Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Free Slanje SMS-a
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Chat
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Fotografija
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum   Chat   Shout box   Send free SMS   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Photos   Funny pictures


Arhiva (Archive)
Novi upisi (New entries)

9892 upisa na 396 stranica (stranica br. 316)
9892 entries in 396 pages (page No. 316)
MOJE ZELJE SVIMA
NEKA VAM DAN NIKADA NE POCNE TUGOM, VEC SRECOM I DUGOM!
Utipkao Andjeo - 6.2.2006. u 00:56 Komentari ( 0 )

Malo Razmisljanja
Odelo ne cini coveka, ALI KAD IMAS DVA ARMANIJA, DA!
Utipkao Andjeo - 6.2.2006. u 00:51 Komentari ( 0 )

MOLBA
Pa zar su i ovdje pocele svadje i vrijedjanja? Ljudi, najljepse vas molimo da ne unistavate trud vlasnika ove strane, tko se zeli svadjat i vrijedjat druge neka potrazi prikladnije mjesto za to, pliiiiiizzzzzz. Pa ne mozemo mi kao policajci sest sati na dan brisati prepucavanja i prostote, zbilja nemamo vremena za to! I zao nam je kad pristojni ljudi odlaze zbog pojedinaca kojima na ovoj strani nije mjesto.
Sve normalne tipkalice molimo da, ako mogu, ignoriraju provokatore i prostote dok mi ne nadjemo vremena obrisati ih, da nam se i ovaj link ne bi pretvorio u sama vrijedjanja. Pa mozete valjda svoje misljenje reci i na pristojan nacin, ako se ne slazete s necim sto je upisano recite, moze se to reci i bez vrijedjanja.
MOLIMO, PLIIIIIZ, NEMOJTE VRIJEDJAT JEDNI DRUGE!!!
Utipkao mrav - 6.2.2006. u 00:47 Komentari ( 6 )

SADA JE DOSTA
Zamolio bih vlasnike ovog lijepog sajta gdje je bilo prelijepih pijesmica da pokusaju da sklone osobe sto nemaju tri ciste pa se izjasnjavaju sa JAAAAAAAAAA i ostale koje pricaju ove vulgarnosti vrijedjaju doticne dame kao sto su anjica i naida one koliko sam vidio i procitao nikada nikoga nisu vrijedjale samo su se branile odstranite ove doticne osobe i vratite one lijepe pijesmice i stihove ove osobe kvare ugled ovog sajta
hvala unapred vas vijerni citatelj Enver
Utipkao Enver - 6.2.2006. u 00:22 Komentari ( 6 )

komentari?!
molim vas da ne bismo kvarili ovaj site i link....komentare na ponasanje ja&co...komentarisite ovde...hvala vam puno!!!!!
ovo radim da smanjim muke go&mrav i da ljudi koji zele da citaju poeziju i prozu ne budu u ovoj prici...vec samo mi prozvani i oni koji imaju neki komentar o ovome.
Utipkao anjica - 5.2.2006. u 21:01 Komentari ( 3 )

propalice
kisa pada u crnoj noci
kisa lije po mom licu
kosa mi je mokra
volim tebe propalicu
usta su mi modra
od hladnoce i od tame
volim tebe,tvoje mane
i vrline sto mi znace
srce boli dusa place
telo moli za jos jedan tren ljubavi tvoje
volim te najvise pile moje
Utipkao anjica - 5.2.2006. u 20:55 Komentari ( 3 )

----------
posljednju snagu skupljam
ulazem veliki trud,
ove stihove pisem
jer vise neam kud.
u ruci telefon drhti
u oku suza sja
zar nikad neces svatiti da te VOLIM JA.....
Utipkao naida__ - 4.2.2006. u 23:51 Komentari ( 2 )

PONOVO SAMA
Kratki uzdah jos jednom donosi kraj
U tisini,kradom ispustena
Suza klizi niz lice,
Odnosi ogorcenje.
Odnosi davno nakupljene strahove ...
Nestaje ponovo Sva obecanja,zar nikad ih nece ispuniti?
Zar sve sto sam vidjela bila je iluzija?
Njegove ruke ponovo me podsjecaju
Na davno ugusene snove
Njegov osmijeh na svijetlosti
Kojom me je ispunjavao...
Utopila sam nocas svoje djetinjstvo
U posudi sjecanja.
Stvorila svijet u kojem me nije mogao povrijediti.
Gotovo je.
Jos jednom sam izgubila voljeno,
Ponovo sam ostala zatocena
U kavezu zivota
Zacakljena u dvorcu usamljenosti
Volim ga,a ne shvaca moju zelju,
Zudim,a izgubila sam ga.............
Utipkao naida__ - 4.2.2006. u 23:49 Komentari ( 3 )

Sklerozna popevka
Saki poeetak vea je kraj
tri koraka naprej,eetiri nazaj
a kad odrasteš utvaraš si tad
kak navek buš ostal spametan i mlad.

Kad jednog dana, o božje bruke
postale jesu prekratke ti ruke
ak' hoeeš eitat, oei ti fale
i furt po kuai išaeš oeale.

Tak fino, polako, poene skleroza
najpredi v zubima paradentoza
pa onda uz muku i tešku vezu
od socijalnog (možda) dobiš protezu.

Na glavi polako kosa opada
al' zato ti rasteju brki i brada
na kraju nekaj zaštopa ti vuha
niš' nikog ne razmeš, tišina gluha.

Cijeli dan išeeš kud kaj deneš
jer taj eas pozabiš, eim se okreneš
ni noge te više ne nose kak predi
pomažeš si batinom, al'kaj ti to vredi.

V križima išijas, v kolenu artritis,
v erevima samo dobiš kolitis,
kaj se pak seksa tiee i tu smo slabi
u tih se leti TO opae ne radi.

Škodi ti slano, ne možeš jesti masno,
si te špotaju ak prdneš preglasno
i zato su zmislili te staraeke hiže
da starost mladima tlaka ne diže.
Al' sudbina ista i se made eeka
2 m zemlje, ko vjeena deka.

Utipkao Anail - 4.2.2006. u 21:04 Komentari ( 1 )

sav svijet
.........na postelji strasti za zivotom
lezim ko otvoreno bice nad ljubavi tvojom
ulazi mi u pore bica dim tvog duhana
podbada me kristal tvojih ociju
neka cudna suza sjajna

zamrsila sam ti kosu zemljom od koje potjecemo
vjetar ti je planine usne raspucao
ugljenom svijece sto gori mirno na tlu
saram te po tvojem nagom tijelu
sto mirisi po znoju zemlji i jesenskoj trulezi
milujem te, ti si ja ,ja sam ti

milujem ti lice ljubim te u kapke
zora svice a meni dosta nije
polegnes se na meni stisnes me uz sebe
mi sada mjesamo se..........


Utipkao asilem - 4.2.2006. u 20:30 Komentari ( 1 )

ZAKON NA SNAZI
Pronasao sam ovaj stih jednog naseg sugradjana koji je nazalost odavno napustio nas grad i otisnuo se u svijet inace pisca ovog stiha poznajem znam da je postao poznata licnost u svijetu umijetnosti ovaj stih je zalutao
izmedju moji nekih starih papira takav stih kao sto svi znate bio je strogo zabranjen i mogao je lako izgubiti glavu zbog njega ali on je bio hrabra osoba prkosio je samom vremenu da li dobrom ili losem kako za koga za njega uglavnom ne bas zbog toga je i pisao ovakve stihove koje morate priznati zaista je lijep ima svega ozbiljnosti i humora sto nam je danas u ovim vremenima svima potrebno hvala na paznji nadam se da cete uzivati pokusati cu doci do jos stihova

ZAKON NA SNAZI

Ma gdje li nam je samo ono uze
da Titi oko vrata njezno pruze
e ljudi sto bi to i dobro bilo
svatko ovdje to od srca pozelio

Svi hoce tu ideju nama sad dati
a poslje hoce od tog ruke prati
znate vi svi sta to sada znaci
vrijeme je da se narod uortaci

Kada je bio u nasem gradu gost
htijeli su minirati onaj most
ja mali na rubu ceste sto stoji
prkosi svima i njih se ne boji

Pa Jovanka izigrava da je dama
pa je cesto s Rankovicem sama
pa se boji Titi ona to i reci
da ne pokvari ne prica o sreci

Novi zakon kod komunista vaze
Tito grubim glasom nama kaze
Tito partija zivote nam kroje
svi se ti jebeni komunista boje

Nemoram vam reci sve u detalje
hajde idemo mi bez Tita dalje
kazu pa to su ozbiljne stvari
svi su ga i zvali mamlaz stari

Ma prica on eh te stare lopuze
Rankovic tad do jovanke dopuze
nezna Rankovic da je to greska
sama Jovanka je kao slon teska

Prica ona Rankovicu svoje zelje
sa druge strane Tito samo melje
ima on sada i kose vec rijedje
odpada sa rukom kroz nju prijedje

Hvatala se Jovanka noci i dana
pa nije ona htijela biti sama
ma u njoj debeloj samo vrije
skace po njoj Rankovic ko prije

Kaze ona Titi kome on zapovijeda
taj stari bas istroseni dijeda
ma znam da to bas i nije u redu
znam da bi ga objesili za gredu

Za ruke i noge onako da ga drze
i na tihoj vatri da ga svi prze
i neslusajte komuniste sta kazu
pa ljudi moji cim zinu oni lazu

Vidimo svi da je mamlaz on cijeli
kad mase rukom i letke nam dijeli
za njim kolona vojnika oni stizu
ko parcovi za svojim vodjom gmizu

Kada na bini pocne pricati stati
i svom narodu okolo pocne srati
e moj Tito da mi je znat gdje si
sto ne pricas koji su ti grijesi

A Jovanka samo svoj pogled krije
i zlokobno se narodu okolo smije
smije se Titi i njegovom dijelu
kaze da je lijep kad je u odijelu

29.10.1971
Rijeka
Croatia


























Utipkao Marinko - 4.2.2006. u 01:48 Komentari ( 0 )

Tebi..
Veceras ti saljem tisucu poljubaca
pregrst neostvarenih dodira
milion neiskazanih rijeci
Veceras ti saljem sve
sve ono sto si mi
obecavao a nikad ispunio!
Veceras jos patim
i zudim i ceznem i venem
za usnama koje su trebale biti
moje a nikad nisu postale
Veceras te kunem svim
ovom dusom koja
dane vise ne umije brojati
i srcem koje puca na pola
samo kad cuje tvoje ime
Cane
ne zaboravi me!!!

