| Zoran je u cvjecarnici kupio buket crvenih karanfila.Zatim je laganim koracima,pognute glave prosao kroz grobljansku kapiju i uputio se prema njezinom sadasnjem domu.Prijao mu je mir i tisina koja se sirila oko njega.Pod nogama je sustilo otpalo lisce bas kao i onog dana kada je tiho jecajuci isao uz Petrin crni kovceg.Zaustavio se pored mramorne ploce na kojoj je zlatnim slovima pisalo:PETRA TOPIC 1982-2002.Spustio je cvijece pored jucerasnjeg,susreo se s njezinim ocima,ucinilo mu se da ja sretna sto ga ponovno vidi.Brzo se trgnuo iz razmisljanja;da,tu njezinu sliku dobro je poznavao,tada su se zajedno slikali za index.Osjecao je griznju savjesti,krivio je sebe za njezinu smrt,al'bilo je kasno da ispravi svoju gresku.Petru je poznavao jos iz djetinjstva,zajedno su isli u gimnaziju.A sama sudbina je htjela da se nadju na istom odjeljenju.Svi su znali za njihovu vezu i odobravali je buduci da su oboje bili dobri ucenici.Poslije mature Petra je upisala pravni,a Zoran masinski fakultet.Razdvojili su se samo za vrijeme predavanja.Jednog dana na Zoranov fakultet dosla je nova studentica imenom Branka.Zoran joj se na prvi pogled dopao,a i ona njemu.On se trudio da joj uvijek bude u blizini i u njezinom drustvu.Branka mu se udvarala,ali on je kao nije primjecivao.Kasnije mu se tek dopala onako istinski i nije vise htio da ga Petra ceka pred fakultetom.Uvijek je postojao neki razlog,samo da se ne sretne s Petrom.A svo to vrijeme Zoran je provodio s Brankom u kaficima,u raznim lokalima i to se Branki dopalo.Petri je sve to bilo sumnjivo,pocela je sumnjati u Zoranovu ljubav,pa ga je jednog dana potrazila na fakultetu.Nasla ga je zagrljenog s Brankom."Zorane,znaci istina je!"-rece Petra,a on se drsko okrene prema njoj i drsko rece:"Zaljubi se u drugu ja,zaljubi se u drugog ti,tvoje sam slike sagorio,sagori moju ti!"Prosla je od tada godina ,a Zoran Petru nije vidio,to mu je bilo drago jer je bio sretan a Brankom.Cuo je da je Petra u bolnici,ali to ga uopce nije zanimalo.Na Brankin rodjendan trebao je da bude izuzetno lijep jer su trebali objaviti zaruke.Silazeci niz stepenice vidio je uplakanu Petrinu majku."Tebe trazim Zorane,nikad te nebi molila da dodjes,ali Petra umire i to joj je posljednja zelja!" "Sada nemam vremena,pozdravite je i recite da sutra dolazim." "Sutra ce biti kasno,dodji Zorane!"Uplasio se kad je vidio Petru blijedu i izmucenu,lezala je nepomicno.Ugledavsi Zorana,Petra se blago nasmijesila."Zorane,dosao si,ipak si dosao,mnogo ti hvala!" "Da,dosao sam,nisam znao da si tako lose,inace bih dosao prije!" "Zorane,daj mi ruku,sad mi je lakse,Zorane necu odrasti sjecas li se sto si mi govorio?" "Sjecam se Petro,ali..." "Ali...suti,nemoj govoriti,zelim da te gledam.Zorane,nesto cu ti reci!Bolujem od leukemije i neplasim se smrti.Ona ce mi donijeti olaksanje.Htjela bih ti jos nesto pokazati.Otvori ladicu mog stola i uzmi dnevnik i nemoj se ljutiti ako te nesto iz tog dnevnika povrijedi,a to je zato sto te volim.Dodji ponekad na moj grob,a onda kad se udas nemoj!" "Petro,oprosti,bio sam nepravedan prema tebi,ali te volim iako nisam svjestan toga:nikad se necu udati,cijeli svoj zivot nosit cu crninu i zalit cu kraj tvoje i moje sudbine!"Tiho se spusti mrak,a Petra je izdahnula Zoranu na rukama.Tada se Zoran zakleo da se nece udati,dolazit ce na njezin grob sve dok bude mogao,donosit ce joj crvene karanfile,cvijece koje mu je Petra prvi put poklonila,cvijece koje je Petra htjela da nosi na njihovom vjencanju... |
