Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Free Slanje SMS-a
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Chat
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Fotografija
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum   Chat   Shout box   Send free SMS   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Photos   Funny pictures


Arhiva (Archive)
Novi upisi (New entries)

9892 upisa na 396 stranica (stranica br. 238)
9892 entries in 396 pages (page No. 238)
Bubamarac Sasko
Bubamarac
Autor: Arsen Dedić
Nije lako bubamarcu
zum, zum, zum, zum
Bubamarinom muškarcu
zum, zum, zum, zum
Između tolikih bubamara
zum, zum, zum, zum
Iste boje, istih šara
naći koja je njegova Mara
zum, zum, zum, zum

Bubamarac mora vrijeme gubiti
i sve bube redom ljubiti
Buba Daru, buba Klaru, buba Baru
zum, zum, zum, zum
Buba Daru, buba Klaru, buba Baru
zum, zum, zum, zum
Dok ne nade svoju Maaaaaaaru
zum, zum, zum, zum

Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 17:24 Komentari ( 0 )

Prekasno je,Rođena
Napustaju nas topla predvecerja
k'o nijeme crne ptice
sve brze,
sve brze.
Prekasno je, Rodena,
za novi stisak ruke
prekasno.
Sustizu nas kamena podneva
k'o pljusak neke davne kise
uzalud tlapnja i smjena dana
strmina puta
rusi nas, Rodena, rusi.
Napustaju nas prijatelji
s kojim smo podijelili tolike brizne godine.
Uzalud zar u ocima
Rodena, prekasno je,
prekasno.
Napustaju nas nasa nerodena djeca,
ostaju s nama njihove igracke,
posljednje kapi radosti i tuge,
u nasem opustenom domu...
Prekasno je, Rodena,
za vapaj i suzu
prekasno.
Utipkao Loah - 25.9.2006. u 15:49 Komentari ( 2 )

ovo me taknulo u srce procitaje sami

|N| Oprosti mi duso moja |N|
Datum: Monday, February 20 @ 09:04:04 EST
Topic: Ljubavna Pisma




Ako ikad budes imao priliku ovo procititi,znaj da sam bila najiskrenija u zivotu.