Utipkao Nida - 3.2.2006. u 23:54 Komentari ( 1 )

-----------------
Najdraza moja ANA znam da me mrzis ali procitaj ovo

Od onog trena kada sam upoznao tebe sve se je promijenilo. Dugo sam te sanjao, ali nisam znao da li stvarno postojis. Tada, jednog trenutka kojeg se još i sada sjecam jasno kao dan, sam upoznao tebe i citav moj svijet se je odjednom promijenio. Sve je dobilo svoj smisao. Dozivio sam svoje proljece osjecaja zahvaljujuci tebi jer ti si bila moj glasnik ljubavi i bila si ta koja je probudila moje pomalo uspavano srce. Postala si moj pojam apsolutne srece, sreca od koje ne postoji veca sreca. Osjecam kao da te znam citav život, kao da smo rasli zajedno... Volio bi da te mogu zaštititi od sveg zla na ovome svijetu, od svih loših stari i dogadjaja. Volio bi da mogu biti štit koji ce primiti umjesto tebe sve ono loše što se mora dogoditi. Pitam se svakog trena gdje si, da li si dobro, da nisi možda gladna? Strepim kad mislim da prelaziš ulicu, kad si na putu, na ispitu... Molim se za tebe... Molim se i da dobijem priliku da nešto uèinim za tebe. Trenutke koje sam proveo u tvojemu društvu su najljepši dijelovi mojega života. Tada sam osjetio kako je to kad život postane sretna bajka. U toj bajci ti si moja princeza, a ja tvoj najodaniji sluga. Dugo sam ljubomorno cuvao dvije najsladje rijeci za onu pravu i sve do tebe nikada ih nikome nisam poklonio, a tebi poželim svakoga dana stotinu ili tisucu puta reci: Volim te! Volim tvoj osmijeh, tvoj glas, tvoju predivnu kosu, tvoje oci, volim svaku tvoju grimasu, svaki tvoj pokret... Volim te zbog tvog duha, vedrine, zbog tvoje pameti, zbog svega onoga što vidim u tebi a rijeci to ne mogu izraziti. Moj si pokretac i moja inspiracija. Dovoljno je samo pomisliti na tebe i ono što mi je bilo mrsko postaje mi drago, ono što je bilo teško postaje lako... Zbog tebe zelim da se mijenjam. Zelim postati bolji, zelim pobijediti sve svoje mane i slabosti, zbog tebe zelim biti dobar covjek. Zelim biti netko s kime bi se ti ponosila... Daleko si od mene i jako mi nedostajes. Ništa te ne moze zamijeniti, ali radost pronalazim svuda oko sebe. Hodam putem kojim si ti išla, gledam ono što si ti gledala, osjecam ono što si ti osjecala. Tražim tvoje lice u moru drugih lica dnevne guzve i svaki tren se nadam da cu negdje ugledati. Kad zazvoni telefon, kad cujem korake, kad netko kuca na vrata... uvijek se ponadam da si to ti. Živim za jedan tren tvojeg osmjeha... Mnogi traze odgovor na pitanje na koje ja znam odgovor. Moj je smisao voljeti tebe.

Utipkao NARCIS_28 - 3.2.2006. u 20:52 Komentari ( 13 )

-------------------
Sto je noc i sto je san
to si meni zlato ti
i dok ti tama ljepotu prikriva
ja te ljubim kao nikada

Sto je meni suncan dan
prema tvojoj svjetlosti
jer ti si zena koja tugu srusit' zna
ja te ljubim, ti si boginja

Ljubavi u polutami sobe
ljubavi moja ruka tebe zove
Boze daj neka noc ova traje
tvoja ljubav mi nov zivot daje
zelim ostati zauvijek s tobom
moja ljubavi, ljubavi

I dok te ljubim prekrasnu
sjecanja mi naviru
jer predugo sam bio sasvim sam
ja ne zelim da se razdvajam
od tebe moja ljubavi
Utipkao NARCIS_28 - 3.2.2006. u 20:46 Komentari ( 3 )

---------------------
Opet misli neke trgaju mi san
na srce mi nocas tiha slutnja pala
da me volis reci bar jednom na dan
a ja cu reci, vjerujem ti mala
Nikad neces znati, koliko mi znaci
kad si pored mene, zajedno smo jaci
sve je vise tuznih bura i oluja
a sve manje ljudi i slavuja
Ima nesto vrijednije od zlata
to su tvoje ruke oko moga vrata
ima nesto sto u tami blista
to je nasa ljubav, iskrena i cista
iskrena i cista
Utipkao NARCIS_28 - 3.2.2006. u 20:45 Komentari ( 1 )

hvala vam
hvala vam svima
sa sajta ovog
za nekog starog za nekog novog
sto citate pesme moje
pesme tuge srece boli
pise ona sto ga voli...

hvala svima sa go-mrava
komentari su vam strava
a meni stvarno puno znace
od njih mi je srce jace...


hvala svima!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

anjica
Utipkao anjica - 3.2.2006. u 18:44 Komentari ( 6 )

molim vas...
jel ume neko da napise pesmu o ljubavi...tipa sve je ok ...volimo se bez prepreka...meni bas i ne ide ajde potrudite se bas me interesuje moze li to....ja se trenutno tako osecam...ali mi ne ide pisanje...na tu temu...ako mozete saljite pesme na moj mail...anjica2610@yahoo.comhvala vam svima ....anjica
Utipkao anjica - 3.2.2006. u 18:39 Komentari ( 0 )

...kad jednom shvatim....
Tmina polako preuzima.Rijeei naviru,ali brzo isparavaju.Guše se pod pritiskom ovog ustajalog zraka,ishlapljelog od eekanja.Imam toliko toga za reai,ali na kraju neizustim ni slovo.Ne ispustim ni glas.Nešto me koei i sprijeeava.Uspomene opet prevladaju,ali ubrzo nestanu ugušene prekidima i mojim trzajima od kojih mi srce poeinje jaee kucati.Na trenutak se prenem,ali zatim odmah ponovo prevlada noa kao jedina utjeha,tjerajuai svoje zvijezde da samo meni jaee sjaje...
Kiša je postala takav klišej.Pahulje se ne tope jer h više nema.Ali zato je vjetar tu...poigrava se ovim tmurnim lišaem.Kao da i on sudjeluje u toj mojoj igri-donoseai mi uspomene,a zatim ih iznenada rasplinjujuai...
Od svega ostaje dim...
Ne,nije gust i crn.Jedva je vidljiv.Ali dovoljno dobar za mene.Jer postala sam dovoljno malodušna da bih se eak i iza takvog dima pokušala sakriti..
Tvoje tupe rijeei...A opet tako oštre kad sjeku moje uzdahe i remete moj ritam disanja...Uzaludni osjeaaji...kome više išta znaee?
Ne poeinjem shvaaati,jer ne mogu shvatiti.Da mi je sve sad jasno sve više zvuei kao uvjeravanje.Uvijek to govorimo kad smo tužni.Jer mislimo da smo pametniji.Da tuga poueava.Istina je možda samo da smo povrije?eni,pregaženih osjeaaja i ponosa.Ako nas svaka greška jaea kako to da nakon svake ponovno ostajemo povrije?eni?Možda smo prenaivni da shvatimo.Cijelo vrijeme nastojimo pobiti tezu da su naša uvjerenja iznad realnih einjnica,a zapravo smo toliko mali i slabašni da si eak ni to ne možemo priznati...
No postalo je svejedno.I više ništa nije bitno...jer ti više nisi tu.I tu einjenicu više ništa ne može promijeniti....Koliko god ja to htjela...
Utipkao Honey - 3.2.2006. u 16:16 Komentari ( 0 )

"LJUBAV"
Bila si mi ljubav prva
U vremenu kad sam krao drva
Bila si mi prva dugo
Dok se meni šumar rugo
Bila si mi velika sreaa
Ali su mi drva ipak preea
U snu sam te eak i prosio
A na javi drva nosio
Na tebe sam odmah puko
Onog dana kad sam drva vuko
Jer te je drugi pogledao
I danas te volim jako
Samo danas drva krade svako
Pa za tebe vremena nemam
Jer drva za prodaju spremam
I nije nikakvo eudo što drva volim ludo
I što si ti u odnosu na drva
samo jedna mala mrva!!!
Utipkao ****M**** - 3.2.2006. u 14:35 Komentari ( 2 )

Krava-badava

Moj je život velika ulica,
crna i tamna bez tvog lica.
Ti si moje sjajno svjetlo,
i pokraj tebe mi je vrlo lijepo.
Ti dan pretvaraš u noa,
ajde sad se stvori pored mebne,
pa makar u crnu noa,
Makar da ti vidim lik u noai,
a ja tako želim tvoje zelene oei.
Zelene ko sjajna i mokra trava,
koju voli luda krava.
A ja sam isto velika krava,
koja tebe možda voli badava!
Utipkao Jasmina S. - 3.2.2006. u 13:30 Komentari ( 0 )

zbog ljubavi...
...sjedila sam nasuprot tebi,
ruku si mi evrsto držao...
...slušala sam...
...kako govoriš o tvojoj ljubavi i snu...
a voljela sam te potajno...
...pitao si me tko je moja ljubav,
...a ja sam šutjela,
jer to bio si ti...
...slušala sam te...
i gledala sjaj u tvojim oeima...
...kad govorio si o njoj.
Znala sam da nisam ona o kojoj sanjaš...
...i za koju živiš...
slušala sam i u duši plakala...
...ZBOG LJUBAVI!!!
Utipkao m.k. - 3.2.2006. u 12:13 Komentari ( 1 )

ja znam
odvoji telo od tela
jer voleti ne umes vise
nisam zelela i htela
da srce tako pise

na listu papira
pisem reci neke od boli
ne moze tako vise
tvoje srce ne zna da voli

nemoj mi davati nadu
i laznih reci sjaj
kad druge srce ti kradu
ja znam da je kraj


komentarisite molim vas moje pesmice
komentarisite molim vas moje pesmice
komentarisite molim vas moje pesmice

Utipkao anjica - 3.2.2006. u 11:15 Komentari ( 3 )

voli ga ti..
sada kad si ga uzela
i kada je samo tvoj
voli ga puno
kao ja njega
kao kad bi bio moj

voli ga puno
kao sto treba
kao i ja njega
tako do neba

voli ga ti
kad ja mogu
jer sad je on samo tvoj
molim se svako vece bogu
da je bar jedno vece on moj

pa da vidi sta je ljubav
i sta umem da mu dam
da ga slusam kad ga boli
voli ga ti,molim te voli..
Utipkao anjica - 3.2.2006. u 11:10 Komentari ( 5 )

http://www.geocities.com/SunsetStrip/Amphitheatre/
TEKSTOVI ZDRAVKOVIH PESAMA KOJE NAJVISE VOLIMO




Za Olgu iz Svajcarske, najomiljenija pesma na novom Zdravkovom albumu je "Na adresi ti pise", pa nam je poslala njen tekst. "Najljepsi pozdravi za Dan ljubavi (14.februar) Tebi i svim posjetiocima Tvoga sajta"-Olga

NA ADRESI TI PISE

muzika: Z. Colic
tekst: M.Tucakovic, M.Bajagic,
Lj.Jorgovanovic

Da li je dobro tu
Da l` je dobro na sjeveru
Da l` mirise na tugu
Da l` mirise na jugu.

