Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Free Slanje SMS-a
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Chat
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Fotografija
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum   Chat   Shout box   Send free SMS   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Photos   Funny pictures


Arhiva (Archive)
Novi upisi (New entries)

9892 upisa na 396 stranica (stranica br. 240)
9892 entries in 396 pages (page No. 240)
samo jedan dan..

Zar nije nepravda
jednostrano voljet
sve dat
nista za uzvrat dobit..
Zar bas meni to da se desi
bas meni
zvijezda je ta dodijeljena
imenom mojim oznacena.
Nada je dopustena
i nadam se
nije zabranjena
bar me odrzava ona
u ova losa vremena.
Pomirila se nisam
izgubila mozda jesam
necu stati
moram srecu osjetit
bar na jedan dan
bit voljena
zena..

Utipkao zbukii - 19.9.2006. u 19:01 Komentari ( 2 )

-pjesma mog zivota-
RF:ja cu nocas opet pijana biti,
svoju tugu uz casu provoditi,
ej, moja nesudjena ljubavi.


Sta mi radis moj zivote,
kad zbog njega moram da patim,
da barem mogu sudbino
natrag u dane da se vratim.


RF:ja cu nocas opet pijana biti,
svoju tugu uz casu provoditi,
ej, moja nesudjena ljubavi.



Zbog njega moja dusa boluje,
zbog njega sam tuzna zivot cijeli,
jer u ljubavi treba srce da se spaja,
a ne da se zbog drugih dijeli.


RF:ja cu nocas opet pijana biti,
svoju tugu uz casu provoditi,
ej, moja nesudjena ljubavi.


Al ja te volim i zauvijek cu te voljeti,
iako ti ljubav ne mogu dati,
jer za nju ostali ne smiju znati,
ej,moja nesudjena ljubavi.


RF:ja cu nocas opet pijana biti,
svoju tugu uz casu provoditi,
ej, moja nesudjena ljubavi.

Utipkao RIKKY - 19.9.2006. u 17:16 Komentari ( 1 )

To je drugo lice ljubavi
To je drugo lice ljubavi
From Wikipedia
Jump to: navigation, search
Ti vidio si sve

onaj svijet koji samo ljubav daje

dane pune njeznosti, noci pune svjetlosti

sad sve se mjenja oko nas

neki nepoznati grad

druge rijeci, drugi glas


Ti ubrao si njoj

onaj cvijet koji samo ljubav daje

dane pune njeznosti, noci pune svjetlosti,

sad sve se mijenja oko nas

Neki nepoznati grad

druge rijeci, drugi glas


To je drugo lice, ljubavi

vrijeme je za oprostaj

to je drugo lice, ljubavi

ono koje gubi sjaj


To je drugo lice, ljubavi

drugo ime za kraj

to je drugo lice njeno

to je izgubljen' raj


Dane pune njeznosti, noci pune svjetlosti

sad sve se menja oko nas

neki nepoznat grad

druge rijeci, drugi glas


To je drugo lice, ljubavi

vrijeme je za oprostaj

to je drugo lice, ljubavi

ono koje gubi sjaj


To je drugo lice, ljubavi

drugo ime za kraj

to je drugo lice njeno

to je izgubljen' raj

to je hladan zagrljaj




Kemal Monteno

Preuzeto sa: "http://bs.wikipedia.org/wiki/To_je_drugo_lice_ljubavi"
Utipkao malo umiljato mace - 19.9.2006. u 16:55 Komentari ( 1 )

volim te sasa
Ljubav uvijek čini nešto dobro. Svaka osoba nošena pravom ljubavlju čini dobro gdje god se nalazi. Prava ljubav se zanima za drugu osobu i želi je usrećiti. Prava ljubav gori od želje da učini nešto dobro, da nekoga razveseli, da nekome ublaži bol, da nekome pokloni osmjeh, da gradi bolji svijet. Ljubav je dobrostiva, jer je ona životna energija. Ona uvećava svoju snagu i moć kad učini neko dobro. Zato ljubite bez odlaganja, bez proračuna, bez cjenkanja. Dajte punim rukama siromasima, dajte i bogatašima koji još više trebaju vašu ljubav, a najviše dajte onima s kojima svakodnevno živite, jer to je i najteže. Ljubav je dobrostiva i ona s osmjehom čini dobro i onda kad joj je teško, kao što i cvijet pruža svoj miris i onima koji ga kidaju.
Utipkao malo umiljato mace - 19.9.2006. u 16:52 Komentari ( 0 )

No name Moja mala
Tako me je tvoje lice bijelo
svog očaralo.
Pusti da ti nježno ljubim tijelo,
još ne dirano.
Da ostanu na meni
tvoje kose prameni.
Sok da s tvojih grudi pijem,
sunce da me ogrije.

