skladnosti.
– Možda je to ta misao koja te može održavati u zdravoj pameti, braniti od napasti rueetine, vješala... – podrža me Perica.
– Dugo vea nisam bio u Mostaru, kanio sam ovih dana otiai, popiti kafu na "Eardaku", prošetati ispod Kujundžiluka, gledati Neretvu sa peaina...
– Eto, to je lijek, našli smo ga, tamo usmjerimo misli, govor, vidik... – zaklikta Perica i predloži: – Dogovorimo nešto?
– Zavisi šta?! – bio sam na pomolu osmijeha.
– Da ni o eem drugom ne pomislimo, ni o eemu osim o Starom mostu, sve dok smo u mraeari.
– Koliko dugo? – upitao sam bez jasne svjesnosti.
– Dva-tri mjeseca, toliko traje istražni zatvor, koliko ae trajati i izlu?ivanje koje ti je pripravila tvoja komunistieka partija, eiji si bio borac-prvoborac. Bez obzira šta se doga?a tebi, ne zaboravi, živimo u Evropi, doai ae do su?enja, do dokazivanja, biae prilika kad ae progovoriti istina, ti. – Perica je bio veoma uvjerljiv, i poeeo je da pomaže u upravljanju mojim mislima, kao da je i on to osjetio, nastavio je: – Ali ne zaboravi, i istina treba zdravu pamet, zdravu odbranu. Jasno je, tvoja partija izmislila je tešku optužbu, nekome stao si na žulj a sada njegova se pita, zloupotrebio je državni aparat da bi zadovoljio niske nagone, ali moraš da znaš da je to ogromna mašinerija koja je upregnuta da te odvuee u ponor, jer nikom, pa ni tebi, ne piše na eelu poštenje. Aparat ima svoju putanju, jednu i za krive i za nevino optužene. Iz toga razloga na sud treba doai zdrav, tužilac sve to zna, zbog toga ti je smislio mrak, da te raspameti, da osudiš sam sebe. Ne dozvoli da budeš saueesnik njegovom zlodjelu, održi svoje bilo, zbog sebe, ali i radi onih drugih koje zaskaee nepravda. Upamti, pred sudijama su neuvjerljivi svi oni koji mijenjaju iskaze, a nužno ih mijenjaju krivci i bolesnici. Ne budi bolesnik, žrtva Mraeare.
– Shvatio sam, hvala ti moj Perica. Zadajem rijee, kunem se poštenjem koje je Mraeari potrebno koliko i dnevna svjelost, ostaau u pameti. Misliau samo o Starom mostu, a govoriau samo s tobom.
– Ne, ni sa mnom, ni to nije zdravo. Bolesno je u jednom priznati dvojicu, a mi smo vea tu, jedan je suvišan a drugi naeet bolešau. Iskljuei me kao suvišnog, ne govori sam sa sobom, ti prieaš sa sobom, sa sobom, sa sobom, sa sobom...!!! Ozdravi, ozdravi, ozdravi...!!!
– Ozdraviau! – obeaah, ali i pripitah: Mogu li besjediti sa Starim mostom?
– To ti i preporueujem, druži se i razgovaraj s njim, kad ti je on toliko drag, eini to na naein kako to rade stvaralaeki zanesenjaci. Prisjeti se, ljubavni parovi su uvijek šaputali na osami...
– Ako ipak ne budem mogao bez tebe, Perice? – uplaših se na tren dodatne samoae bez njega.
– Onda, neka to bude što rje?e – odlazeai dobacio je Perica.
Ne znam koliko sam dana proveo u oplatnjavanju Starog mosta, klesanju kamena i podizanju zidova, kad me poremeti ona ista zastrašujuaa rueetina. Bi suluda od dragosti kad me prona?e. Hrvali smo se, nosili kao srednje-vjekovni vitezovi.
Popustio sam pred vanzemaljskom ?avoljom snagom stisnute pesnice. Izme?u otpora i predaje opet je bio nesvjesni krik. Opet moj glas bi taj koji me osvijesti. Dozvah Pericu:
– Oslabio si. Radi gimnastiku. Trei u mjestu – kaza i izgubi se.
Nisam mogao napraviti sklek, ni potreati. Poeeo sam vježbati, tek sam tad shvatio koliko je zagušljiv i ustajao vazduh, koliko zamara on sam, ali sam bio uporan, gledao u sudsku dvoranu, žudio za zdravljem, uporno vježbao, a kad sam dostigao deset sklekova u dahu, bio sam presretan i jak, osjetio sam i još jednom potvrdio mudrst, da je u zdravu tijelu i duh zdrav.