Javi se,pojavi se,
ako kasnis najavi se
javi se svom drugu
ovdje dole na jugu.

Podji,prodji,pa kuci dodji.

Na adresi ti pise Sarajevo,Sarajevo
Jedno sjediste vise za Sarajevo,Sarajevo
S ove stanice autobusi
voze desno i lijevo
da li ijedan ide za Sarajevo.

Zemlja se okrece
kad mirise na proljece
kad ne cvjeta cvijece
tad ni zemlja nece.




Sarajevo





Od Elvisa, webmastera sajta o Dinu Merlinu, dobila sam, za sada, najkraci email: u "subject"- u je pisalo: omiljena pesma, a u prostoru za tekst reci pesme "Idem da odmorim".

IDEM DA ODMORIM

muzika: Zdravko Colic
tekst: Bora Corba

Zene uvijek nadju razloga za svadju
izuzetak nisi bas ni ti.
Uvijek mrzovoljna, nikad zadovoljna
prosto ne znam sta ti opet bi.

Sve trpim ja, trpim to godinama
Meni je zlo prevrsilo.

Ti si mimo svijeta, tebi svasta smeta,
svakoj corbi si mirodjija.
Ptica zloslutnica, ti si smrknutoga lica,
ceka te nedodjija.

Sve trpim ja, trpim to godinama
meni je zlo prevrsilo.

Pogledaj tamo su vrata
ovo je sedmi sprat,
pronadji advokata,
ja objavljujem rat.

Polako izadji iz stana,
kraj, pomiri se s tim,
nece me bit’ ovih dana,
idem da odmorim.




Cao! Ja sam Ljilja, veliki obozavalac Zdravka Colica i posto sam videla da na ovoj stranici nema dosta pesama od Zdravka koje su predivne, resila sam da vam ja napisem koju njegovu pesmu:

SAMO KAD MI KAZES LJUBAV

muzika: Zdravko Colic, Goran Bregovic
tekst: Marina, Goran, Ljilja

Sedam dana mi traje noc
samo kad mi kazes ljubav,
ljubavi najveca,
sedam godina proleca
samo kad mi kazes ljubav
a moja je nesreca,
jer znam da lazes k'o prostakusa,
ni crkva grijeha se ne naslusa
i ne opra rijeka koliko si grijeha
ucinila meni ti, prosta ti dusa.

Sedam dana mi traje noc
samo kad mi kazes ljubav,
ljubavi malena,
sedam godina proleca
samo kad mi kazes ljubav
svih ovih godina
i da se ne znamo od ranije,
i da te sveta voda umije,
meni je isto jer na tvome tijelu
ne postoji mjesto a da me varalo nije.

Budi mi sestra, sad sam u krizi
za drugo nocas nismo ni ti ni ja,
a sutra opet za srce ugrizi
budi mi sestra, kad zena mi ne treba.


VAGABUND

muzika: Kornelije Kovac
tekst: Kornelije Kovac

Govorila si da je kraj,
al' tebi vjerovao nisam,
tek kad su usne blijede
prisle ka mome licu
u casu tom sam znao sve.
Jurim po prerijama,
skitam po planinama,
trazim te po sjajnim zvijezdama,
skrivam se po sumama,
drugujem s lutalicam.
Kad imam, placam za sve,
kad nemam, zivim ko prije.
Sta je zivot i smrt,
sta je strah?
Postojis samo ti...
Sanjam po vozovoma,
spavam sa klosarim,
placem za uspomenam.
U nekim potkrovljima,
lazno se milujem sa
umornim tudim zenama.
Al' iznad svega si ti,
ti dajes nadu i moc
da trazim dalje i dalje
tvoj dom u kojem zivis ti.







Vedran, iz Prijedora, privremeno u USA, pise: "Sve "omiljene pjesme" su vec uglavnom napisane i pomenute. Naravno, uvijek fali po nesto, i za ovu moju prvu vecerasnju "posjetu" ovim stranicama pomenucu pjesme "Sonata" i posebno "E draga, draga" koja na moje iznenadjenje jos nije pronasla mjesto medju "omiljenima" )). Ovaj put zelim da vas sve podsjetim na tri velika hita ( i naravno "omiljene pesme")" :

TI SI BILA UVIJEK BILA

muzika i tekst: K. Kovac

Jesen je stigla, i kise liju,
surove noci,po meni biju.
Misao svaka ka tebi leti,
grijesio jesam, jesam, jesam
i to mi se sveti...jer,
poslije svega,oprostaj molim,
jos uvijek duso, mnogo te volim.
Umoran stizem, pred vrata tvoja,
da li jos tu si i dal' si moja.
Ljudi su srecni, zavidim njima,
vjerujem ipak,ipak,ipak jos nade ima...
jer,poslije svega, oprostaj molim,
jos uvijek duso, mnogo te volim.
Ti si bila uvek bila
Ptica sto se k meni svija,
Ti si bila ti si bila
Vino koje uvek prija.
Ti si bila uvek bila
Moje noci moje jutra,
Zar ce uspomena samo
Biti moje novo sutra?


PRODUZI DALJE

muzika: K. Kovac
tekst: Bora Corba

Sada si sasvim blizu kraj mene,
ja nisam vise tamo na sceni,
za tebe ja sam samo zvijezda,
i nista vise nema u meni.
Tebi je vazno moje ime,
da kazes drustvu s njim sam bila,
a ja sam obican kao i drugi,
i nisam onaj o kom si snila.

Produzi dalje produzi dalje,
idi od mene jer jos si djete,
U meni ima razocarenja,
malo gorcine i puno sjete.

Jer ja se isto smijem i placem,
i imam dobre i lose strane,
suvise pusim pomalo pijem,
imam vrline i imam mane.

Sada me ostavi malo samog,
okreni glavu na drugu stranu,
obuci kaput otvori vrata,
polako kreni ka svome stanu.


GLAVO LUDA

muzika: R. Boban
tekst: D. Trifunovic

Glavo luda, sve se mjenja,
sto ce nama izmirenja,
ako nije srce vruce,
sve je nemoguce.
I tko ne zeli da se mjenja,
vole ga iz sazaljenja,
pamti to za ubuduce,
jer sad je nemoguce.

Promjenila riba more,
rob,zvjerka gore,
kozu zmija, duga boje,
a ti samo tjeras svoje.

I zavede me u bespuce,
zivjeti je nemoguce,
nemoguce znaj.





Za Jelenu iz Beograda najomiljenija Zdravkova pesma je "E, draga draga" ciji nam je tekst poslala. Mislim da ce objavljivanjem teksta ove pesme, konacno, mnogi biti zadovoljni, jer sam zaista dobijala puno email-a sa zeljama da objavim ovaj tekst.


E DRAGA, DRAGA

muzika: S. Vujovic
tekst: Vujovic - Bregovic

Zimi odlaze ptice selice
al' se uvjek vracaju ,
a ja necu nikad na ta mjesta
sto na tebe sjecaju.

Na hladnoj postelji boze koferi,
pahulje u prozoru,
to su zadnje slike koje pamtim
i koje se ne brisu.

Mirise evo opet zima, snjegovi
i kod nas vec se peku mladi kesteni.
E draga, draga da je srece
bila bi samnom ali ti se nece.







Javio se Ivan iz Metkovica, i kako kaze, bio bi sretan ako bismo objavili tekst njegove omiljene pesme "Pjevam danju, pjevam nocu". Posto mislim da ce tekst ove pesme usreciti mnoge, a ne samo Ivana, evo, objavljujem ga!

PJEVAM DANJU, PJEVAM NOCU

muzika: K. Kovac
tekst: B. Radicevic

Pjevam danju, pjevam nocu
Pjevam sele sto god hocu
I sto hocu to i mogu
Samo jedno jos ne mogu

Da zapjevam glasovito
Glasovito, silovito
Da te dignem sa zemljice
Da te metnem med' zvjezdice

Kad si zvjezda sele moja
Da si medu zvijezdicama
Medu svojim sele moja
Medu svojim sestricama









Za Snezanu, koja je poreklom iz Makedonije, a koja trenutno zivi u Torontu najomiljenija Zdravkova pesma je "Tabakera"...

TABAKERA

muzika: G. Bregovic
Tekst: M. Tucakovic - g.Bregovic

A sada laku noc,
prazna je tabakera,
pomalo vara me
ova atmosfera.
U utorak na srijedu
sve cini se uredu,
sve cini se k’ o prije,
a nista nije.

A sada laku noc,
poljubac u letu,
dajes mi ga k’ o
zadnju cigaretu.

Sada spavaj tabakero,
i ni za cim ne zali,
jer na tebi su njeni inicijali.

Tu tabakeru zauvjek mi ostavi,
tu tabakeru, mali zalog ljubavi,
tu tvoju zlatnu tabakeru, Dano,
nek truje me lagano.






PAZNJA: Ako je vasa omiljena pesma neka druga, posaljite mi teks (pozeljno je napisati i ime autora teksta i muzike), rado cu ga objaviti na ovoj strani! Mozete me kontaktirati na sledecu E-mail adresu: fensi88@yahoo.com




--------------------------------------------------------------------------------




ODABERITE NOVU STRANICU SA TEKSTOVIMA!