Kao da je bajka ovih šest momaka
izludješe zbog mene.

Nije, nije bajka, ti si naša snajka,
ja ću kući da te odvedem.

Moja mala, moja mala, tajno golema, dušu si mi ranila.
Moja mala, moja mala, tajno jedina, ti si meni suđena.

Sinoć sam se od tvog dodira
sav izgubio.
Pa mi krivo što te nisam
bar poljubio.
Dal' razmišljaš o meni
dok sanjaš u postelji.
Da mi mlado tijelo zgriješ,
ljubav da nas opije.

Kao da je bajka ovih šest momaka
izludješe zbog mene.

Nije, nije bajka, ti si naša snajka,
ja ću kući da te odvedem.

Moja mala, moja mala, tajno golema, dušu si mi ranila.
Moja mala, moja mala, tajno jedina, ti si meni suđena.
Utipkao Martina - 19.9.2006. u 15:20 Komentari ( 0 )

Biće ti žao...
Biće ti žao, ali mene biti neće,
Da ti osmeh vratim, suze brišem,
Da ti dam na dlanu ono malo sreće,
Da ti kažem da još uvek za tebe dišem...

Biće ti žao, ali biću već daleko,
Neću te čuti kad me budeš zvao,
Kraj mene će stajati drugi neko,
A tebi, tebi će biti žao...
Utipkao Emilly - 19.9.2006. u 14:04 Komentari ( 0 )

Želim da zaboravim...
Ne ljubi me noćas, ne otvaraj rane,
Ne sećaj me više na prošle dane,
Ono što je izgubljeno ne pokušavaj da vratiš,
Ne gledaj me tako kad ne možeš da shvatiš...

Ne diraj mi snove, oni su samo moji,
Odavno su daleko od mene koraci tvoji,
Ne kuni me jer nisam kriva ja
Što sam tako mlada stigla do dna...

Ne vraćaj mi slike prolećnih noći
Kad znaš da opet moraš od mene poći,
Ne traži da ti svoji dušu noćas otvorim,
Ne krivi me, ja samo želim da zaboravim...

Utipkao Emilly - 19.9.2006. u 14:03 Komentari ( 0 )

Zar ne?
FAKAT BI NASTALA PRAVA TISINA KADA BI LJUDI GOVORILI SAMO ONO STO ZNAJU...
Utipkao minnie - 19.9.2006. u 07:13 Komentari ( 0 )

Želim spavati
Noćas sam opet dodirnula tamu...
igrala sam s njom one stare igre,
igre u kojima netko mora plakati,
igre koje ja redovito gubim.
Nebo mi se smijalo
i zvijezde su se smijale mojoj boli,
vrištala sam...
a ljudi ispod mog prozora nisu se ni osvrnuli.
Zar me nitko nije čuo?
Osjetila sam joj pogled na svojim leđima,
ah...ta samoća je uvijek tako predvidiva,
nikad me još nije iznenadila,
al ne razumijem kako nije shvtila
da je nepoželjan gost.
Prišuljala se, al ipak dovoljno glasno
da ju primjetim iz daljine.
Elegantno se privukla mom tijelu,
naježila mi je kožu i moje maleno krhko srce.
Mislim da noćas neću izdržati.
To svaki put pomislim,
a ipak sam još uvijek tu.
Al zaista mi se neda više igrati,
pustite me na miru...
želim spavati.
Utipkao Anna - 19.9.2006. u 00:18 Komentari ( 0 )




BOŽE, KOJEG DANA

Kad osvane dan kao ovaj danas
Kad s maglom pada tuga
I ledeni strah na nas
Bože, kojeg dana?

I kad slabo sunce mukom
Probija maglu
I trudi se dati nekakvu slabu nadu
Bože, kojeg dana?

Kad put se znani čini sve dužim
A dan još težim, tužnim
I sve oko tebe crnim i ružnim
Bože, kojeg dana?