U još jednoj krizi posavjetovao je Perica:
– Ne liježi na beton, euvaj se prehlada.
I na to sam se uvježbao, spavam sa ruksakom pod koljenima i earapama pod rukama, eetvoronoške – konjušim.
Dugo vea drugujem sa Starim mostom, odgledao sam i ispratio sve doga?aje oko njega, i opet poeeh osjeaati unutrašnju prazninu i zadah rueetine, koja bi da je popuni. Um se poee hrvati sudnicom, i u njoj gubiti, i sam osjeaa potonuae i potrebu da se ishrvava. U svijest do?e novi naein bavljenja Starim mostom – crtati ga na zidu.
Polomih rueku kašike – njom au.
Poeeo sam sa dvije prave linije koje tvore tupi ugao, tako su poeinjali brojni slikari koje sam, kao prolaznik, gledao razasute po neretvljanskim peainama. I ne htijuai oponašao sam Mehu Sefiaa, tog nepopravljivog zaljubljenika u svjetlost Starog mosta, kako se jednom prilikom sam izrazio. Zamislih da sam ispod mosta, gledam ga i crtam. Opet se prisjetih Mehinih rijeei, po njima on ne preslikava pravi most, to se i ne može, vea on na platno bilježi neku svoju zamisao Starog mosta, mosta kakvog bi on, da nije ovog, sagradio u Mostaru na Neretvi.
Kašika je strugala kameni zid, liniju po liniju u mraku, iz slike nekog mog Starog mosta. Prsti lijeve ruke su, nakon ne znam kog vremena, stekli svoje eulo "vida", "progledali", razvivši do savršenstva osjet opipa. Nevid Mraeare usaglasio je opip lijeve i struganje desne ruke do te mjere, da sam stvarno gledao nastajalu sliku na nevidljivom zidu, onako kako je gleda i slikar na svom platnu.
U meni su bili konstruktorski a ne slikarski nagoni, to sam kasnije shvatio, jer sam crtao obris svakog kamena u mostu, kulama, eardaka, džamiji..., crtao sam svaki neretvanski val, peaine, svaki list loze i bršljana na potpuno obraslim zidovima lijevih kuaa uz most. Za toliko ureza u tvrdom betonskom zidu valjalo je utrošiti mnogo truda i vremena – trošio sam ih strasno.
Zbivali su se i neki drugi doga?aji kojima nisam pridavao znaeaj. Vodili su me na saslušavanja, dozivali da provjere uraeunljivost, nudili neke vrste pomoai, tukli i prijetili... Jednom me je posjetio i isljednik. Iz tog susreta je ostalo sjeaanje – ljuljnuo me je pištoljem u rebra. Nudili su mi i promjenu zatvorske sobe... Sve sam to shvatao kao nevažne dijelove dugaekog sna, koji ne želim da pamtim, i u kome neau da ueestvujem.
Zbog životne preokupacije da u zidu urežem svaki detalj Starog mosta, povremeno me hvatao strah od stražara, koji su mi ubacivali hranu i praznili kantu, da ne otkriju moje djelo. Prašinu sam meo earapom, pa svaki dan ubacivao u kantu, a izme?u stražara i crteža isprsivao sam sebe, plašeai se da nenadno ne upale bateriju, osvijetle crtež-zid. Plašio sam se i da me ne presele prije nego dovršim djelo, u koje se poeeh zaljubljivati kao u svoje eedo. Znao sam, vea se poeelo preprieavati po hodnicima, da sam oborio sve rekorde bitisanja u mraeari, neki su otvarali vrata, uperivali baterijske snopove u moje oei i tako zadovoljavali znatiželju, vidjeli rekordera mraeare – "normalna".
Sve je to pored mene prolazilo kao snovi koji se noau odsanjaju pa u danu zaborave, jedino je trajala jaka i nieim ne natrunjena ljubav, mene s jedne strane i mosta na zidu s druge strane. U toj ljubavi život je postao lijep i zanimljiv, draži od bilo kog, i onog van zatvorskih zidina. Svaki oblik života lijep je, ako se tako shvati.