Zao mi je sto nismo imali priliku razgovarati!Otisao si povrijedjen i ljut,zaklevsi se da je medju nama zauvijk gotovo...Osjecam se izgubljeno,bez smjera i cilja.Ne znam sta da ucinim,nikad nisam bila tako izgubljena.Ti si bio moj Zapad,Istok,Sjever i Jug.Dok si bio uz mene znala sam odgovor na sva pitanja-sada ja sve jedna velika zagonetka.Oprosti sto sam bila ljuta kad si me napustio.Jos uvijk mislim da je rijec o ne sporazumu-posljedici glupog ponosa i moje i tvoje tvrdoglavosti.Ta,ne moze ljubav poput nase nestati u jednom kratkom casu.Zao mi je sto nisam uvijk bila uz tebe kad si me trebao i sto ti nisam dovoljno pokazivala sta osjecam za tebe.Svaki sat bez tebe pravo je mucenje.Kad sklopim oci,uspomene naviru poput plime.Sjecam se prvog pogleda,prvog osmijeha,prvog poljupca.DVIJE GODINE DISALI SMO ISTIM RITMOM,OSJECALI ISTIM TJELOM,VOLJELI ISTIM SRCEM...NISTA NE MOZE IZBRISATI VRIJEME KOJE SMO ZAJEDNO PROVELI-ONO JE SAMO MOJE I TVOJE!Ceznem da opet osjetim dodir tvojih toplih usnica,njihov okus koji me opijao svojim slatkim nektarom.Sa svakim tvojim poljupcem plovila sam na lahkom oblaku zanosa,sa svakim tvojim milovanjem-letjela na sirokim krilima strasti!KADA SE JEDNOM VRATIS,JA CU BITI TU,CEKATI TVOJ POVRATAK.NECE VISE BITI BOLI I TUGE SAMO LJUBAV VJECNA.....OD EDINE ZA ALENA(SARAJEVO) Ako ikad budes imao priliku ovo procititi,znaj da sam bila najiskrenija u zivotu.Zao mi je sto nismo imali priliku razgovarati!Otisao si povrijedjen i ljut,zaklevsi se da je medju nama zauvijk gotovo...Osjecam se izgubljeno,bez smjera i cilja.Ne znam sta da ucinim,nikad nisam bila tako izgubljena.Ti si bio moj Zapad,Istok,Sjever i Jug.Dok si bio uz mene znala sam odgovor na sva pitanja-sada ja sve jedna velika zagonetka.Oprosti sto sam bila ljuta kad si me napustio.Jos uvijk mislim da je rijec o ne sporazumu-posljedici glupog ponosa i moje i tvoje tvrdoglavosti.Ta,ne moze ljubav poput nase nestati u jednom kratkom casu.Zao mi je sto nisam uvijk bila uz tebe kad si me trebao i sto ti nisam dovoljno pokazivala sta osjecam za tebe.Svaki sat bez tebe pravo je mucenje.Kad sklopim oci,uspomene naviru poput plime.Sjecam se prvog pogleda,prvog osmijeha,prvog poljupca.DVIJE GODINE DISALI SMO ISTIM RITMOM,OSJECALI ISTIM TJELOM,VOLJELI ISTIM SRCEM...NISTA NE MOZE IZBRISATI VRIJEME KOJE SMO ZAJEDNO PROVELI-ONO JE SAMO MOJE I TVOJE!Ceznem da opet osjetim dodir tvojih toplih usnica,njihov okus koji me opijao svojim slatkim nektarom.Sa svakim tvojim poljupcem plovila sam na lahkom oblaku zanosa,sa svakim tvojim milovanjem-letjela na sirokim krilima strasti!KADA SE JEDNOM VRATIS,JA CU BITI TU,CEKATI TVOJ POVRATAK.NECE VISE BITI BOLI I TUGE SAMO LJUBAV VJECNA.....OD EDINE ZA ALENA(SARAJEVO)








Ovaj text dolazi sa Irmin.com
http://www.irmin.com

Ovaj text dolazi sa:
http://www.irmin.com/modules.php?name=News&file=article&sid=905


http://www.irmin.com/modules.php?name=News&file=print&sid=905
Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 15:46 Komentari ( 0 )

Hvala ti
Hvala ti

Dan kad sam bio ugledan
Prvog mlijeka sokove
Dobio sam sve samo zbog tebe
Tvoje prve dodire
Osmjehe k'o igračke
Dobio sam sve samo zbog tebe

Sve njene prve dodire
Moje žeđi izvore
Dobio sam sve samo zbog tebe
Mojeg stabla cvjetove
Moje strasti plodove
Dobio sam sve samo zbog tebe

Oče, hvala ti za sve što mi život dao je
Radosti i nevolje i pobjede i poraze
Majko, hvala ti za sve što mi život dao je
Radosti i nevolje i pobjede i poraze
Hvala ti za sve

Sve mojeg stabla cvjetove
Moje strasti plodove
Dobio sam sve samo zbog tebe

Oče, hvala ti za sve što mi život dao je
Radosti i nevolje i pobjede i poraze
Majko, hvala ti za sve što mi život dao je
Radosti i nevolje i pobjede i poraze
Hvala ti za sve

I pobjede i poraze
Hvala ti za sve

glazba: H. Rončević
tekst: H. Rončević
arr: H. Rončević

Pusti me

Ne, nema dana da me ne zavrijeđuješ
A dobro znaš da te ne zaslužujem
Ne shvaćam kako moja agresija
Na tebe djeluje kao impresija

Ma, vidiš valjda da te iskorištavam
I kad sam s drugom uopće se više ne skrivam
Ma, vidiš da te gazim i ponižavam
Ma nije valjda da te tako opet osvajam

Pusti me, pusti me
Daj otkači od mene
O bože, čudne žene
Pusti me, pusti me
Daj otkači od mene
O bože, čudne žene

Ne ide kad ti ruže donosim
Ni kad te nasred puste ceste samu ostavim
Ni kad sam ljigav, kad ti se ulizujem
Ni kad te ispred drugih bez razloga opsujem

