. . .
Nikada neau zaboraviti trenutak kad sam prvi put ugledala Igora. Njegova tadašnja djevojka imala je loš dan i on ju je pokušavao oraspoložiti dajuai joj crvenu ružu. Bila je to prekrasna romantiena gesta, ali ona time uopae nije bila oduševljena. Sjeaam se da sam tada pomislila : ta ga djevojka ne zaslužuje. Igor i ja imali smo nekoliko zajedniekih prijatelja i te smo se veeeri službeno upoznali i odmah uplovili u razgovor. Bio je to jedan od onih razgovora koji traju satima, a prolete u sekundi. Nas dvoje bili smo na istoj valnoj duljini i to smo odmah osjetili. Nakon tri tjedna postali smo ljubavni par. Igor je bio doista popularan, imao je gomilu prijatelja, a njegova ga je obitelj obožavala. Sjeaam se kako sam se prekrasno osjeaala kad sam jednoga dana eula mamu kako govori svoj prijateljici : ¨Ne moram sa brinuti za Tanju. Ona je vea upoznala svog idealnog deeka.¨ I imala je pravo. Odlieno sam se slagala sa Igorovim roditeljima. Doživljavala sam ih kao prave roditelje, a katkad bismo eak izašli u eetvero. Njih dvoje su se prlieno rano vjeneali, a einilo se da žele da Igor i ja ueinimo isto. Govorili su nam : ¨Ako je posrijedi novac, ne brinite se, mi aemo vam pomoai.¨ Voljela sam Igora, ali bilo mi je tek 18 godina i nisam bila spremna za brak. Nekoliko dana pošto smo ja i Igor proslavili šest mjeseci veze njegovi su roditelji, posve iznenada, promijenili svoje mišljenje o meni. Još mi ni danas nije jasno što je bilo razlog tomu. Jednog mi je dana njegov otac rekao : ¨ Ne želimo da više dolaziš u našu kuau!¨ Bila sam zaprepaštena, a vidjela sam da je to i Igora prilieno uznemirilo. ¨ Ne znam zašto se tako ponašaju¨, govorio mi je. To nije pošteno. Pa nisam ništa ueinila. Znala sa da se u posljednje doba Igor nije slagao s ocem. Mislim da se radilo o obiteljskom poslu. Naime, Igor je odlueio krenuti svojim putem i to je unijelo nemir me?u njih dvojicu. Nakon nekoliko tjedana Igor se odlueio iseliti iz kuae na neko vrijeme: ¨ Možda se stanje poboljša ako se maknem od njega¨, rekao je. Predložio mi je da živimo zajedno, ali nisam bila spremna na to. Uskoro se uselio u stan svoga prijatelja Karla. Nekoliko mi je puta ponovio da se situacija s roditeljima poboljšava, ali zamjetila sam da ne odlazi kuai baš eesto. Hranio se koda mene, a moja mu je majka prala rublje. Dosta je smršavio i einilo mi se da je neprestano tužan. Kad god bi pokušavala razgovrati s njim, on bi se samo nasmijao i rekao : ¨ Ne želim te optereaivati svojim problemima.¨ Da mi je bar rekao što ga je mueilo. . .
Jedne smo veeeri izišli u kafia s nekoliko prijatelja. Svi su se super zabavljali, no Igor baš nije bio dobre volje. Kad smo se vraaali kuai, odjednom je rekao : ¨ Zašto ne može biti uvijek ovako?¨ I tada je briznuo u plae. ¨ Zaboga, što ti je?¨, pitala sam ga zabrinuto. ¨ Ma ništa, nije mi ništa¨, odgovorio je mirno. ¨Nešto se doga?a, moraš mi reai!¨, molila sam ga da mi se povjeri. Na kraju sam ga jedva nagovorila da me odvede u svoj stan i da porazgovaramo o svemu. Ponovo je poeeo plakati. Rekao mi je da je jako uzrujan zbog svojih roditelja i njihova ponašanja prema meni. ¨ Sve aemo srediti i uskoro ae sve biti kao prije.¨ , tješila sam ga. ¨ Molim te, samo me zagrli¨, šapnuo mi je na uho. Tako zagrljeni ostali smo gotovo cijeli sat. Kad sam shvatila da je vea ponoa, uhvatila me panika : ¨ Moram iai, tata ae biti bijesan!¨ Dok me Igor vozio kuai, einilo mi se kao da je opet onaj stari. prije nego što sam izašla iz automobila, dotaknuo mi je lice : ¨ Želim da znaš da su mjeseci s tobom bili najljepše razdoblje moga života. Nikada neau zaboraviti vrijeme koje smo proveli zajedno i nikada, baš nikada te neau prestati voljeti.