I onda se prisilit moraš
Priznati laž i grijeh
Otvori srce, pognuti glavu
Pokazat hrabrost pravu,

Bože, kojega dana?
Kad sve to nekako prođe
A mjesto mira opet strah dođe
Kad sunce grije ali sutden vlada

I žile ledi, gdje je nada,
Bože, kojeg dana?
Nestalo sunce, studen još jača
I sve me tjera do gorkog plača

Tri reda tankih als jasnih riječi
Napisani srce sve to liječi.
Bože, kojeg dana!
A od toga tako crnoga dana

I sreće što u tren otopi led i strah
I plućima punim dišem novi dah
Nestade, Bože dana.
Ja sreću dijelim s novim danom mladim

Što odmiče brzo i s njim se zbog toga svadim
Na očima se umornim blista srca sreća
I svakom minutom, trenom biva veća
Bože, ktatkog li dana!

Pa neka, Bože, nek je tebi slava
Al molim te spasime ovakvog početka dana
A kraj njegov kratak pretvori u godine duge
I onda neka bude što bude.
Bože, lijepog li dana!

28./29.10.2003.

-----------------

ŠOKADIJO ČUVAJ STARU SLAVU

Čuvajte staru slavu
Sinovi dične majke
Visoko dignite čelo
Hvalu joj dužnu dajte.

A čuvati imate svašta
Jezik njen, drage riči
Po njem svatko nas pozna
Šokac se njime diči.

Neka on ne bude samo
Divan na slavama, ritki
Kad svitu treba pokazat
Kako smo na riči britki.

Čuvajte pjesmu joj milu
To naše je majke duša
Pociknite uz tamburu
Nek svako čuje, nek sluša.

Pjesma njena nas nosi
Kroz stoljeća slavna, duga
S njom na usni život dali
Njom branili i padali.

Izvadite iz sanduka
Naše stare običaje
Nitko tako bogat nije
Srce nam u njima bije.

Navucite nošnje zlatne
Bogate ko nekad mati
Momci kape najerite
Zagrljeni zapjevajte.

Upregnite konje bjelce
U šarena stara kola
Nek klepeću kroz sokake
Nek se vidi ko je lola.

Glavu lipo okitite
Al ne samo starim zlatom
Već šokačkim poštenjem
Vjerom i inatom.

Kroz život nas vječno vodi
Ljubav prema zemlji, kraju
Čvrsta vjera u Boga
Nada roda šokačkoga.

Očuvajte Šokadiju
Našu majku, njenu slavu
Propnite se, ta nedajte
Tuđin njom da kiti glavu.

26./27.10.2003.
posvećujem Udruzi za promicanje i očuvanje
šokačke baštine - Šokadija Babina Greda

----------------

KAPO MOJA

Kapo moja plišana
S tri dukata mala
Pokrivaš mi oko livo
Da bi bolje nemigivo.

Kapo moja plišana
Stekoh te od dade
Ne znam dal ćeš izdržati
Ti sve moje jade.

Jer te znadem bacit često
Pri tamborom dok se kerim
Al te zna i zakititi
Svitom lipim bijelim.

03.01.96/06.11.2003
JESENJA SJETA

Pada jesenja kiša hladna
A snjom mi odcuri i zadnja nada.
A s kišom pada na zemlju tuga
Ko vjerna pratilja, ko sjena, ko duga.

Svaka njena tvrdoglava kap
Odzvanja mi u srcu bolno
Kao titraj tamburina
Što tužnu pjesmu svira.

Sve je morkro, ulica i lišće
Prozori i kišobrani rijetki
Mokri su dani, mokre noći
Mokre su i moje tužne oči.

Pogled mi bez plana luta
I nigdje da nađe mjesta da sjedne
Ko mokro žuto i crveno lišće.
A dušu mi neka morâ stišće.

Sve oko mene je prazno
Samo je nebo oblaka puno
Prazna ulica i srce i duša jadna
Ruke i obraz i usta hladna.

Samo ponekad vjetar objesni
bar tako mi se čini
Kao da započne u svome jeku
Nekakvu pjesmu dirljivu lijepu.

Al i to je danas kao sve varka
Danas ničega topla ni lijepa
Samo umorna teška sjeta
Što oduzima mi i ovo malo daha.

Kako izdržat dan ovaj strašni
Kako smoći snage za drugi, lakši
Kako ću sam i dokle tako
Sam , jadno i naopako?


31.10.2003.

-------------------

IGRA SVJETLA I TAME

Kako si o Bože ti tužno
Sazdao nas, čak malo ružno.
Kad u srece se spuąta mrak
I obuzme me neki strah
Zasja mi sunce!