U glavu sam ugurao želju i vjeru u pravdu, u nju sam nepokolebljivo vjerovao, kad pobijedi pravda, a pobijediae kad-tad, vratiau se u mraearu, srušiau zidove koji joj ne pripadaju, dovešau najboljeg fotografa, pa uz danju svjetlost naeiniti snimak – mene i Starog mosta na zidu. Na njoj ae svjetlucati svjetlost Starog mosta i moj osmijeh. Biae to znamenje pravde i istine koju au, putem fotografije, razaslati na sve strane.
Stražari su sve eešae navraaali, i sami ne vjerujuai u ono što se me?u njima vea preprieavalo kao nevi?eno eudo izdržljivosti. Posjete su me uznemiravale i nagonile misli da svrnu s ljubavi, da ne dovršim Stari most. Uspijevao sam da u svim tim prilikama smislim naeine kojim sam onemoguaio posjetioce da vide moje djelo, da ga ne oskrnave.
Nenadno, kad sam je vea bio potpuno potisnuo iz misli, opet banu rueetina u svoj svojoj grozoti. Primicala mi se u novom izdanju, pratili su je nerazgovjetni žamori, koji su uspijevali da se malo po malo naseljavaju i u moju glavu. Zbrka glasova u svijesti stvori sliku eitavog eovjeeanstva na okupu, jednoglasno je tražilo moj život, kao kaznu za neko strašno zlodjelo, davno sam ga ueinio a tek sad saznajem za njega. Zlodjelo sazrije i u mojoj pameti, ogromna je neka moja krivnja, zrela, zavrije?uje najtežu kaznu, i sam se saglasih sa osudom. To bi nikad do tad doživljeno osjeaanje, ono u trenu istisnu Stari most, pa poee upuštati sve razgovijetnije rijeei, koje poeeše stvarati sliku tog istog eovjeeanstva, ali sa opreenim zahtjevom; da me oslobode kao žrtvu jednog bolesnog isljednika. Slika je postajala sve bistrija.
Iz slike eovjeeanstva ostaše samo stražari. Prihvatiše me za ruke, izvedoše u neki nevidljivi od odbljesaka sazdani svijet.
Iseliše me da usele jednog isljednika, njega, idejnog vo?u i konstruktora Mraeare.
Trebalo mi je vremena da se prilagodim, da naueim hodati i gledati u tom, ni u snu ne doživljenom – svijetu zaslijepljujuae svjetlosti.
Prebaeen sam u golootoeki zatvor, u ruci sam nosio papir sa naslovom "Administrativna presuda".
Prolazile su godine.
Mislio sam da sam kao i ostali ljudi, nisam se obzirao na drukeija mišljenja, eak ni supruge ni vea povelike djece, ali kad ueestaše prigovori, pa o njima poeeh i dublje da razmišljam, sve eešae me naseljavaše prisjeaanja iz strašnih snova. Snagom uma bio sam ih zatamnio, oslobodio, i uz pomoa i oeigled kuane eeljadi, postajao kao i ostali ljudi, ali je nedostajala neka malenkost pa da to i potpuno budem.
Otkrio sam i nju.
Izbrisavši stare snove, moj Stari most ostao je bez oslonca, kao onaj eardak ni na nebu ni na zemlji, pa me ta slika godinama optereaivala kao nešto što sam izmislio, kao "prazno u šupljem".
Ni ja više nisam bio siguran, da li sam stvarno nacrtao jedan takav most, ili se u mojoj psihi, u tom vremenu, dogodio ozbiljniji poremeaaj.
Supruga je mislila da je najbolje da se podvrgnem psiho analizi.
Rezultat terapije bio je da je i ljekar ostao s nekim njegovim mostom bez oslonca, pa se uputismo zajedno u Sarajevo, u zgradu bivše kaznionice.
– Ovo je remek djelo. Slika je ljepša i od slika Mehe Sefiaa – na suprugino uvo šaptao je doktor.
Dugo sam stajao pored zida u hodniku stare zgrade, pored prvi put vi?enog crteža, koga sam danonoano crtao preko dva mjeseca.
Kad sam prvi put pogledao u dobijenu fotografiju, sebe i Starog mosta na zidu, osjetio sam snažan udar u glavi.
Bila je to grmljavina i izvaljivanje dugo zamagljenog oslonca, koji mi je nedostajao za evrst hod po zemlji.
I evo opet pojavila se rueetina, ogromna rušilaeka, omahuje granatama i ruši moj Stari most na zidu Mraeare. Ruši moj oslonac.