¨ Tada me je tri puta kratko poljubio u obraz. To mi je bilo vrlo eudno, jer bismo se inaee na rastanku ljubili do besvijesti. ¨Hoaeš li biti dobro?¨, pitala sam ga. ¨Da¨, odvratio je nasmiješivši se, ¨ idem ravno u krevet!¨ Dogovorili smo se da aemo se vidjeti sutra i tada je otišao. Nije eekao da u?em u kuau kao inaee. Htjela sam ga nazvati da se uvjerim da je sretno stigao kuai, ali ipak nisam.Telefon je zazvonio u tri ujutro. Kad sam sišla u prizemlje, vidjela sam kako tata grli mamu. Ona je plakala i jedva je govorila. ¨ Igor je napravio nešto strašno . . .¨, izustila je. Igorov je stan je bio na drugom kraju grada, ali smo svejedno stigli onamo za samo sedam minuta. Neprestano sam ponavljala u sebi : ¨ Sve je u redu, vjerojatno je previše popio pa je slupao auto. ¨ Vea sam se pripremala kako au mu oeitati bukvicu. Igorov cimer Karlo pustio nas je u stan. Bio je potpuno blijed i sav je drhtao. Stan je bio pretrpan ljudima, ali sjeaam se da sam vidjela samo Igora kako leži na podu u hodniku. Dva bolnieara bila su nagnuta nad njim. Poeela sam vrištati : ¨ Igore, ja sam...Tanja!¨ Tada me je netko povukao za rukav i odvukao u drugu prostoriju. Tata je došao do mene, oeiju punih suza. Evrsto me je zagrlio, tako da sam jedva mogla disati. ¨Tako mi je žao¨, šaptao je,¨ ali Igora više nema..¨¨ Eim je Igor te veeeri, nakon našega rastanka, stigao kuai, napisao je oproštajno pismo i potom se objesio. Imao je samo devetnaest godina...Odvezli su ga u bolnicu. Osjeaala sam se kao da sanjam neki ružni san. Njegovi su roditelji stajali na drugom kraju prostorije i nisu svoju bol htijeli podijeliti samnom. Karlo je Igorovu oproštajnu poruku dao mojoj mami, ali ona je mislila da ju najprije treba vidjeti njegova obitelj. U njoj je pisao da voli mene i moju obitelj, da au ja jednoga dana biti divna mama i da mu je žao što to neae vidjeti. Na kraju je dodao: ¨ Nikada te neau zaboraviti, ni u sljedeaem životu, ni u nekom drugom!¨ Osjetila sam kako su mi suze jurnule niz lice. Dopustili su mi da ga nakratko vidim. Kad sam ga pogledala, einilo mi se se da mi se smješi. Doimao se spokojnim, kao da mu je veliki teret pao sa srca ali Igora kojeg sam voljela nije više bilo. U njegovim prekrasnim oeima nije bilo sjaja. Uhvatila sam ga za ruku : ¨ Ljubavi ¨, šaptala sam mu, ¨ tako si hladan, moram te zagrijati.¨ Mama je briznula u plae, kao i medicinska sestra koja je stajala pokraj nas. Nisam uopae bila svjesna svega što se dogodilo dok nisam došla kuai i ugledala plišanog medvjediaa kojeg mi je Igor jednom pilikom darovao. Tada sam se slomila i plakala sam dok mi nije pozlilo. Nisam mogla shvatiti zašto me je ostavio i zašto mi nije dopustio da mu pomognem. I njegovi su se prijatelji isto pitali, ali nisu mogli pronaai odgovor. Zadržala sam nekšto Igorove odjeae i njegov parfem. Njegovi su se roditelji pobrinuli za pogreb, a nakon njega sam vidjela da je moj buket cvijeaa ostao na stubama mrtvaenice. To me je jako povrijedilo. Njrgov je tata jednom nazvao i pitao me je li Igor ikada rekao da voli svoju obitelj. Bilo mi ga je žao i uvjerila sam ga da ih je volio kao što su i oni voljeli njega. I rekla sam mu da mi je veoma žao što su se tako ponijeli prema meni. Ništa ni nije odgovorio. Od Igorove smrti prošlo su tri godine. Dugo sam razmišljala o svemu i razbijala si glavu pokušavajuai shvatiti jesam li mogla nešto ueiniti da sprijeeim tu tragediju. Sada sam napokon prihvatila njegovu smrt i shvatila sam da nisam ništa mogla ueiniti. Katkad se pitam zašto sam to morala proživjeti. Ali tada se sjetim koliko smo se ja i Igor voljeli u tim trenucima shvatim da sam na neki naein sretna osoba. Jer iako naša ljubav nije potrajala, nas smo dvoje bar nakratko imali više nego što veaina ljudi ima tijekom cijelog svog života. Imali smo najeveau ljubav na svijetu...
|