-Dali vjetar ima dušu?- upitao je vrabac oca svih vjetrova. -Oh, naivni ptiau, naravno da nema ta vjetar jest duša, on je duša koju možeš osjetiti na rukama i u kosi i na bosim stopalima dok stojiš u travi. -Ne razumijem oee vjetre, kako lahor ne može imati dušu ako on to jest? -Jednostavno, kao i što otisak stopala u pijesku nema svoj vlastiti trag, vea on to jest tako i vjetar nema dušu jer on to jest.- puhnuo je i ponio lišae pod krošnjom jedne trešnje. -Ali oee vjetre, ako je vjetar duša, eija je. -Tko god ga želi- nasmijao se srdaeno- vjetar je duša šuma, polja žitnih, zlatnih. On je duša livada ili možda, samo jedne gole trešnje, ali uvijek je tu, katkad je tako dobar da ti dopusti i da ga vidiš. -Ali oee vjetre- vrabac je oeajno zacvrkutao- ja ga nikad ne vidim, ja ga nikad ne eujem, ja ga nikad ne osjetim, ja ne znam što je vjetar! -Ako je tako, zaista te žalim, jer svatko tko ima dušu može vidjeti vjetar. Njega osjetiš na rukama i u kosi, mirišeš ga u mirisu livadnog cvijeaa, euješ ga u drvenim žicama krošnji, a vidiš ga, ponekad, u njegovom najljepšem ruhu, jesenskom lišau. Vrabac je pogledao oko sebe. Još uvijek nije ništa vidio. -Ne oee vjetre, još uvijek ga ne vidim, nit ne eujem, ne mirišem... možda ja zaista nemam dušu- sjetno je spustio glavu. -Da šta!- puhnuo je otac vjetar- naravno da ju imaš! -Zašto onda ne mogu osjetiti vjetar? -Naravno da možeš!- uskliknuo je otac vjetar- do?i k meni da ti nešto šapnem. Vrabac je poletio k ocu vjetru, a on se nasmijao onim svojim srdaenom smijehom. -Eto vidiš ptiau, eto vidiš, tko te drži? -Vjetar, oee, vjetar- ushiaeno je rekao. -Osjetiš li ga? -Osjetim, pod krilima! -Mirišeš li ga? -Mirišem, jaglace! -Euješ li ga? -Eujem, pjesmu radosti! -Vidiš li ga? -Vidim, u jesenskom lišau! -Do?i sada- rekao je otac vjetar glasom koji je zvueao kao šuštanje drveaa- želiš li saznati nešto o dušama? -Želim- zacvrkutao je vrabac u išeekivanju. Tada je otac vjetar zašumio tako tiho da ga je eak i sam vrabac jedva euo. -Svi imaju dušu dragi ptiau, samo je rijetki upotrijebe. To je isto kao i sa otiscima stopala u pijesku. Svi ga imaju ali samo rijetki odu na plažu.
|