Ma, vidiš valjda da te iskorištavam
I kad sam s drugom uopće se više ne skrivam
Ma, vidiš da te gazim i ponižavam
Ma nije valjda da te tako opet osvajam

Pusti me, pusti me
Daj otkači od mene
O bože, čudne žene
Pusti me, pusti me
Daj otkači od mene
O bože, čudne žene

glazba: H. Rončević
tekst: H. Rončević
arr: H. Rončević

Ja nisam ufuran

Ja volim žene tople i snene
Kada u hladan krevet legnu kraj mene
U neku kemiju ja ti ne vjerujem
Da bit' ću sretniji kad koku ušmrćem

Ako za nekakav porok i postojim
Volim kad koku pored sebe sretnu ostavim

Ja nisam ufuran, ja nisam ušmrkan
I smatram se koliko toliko normalan
I ako nekome tako ne djelujem
To sam onako sam od sebe malo ispaljen

Ne shvaćam zabavu kad se ufuraju
Dovoljni sami sebi gradom bavuljaju
Ja volim žene neodjevene
Kada u hladan krevet tople legnu kraj mene

Ja nisam ufuran, ja nisam ušmrkan
I smatram se koliko toliko normalan
I ako nekome tako ne djelujem
To sam onako sam od sebe malo ispaljen

glazba: H. Rončević
tekst: H. Rončević
arr: H. Rončević

Mulac

Sa samo šesnaest godina mater je sobon poveja
Na sive gradske ulice
Sa svoga bilog kamena di ga je život dišpera
Još otkad bos je protrča
Njega su mulac prozvali
Mater za onu držali
Šta ga je mlada rodila zbog samo jednog poljupca
Od nekog stranog čovika

Ima je šesnaest godina kad je iz mista otiša
Sit smija dice gospodske i pravde malomištanske
Mladosti odreka se
Sa samo šesnaest godina mater pod ruku uzeja
Sa samo šesnaest godina proša je dvi Amerike
Mladosti odreka se
Sa samo šesnaest godina

Mater se vratit poželi da novu lozu zasadi
U stari vrtal kameni
I da se fale mištani da su se usta napila
Skupoga vina mulčeva
Nitko ga više nije mulcem zva
Sad im je samo bija dite bez oca
Prid njime su se klanjali, za prešidenta stavili
Za šaku gnjilih dolara

Ima je šesnaest godina kad je iz mista otiša
Sit smija dice gospodske i pravde malomištanske
Mladosti odreka se
Sa samo šesnaest godina mater pod ruku uzeja
Sa samo šesnaest godina proša je dvi Amerike
Mladosti odreka se
Sa samo šesnaest godina

glazba: H. Rončević
tekst: H. Rončević
arr: H. Rončević

Pape moj

Kroz život si se mučija da bi me naučija
Da je ljubav ka i mater potribna
A kad san se zaljubija ka da si poludia
I prvi put si suzu pustija

Ja je tukac čuva nisam
Ma, nemoj na me biti bisan
Odavno san je izgubija

Pape, pape moj, pape moj
U meni kiša ne zna stati
Pošalji sunce da me prati
Pape moj

A uvik si govorija, uvik si se plašija
Da mi drača ne bi srce obrasla

Ja te tukac sluša nisan
Ma, nemoj na me biti bisan
tebe ni nje nema, ne znam di san

Pape, pape moj, pape moj
U meni kiša ne zna stati
Pošalji sunce da me prati
Pape moj

U meni kiša ne zna stati
Pošalji sunce da me prati
Pape moj, pape moj

glazba: H. Rončević
tekst: G. Tajč, H. Rončević
arr: M. Marušić, H. Rončević


Budi tu

Kad sam bio mlad, mnogo mlađi nego sad
Ja imao sam sve, sve što žele djevojke
Bijeli cadillac i tebe kraj sebe
Krasili smo naslovnice svake žute novine
Da l' ćeš biti tu kad padnem ja
Da l' ćeš htjeti opet ruku da mi daš
Da l' ćeš biti tu i kada napuste me svi
Daj, budi tu, budi tu
Daj, budi tu, budi tu

