Neznam otkuda sada, kada smo toliko prosli, neznam doista kako, kako smo do ovoga dosli. Sve je vise grubih rijeci koje bacamo pred nas, sve vise mi straha donosi tvoj glas. Ponekad kad me zagrlis osjetim tisinu, nekad si mi tako blizu, a nekad osjetim daljinu. I neznam otkud sad on odjednom meni dolazi, neznam zasto sve ovo jednostavno ne prolazi. Otkud sad se on u mojim mislima pojavio, priznajem da je uspio, sve mi je pokvario. Sve ono sto sam obecala tebi, vjernost, ljubav, suze i osmjehe... Sve sto sam obecala i sebi, kao da sam pregazila sve... Neznam sto se dogada sa nama, kad prosli smo doista svega. Ne pitaj me da li kada sam sama mislim na njega, ne zelis znati, i zato je bolje da presutim ti to. Ne znam koliko mogu jos dati,jer tako je malo u meni ostalo. Sve manje imam osmjeha da bi ti se mogla nasmjesiti, nemam snage ni sama sebi svoje grijehe odrijesiti, pa kako da onda oprastam drugima sve ono sto me vrijeda, kako da onda, nakon svega, tebi nesto radim iza leda? Do tu nismo dosli, jos ipak je ponosa ostalo barem malo, nije to bila jedna noc, pa da odemo k'o da nam nije stalo, ipak sam te voljela vise od svega, onako kako vise nikoga necu. Nikoga, pa ni njega.
|