A ko uz vatru,ko kraj vode ko na suncu,ko usred noci, ko na muci visnjeg suda,ko na sudu zemaljskom, ko u samom cvijetu mladosti, ko sporim odlaskom, I ko, da l' smijem reci, sve nas zove?
A ko u samotnim satima, ko barbituratima, ko u carstvu ljubavi, ko uz blijedi odlazak, ko usred lavine, ko sitnim prahom, ko uslijed zavisti, a ko zbog gladi, I ko, da l' smijem reci, sve nas zove?
A ko hrabrim pristankom, ko pukim slucajem, ko u samoci, ko u tom ogledalu, ko po dame nalogu, ko od ruke vlastite, ko u smrtnim lancima, ko u moci, I ko, da l' smijem reci, sve nas zove?
|