--------------------------------------------------------------------------------



http://www.geocities.com/SunsetStrip/Amphitheatre/2006/pesme5.html
Utipkao Samir - 3.2.2006. u 00:04 Komentari ( 0 )

http://www.geocities.com/old_gen/KADAMEVRIJEME.htm

Željko Antunovia



K A D A M E



V R I J E M E



P O V E D E



Naklada

GENESIS, d.o.o, Rijeka

Rikarda Beneiaa 11

tel. 312-355



Za nakladnika

Jasmina Kezia



Rijeka, 2003



ISBN 953 - 6752 - 05 - 0





SADRŽAJ



je li došlo vrijeme

ljepota (II)

ako sreaa negdje zastane

popravljanje djetinjstva

život je more, vjetar i brod

ljepota je posijana gusto

noane dvojbe

životna utrka

na dnu liste želja

pjesma je kriva

noano cigansko ljeto

eisto i easno

vrijeme radi za sebe

nepravedno vrijeme

ako uzalud voliš

moramo li

vrata (I)

zamke

ljubav i zlato

ljepoti ili slobodi

izme?u ljepote i slobode

pred posljednjim listom

u sobi i sebi

oei varaju

sanjari

neau to više

pogled i pitanje u njemu

i blizu i daleko

dok imam tebe

kada ti laku noa poželim

pakleno bi pusto bez tebe bilo

odvezano je uže

ništa ti više ne mogu dati

zlatna kosa - crni inat

vrata (II)

uvijek sam si

noa od strijepnje

rat je bio

pred praskozorje

jedan odgovor na tri pitanja

pravi put

kada knjigu sreae proeitaš

smjena ili promjena

zemlji ili nebu

svega je mnogo manje

sa sva sunca i jatom mjeseca

i u snu se pitam

ne tražim ništa

osjeaanje puta

euda se doga?aju i na ovom svijetu

ti možda plaeeš

kada mi vrijeme povede






je li došlo vrijeme



Zašto me boli duša
Kada sve znam
I kada me sluša
U nekom drugom svijetu netko
Tko je kao i ja sam
Možda me boli to što je daleko





Da li to možda znaei
Da je došlo vrijeme
Da se duša uortaei
Sa dalekim svojim usamljenim drugom
Da za novi život baci sjeme
I napusti ovaj sa radošau i tugom






ljepota (II)




Cvjeta sama
I ne zanima je
Šta se oko nje doga?a
Na našim je tijelima
A ne pripada nama
Glavna je odlika cvijeaa
A nikakav miris
Nju ne poga?a
Svugdje je ima
Pa ipak je dama
I ne može se reai
Da jeste
Ili da nije sreaa




Ljepota cvijeta
Ljepota krajolika
I može se reai
Ljepota ovoga svijeta
Sva je u ljepoti žene
A žena ipak misli
Da ae zavodeai
Ljepotu svoju
Primorati da gradi
U drugim ljudima
Ovisnosti bolne
Pa neae nikada shvatiti
Da ljepota samo
Za sebe samu radi





Tek nevinost djeteta
Ljepotu nepristrasno važe
Ona nam izme?u ostalog kaže
Da je eista šteta
Na prisvajanje ljepote
Snagu i vrijeme trošiti



Jer kao što se dijete
Na ljepotu ne osvrae
Jasno je da se u ljepoti
Može uživati
A da se žene
krajolika
i cvijeta
O tome i ne pita







ako sreaa
negdje zastane


Ako sreaa negdje zastane,
Ako na?e drugi put,
Hoae li tuga pronaai mene?
Da li au morati napustiti dom
I poai onom ulicom glasnom,
U kojoj au biti od samoae otrgnut
I gdje ae mi pjesma
U vrevi da zgasne?



Nije mi važna sreaa
I nemam ništa protiv tuge
Ako sva buduaa proljeaa
Ostanem tu gdje jesam,
U ovom kutu što misli ga duge
Sa vjeenošau vežu
I gdje sam sâm
Od prvog jutra
I želio bih ostati do zadnjeg svanuaa.




Samo brodovi ratni u grupi plove,
Jer se plaše nemoai svoje,
Znajuai da ih njihova namjena
Prema dnu vuee.
Tek osamljene la?e daljine love
I za njih se zato
Krilata jedra kroje.
U njima spokojan mornar uže suee
I sniva snove uvijek nove




Ako sreaa negdje zastane,
Neau se žaliti
I što se mene tiee,
Neka tu zauvijek i ostane.
Sada, kada vidim
Da pjesma i u vrevi niee
Da i u tami raste
I sa mojom se sudbinom veže,
Spokojan mogu biti,
Jer znam da se sretan
U pjesmi i u Bogu
Na svakom mjestu biti može.






popravljanje

djetinjstva





Nedostaje mi to
Što nikako ne mogu
Zagledati se u prošlost svoju
Sa eežnjom
Ili sa sjetom.
Kao da sam pod naletom
Vjetra jednosmjernog
Pod silom nježnom,
Koja me uporno gura
U pravcu veaeg broja,
Ali koja zna i da mi podvikne
I da mi stavi do znanja,
Kada suprotno mislim,
Da nema zastoja.
Sve što mi dopušta
Jeste da se tek u hodu
Prisjeaam zbivanja iz vremena
Prošlog
I da naprijed stremim.




A toliko želim
Da sve sa sebe zbacim
I skoeim u vodu,
Da se zatim sjurim
Kroz sebe
I kroz vrijeme
Sve tamo do djetinjstva,
Eudesno prostog,
A sastavljenog od radosti gromoglasne
I patnje nijeme.




Želio bih tu ostati
Dovoljno dugo
I na miru i pažljivo razgledati
I one krupne stvari,
Ali i neznatne detalje,
Pa tek onda krenuti dalje
Kada mi duša bude puna
I kada u meni umru
Neke davne tuge
I neki se prastari
Ostvare snovi,
A djetinjstvo siroto moje
Konaeno poprimi i nešto
Od neke vedre boje.





život je more, vjetar i brod



Kada razmišljam o životu,
Prija mi da ga zamišljam
Kao more,
Kao plavetnu divotu
Kojom upravlja vjetar,
A kojom se valjaju vodene gore
I plovi brod,
Za more obiena stvar.




Kraae reeeno:
Život je more, vjetar i brod,
Ali je, dakako, i nebeski svod
I sve ono iznad i ispod njega
U paklenom ognju
i ispod snijega.




Razmišljati o životu
Mogu jedino tako:
Pomoau slika.
Taj naein je, besumnje, ugodniji,
A i dobra je prilika
Da se onaj dio njegov tužniji
Neeim prekrije,
A da se ipak ne sakrije istina.



Lakše mi je podnijeti
Tugu, tegobe i bezna?e,
Od kojih se i moj život sastoji,
Ako samoga sebe zamislim
U obliku la?e
Koja punim jedrima
Po burnom moru plovi.




Zbog toga neka ostane
Da je život more
vjetar
i brod
Pa makar mi dan osvane
U kojem ae mi biti
još gore,
U kojem au postati
još više star
I koji ae usporiti moj
vea spori hod.






ljepota je posijana gusto





Kao pjesnik želio bih

U svakoj svojoj pjesmi

Spomenuti ljepotu, ljubav i ženu,

Jer mi se dopada da mislim

Da su to tri

U životu najvažnije stvari,

Ali kao eovjek

Koji je patio mnogo

Pa može i ono nevidljivo

Da svari

Znam da ljubav iscuri

Kao voda na eesmi

I da je žena brat moj nesretni

Koji ponekad pomisli

Da je nešto posebno.





Pa ako realan budem

I skroman usto,

Mogu dohvatiti samo jedno

I možda jedino vrijedno:

Ljepotu,

Koja je oko nas posijana gusto,

A na pripada nikom

I ne propada bijedno.






noane dvojbe





Gledam te svake noai

U san kako padaš

Kao posjeeeno stablo

I pitam se kamo aeš poai

U svijet kojim ti vladaš

Ili u onaj kojem do tebe nije stalo





Ti i ne slutiš da se misli moje

U snove tvoje pletu

Kao muzika u pjesmu

Na žalost ne osjeaaš ih

Ni kada se roje

U rijeei

U pogledu

Ili najeešae u nesnu





Leai i odmah usnuti

Ja to ne poznajem

Za mene je to eudo

Leai pa misliti

U beskraj razmišljati

To da

Ali to je ludo





I nakon što sam cijele noai

U postelji svojoj bio samo gost

Poga?a me zakljueak neobiean

I drugi ae možda do njega doai

Da je razmišljanje ludost

A eudo je kao klada tresnuti

Iz dana u san






životna utrka





Kada bi u meni bilo

Tjelesnih i drugih moai

Koje bi me gurale

Ka nekom sportu,

Ne bih razmišljao,

Jer sam još prije mnogih noai

Odabrao za sebe

Disciplinu maratonsku.





To je i logieno,

Jer sam jedna od onih

Osoba eudnih

Kojih se i po pedeset tisuaa

Na?e na startu

A koje ne privlaee

Žestina i blic-borba.

Njima su mudrih

Eetrdeset i dva kilomatra

Kao brat bratu.