I srca kad mi je tuge puno
Dok svira nekakav čudni nokturno
I molom mi sjetnim sva drhti duša
Kad vidi mrak i samo tugu sluša
I strepim već dali će mi u raj duša
Prolomi se iz tvojih visina
Milozvučna rapsodija vedra
I srećom mi ispuni sva njedra
I svjetlost sinu!

Bože, čudne li igre
Oči sad tamu sad sunce vide
Sad dušu nemilo tuga para
I sa svjetlost kao da me vara
Svjetlost i tama.

Ne žalim se ja Bože tebi
Već samo se pitam u sebi
Mora li baš uvijek tako biti?
Moraju li iste oči suze gorke liti
Mora li srce probosti trn ruže
Mora li mrak pokrit dno mi duše?
Zar nestati mora svake zvijezde trak
I hladni me, crni obuzet mrak
Prije sreće?

Zašto sreća ne traje stalno
Zašto se mijenje svjetlo i tamno?
Kad nikada mraka vidio nebi
Ni svjetlost nebi naš'o u sebi!
Kad nebi nikad osjetio bol
I kad nebi posluš'o mol
Nebi ni znao dura veselje
I sreću što ti se kroz žile penje!

I dok me noćas obuzima tuga
Jer neznam što mi je s druga
Ostaje ipak nada u svjetlo
Ono što Bog mi maločas rek'o.

Poslije kiše dolazi sunce
A poslije oluje mir.
I ovu noć će zamijeniti dan
I sutra nećeš biti k'o sad sam.
Daj mi, o Boľe!

04.11.2003.

------------------

PRIPOZNO ME STARI DRUG

Godine me već mlatare duge
Svitom ovim bilim punim tuge
Tek ponekad ja se nječeg sjeti
Ali njega kao da s uma smetni.

I da nebi Mate, moga druga
Svinjokoljske večere i pisma
Ja bi dalje tumaro po svitu
Vidio ga možda nebi nikad.

Piše Mata divanio s njim sam
On se tebe sjetiti ne more
Tako zna kog je prid očima imo
Kad sam ja o tebi govorio?

Nazovem ga danas baš da vidim
Dal' se sjeća il' ćemo službeno
Ali nakon nekoliko riči
On me pita, Iva jel' to ti si?

Po glasu me pripozna Ilija
Nakon više od trideset ljeta
Veseli mi, divanili dugo
Puno se tog dogodilo, tugo!

Vratile se opet slike stare
Na 'ne dane mladosti, al' prave
Na «šest sisa» i na vrime lipo
Bože mili da je to ko sliko!

Kod da opet idem kraj Berave
Il Jelasom, Čevatovom, Mlakom
Ko da slušam pjesmu našu lipu
Greda mi je opet na vidiku.

Sad Ilija čuva staru slavu
kaže inje pokrilo mu glavu
Nek' je glavu, ali srce nije
Dok je srca bit će Šokadije!

Ja ne mogu dana dočekati
Kad će mo se opet mi sastati
K'o nekada selo proletiti
I po koju suknju dotakniti.

Bože dragi fala t’ na vom danu
Na mom drugu, njegovom sjećanju
Fala ti na Mati i večeri
Fala ti što opet smo se sreli.

04.11.2003



http://free-vk.htnet.hr/Baca/pjesme7.htm





Utipkao malo umiljato mace - 18.9.2006. u 22:37 Komentari ( 0 )

NOć BEZ TEBE
NOć BEZ TEBE



Velika je, ljubav tvoja

Dok si sada pored mene

Jer me ljubiš srcem svojim

I brišeš mi uspomene



Uspomena, ali bolna

Jer mi srcu bol nanese

Uvek mi je u sećanju

Ta prokleta noć bez tebe



Te si noći, s drugim bila

I sebe si njemu dala

I o sreći, govorila

I istoga milovala



Stobom neću, srećan biti

Dok si sada, pored mene

sad je lažna ljubav tvoja

Jer su gorke uspomene



--------------------------------------------------------------------------------
Utipkao malo umiljato mace - 18.9.2006. u 22:25 Komentari ( 0 )

HVALA TI ŽIVOTE
HVALA TI ŽIVOTE


U vihoru života, nestali su mnogi

Ja sam hteo da ostanem

U starome kraju, gde me svi poznaju

Stare pesme pevaju, običaje čuvaju

Ostao sam ovde, da živim da kraja

Ne treba mi život pun lažnoga sjaja

Ovde imam sve, srećan sam kraj nje

Pored žene, voljene

Zbog njene lepote, hvala ti živote



Otišli su mnogi, putevima svojim

A ja ostah u svom kraju

Da živim i volim, i zbog toga molim

Ovaj život kakav je, da što duže traje

Ostao sam ovde, da živim do kraja

Ne treba mi život pun lažnoga sjaja

Ovde imam sve, srećan sam kraj nje

Pored žene, voljene

Zbog njene lepote, hvala ti živote
Utipkao malo umiljato mace - 18.9.2006. u 22:24 Komentari ( 0 )