Da l' ćeš biti tu i kada love nestane
Da l' ćeš biti tu kada svi me ostave
Da l' ćeš biti tu kad slava odleti u zrak
Il' ćeš svoju guzu sjest' u prvi cadillac
Da l' ćeš biti tu kad padnem ja
Da l' ćeš opet htjeti ruku da mi daš
Da l' ćeš biti tu i kada napuste me svi
Daj, budi tu, budi tu, budi tu
Daj, budi tu, budi tu, budi tu

Kad sam bio mlad, mnogo mlađi nego sad
Ja imao sam sve, sve što žele djevojke
Bijeli cadillac i tebe kraj sebe
Krasili smo naslovnice svake žute novine
Da l' ćeš biti tu kad padnem ja
Da l' ćeš opet htjeti ruku da mi daš
Da l' ćeš biti tu i kada napuste me svi
Daj, budi tu, budi tu, budi tu
Daj, budi tu, budi tu, budi tu

glazba: Lennon, Mc Cartney
tekst: H. Rončević
arr: H. Rončević

Poslije ponoći

Ponoć prošla je, sve opet vrti se u krug
Ponoć prošla je, opet sam bez celera
A moje tijelo treba akcije, malo satisfakcije
Al' opet vrtim se u krug

Ponoć prošla je, opet vrtim se u krug
I opet ću do nje, do moje noćne kraljice
Do jutra s mirisom željezničke stanice
A moje tijelo treba akcije, malo satisfakcije
Al' opet vrtim se u krug

Ponoć prošla je, opet vrtim se u krug

Ponoć prošla je, opet vrtim se u krug
I opet ću do nje, do moje noćne kraljice
Do jutra s mirisom željezničke stanice
A moje tijelo treba akcije, malo satisfakcije
Al' opet vrtim se u krug

Ponoć prošla je, opet vrtim se u krug
Ponoć prošla je, opet sam bez celera
I opet ću do nje, do moje noćne kraljice
Do jutra s mirisom željezničke stanice
Ponoć prošla je, sve opet vrti se u krug
Opet vrtim se u krug

glazba: J. J. Cale
tekst: H. Rončević
arr: H. Rončević

Generacijska

Otok sam pust, moru korupcija
Za glavu viši jer kičmu ne savijam

Izlozi puni ispranih mozgova
Tek jedna boja, nigdje šarenila

Bezdušne spodobe švrljaju gradom
U moje ime se kockaju s nadom
Da negdje još uvijek pronaći mogu
Mjesto na kojem pravo imam po bogu

Al' dok su tu kad ih trebam
Svi moji frendovi starih vrmena
Mi ćemo dalje
Zauvijek mladi, potpuno svjesni
Džepovi nisu nikad nam tijesni
Mi ćemo dalje
Jer istina traje

Mi ćemo dalje

glazba: H. Rončević
tekst: H. Rončević
arr: H. Rončević

Ruke spasa

Bačen pred moje noge, kradom i bez pitanja
Zašto da se oduprem, razloge mi pruži
Plašim se samog sebe, zgažen od jutra
Bježim od svoje sjene, ne podnosim suze

Odvojen od sebe, od ljudi i od svega
Izmišljam sutra kao da je kraj
Misleći da nisam vrijedan poniženja
Zaustavljaš mi dah
Odvojen od sebe, od ljudi, od svega
Izdišem život kao da je zrak
Misleći da nisam vrijedan sažaljenja
Oduzimaš mi sve

Pomozi mi da osjetim stvarnost, da ne budem sam
Pomozi mi da osjetim ljubav kojoj pripadam

Odvojen od sebe, od ljudi i od svega
Izmišljam sutra kao da je kraj
Misleći da nisam vrijedan poniženja
Zaustavljaš mi dah
Odvojen od sebe, od ljudi, od svega
Izdišem život kao da je zrak
Misleći da nisam vrijedan sažaljenja
Oduzimaš mi sve

Kao ruke spasa.