Mnogo sam puta treao

Svoju trku životnu,

Maratonsku,

Svaki korak u njoj,

Eini mi se,

Poznaje mi dušu,

A duša je moja eudna,

Htjela bi ispiti

Svu tugu gorku,

Nesportsku,

Da bi tijelu

U postelji bolesniekoj

Podarila snova eašu.






na dnu liste želja





Sada

Kada napokon znam

Koliko je malo ljubavi

U svijetu

Zadovoljan sam

Što sam ostao sam

I što sam saeuvao

Kao u djetetu

Nepomuaenu vjeru za sve

Što se vrijednim ne broji

Što hitro mine

I kao da ne postoji




Zadovoljan sam

Jer se zadovoljavam

Toliko malim snom o sreai

Da ga gotovo i nema

Sâmo postojanje sreae

Ne osporavam

Tu je ona negdje

Osjeaam miris njezinog parfema

Možda to sa mirisom eudno zvuei

Ali je istina

U mom iskustvu o sreai

Njezin je miris uspomena jedina





Ljubav i sreaa su

Doista rariteti

I najbolje je smjestiti ih

Na samo dno liste želja

Možda su one samo mamci na meti

Eija je zadaaa da nas privuku

Vežu i ostave bez prostog veselja

Bez radosti što kaplju

Iz svakodnevnih doga?anja

Pa i bez nade

Da nakon smrti dolaze

Nova ra?anja





Možda su one doista

Samo varka

Nešto što u stvari

I nema pokriaa

Obiene lopuže

Ubojice iz mraka

Na kojima je samo dobar glas

I sjajna odjeaa






pjesma je kriva





Vea dugo želim napisati pjesmu
ljubavnu
onu pravu
Od koje je u duši ugodno
Ali zbog koje se i plaee
Me?utim uvijek stvorim poeziju
prigodnu
za stravu
U kojoj se ljubav i nesreaa
Sasvim izjednaee




I pitam se gdje je greška
U meni
U pjesmi
Ili u ženi
Dvojba je doista teška



Ako kažem
Da krivnja ne može biti u meni
Niti u mom partneru ženi
Vjerojatno ne lažem
Ostaje dakle samo jedno rješenje
Pjesma je kriva
Jer je živa
I kao takva
Sama bira svoje puteve
I ne slijedi nieije želje






noano cigansko ljeto



Ponoa je prošla
i sada sve duži i tiši
bivaju sati.
Nastupa najljepše doba
noanog ciganskog ljeta.
Zbog njega me je u mladosti
eesto grdila mati,
moje bdijenje je rušilo
njezinu sliku svijeta.




Ona je znala toliko
da je noa stvorena
da se spava,
da se eovjek odmori
nakon što je danju
naporno radio.
Ali kako mogu da spavam
kada sam pola dana
proveo u krevetu,
nakon što mi se cijelu noa
Božijim mirom punila glava.



Ali i bez toga,
da nisam cijelog dana
oka sklopio,
dogodilo bi se isto.
Ako bih budan doeekao
dvanaestu uru,
ništa me ne bi moglo
otjerati u postelju.
Ukljueio bih radio,
sa pola uha slušao muziku
i eekao da neki stih
pokrene zrak i uzvitla buru.




Stihovi ipak nisu
ni uzrok niti razlog
mom noanom bdijenju.
Za sve je kriva ljepota noai,
nakon vijavice ponoanog praha,
i muzika, koja iz tišine vrije
i sluša se bez sluha i straha,
a iznad svega osjeaaj
da sasvim sâm sam,
a ipak
sav u nekom pripadanju.




eisto i easno




Živjeti eisto
I živjeti easno
Vjerojatno je teško
A možda i slasno




Nisam od onih mnogih
Koji olako sude
I o tome govore glasno
Da je u njihovom životu
Sve na svom mjestu
Da su sudbinom upuaeni
Me?u poštene ljude
Najkraae reeeno
Da žive eisto i easno





Ne stidim se zbog toga
Što još uvijek ne znam
Šta je život
I kako treba da izgleda
Pa šta onda
O svom da kažem mjestu
U njemu
Vjerujem da je ovdje sve
Kako Stvoritelj zapovijeda
Uostalom detalje o tome
Zna jedino on sam




Vjerujem da se život
U principu kreae
U pravom smjeru
I tempom pravim
Nešto mi u meni govori
Da je ono suštinsko u redu
Me?utim nisam siguran
Da smo iste sreae
Kada je rijee o tumaeenju
Vrijednosti u životnom slijedu




Živjeti eisto
I živjeti easno
Preeesto to eujem
Da bi mi bilo jasno





vrijeme radi

za sebe





Prolazi vrijeme

Što više to brže

Primieu se godine pozne

Kao kiše jesenje

Kao kiše padaju i nade

I još se samo drže

Duše vjeeito mlade

Ali vremenom zaražene i one





Pitanja je sve manje

A ni odgovori brojniji nisu

Eemu da služe i da ih ima više

Kada nas eeka skoro putovanje

Teee vrijeme i u svakom easu

Odnosi želje a donosi kiše

Kao da želi u nama potopiti

Sve misli o starosti i smrti





Sve je to u redu

Ni želje nisu dugog vijeka

Bolje da se utope nego da smetaju

Tijelu i duši na put kada krenu

Me?utim dani neae raeune da svedu

Nego trošnom tijelu traže lijeka

Nezaštiaenoj duši strahove daruju

A sve to sa ciljem

Da klanjamo se vremenu





nepravedno vrijeme





Za vrijeme se može reai

Da je dugo

Ili da ga ima malo

Da brza

Ili da sporo teee

Da ga ne možemo dovoljno naai

Da je krenulo pa stalo

Ili ae uskoro da isteee





Ja au dodati još jedno

Vrijeme je nepravedno





Kada nam u životu

Najljepše biva

Ono se na našu sreau

I ne osvrae

Neae da stane

Ili da se bar malo rastegne

Nego se sjuri kao lokomotiva

I brzo vraaa

U koloteeinu svakodnevnice

Gdje na ljepotu življenja

Dosada nalegne





Kada smo u mladom dobu

I žuri nam se odrasti

Vrijeme opet ne sura?uje

A kada se primaknemo grobu

Vrijeme kao da vjeruje

Da ae procvasti

Ako umjesto mjeseci

Godine objeduje





Pa zar to nije dovoljan dokaz

Da je vrijeme nepravedno

A možda i nije

Možda je samo relativno





ako uzalud voliš





Ako uzalud voliš
ne šuti
nego galami
Najgore je autati
i gutati
ljuti
zalogaj ljubavi
koji te mami
A koji ae ti u grlu stati
Ako ga ne pogura nešto u stvarnosti
Ili se ne ostvari makar u mašti





moramo li




Moramo li prihvatiti
Sve što nam zemlja nudi
I zahvalni joj biti
Za plodove njezine i naše muke
Moramo li ljubiti ruke
Svakoj zemaljskoj ludi
Koja sama sebe ovlasti
Da može da nam sudi



Moramo li ueiniti tako
Ili nam je tako lakše
Sve drugome prepustiti
Zemlji da nas mukom našom hrani
Nebu da nas od nas samih brani
I zaboraviti da ae se polako
Ono u nama evrsto urušiti
I ostati samo tkanje meko






vrata (I)





Vrata

Nižu se jedna za drugim

Kao neka mjera

Od podruma do posljednjeg kata

U danima slavnim i noaima dugim

Eesto se družimo sa njihovim okvirom

Prolazimo ga u oba smjera

A ne znamo da li sa ratom

Ili sa mirom





Jasno je da nisu sva ista

Niti su na jednakoj razini

Neka od njih otvaramo glavom

A za druga dovoljna je i noga

Poneka propuštaju samo srca eista

Pa je teško i stajati u njihovoj blizini

A neka su nalik vrtoglavom ponoru

Tamnijem od ?avoljeg roga





Otvoriti vrata i uai

Ne izgleda teško

I nije onom koji se ne plaši

Da ae iza vrata naai

Svakodnevne stvari i tek poneko

Oblieje što neznato strši

Ali ako želi

Naai nešto novo

Svaka nova vrata

Ili u raj ili u pakao

Vode pravo





zamke





Možemo li izbjeai zamke,

Kojih je, pretpostavljam, bezbroj,

A ne znamo gdje su?

Kako im prepoznati znake:

Da li po namjeri dobroj

Ili po zlu glasu?





Ima li neke logike u zakljueku

Da su najbrojnije u onom

Što nam najviše prija:

U dobrom rueku,

U strastvenoj vezi sa ženom,

U navici da se puši i opija?





Da je ljepota jedna od zamki,

Više je nego oeigledno.

I seks tako?e, sam ili sa ljepotom.

Zamka je svakako i uspjeh svaki,

Posebno onaj koji stiže lagodno

I koji se ne plaaa cijelim životom.





Možda je pametnije prestati

Raskopavati sva ona mjesta

U koja nam život zamke skriva

Nego li nastaviti dalje.

Jer eini se da su ona toliko eesta

Da površina njihova sve u nama

I oko nas prekriva.





A postavlja se i pitanje:

Kamo bi nas odveo taj put

Koji bi izbjegao sve životne zamke.

U neki novi svijet,

Eist i bez smicalica?

Ili bi se pridržavao životne logike

Pa i sam postao jedna od stupica?





ljubav i zlato




Ako sam nekad rekao
Da ljubavi u svijetu
Ima tek toliko
Da je najpametnije
I ne misliti na nju
To nikako ne znaei
Da imam nakanu
Poslušati samog sebe
I kao kopae zlata
Obustaviti traganje
Zavuai se u svoju kolibu
Na glavu navuai aebe
I to samo zato
Što zlata nema za bacanje




Ljubav je kao i zlato
Vrijedna je i malo je ima
A mnogo je onih
Koji je žele i traže
A meni se eini
Da joj je sliena i sudbina
Oni koji ljubav i zlato
U veaim kolieinama važe
Obieno ne žele ništa drugo
Nego da ih skriju
U najmraenije dubine tvari i duše
Dok siromasi zlata i ljubavi gladni
Boluju od želje da ih na?u
I do posljednje mrve potroše




ljepoti ili slobodi





Ljepota spava

Ona je eežnja trenutka

Jer se umnožava

I ne kreae se stazom vjeenosti

Ljepota je eudesna zagonetka

Ali je i najveaa varka

Ona je barka

saeinjena od strasti i propasti





Sloboda je tajna

Što nas na kraju puta eeka

Ona je eežnja trajna

I putem vjeenosti nas vodi

A nije nikakva zagonetka

U njoj je sve do kraja jasno

Ona i sama govori dovoljno glasno

Da ae svega zemaljskog

Da nas oslobodi





Ljepoti ili slobodi

Ma šta pitali sebe

Ili druge

Ili drugi pitali nas

Sve se na to svodi

Da li smo spremni

Ljepoti dodati tuge

Koje rastu zbog ponavljanja

Ili smo pripravni odreai se

Onog od danas

U korist slobode

Moguanosti mijenjanja





izme?u ljepote i slobode





Samo me dvije eežnje

Na okupu drže

Ali na žalost

Na protivnim stranama stoje

I obje mi jednake nagrade broje

Jedna slobodu druga ljepotu

Pa me na istom plamenu prže





Jasno je da se moram

Jedne odreai

A teško je

Da li nemoguae

Jednu polovinu sebe odabrati

I zatim uz nju cio stati

Podijeliti se

A ostati jedno biae

Polovinu odbaciti

A cjelinu steai





Ljepota traži

Da joj uz bok stanem

Da joj oblike upijam

I dušom i tijelom

I da se dalje

Ni korak ne maknem

Želio bih to iznad svega

Ali u hodu

Da ljepota prati mene

I da budem dijelom

Onog puta zamršenog

Što sluti slobodu





pred posljednjim listom




Posljednji u svesci list
Mami prazninom
I obeaava
Novu pjesmu da ae dati
Njegov je obraz još eist
Eelo mu odiše snom
A u oka dva
Sav svijet može stati




