| sami o sebi, o svom stvaralastvu |
sami o sebi, o svom stvaralastvu
--------------------------------------------------------------------------------
1) Gdje leze uzroci covjekove usamljenosti u svijetu?
Covjek se nalazi u sukobu sa svijetom, tragicnim sukobom: covjek je usamljen jer nije naucio kako da uspostavi dodir sa sobom, a ni sa drugima izvan sebe. Sam covjek je izvor je izvor nesporazuma koji zivot cine besmislenim. Spoljasnji svijet je svijet pretnje i bola, u tom svijetu niko na nikog ne lici i samo ravnodusnost povezuje ljude. Covjek je uzasnut pred svojom usamljenoscu, pasivno posmatra svijet i povlaci se pred onim sto u njemu vidi. Covjek ne zeli da zna da je, iako mu je stran, on taj koji tom svijetu daje i svijetlost i smisao.
2) Zasto je covjek postao sebican i indiferentan prema drugom bicu?
U dehumanizovanom drustvu covjek je postao otudjen i toliko okrenut sebi i svojim problemima da je zaboravio na druge. Misli samo na svoja zadovoljstva i polako gubi osjecaj za tudju bol. Povlaci se u svoju sigurnost, u svoj mali svijet mira i tisine. Treba poslusati humanisticki protest i postati drustveno aktivan, osvjestiti se i poceti osjecati ljubav, razumijevanje i saosjecanje prema drugim ljudskim bicima jer bez toga ljudsko drustvo polako se pretvara u “sumu prokletstva”.
3) Da li je prolaznost jedina istina ljudskog zivota?
Ljudska sudbina je nepromjenljiva i covjek, usamljen i bacen u ovaj svijet pomjerenih dimenzija, svjestan je da je smrt njegov saputnik, a prolaznost nebo koje vidi. Osjecaj zavrsenosti jednog zivota, prizor smrti, nesrece i gubitka kada cak i priroda zali za nestankom istina je svakog zivog bica. Jer svako bice je jedinstveno i posebno na svoj nacin, ima svoje licne karakteristike i bogatilo je svijet onako kako zna, a nakon smrti, kad se zavjesa spusti, nastaje definitivna pustos i praznina.
4) Zasto je zaborav najvece zlo?
Covjek zeli da zaboravi jer misli da ce to odnijeti sve oziljke patnje i zla, da ce izbrisati sve ruzno iz zivota i na tom mjestu poredati neke lijepe trenutke. Ali ne treba zaboraviti ono za sta smo se borili, jer ce ti oziljci zauvjek ostati u srcu. To je ignorisanje stvarnosti i kukavicluk da se odupre zlu jer samo ako imamo svijest o zlu onda mu se mozemo oduprijeti. Nada u uspostavljanje harmonije iz haosa, ljudskosti umjesto zla lezi u prihvatanju istine i zelji da se pobjedi.
5) Koja je misija pjesme?
Pjesma je covjekovo izbavljenje iz zla jer ona u sebi skriva sjecanje na dostojanstvo, covjecnost i ljepotu, jezik i kulturu. U pjesmi je spas jer ona cuva moc ljudskog duha i moc jezika. Ona se ne moze izbrisati jer je vjecita kao najvisa duhovna vrijednost covjekova i naroda kao zajednice. Ona je izraz vjere u dobrotu, pokazatelj zla u svijetu, apel za pravim ljudskim vrijednostima i sjecanje na istoriju i porjeklo. Ona skriva sve tajne postojanja i pokazuje pravi put u potrazi za srecom.
Ovo je deo intervjua sa Miodragom Pavlovicem, poznatim pesnikom.
Predlazem da na ovom topiku sakupljamo kritike, intervjue, komentare o poznatim ljudima iz sveta knjizevnoti. Deo su odgovora i na nasa traganja za lepotom i skladom
http://p209.ezboard.com/fcrocafe84301frm6.showNextMessage?topicID=937.topic
|
| Utipkao
medena
-
11.2.2006.
u
14:54
Komentari (
1
) |
|
|