DODI, DODI, LJUBAVI
DODI, DODI, LJUBAVI



Zašto draga prošle noći

nisi došla ti

Da mi kažeš da me voliš

moja ljubavi

Dođi dođi ljubavi

Dok ne svane dan

Jer je teško teško je

Draga biti sam

Duge su mi noći ove

Kada nisi tu

Zato želim da mi dođeš

Makar i u snu

Dođi dođi ljubavi

Dok ne svane dan

Jer je teško teško je

Draga biti sam

Meni moje srce kaže

Da me voliš ti

Zato pevam pevam glasno

Da me čuju svi

Dođi dođi ljubavi

Dok ne svane dan

Jer je teško teško je

Draga biti sam
Utipkao malo umiljato mace - 18.9.2006. u 22:23 Komentari ( 0 )

ČEKAM, ČEKAM
ČEKAM, ČEKAM


Ah noći puste i tamne

Gde li ste skrile gnezdo svoje

Tu leži jedno srce

To bolno srce moje

Čekam, Čekam

Dali ćeš mi doć

Dođi o dođi

Pusta mi je noć

Kud ode sva moja ljubav

Nek kažu duge tamne noći

I srce što s njima ode

A ostah u samoći

Refren

Znaš li da srce moje plače

i suze lije ko siroče

Dosta je veruj mi duši

Dosta je dosta samoće

Refren

Čekam, čekam

Dali ćeš mi doć

Dođi o dođi

Da ukrasiš noć

Utipkao malo umiljato mace - 18.9.2006. u 22:21 Komentari ( 0 )

DIVNE OČI
DIVNE OČI


Veselo je, srce moje

Jer je sebi, mira našlo

Našlo ženu, što ga voli

Što mu život, čini srećnim



A taj život , beše dosad

Izgubljena, svaka nada

Dok ne sretoh, divne oči

Ljubav pravu, iznenada



Oboje smo sada srećni

Volimo se iznad svega

Srca su nam sad spojena

Jer su našla sebi druga











Utipkao malo umiljato mace - 18.9.2006. u 22:20 Komentari ( 0 )

NEZAHVALNA žENA
NEZAHVALNA žENA


Nezahvalna ti si sada

Za sve dosad što ti dadoh

Ljubav svoju srećne dane

Ti pogazi ko od šale



Kajaćeš se za sve ono

I tražićeš nekad mene

Al me nećeš nigde naći

Voleće me druge žene



Od tih žena izabraću

Jedno što mi srce želi

Ljubav svoju njoj ću dati

Samo da mi sina rodi

ćerku



Mene nisi nikad htela

Nisi htela da me shvatiš

Zato si me izgubila

A ti sebi srecu traži
Utipkao malo umiljato mace - 18.9.2006. u 22:20 Komentari ( 0 )

NE žELIM VIŠE SUZE U OKU
NE žELIM VIŠE SUZE U OKU


Ne želim više suze u oku

Niti da duša pati i boli

Ja želim nekog koji će moći

Iskrenom dušom mene da voli

Neću da plačem

Sreća je došla

Ljubav ću naći

Tuga je prošla

Dosta je tuge u pesmi bilo

Dosta je srce gorčinu krilo

Ne želim više ja prošle dane

Veselom pesmom ja lečim rane

Refren

Zato ja neću više da patim

Jer hoću samo sreću svoju

A srećan ti si živote mijo

Moj san da živim od uvek bijo

volim

Utipkao malo umiljato mace - 18.9.2006. u 22:19 Komentari ( 0 )

LJUBAV JE KAO PESMA
LJUBAV JE KAO PESMA


Zamnom si zauvek, zatvorila vrata,

I bez mnogo reči, otišla odavno

Za osmehom tvojim, čeznuo sam dugo

I pogledom tvojim, patio beskrajno.