Zadnji je i treba pažljivo
Odabrati temu
I rijeei
Koje ae mnogo da kažu
A zatim brižljivo
Tako sklopiti pjesmu
Da lijeei
A stihovi njezini da ne lažu



Pred bjelinom zadnjeg
Lista u pjesmarici
Sasvim eist
Eekam da duh me nadahne
I znam da do sudnjeg
Dana neau svojoj svesci
Prevrnuti posljednji list
Dok ne nabavim nove
Listove prazne




u sobi i sebi





Što sam bliže poznoj dobi

Sve manje želim da se kreaem

A što duže boravim u sobi

Svijet moj svakog easa

Prostraniji biva

Eesto mi se eini da polijeaem

Kada oko sebe prestanem da gledam

I kao da me glas neki prijatan

Poziva

Da bez straha po?em

I da mu se predam





Što god da uradim

Isto mi se piše

Pa najradije uradio ne bih ništa

Želio bih samo

Da me nema više

Ili bar da zaspem i da zaboravim

Da me?u biaima najmanje je sretnih

I ma koliko trudio se

Da ostanem u sobi

Jesnostavno moram neeim da se bavim

Pa se sve rje?e

Nalazim u sebi





oei varaju





U oeima se kažu

Duša

Kao nebo u jezeru

Ogleda

Možda zbog toga mnogi

Tamne naoeare nose

Žele da sakriju

Od zlih i drugih

Pogleda

Svoje osjeaaje bose





Oei možda i jesu

Zrcala

Ili prozori

Duše

Možda ta veza jednosmjerna

I štima

Od središta

Prema vanjskom pojasu

Ali se sve pretpostavke

Obavezno ruše

Ako kazuju da duša

Kroz oei nešto prima





Oei varaju

Teško je vjerovati

Da je baš tako

Ali se može izjaviti

I optužba teža

A ona kaže da oni

Koji gledaju i vjeruju

Da u vidnom im polju

Ništa nije naopako

Nikada neae saznati

U eemu se nalazi

Blagoslovena ravnoteža





Otvoriti oei

I gledati

Ne samo da je lako

Nego je i zahtjev

Svakog trenutka

Osim onih kada se po?e

Spavati

A upravo izuzeci ovi

Govore

Kako vidjeti možemo

I bez jednog

Ali i bez oba oka





sanjari





Uvijek pustim ulicama idu,

A nikada sami nisu.

Za sve što jesu duguju zidu

Koji ih od ostalog svijeta dijeli,

A kroz koji mogu da pronesu

Dio po dio sebe i da ostanu cijeli.





Sanjari uvijek nekuda hode

I doista svuda brzo stižu,

Ali ih njihove noge ne vode

Dalje od potrebe za mirom.

Želje sanjara po zemlji gmižu,

A njihova ostvarenja kruže svemirom.





Sanjari su oblik neki,

Prazan, bez onog što ljude tjera

Da se suoee, bliski ili daleki,

Sa neeim u sebi što ih vodi

Putem kojim se proai mora

I kojim narasta san o slobodi.





Buduai da su sasvim prazni

Ili im se tako samo eini,

Sanjari osjeaaju da su dužni

Izjednaeiti se sa okolinom

Pa, da bi ostali na putu ka istini,

Naseljavaju prazninu snom.






neau to više





Žao mi je zbog tebe
Ali i zbog radosti
Koja ae meni izmaai
Ipak moram ti reai
Da dobro poznajem sebe
A znam i kuda me put moj vodi
Silna je tvoja ljepota
I moram priznati
Da bih uživao u tome
Da mi rodi
Potomka nekog
Ili mi bar koji dan
Pozlati




Neau da kažem
Da ne bih mogao
Za trenutak stati
I predati se strasti
Ali neau ni da lažem
Isuviše dobro poznajem
Slabosti svoje
I znam
Skrenem li sa svog puta
Izgubiau se u tami
Putenosti tvoje
I opet au biti duša ukleta
Što za ljepotom luta




Neau to više
Užitaka ima
I izvan labirinta ženskog tijela
Pa ako nekad budeš htjela
Saznati kako diše
I kako izgleda ljepota
Ona druga
Nezemaljska
Po?i putem
Kojim se i ja kreaem
Ali zapamti
Da to nije staza
Tipieno ženska
Posuta je odricanjima
A ne cvijeaem




pogled

i pitanje

u njemu





Razgovarali smo malo

I rekli što se ne pamti

Pa tek sada znam da do priee

Ni tebi nije stalo

I da si ti kao ja

Ili sam ja kao ti

Da smo isti

Da nismo svrstani me?u goniee

Nego smo na središnje

Položaje raspore?eni

Da se branimo

Napadajuai iznutra





Gledao sam te dugo

I opet sa ueinkom malim

Jer od cijelog tvog lika pamtim

Tek pogled jedan jedini

Zaeu?eno-tužni

Kao da me pita šta se može drugo

Ponuditi onom tko je kao i ti

I ima tek zadaau

Da samoga sebe jede

Nego da to i nadalje nasamo eini

Da ne bi pojeo

I sebe i poglede





Taj pogled i pitanje u njemu

Godinama gledam i sanjam budan

Da zajedno plovimo

A la?a nam je jedno tijelo u svemu

I premda se u nama

Ništa promijenilo nije

Nas dvoje se pratimo

Na naein prilieno eudan

I dalje se gledamo dugo

A prieamo malo

I rezultat je takav

Da nitko se ne smije

Dok mi jedemo sebe

A vrijeme eini ostalo





i blizu i daleko





I meni je samom sve to eudno

Jer znam da putevi nam nisu isti

A o tebi mislim neprekidno

Toliko si eesto sa mnom da se bojim

Misli ae se moje u vjetar pretvoriti

I ueiniti još brže da plovim





I što duže boraviš u meni

I što mi neophodnija bivaš

Brodovi naši sve su više udaljeni

I dok s tobom u sebi razgovore vodim

I dok me ti u meni radosno cjelivaš

Tek ponešto iz te zbrke u vezu dovodim





Jasno mi je da se eudo zbiva

U kojem smo i blizu i daleko

I u kojem zbilja i gubi i dobiva

Sa snovima ne znam kako stoji

Ostavljam da ih zbraja drugi netko

I da u njima tko želi postoji





Neau imati ništa protiv toga

Da tako ostane do samog kraja

Ali ja želim stati pred stvoritelja svoga

Pa se pitam šta ae se sa nama zbiti

Kada se na?emo pred vratima raja

Tko ae uai unutra - ja ili ti







dok imam tebe





Dok imam tebe
U miru sam sa sobom
I sa svijetom
I sve svoje potrebe
Prožimam tobom
Tvojom ljepotom
I sjetom




Kada se užasi života
Samo najave
Ili jatomice krenu
Duša mi tek zatreperi
Jer zna da tu negdje
Izme?u sna i jave
Tebe može pronaai u trenu
A moja je duša u tebi
Kao vjernik u vjeri





Dobro mi je tako
Ne žudim za slavom
Za drugim društvom
Pa ni za životom
I sve teee bezbolno i lako
A jedna misao
Zatrpava sve ponore
Da sam ja otok
A ti da si more





Ja jesam otok
Ili tek neka
Osamljena stijena
A ti si voda
Moje srce i krvotok
I ne treba nam povoda
Da budemo
I ostanemo skupa
Dok nagrižena hrid
Ne bude razbijena





kada ti

laku noa

poželim




Kada ti jednom laku noa poželim
Biae to isto kao i zbogom
Jer ti aeš ostati
A ja au da selim
Nadam se iz tame u svjetlo
Rastanak nam neae veseo biti
Ali ni sa tugom
A biae i tuge u njemu
I straha
I još ponešto




Kada ti prvi i posljednji put
Laku noa poželim
Možda aeš tek tada
Da me se sjetiš
I da osjetiš
Da si jedina kojoj se veselim
I sada
Kada nas vrijeme opominjuai zove
Mene da granicu prije?em
Tebe da se vratiš
Tamo odakle sam te
U svoje uzeo snove




Kada ti jednog dana
U sebi tiho šapnem
Laka ti noa i ostaj mi s Bogom
Možda ae se desiti
Da te neznano taknem
U ono mjesto
Odakle suze bez razloga liju
A ja au
I kada zakoraeim prijeko jednom nogom
Moliti
Da nas oboje
Slienom sudbinom
Ili istom tamom prekriju