***
"Uklonite se, opet je poeelo granatiranje!" prekidoh i povikah na starca, koji je jednako sjedio naslonjen uz zid kuae i zagledan u plavet i u njoj siluetu bjeline Starog mosta.
Pet granata zaredom pogodili su i posljednju rukohvat mostarskih obala, a ona zadnja i oborila ga je. Petnaestometarski nagazni auprijski masiv lelujao je svodom, kao neuvjerljiv djeeiji papirni zmaj, a izvaljene kamenice zavijajuai rasprskavale su na sve strane. Jedna kao da je po velieini birana za igru kamena s ramena, lelujala je prema nama, uklonio sam joj se u zadnji tren. Mogao je da se ukloni i starac, imao je vremena da izbjegne smrt, ali on nije poželio da se pokrene.
Oboreni su starac i Stari most, sa tugom gledam na jednog pa na drugog.
Oboreni su starac i most ali nisu i srušeni, s tom vjerom i osmijehom na licu umirao je starac.

DANILO MARIC
Utipkao http://www.angelfire.com/la3/dm/pricenatemerataser - 21.1.2006. u 21:15 Komentari ( 0 )

SRP
S R P


Sredovjeena žena, zabrinuta, sjedi u ljekarskoj sobi duševne bolnice i eeka neurologa, koji je prije dva sata primio na lijeeenje njenog muža.
– Veoma težak slueaj – rekao joj je nakon uvida u nalaze o njegovoj bolesti.
Eekajuai na ponovni susret sa ljekarom, kršila je prste, pušila cigaretu za cigaretom i prebacivala nogu preko noge. Razmišljala je o onom što je rekao neurolog, oeekujuai sa zebnjom nastavak razgovora. Najbolje je da kaže sve, to ae pomoai i ljekaru i mužu, zakljueila je i uz poluglas nastavila da razmišlja:

Upoznala sam ga 1956. godine na prvoj godini studija u Beogradu. Bio mi je oduran: gruba lica, mutnih oeiju, kao da je vjeeito neispavan, ozbiljan i zabrinut. Nije mnogo govorio, niti je imao prijatelja.
U to vrijeme nije bilo uobieajeno da mladiai nose bradu. On ju je zapustio, doimala se ružno, pa su ga kolege zadirkivali. On je autao, nikad ne uzvraaajuai na njihove mladalaeke izazove. Mladiai su dogovarali da se i više poigraju s njim, da odigraju nasilno brijanje njegove brade, jer njih je dodatno izazvala njegova ravnodušnost. I uradili su tako.
Nakon žestokog otimanja, ozbiljno je napadao obijesne momke, pri tom je udarao eime je stigao. Iznena?eni žestinom otpora, branili su se i povlaeili. Nije se smirivao, derao se.
"Daj mi srp! Srp... Da koljem!"
Prevaljivao je eudne rijeei koje su iznena?ivale nerazumnošau. Taj ga je dogadaj još više odvojio od društva.
Bio je, za razliku od mene, odliean student, zbog toga sam mu se približila i povremeno molila da mi pomaže oko ueenja. Pri tom sam se pravila da mi je ugodno u njegovom društvu. Bila sam sebiena, tražila od njega da sve eešae pomaže. Rado je to einio. Radio mi je zadatke, vježbe i programe. Uvijek meni pa tek onda sebi.
Ipak, dogodiae se ono eega sam se pribojavala – zaljubio se u mene. U poeetku sam uspijevala da ga zavaravam praveai se da mu uzvraaam ljubav. Kasnije mi je bilo teže, nisam mogla da prikrivam da mi je njegovo prisustvo nepodnošljivo.
Odlueila sam da prekinem taj muean odnos. Za povod sam iskoristila njegovu bradu. Rekla sam: "Neau više da te vidim sa tom bradurinom! Ako ti je stalo do mene, obrij je. Inaee me?u nama je gotovo!"
Molio je da ne budem uporna, dugo je molio. Bila sam neumoljiva.
Sutradan sam se iznenadila tišinom u, inaee buenom, amfiteatru. Svi su bili na okupu. Muk! On je sjedio pognute glave na prvoj stolici do vrata. Studenti su pratili mene. Osjeaala sam da se nešto dogodilo, bila sam zbunjena. On je podigao glavu... Skamenila sam se. Ugledala sam posve drugog eovjeka.
I ne samo bez brade...!?
Mnoštvo izgrbanih ožiljaka nalazilo se na donjem dijelu vrata – od uha do uha. Zastrašujuai su. Vise komadiai zacjeljenog mesa. Znala sam da je nepristojno zagledati, ali i oei svih prisutnih letjele su tamo, gledali su otvorenih usta – eudili se. Skup ožiljaka tvorio je neobienu sliku cifre tri.
Oeekivao je moj pogled – iznena?enje. Oeito je mislio da je bio spreman na to. Nije uspio izdržati... Naglo mu je pozlilo – izgubio je svijest.
U trenu sam osjetila bu?enje nekog snažnog osjeaanja. Odveli smo ga u bolnicu i svakodnevno obilazili. Moje posjete bivale su sve duže. Jednog dana, suznih oeiju, povjerljivo i tiho poeeo je ispovijest:

***
"Jovo mi je pravo ime. Sada se prezivam Došlo. Pravo prezime ne znam", rekao je i kao da je lutao mislima, tek do malo nastavio je:
"Poeetkom 1941. godine imao sam eetiri godine. Ustaše su pokupile sve Srbe iz mog sela i poveli prema jami. Poveli su i mene", opet je zaautao, i nastavio posve tiho:.
"LJudi, žene i djeca zapomagali su. Noa je bila ispunjena strahom, jaucima, plaeom i lelekom. I sada mi krici te jezive noai odzvanjaju u ušima. Šta se dogodilo sa mnom, više se ne sjeaam. Znam da sam se ujutro probudio u zrelom žitu. Na njivi prepoznao sam Lucu – komšinicu. Žnjela je žito", opet je nakratko zastao:
"Radosan zbog prisustva poznatog lica, potreao sam zapomažuai":
– Teta Luce, teta Luce!
– Zar još Srba ima živih? – povikala je. – Ja sam ih noaas bacila u jamu devetoro. S tobom, na deset da zaokružim – reee i poteže srp. Dugo me klala tupim srpom ispuštajuai neljudske krikove", zaautao je.
"Nisam imao sreau da umrem" reee i zamaee u duboke zamisli.
"Ostavila me je bez svijesti u uvjerenju da sam mrtav. Kad sam došao svijesti bio sam u narueju Lucinog brata, nosio me, tepao mi. Odnio me u italijansku bolnicu gdje sam i lijeeen", nastavio je jedva eujno:
"Živio sam po domovima za siroead. Ne znam odakle sam i gdje je to moje nesretno selo, i da li je neko od mojih živ. Najsretniji bih bio kad bi znao ko sam. Stalno se o tome raspitujem. Zbog toga živim – to mi je smisao života".

Brzo se oporavio. Voljeli smo se. Završili smo fakultete, zaposlili se i vjeneali. Rodili smo dva sina, Borku i Boru. Imena je odabrao on, jer mu se einilo da mu je djed imao jedno od tih imena. Brzo je napredovao u struci, postao zapažen i cijenjen struenjak. Vrlo je nježan i plemenit muž i otac. Nepomuaena braena sreaa trajala je desetak godina.
Poeelo je prošle sedmice, nakon što je mali Boro došao iz obdaništa. Jovo je prišao da ga poljubi, kao što je svakodnevno einio. Ali Boro se otrgao i dotreao meni, govorio je:
– Ja neau da si ti moj tata! Ti nisi moj tata. Tebe ne volim! Djeca u obdaništu smiju mi se i govore da si grdan, da se plaše tvojih – ožiljaka.
Iznena?en postupkom i rijeeima djeteta, Jovo se okamenio, zateturao i – pao.
Otada je izgubljen. Dovodila sam ljekare, nisu pomogli. Ništa ne govori, osim nekoliko rijeei: srp, Luca, ustaše...
Sad vea i mene muei pitanje, dokle ae se okrvavljeni i tupi srp javljati kao mora od koje on ne može da pobjegne? Divan je eovjek. Plemenit. Pomozite doktore, potreban nam je, djeci i meni – zanesena mislima i osjeaanjima, poluglasno i s kraja svijesti, govorila je i molila žena oblivena znojem i suzama.