Zašto ti pišem pesme

Kada te nevolim više

Nek pesma večito živi

A ljubav naša se briše

I sad mislim nate, jer ljubav si bila

Ona prava žarka, koja dugo traje

A prestala je, kada sam shvatio

Da ne misliš na nju, ništa se ne daje

Refren

Al ipak ti pišem, ovu pesmu tužnu

Mada srce moje, sada ne uzdiše

Ljubav mora biti, jedna reč u srcu

Koju ako želim, mogu da izbrišem

Utipkao malo umiljato mace - 18.9.2006. u 22:18 Komentari ( 0 )

nešto..
nešto..
duh zamagljen sumnjom, ne može se usredotočiti na put do pobjede...

contact.. helena_umek@net.hr

Utipkao helana - 18.9.2006. u 22:07 Komentari ( 1 )

PISMO IZGUBLJENOJ LJUBAVI
PISMO IZGUBLJENOJ LJUBAVI


Ne znam ko sam i odakle sam,ali znam da sam čovek,jer tako su mi rekli drugi ljudi.Sve što znam je da mrzim,jer mi niko nije rekao kako se voli,zašto se voli,jer mi niko nije pružio ljubav ni rekao mi lepu reč.
Voleti?! Ta reč mi je strana,ali znam da ona mnogo više znači od reči mrzeti.
Čuo sam i video od drugih ljudi,mladića i devojaka,kako hodaju zagrljeni i radosni su.Ja se nikada nisam smejao.Drugi govore i pričaju jedno drugome lepe reči ali za mene potpuno nepoznate.
Da li će i meni ikada iko reći da me voli,pružiti mi ruku i prošetati samnom.
Ja se nadam,jer znam da jednom...ne...u stvari,ja ništa ne znam.Ali...možda ipak jednom,da...možda jednom!? Samo da jednom i jedan trenutak,jedan tren osetim ono što čekam već dugo.Onda će mi biti lakše.
Zato,pomozi mi da osetim šta je to ljubav.
To možeš samo TI.
Tebe samo hoću da budeš kraj mene.Ne smeš me ostaviti,jer ću opet početi da MRZIM.Vratiću se u maštanje,a moja mladost proći će brzo i život će se ugasiti bez tebe,bez najlepšeg osećanja na svetu-LJUBAVI...
Utipkao katarina - 18.9.2006. u 21:49 Komentari ( 0 )

Vatreni - Nova himna
Vatreni - Nova himna - Vic

'Evo zore evo dana,
evo Boška Balabana.

Na izmaku noć je crna,
iz birtije ide Srna.

Malo pravo, malo krivo,
evo stiže Olić Ivo.

Kod Ćire smo bili djeca,
pa se nama sluša Ceca!

Kod Slavena kruha nema,
on bi slušo Pearl Jama!

Vidi Srne kako pjeva,
il' ko fol samo zijeva.

Nije sam, lane moje,
i kolege tu su, njih je troje.

Pršti Ceca, pršti Brena,
to je prava karantena.'


http://www.smijesne-slike.com/
Utipkao mis - 18.9.2006. u 20:26 Komentari ( 0 )

strasno
http://www.net.hr/crnakronika/page/2006/09/18/0609006.html

Beba ugušena čim se rodila


Truplo bebe pronađeno je u moru na dubini od 2,5 metara i tek pet metara daleko od obale. FOTO: 24 sata



Žensko dijete, čije je tijelo prošli tjedan pronašao ronilac u moru kod Dugog Rata, rođeno je živo i nije bilo starije od pola sata, što znači da je ubijeno odmah nakon porođaja...


Histološki nalaz pluća pokazuje kako je novorođenče bilo najprije ugušeno, a zatim bačeno u more, gdje je pronađeno nakon najviše 48 sati, potvrdio je patolog splitske Kliničke bolnice dr. Antonio Alujević.

Obdukcija je već pokazala da je dijete rođeno živo.

Dovršen je i profil DNA djeteta koji se može usporediti s profilom DNA roditelja.

Po rezultatima kriminalističke obradbe dijete je ugušeno plastičnom vrećicom te je nakon toga stavljeno u vreću za krumpire napunjenu kamenjem te bačeno u more gdje ga je pronašao ronilac.

Policija traga za počiniteljima čedomorstva te moli sve koji bilo što znaju o identitetu majke i ostalih osoba uključenih u zločin da se jave policiji.

U moru pronašli mrtvu bebu



Kod Dugog Rata, tri metra od obale, u moru je pronađeno mrtvo žensko novorođenče. Bilo je u vreći, najvjerojatnije, za krumpire, u kojoj se nalazio i oveći kamen.