pakleno bi pusto

bez tebe bilo





O tebi ne znam ni gdje si

I ne pitam

Dovoljno mi je da ti prieam

Od jutra do sutra

I da od tebe

Ono što želim slušam

U meni su svi tvoji osmijesi

Uz njih su i svi moji grijesi

A duboko unutra

Nieega nema što se krije

Pa me i ne boli

Kada se neugledno tijelo

Zlurado smije

I preeesto nalazi

Zasjedu u svemu





Ne osu?ujem ga

I ne mrzim

Zbog toga

Jer eak i ono voli

Kada se kreaeš po njemu

Kao da je stan tvoj vlastiti

Uz tebe možda i ono osjeti

Da nije beznadežno daleko

Od Boga

Nije mi poznato gdje si

Ali znam jedno

Da bi u meni bez tebe

Pakleno pusto bilo

A znam i to

Odu li negdje tvoji osmijesi

Bez njih ae moji grijesi

Slobodni biti da uveaavaju sebe

I da vrate drago za milo

I meni i mome tijelu





Našavši nas gdje u samoai

Mjerimo se i razmišljamo o djelu

Koje ae onog drugog da onemoguai

Oni ae kao psi u grupi

Nasrnuti na onog tko ih se plaši

A plašimo se svi

I svatko ae da trpi

Zbog sukoba i onog što nas eeka

Jer pomakneš li opeku

Sve ae da se sruši

I ostaju samo putovanja daleka







odvezano je uže





Odvezano je uže

I dignuto jedro

Zbogom moj druže

Bivši

I bivša moja ženo

Nadam se da je vedro

I eestito nebo me?u nama

I da neae trebati zlato žeženo

Da me se sjetiš

I da me izbrišeš

U svojim uspomenama





Kreae moja la?a

A ne znam da li je eekaju

Stare bure

Ili se ra?a

Neko more bez iskušenja

Ti misliš da samo lutaju

Moje misli i osjeaanja zbrkana

Da nema u smrti novog ra?anja

I da živimo od danas

Do sutrašnjeg dana





Zbogom druže bivši

I bivša moja ženo

Sve sam ueinio

Isplovivši

Iz luke zaklonjene

Na more otvoreno

Pa ako sam ja u pravu

Možda aeš opet sresti mene

A ako nisam

Ne mari

Sve ae pripasti zaboravu





ništa ti više

ne mogu dati





Ostani tamo

Gdje sada jesi

I sprijeei dušu

Da ponovno pati

Do?eš li

Znaj zlo ae da se desi

Jer ti oeekuješ

Istog da aeš me naai

A ja ti više

Ništa ne mogu dati

A ni ti mene ne možeš

Kao nekada

U srce taai





Za povratak je sada
Isuviše kasno
Jer više nisam tamo
Gdje sam s tobom bio
Iza mene je ostalo
Sve ono strasno
Što sam zbog tebe
Od svoje ukrao snage
Ostalo je i sve ono
Što sam zbog tebe volio
A ostale su i sve
Uspomene drage




Ostani tamo gdje jesi

I zaboravi

Šta ti se uz mene zbilo

I svojim putem hodi

Jer druga ljubav u meni

Sada boravi

I drugi je cilj

Koji me dalje vodi





Ali ako ti to ipak
Nešto znaei
Znaj da tvoj mi lik
Još uvijek ljepotom zraei
Ljepota mi na žalost
Više dovoljna nije
I sada kada znam
Njezino skriveno djejstvo
Neau dozvoliti
Da ponovno u meni svije
Granitno gnijezdo
Od slasti otrova i tuge
Radije au ostati sam
I postati sredstvo
Kojim vrijeme ispunjava
Svoje ponore duge




Ni vrijeme mi sada

Ništa ne može

Jer kazna se moja

Još samo danima broji

I svake se minute

U meni uvjerenja množe

Da ae tamnica ova

Što Zemlja se zove

Uskoro prošlost biti

I da ae nadalje

Svi najdraži moji

Sa mnom da plove





zlatna kosa - crni inat




Znam da einim dvije gluposti
Jedna je što tebi govorim
A druga je što govorim o tvojoj kosi
O zlatnom slapu moje radosti




Znam da ne smatraš dovoljnim

Ništa od onog eime te hvalim

Pa bi mogla pomisliti

Da ti moja pohvala prkosi

I da želim da ti podvalim





Zar mi nije dovoljno vea i to

Što sam iskrenost skupo platio

I to baš u tvojoj kosi

Eim si saznala da mi se svi?a

Takva kakva jeste u stvari - plava

Proradili su tvoji pakleni ponosi

I vea odmah sutradan neka je ri?a

Na našem jastuku osvanula glava





Mogao sam da plaeem
Da urlam i da te ubijem
Od žalosti za svojim zlatnim slapom
Ali me je logika sa gvozdenim štapom
Uvjerila da ni maeem
A niti bilo eime drugim
Što upotrijebiti umijem
Neau postiai ništa što uspjeh donosi
Nego samo novu štetu tvojoj kosi




I kada sam ti rekao

Da mi se svi?a upravo to

Što slobodno pada

I kao da je živa

Odmah mi je jasno bilo

Da ae ta lijepa kosa

Kao djeva nevina

Koja ne zna šta se zbiva

Hodati kao po trnju svetica bosa

Što znaei da ae je pogoditi sudbina

Da bude zarobljena uvijaeima

I lakom umrtvljena





I nakon svega toga
Ja opet govorim o tvojoj kosi
I zaeudo se nimalo ne bojim
Kao da su se iskustva mnoga
Ovog puta urotila da se zanosi
Moji povrate izvorima svojim
Jer ako ti kažem
Da obožavam ri?u glavu
Možda au kada ujutro otvorim oei
Ugledati ponovno plavu




A ako uskoro ne bude tako

Neka te ?avo nosi gdje može

A ja au se preseliti u snove

Koji ae me prenijeti brzo i lako

Ne u prošlost

Nego u svjetove nove

U kojima slapovi zlatni kose tvoje

Žive niti

Što svakim pokretom ljepotu množe

Ne zavise više od tebe

I nisu tvoje boje





vrata (II)







Najteže od svega je

Otvarati vrata

A najbolnije je vraaati ih

U prvobitno stanje

Svaki je ulaz utvrda

Od granita i zlata

A na izlazima samo su

Pozlata i plakanje





Kada u život zemaljski

Ulazimo

Patimo i mi

I oni koji nas

Po dužnosti nose

Teško nam je svima

Jer slutimo

Da ae duše

Od zemlje morati da prose





Granitnu kapiju

Razbijamo glavom

I napuštamo la?u

Nadajuai se zlatu

A kada nam presijeku vezu

Sa matienim brodom

Brzo saznamo

Da se valjamo u blatu





Neki to odmah

Po izlasku shvate

Pa svoj protest izraze

Vikom i plaeem

A neki opet

Sve mirno prihvate

Vjerujuai da ae se izvuai

Glavom ili maeem





Ja sam od onih

Koji su spoznali zabludu

Vea u prvom easu

I odmah pustili glasnu suzu

Me?utim brzo sam shvatio

Da je plakati zaludu

I da je bolje što prije

Krenuti ka izlazu





I evo izlaznu kapiju gledam

Golim okom

Vidim joj slavoluke

Ispletene od plaea i tuge

I pitam se šta ae se zbiti

Da li au narednim skokom

Zapeeatiti svoju tamnicu

Ili proai ispod duge





I pitam se

Da li su znamenja

Što izlazna vrata krase

Stvarno uputstvo šta nas eeka

Ili su samo još jedno

U nizu iskušenja

Poslije kojeg ostaje povratak

U rodna mjesta daleka







uvijek sâm si





Vjeruj što hoaeš

Što god ti drago

Ali zapamti jedno

Uvijek sam si

I nikakvo svijetu ovom

Vrijedno blago

Izmijeniti neae put tvoj

I hod ti bosi





Ti možda vjeruješ

Da si uvijek na pravom putu

Da znaš kuda ideš

I gdje aeš na kraju stiai

Ali ako zaboraviš da sam si

U svome samotnom kutu

Tuge ae te sustiai psi

A spokoj ae te mimoiai





Kada ti se eini

U društvu da ploviš

Da mnoga te tijela

Podržavaju i nose

Sjeti se da uvijek sam si

I da samo želiš

Sa nekim sebi slienim

Podijeliti zanose





Neae smetati ništa

Ako patiti poeneš

I prije nego saznanje

te na?e

Da uvijek sam si

I sam aeš da uveneš

Kao one na kopnu

Zaboravljene la?e





Vjerojatno ti se eudnim eini

To što kažem

O prednosti patnje

Jer za sreau ni ti nisi

Moraš da znaš da uvijek sam si

Pa i onda ako lažem

Da samo patnja iz ove tame

Duše nam iznosi





noa od strijepnje



Spušta se noa
Lu?aeka kapa dana
A u njoj bezbrojna se pitanja roje
Pitanja nemirna
Od strijepnje istkana
Kamo poai i potražiti pomoa
(Noa jedina ne zna za heroje)
Eime zatrpati tame ponore
I u njima sahraniti slutnje
Što strahove broje



Bezbroj je naeina
Da se noa prekrati
Ali da aeš je ubiti
Ne nadaj se
Pa i to što nam uspije
Od noai sakriti
Vratiae nam pouzdano
Uz svu silu paklenih zaeina
Noa je bez sumnje
Protivnik najviše klase




Noa reže i veže
Svoju tamu
I tko zna eije komade sna
A nikada se ne zna
Kada ae i da li ae isteai
Pred zoru je najteže
Kada se dan od tame otkida
I neznano kuda povlaei
A sa svih strana
Strah nadire vrišteai
Gluva zvona na uzbunu zvone
A misli kao koplja oštra
Na bedeme isturene
Svijest da obrane
Od magle nemoanije su
I kao zeeevi bježe




rat je bio





Bilo je mraeno
i hladno
i gladno
Rat je bio




A u ratu pucalo se
i ginulo
i lagalo
I rušilo sve




Mogli smo birati
da li napadati
braniti se
Ili vjerovati






pred praskozorje




Trenutak izme?u noai i dana
Nebrojeno pitanja skriva
To je procjep
U kojem se i vrijeme samo slama
I lomi sve što se u njemu zbiva
U kojem se ne zna ni kraj
Niti poeetak
Ni da li je duša ostala sama
Ili se tu?im snom prekriva





jedan odgovor

na tri pitanje





Može li se vidjeti nešto

a da se ne gleda kroz sebe?

Da li se srce tašto

pomiriti može sa svijetom

koji ne mari za njegove potrebe?

Koliko je moguae naprijed iai,

a do kraja ostati djetetom

i sa eistom dušom tamo gdje treba stiai?