***
Neurolog je ranije ušao u sobu, sjeo i pustio da žena, koja ga nije primjetila, završi prieu, a zatim joj se obratio:
"Vaš muž je ozdravio. Sad ae doai. Desilo se jedno od euda. U ovoj bolnici, vea dvije godine, nalazi se pacijent, tek sada shvatam da je to Luca iz priee vašega supruga. Sasvim je izgubila razum. Iz njenog nerazumljivog brbljanja i vikanja, ponekad su se mogle razabrati rijeei:
– Devet u jami... Desetog zaklala... Srp...
Vodeai vašega muža u dvorištu naišli smo na tu ženu i euli njene rijeei, koje inaee više niko i ne sluša, ali on ih je shvatao i gutao. Najednom se veoma uzbudio. Doživio je šok ravan šoku doživljenom u onom kobnom susretu sa Lucom. Oeigledno je da ju je i prepoznao, ustremio se na nju sa stisnutim pesnicama. Vikao je:
– Zašto si me zaklala, zašto...? Zašto srpom...? Zašo!?"
Kaza doktor, obrisa znoj sa eela, pogleda zabrinuto lice ispred sebe, pa nastavi oborenim glasom:
"Zaustavio se iznad nje, opustio ruke, zaplakao, dugo ukoeenim pogledom promatrao je kako se ona muei, baca po zemlji i udara kamenom po glavi, eupa kosu i neartikulisano mlatara i urliee. Dugo ju je mirno posmatrao. Odjednom se trgnuo, kao iz sna, opet se smirio, obrisao znoj, prišao mi i tihim i moleaivim glasom tražio da mu pokažem dosje te žene. Odveo sam ga u administraciju. Prelistavao je po dosjeu sa primjetnom napetošau i nestrpljenjem, a zatim, s uzdahom olakšanja rekao:
– Hvala doktore! Upravo sam saznao ono o eemu sam maštao. Tu, u dosjeu, našao sam svoj identitet. Znate li, doktore, šta to znaei pronaai sebe? Pa to je smisao mog života!"

Jovo se ubrzo pojavio. Pošla mu je u susret. Ponovo je osjetila svu toplotu njegovog zagrljaja. Drhtao je, ali i bio je odluean.
"Draga suprugo, idemo u moje selo. Potreban mi je seoski vazduh. Potreban mi je odmor.
LJubila ga je i brisala mu tople, rijetke, ali krupne suze.

***
Našao je selo iz Lucinog dosjea. Našao je i djeda Boru, jedinog preživjelog u noai pomora. Djed je uspio da se izvuee iz jame u koju, igrom sudbine, nije upao dublje od dva metra, zadržavši se na golubijoj platformi, dvadesetak metara iznad ostalih u jamu baeenih seljana. Djed je bio na umoru, skršen bolešau, bezbrojnim besanim noaima i dugim išeekivanjema svog unuka Jovana.
"Kad su nas ustaše, one noai, vodili na jamu, u tmini i metežu, udarcem sam te onesvjestio, da se ne bi plaeem odao, i bacio te preko plota u žito. Velim, neka bar neko u selu ostane živ. Mueio sam se, nisam mogao umrijeti dok se ti ne vratiš. A znao sam da aeš se vratiti. Sad au blaženo zanavjek zaspati..." prieao je djed nekoliko dana pred smrt.
Jovan je kazivao seljanima istoriju svoga stradanja. Nije im odao Lucino ime.
Izdvojio je plemenitu suprugu, poljubio je i molio da Lucino ime ostane njihova i vjeeita tajna. Objasnio je:
"Teško mi je da zaboravim. Još je teže godinama živjeti s tim, nositi u sebi užasnu moru prošlosti", kazao je pa nakon predaha dodao:
"Treba oprostiti i zaboraviti", predahnuo je još jednom pa objasnio:.
"Zbog one lijepe i nedužne Lucine djece, naše djece, radi svih nedužnih. Svi oni imaju pravo na život bez mržnje. A i mi imamo pravo na sadašnjost i buduanost, bez prošlosti i ukletog znamenja u krv ogrezlog srpa."

Utipkao http://www.angelfire.com/la3/dm/pricenatemerataser - 21.1.2006. u 21:14 Komentari ( 0 )

Stranica (Page):   << Natrag (Back)   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321  322  323   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353   354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375   376   377   378   379   380   381   382   383   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393   394   395   396   Napred (Next) >>