Vreću je uočio mjesni ronilac, iz koje je, kad ju je pomaknuo, ispala ruka, te je o pronalasku oko 15 sati izvijestio policiju.

Utvrđeno je da je riječ o tek rođenoj djevojčici, a tijelo nije bilo dugo u moru, rekao je dežurni patolog splitske Kliničke bolnice Antonio Alujević.

On će obaviti obdukciju kako bi se utvrdio uzrok smrti te je li riječ o mrtvorođenčetu ili čedomorstvu.

Policija provodi istragu kako bi pronašla majku djeteta, utvrdila ostale okolnosti i počinitelja kažnjiva djela.


http://www.net.hr/crnakronika/page/2006/09/08/0154006.html
Utipkao Damira - 18.9.2006. u 20:21 Komentari ( 140 )


BOŽANSKA ODLIČJA U LJUDSKOM OBLIČJU

Ovo je pokušaj da u najkraćim crtama kažem što odlikuje današnjeg modernog čovjeka i što ga povezuje sa Stvoriteljem, i zašto današnjeg čovjeka muči osamljenost, te koji je put prave, istinske socijalizacije u dolaženju do punine i smisla čovjekovog življenja.

Današnji čovjek

Mnoštvo pitanja neprestano se okreće oko pojma modernog čovjeka, još više oko njegove čovječnosti. No, to je, možda, krivi pojam. Vjerojatno tom smislu više odgovara pojam ljudske bogoobličnosti, tj. bogosličnosti. Mnogi bi rekli da današnji čovjek nimalo ne sliči Bogu, bar ne onom kršćanskom. Teško je vidjeti božanska odličja u ljuskom obličju. No, očekujemo da nam se to pojednostavljeno, gotovo banalno, ukaže.
Bog je ljubav. On jedini u potpunosti to jest. Ljubav je skladna, brižljiva, radosna, moćna, djelatna, slobodna, istinita, vjerna, sveobuhvatna, trijumfalna, jaka i životna. To su odlike ljubavi. Bog u stvaranju prenosi to na čovjeka. Ako se čovjek otvori i prepusti trajnom Božjem djelovanju ta će «božanska odličja» preoblikovati čovjeka i suobličiti ga Bogu. Učiniti ga dostojanstvenim i sposobnim za darivanje u ljubavi.
U mnoštvu današnjih zbivanja, ratova i drugih strahota, nije lako očitati ta božanska odličja. Možda ih očitavamo na kriv način. A i sam naš pojam modernog čovjeka jest možda kriv. On nije možda toliko okrutan kao onaj srednjovjekovni, ali je sigurno ljeniji, oholiji, pohlepniji. Uzrok tomu jest udobnost industrije koja, htjeli mi to ili ne, polako iskrivljuje božanske dimenzije ljudskog bića. Tijelo koje je hram Duha Svetoga postaje potrošnom robom, duh se niječe, a duša ušutkuje. Vrijednosti se nameću od strane moćnika i upravlja se malim čovjekom. No, nema malih ljudi. Bez obzira na mnoštvo manjkavosti (što tjelesnih, što duševnih) čovjek je vrhunac Božjeg stvaranja.
Čovjek je danas u središtu. Boga smo ubili, bar tako kaže Nietzsche. Od čovjeka smo htjeli napraviti Bogu zamjenu i dobili smo modernog čovjeka. Sve za čovjeka. To je parola današnjeg društva. Sve za Boga, i zbog toga sve za čovjeka, uzvraća kršćanstvo. Shvatiti što je čovjek dubinski, ne možemo ako zaobiđemo Boga, Stvoritelja. Tu je pogriješilo prosvjetiteljstvo. Na kraju racionalističkih rasprava dobili smo čovjeka rastrganog u brzini ovog prolaznog života, a opet usamljenog. Apsurd. Čovjek je stvoren iz ljubavi. Ljubav je dijalog. A čovjek ne priča s Bogom.