Na ova tri pitanja, po svemu sudeai,

dovoljan je odgovor jedan:

Ako se želimo na pravom mjestu naai,

moramo ne samo kroz sebe gledati

nego bez ikakvog prtljaga,

goli, bosi, gladni i žedni,

u sebe, kao u more, zaroniti

i krenuti od prvog djetinjeg traga.





pravi put





Pravi put naravno prav nije

Kao što se ni pravi odgovor

U svakom pitanju ne krije

Istinu ne traži odmah iza ugla

A ako je na?eš baci je kroz prozor

Jer bi te pojesti mogla





Pravi put u stvari stalno krivuda

I može ti se zavrtjeti u glavi

Ako se njime usudiš krenuti

Za to je potrebna ne hrabrost luda

Niti prastari san o vjeenoj slavi

Nego tek spoznaja

Da aeš se kreauai mijenjati





kada knjigu

sreae proeitaš



Kada knjigu sreae proeitaš
I korice joj sklopiš
Šta osjeaaš
Jesi li sretniji nego ranije
Ili tek sada strijepiš
Pošto ti sreaa
Ništa novo dala nije
Pa se vraaaš
Tamo odakle sve ponovno kreae
I pitaš se u novom krugu
Da li ae biti sreae



Ne mogu reai da znam sreaa što je
Ali posljedice njene su mi poznate
Premda ni njih nije bilo mnogo
Odviše sam se povlaeio
U ravnodušnosti svoje
I izbjegavao savjete
Posebno one što sreai vode
Da bih iz života
Izvuai mogao što drugo
Osim raeuna
Koji moja iskustva svode
A u kojem se samo pomaci broje


Samo ono
Što ne stoji na jednom mjestu
Što stalno se kreae i mijenja
Mene privlaei
A sreaa to nije
Ona je više nalik tijestu
Meko
Podatno
Puno toplog vrenja
Miris povjerenja oko sebe širi
Ali i kada se razvlaei
Ostaje u sebi i za sebe živi
Dok varka ne izvjetri
I ostavi sjetu




smjena ili promjena





Kada osjetiš da si umoran

Sit svega i bez volje

Znaj da ti se nešto sprema

A sprema ti se ili konaena smjena

Ili neka od mnogih promjena

Sama po sebi

Smjena je doga?aj sumoran

I bolje je o njoj ne kazati ništa

A što se promjena tiee

One mogu poai i na bolje

I zaeas ti iz temelja

Promijeniti gledišta





Pa kada ponovno osjetiš

Da si umoran

Da si sit svega i bez volje

Nemoj tražiti razloge

Da u najgore sumnjaš

Jer konaeno i smrt je promjena

Kojoj se nadaš

A svaka promjena

Može poai i na bolje





Zato nemoj biti sumoran

Nikada i ni zbog eega

Što te pogodi

Jer i u onom eega se plašiš

I što te boli

Naai aeš ponešto

Što te pravim putem vodi





zemlji ili nebu





Jesam li dužan ostaviti nešto

Kada odavde krenem

Ili moram ponijeti sa sobom

Sve što je u meni ovdje zaeeto

Mogu li da trajem

Ili da nestanem

A da se ne osjeaam robom

Ni vremena niti rodne grude

Ili sam doista rob

I podložan sam

I vremenu i rodnoj grudi

Da mi sude





Odgovor na ova pitanja bio bi melem

Na rani koja me boli i širi se

Još od onih davnih dana mladosti

A kako je pitanje bez odgovora

Upornije od svake strasti

U sebi još i danas osjeaam udare

Kojima neau moai dugo da se opirem

Moraau odmah ako vea nije kasno

Donijeti odluku da li da se posvetim

Nebu ili zemlji





Priznajem da bi mi bilo milo

kada bih iza sebe ostavio nekog traga

I kada bi ljudi spominjali moje ime

Još dugo nakon što odem

Ali se i plašim u isto vrijeme

Da u ostavljenim tragovima ne bude i snaga

Koja ae me i više nego što želim

Vezati za zemlju i za njezino

Ne baš majeinsko krilo





svega je

mnogo manje





Onaj koji misli

Da neeega u izobilju ima

Samo je djelomieno u pravu

Ili se teško vara

Pravi sud za kolieinu

Nije u našim oeima

Nego se skriva u rukavu

Obienog matematieara





Ako Svemirom
bezbroj galaksija tutnji
A u biti su iste
Može se slobodno reai
Da je samo jedna u vrtnji
A ako je galaksija jedna
Ni ostalih oblika nema toliko
Da ih jedan razum obiean
Ne bi mogao poeevši od dna
Poslagati sve u sebi
I u svako doba pronaai lako




Ni ljudsko iskustvo

Ne izmiee ovom raeunu

Eini nam se da je neiscrpno

A ono nam sâmo svakodnevno

Dokazuje da samo naša želja

Za promjenom poveaava mu sumu




Sve bi dakle prosto bilo
Da se raeun pita
Pa da se sve što je slieno
U jedan koš potrpa
I kada ne bi sve ono što mrda
Kreae se ili skita
Moralo da pro?e kroz nešto
Što duša se zove
A duša je stvorena
Ne da slienosti stapa
Nego zato da i one najmanje
Razlike na površinu isplove



Zakljueak ovom razmišljanju

Sasvim je jasan

Kada slijediš razum

Sve je eisto i na broju

A kada kroz dušu pro?eš

rado bi pojaeao boju

Popio nešto

Zapjevao

I poželio biti raspojasan





sa dva sunca

i jatom mjeseca





Ne bi mi mrska bila
Ova planeta plava
I možda bi u mojoj duši
Najljepše gnijezdo svila
Kada bi putovala
Umjesto što kao luda svaka
Kruži oko sebe i Sunca
U ritmu svjetla i mraka
Sa eetiri dola i dva vrhunca



Gledana iz raznih uglova

Zemlja je doista eudesno lijepa

Ali kao da je sva ta ljepota

Samo zbog toga da se glava

Ispuni njome da bi bila slijepa

Za sve ono što se vani doga?a

Jer sa njezinih prozora

Prizor je uvijek isti




Sa dva sunca u središtu

I jatom mjeseca na orbiti

Bila bi nešto sasvim drugo

Više bi nalikovala svetištu

I ljepše bi sjali njezini nakiti

A putovanje njome bilo bi dugo

Pa ako svaki dan ne bi drugaeiji bio

Bar bi se izgubio

Onaj niz vea dosadan svima

Proljeae-ljeto-jesen-zima





i u snu se pitam




Sanjam
Što nikad mi se
Dogodilo nije
U ovom svijetu
Po kojem hodam
I eudno se osjeaam
U tom snu
Eini mi se da sam
Na samom dnu
Samoga sebe
I ako samo korak dodam
Naai au se u životu
Što je bio prije




I ono najgore
Što u snu doživim
Kao da nije
Od ovog svijeta
Ima pravila svoja
Kao krila
Najeešae vidim
Ogromna zmija se svila
A mnoštvo ljudi po njoj šeta
Gore i dolje
Kao po stubama zavojitim





U snu nazirem
Prilieno jasno
Da stepenika bezbroj ima
I slutim da svaki je život jedan
I dok beskrajnu zmiju gledam
I u snu se pitam neae li
I u svim tim životima
Za mene ipak biti
Suviše kasno





ne tražim ništa





Ne tražim ništa

Osim onog što vea imam

Putovanja i puta

I ne želim da primam

Ništa od ovog svijeta

I njegovih svetilišta

I od onih

Koji se kriju u njima

Neau sreau u kojoj se luta

Dovoljna mi je i ona

U kojoj me ima





Neau ljepotu zemaljsku

Osim one u kojoj je goreina

Neau ni onu upornu

Žensku

Koja je od svega vidljivog jaea





Htio bih da me povede sudbina

Što brže iz tamnice ove

Što dalje od ovog plaea

Tamo gdje snovi i duše

Zajedno plove





osjeaanje puta





Svi aemo poai u istom smjeru
I proai istom stazom
Svi aemo svoju (na)platiti vjeru
Pobjedom i porazom




Poraz naravno nije kraj svemu
Jer kraja u stvari i nema
Možda je lakše bdjeti u njemu
Znajuai da smrt donosi promjenu




O pobjedi baš ništa ne znam
Pa i ne slutim šta mi nosi

Osim da zbog nje ostajem sam

A duša mi milost neeiju prosi




Vjera je moja osjeaanje puta
Osjeaanje evrsto kao stijena
Ono mi kaže da neae da luta
Duša moja od tijela odvojena





euda se doga?aju

i na ovom svijetu




Nemoj nikada nikog da slijediš

Ostavi po strani sve

I ljepotu i radost

Nije važno da li si u pravu

I da li vrijediš

Radije ostani sam i svoj na svome

I znaj da osamljen iai nije slabost

Nego da je sva mudrost baš u tome





Nije potrebno da se klanjaš

Niti da moliš

Ako ustrajan budeš u samoai

Dovoljno je da se udaljiš

Od svega što voliš





Da se odrekneš želja i stegneš srce

I sve što treba ae samo od sebe doai

Da te povede na one prave vrhunce





Euda se doga?aju i na ovom svijetu

Bez vatrometa

Bez svjedoka

Skrivena

I nisu namijenjena ljudskom poletu

A nemaju ni cilj da nešto se sruši

Eudo zemaljsko samo je promjena

Kojom se vraaa sloboda zarobljenoj duši





ti možda plaeeš





Ti možda plaeeš

A ja se radujem

Iz istog razloga

Jer ti ostaješ

A ja se udaljujem

Da tražim

Najbližeg svoga





Ti možda plaeeš

I možda ae ti tuga

Utjehu donijeti tajno

Kada naslutiš da stanuješ

U meni trajno

A ja da slijedim vjeenoga





Ja se radujem

Jer sam konaeno shvatio

Kuda idem i tko me vodi

I lako mi je da samujem

Jer sam lik tvoj uhvatio

I on zajedno sa mnom

ka vjeenosti brodi





kada me

vrijeme povede





I ja bih da po?em

I da sve obavim u miru

Kada me vrijeme bešautno povede

Da granicu prije?em.

Nadam se da nisam

Jedino biae u Svemiru

Koji se svega nepoznatog plaši

I koji bi na trenutak da se svede,

A vjeenost da uzjaši.





Kada me napokon
Vrijeme, kao straža, kruto povede
Preko one me?e strašne,
Pitam se šta ae se zbiti.
Da li au dopasti još veae bijede
Ili au biti oslobo?en kazne?
Vrijedi li nešto to što se plašim
Ili ae mi trebati hrabrosti
Da prestanem ovakav da postojim?




Pitanja ova, u stvari, i nisu bitna,

U principu nije mi nimalo važno

Da li au se u ništa ili u nešto pretvoriti

Ili ostati osoba istovjetna.

Samo jedno poga?a me snažno,

A to je i pomisao sama

Da ae me strah toliko zaslijepiti

Da kraj ili novi poeetak

Neau doeekati otvorenim oeima.





Utipkao Samir - 3.2.2006. u 00:02 Komentari ( 0 )

Stranica (Page):   << Natrag (Back)   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315  316  317   318   319   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353   354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375   376   377   378   379   380   381   382   383   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393   394   395   396   Napred (Next) >>