. . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .. . .
Odrasla sam u malom dalmatinskom mjestu nedaleko od ......!Imam stariju sestru i brata, no kad sam ja napunila 14 godina, oni su vea bili se odselili: brat je dobio posao u Italiji, a sestra se udala i otišla živjeti s mužem u Zagreb.
Oduvijek sam bila vrlo bliska i s mamom i tatom. Bila sam njihovo najmla?e dijete i kad su se brat i sestra odselili, svu su svoju pažnju usmjerili na mene. Bila sam njihova ljubimica i uvijek sam imala sve, mislim da su me eak i malo razmazili.
Tata je radio u velikoj firmi i eesto je odlazio na poslovna putovanja, proputovao je gotovo cijeli svijet. No iako je puno radio, uvijek je nalazio vremena za mene. Uz njega sam se osjeaala sigurnom i zaštiaenom,obožavala sam provoditi vrijeme s njim. Eesto bismo odlazili zajedno u kupovinu i uvijek mi je dopuštao da kupim nerazumne kolieine eokolade i bombona, zbog eega se mama uvijek ljutila. Sve je einio kako bi ja bila sretna. . . . . . . . . . . . .
A onda se iznenada sve promijenilo. Kad sam napunila 16 godina, tata je bio na poslovnom putu u Australiji. jednoga je dana mamu i mene usred noai probudila zvonjava telefona. Tata je zvao i isprieao mami kako se iz eista mira na poslu srušio na pod. Nije posrijedi bio infarkt ili nešto slieno, ali lijeenici su ga upozorili da bi mogao umrijeti ako ne poene živjeti zdravijim životom. Bile su mu tek 44 godine.
Kad se vratio iz Australije , prihvatio se stroge dijete. Mama je kuhala samo povrae i ostalu zdravu hranu, a on je prestao pušiti i piti alkohol. Izgubio je nekoliko kilograma i nakon te dijete izgledao je odlieno. A tvrdio je da se tako i osjeaa.
Baš kad smo pomislili da je sve kako treba, ponovo su se javili problemi. Tata se poeeo osjeaati loše i otišao je u bolnicu na nove pretrage. Lijeenici su otkrili da ne može gutati hranu zato što mu jednjak ne radi kako treba, a nakon mjesec dana su ustvrdili da na njemu ima zloaudan tumor. Istodobno je i naglo smršavio. Rak se širio takvom brzinom da je vea zahvatio previše vitalnih organa i u bolnici su rekli da je kasno za operaciju. Još se sjeaam tog dana kad mi je tata rekao što se doga?a. Kad sam se poslije podne vratila iz škole, pozvao me je u svoju sobu. Sjela sam na njegov krevet, a on mi je rekao da je jako bolestan. Nisam odmah shvatila što mi želi reai, ali dio mene sumnjao je na najgore. Poeela sam nervozno zapitkivati, pa i vikati, hoteai valjda tako odagnati najgore slutnje, a on me je samo prigrlio. Nisam vjerovala da može biti toliko loše i govorila sam i njemu i sebi da ae sigurno ozdraviti. Najviše sam se brinula za mamu – ona je bila s tatom od svoje šesnaeste godine i nisam mogla zamisliti što je ona u sve to vrijeme proživljavala i koliko joj je bilo teško. Moja je mama medicinska sestra pa su lijeenici tati dopustili da veainu vremena provodi kod kuae umjesto u bolnici, koju je uistinu mrzio. Nikomu u školi nisam rekla da mi je tata bolestan, nisam htjela nieije sažaljenje i nisam mogla podnijeti pomisao da svi šapuau iza mojih le?a dok prolazim školskim hodnicima.
Iako sam svoju tajnu dobro skrivala, tuga se u meni predugo gomilala jednog sam dana za vrijeme sata odjednom briznula u plae. profesor me pozvao na stranu pa sam mu morala reai o eemu je rijee. Tada sam odlueila sve reai svojim prijateljicama, jer sam odjednom osjetila da su mi u tim trenucima prijatelji bili veoma potrebni.
Tata je iz dana u dan sve više venuo, a lice mu je bilo potpuno sivo, beživotno. Žao mi je što ga se uopae sjeaam takvoga. Provodila sam s njime cijele dane, htjela sam što više iskoristiti to vrijeme koje nam je bilo preostalo. Jedva sam se prisilila ueiti za maturu. Noa prije obrane maturalne radnje dugo sam eitala u sobi i prije spavanja sam htjela još malo biti s tatom, ali bilo je dosta kasno pa sam ipak odustala. Poslije se pokazalo da mi je to posljednja prilika da još jednom razgovaram s njim i ni danas si još ne mogu oprostiti što ipak nisam otišla k njemu.
Kad sam sljedeaeg dana došla iz škole, mama me je zamolila da ostanem u svojoj sobi. Vidjela sam joj strah u oeima, ali uvjeravala me da ae sve bit u redu. Kroz prozor sam vidjela kako tatu odvoze kolima hitne pomoai. Mama je te noai ostala s njim u bolnici, a kad smo ga brat, sestra i ja sljedeaeg dana došli posjetiti, znali smo da mu izgledi nisu nimalo dobri. kad smo ušli u njegovu sobu, jedva je otvorio oei, ali mi je uspio poslati poljubac. Tada je samo rekao : ¨ Prekrasni ste¨. Bile su mu to posljednje rijeei. Ubrzo je umro.
Bio je to najbolniji i najteži trenutak u mom životu, ali ga se svejedno rado sjeaam.
Kad sam izgubila oca, život mi se potpuno promijenio. No znala sam da moram biti jaka i nastaviti živjeti onako kako najbolje znam, jer bi to i tata želio od mene. Uvijek me je ueio da vjerujem u sebe i borim se za ono što želim. Strahovito mi nedostaje i nitko mi ga neae moai zamijeniti. Zahvalna sam Bogu što sam imala tako posebnu osobu u svom životu. Eak i kad nije imao snage govoriti, otvorio bi oei i namignuo mi. I zbog toga au ga vjeeno nositi u srcu.
|