Čovjekova osamljenost

Svijet je sve napučeniji, a ljudi su sve osamljeniji. Ne samo da čovjek ne komunicira s Bogom, već sve manje komunicira i s ljudima. Čovjek je po naravi društveno biće. Da bi uspio dijalog mora biti spreman na darivanje, a ne samo primanje. Bog prilikom stvaranja namjerno čovjeku pridružuje ženu. Ona se daruje njemu, a on njoj. Zajedno su jedno, ostvareni cilj. Sami ne bi bili dovedeni do punine za kojom zapravo žude. A toj punini ne pristupa se iz bojazni. Strah usađen u čovjeka potječe od promašaja sa zmijom i jabukom. Strašna i nezahvalna oholost učinila je da se počine djela nedostojna čovjeka. Ne zaboravimo, čovjek je ovdje, u ovom vremenu i prostoru, da slavi Gospodina.
U tome mu može pripomoći uvelike onaj unutarnji Božji glas, tj. savjest. Osjećajući moralnu odgovornost za opravdanjem istine u mnoštvu apsurda današnjice čovjek sudjeluje u Božjoj zadaći. Još jedno «božansko odličje». No, opet treba biti djelatan. Previše je brbljavaca, a malo je žuljeva. Treba maknuti čovjeka iz eksperimenata, staviti ga na pravo mjesto, otvoriti se božanskom dijalogu i djelovati na izgradnji zajednice u kojoj živimo.

Socijalizacija

Rješenje za osamljenog čovjeka jest socijalizacija. Ona mora biti u skladu sa svim nastojanjima koja čuvaju njegovo dostojanstvo, njegovu posebnost. Svjedoci smo mnogih progona slabijih, drugačijih. Spomen socijalizacije modernom čovjeku jest kao nešto što je on već odavno usvojio. Nažalost, često je to pogrešan odgovor.
Nužan je preodgoj modernog čovjeka. Parola društva treba biti: odgojimo čovjeka za čovjeka. Treba ga osposobiti, naučiti i približiti ga Bogu. Mnoge rane treba izliječiti, ali čovjek posjeduje to božansko odličje opraštanja. Zatim tu je prihvaćanje drugog srcem i razumom, te hrabrost u zastupanju ideala koji će ponovno vratiti čovječanstvo u jedno čovječnije okruženje. Možda ne idealno, ali svakako bolje. To će se ostvariti molitvom i radom na svojoj duhovnosti. Na izgradnju sebe, svojeg bližnjeg, a Bogu na slavu.
Ako stvorenje učini nešto što nije u odnosu prema Bogu, onda je besmisleno, isprazno i grešno. Čovjek mora osvijestiti odakle potječe, kamo ide i što treba činiti da bude sretan. Nesretan samo u ovom prolaznom vremenu, već i u neprolaznoj vječnosti. Bližnjem treba približiti tajnu ljubavi i ljubećeg gledanja Ljubavi - Gospodina u svoj Njegovoj slavi.


Krešimir Žižek, bogoslov


http://www.zupasvmateja.hr/pocetna/bozanska_odlicja_u_ljudskom_oblicju.html
Utipkao Damira - 18.9.2006. u 16:54 Komentari ( 0 )

za ljubav hvala ti
za ljubav hvala ti

Nestvarno je znam,
ponovno smo sami
Tiho kao san
dišemo u tami
I svaki pogled tvoj
daje mi nadu da si moj
Ako ne zauvijek, bar za tren

Ne gledaj me,
tvoje oči bole me
U njima tuge usnule bude se


Ti
Za ljubav hvala ti
Kad bi znali svi voljeti ko' mi
Znam da ne, ne bi prestali
I zato vrati se,
svojom zovi me
Znam da ne mogu to svi
Al' možeš ti

Nestvarno je znam,
u tami jutro budi se
Da pođem bilo gdje
miris tebe ostaje...
Utipkao malo umiljato mace - 18.9.2006. u 16:50 Komentari ( 3 )

poruka mala
Kao voda,
vazduh
kao kruh i sol
tako sam te trebala
one noci
kad ladja mi je srusena
kad bura me odnjela
valovima pakla
kad nisam vise znala
di bi se nasukala.
Ostala sam sama
sve nestalo je
kao kovitlanje vjetra
sve se srusilo
to me ubilo
u dusu
u srce moje
a gdje su bile ruke tvoje
te noci da me pridrzis
da se ne srusim
ne potonem
Nije te bilo
nema te ni sad
kad najteze mi je
kad ostala sam bez luke
bez jedne rijeci podrske..
zar toliko sam zasluzila
poslije svega
sto je bilo medju nama
zar jedna poruka mala
toliki problem predstavlja,
a znas da je to sitnica
koja mi puno znaci
koja moze osmijeh mi vratiti
lice srecom ozarit..
Zar nisam ni toliko zasluzila...?

Utipkao zbukii - 18.9.2006. u 15:57 Komentari ( 1 )

Stranica (Page):   << Natrag (Back)   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239  240  241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353   354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375   376   377   378   379   380   381   382   383   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393   394   395   396   Napred (Next) >>