glazba: T. Bogović
tekst: T. Bogović
arr: H. Rončević

Japan - New York

Čuj me zvizdo sa neba
Sve san svoje zbrojia
Sva san mora već odavno obiša
Sve san šolde svita doma donija
I šta san sad, šta san ja
Kad je nisan ljubija

Baren da mi oprostiš
Ovih grija odrišiš
Sidro diga bi i s tobom krenija
Na to mora di mi idro ne triba
Jer šta san sad, šta san ja
Kad san srce zakopa

A ja, ja san ka i skitnica
Nekon tuđon zvizdon sviton vođena
A ja, ja sam ka i prašina
Ovim ludim južnin vitron nošena
I šta san ja, ja san ka i skitnica
Ovin ludin južnin vitron nošena
I šta san sad, samo suza klauna
Ispod ove lude maske puštena

Čuj me zvizdo sa neba
Sva san mora obiša
Sidro diga bi i s tobon krenija
Duši reka bi nek zaplovi di zna
Jer šta san sad, šta san ja
Kad je nisan ljubija

A ja, ja san ka i skitnica
Nekon tuđon zvizdon sviton vođena
A ja, ja sam ka i prašina
Ovim ludim južnin vitron nošena
I šta san ja, ja san ka i skitnica
Ovin ludin južnin vitron nošena
I šta san sad, samo suza klauna
Ispod ove lude maske puštena

Čuj me zvizdo sa neba...

glazba: H. Rončević
tekst: H. Rončević
arr: H. Rončević

Ako mi još jednom oprostiš

Daj, okreni se, vidim da sam ti ponovo drag
Ma daj, opusti se, do svog srca mi pruži bar trag
I oprosti mi što sam mislio da je sve laž
Sada vjeruj mi, bit' ću tvoj ako šansu mi daš

Ako mi još jednom oprostiš
I put do srca mi otvoriš
Neka me odnese sam crni vrag
Ako osjetiš prevare trag

Sada pusti me da ti pokažem koliko znam
Ma daj, okreni se, gdje sam griješio shvaćam i sam
I oprosti mi što sam mislio da je sve laž
Sada vjeruj mi, bit' ću tvoj ako šansu mi daš

Ako mi još jednom oprostiš
I put do srca mi otvoriš
Neka me odnese sam crni vrag
Ako osjetiš prevare trag

glazba: H. Rončević
tekst: H. Rončević
arr: H. Rončević

Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 15:44 Komentari ( 0 )

Oprosti mi što te tražim
Oprosti mi što te tražim
tako nespretno
u tebi.
Oprosti mi katkada moju bol.
To je zato što želim otkriti u tebi
najbolji dio tebe.

Ono što ti nisi vidjela, a ja vidim,
plivač u tvojoj nutrini, dragocjenoj.
I uzeti to,
i držati visoko, kao što stablo
drži posljednju svjetlost
koju je našlo u suncu.
I tada ćeš ti,
u potrazi za tim, uzići gore.

Da bi došla do toga,
popeta iznad sebe, kakvu te želim,
dotičući još samo svoju prošlost
ružičastim vršcima nogu,
dok ti je cijelo tijelo napeto, u usponu
od sebe samoj sebi.

I neka tada mojoj ljubavi odgovori
novo biće, koje si ti.


pogledajte http://poezijaonline.com/poezija.asp?slovo=S&pisac=315&pjesma=923
Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 15:42 Komentari ( 0 )

Kad umire ljubav sprovoda nema
Kad umire ljubav sprovoda nema
zelje k'o sarena pjena
do neba traze svoj put.
Steta, ideal je pao
a jos jedan roman je stao
tocno na pola knjige
bacen negdje u kut.
Kad umire ljubav sprovoda nema
stvarnost k'o ogromna stijena
sve snove zdrobi za cas.
Mirno; bez velikih rijeci
bez laznih prica o sreci
pitamo jedno drugo treba li traziti spas?
Treba li plakati, vikati, jecati?
Moze li itko ljubav da vrati
kad su joj jednom odbrojani sati?
Kad umire ljubav sprovoda nema.
Raskid. Dva pogleda nijema
i drhtav glas.
Zbogom, oprosti mi mila,
za moju proslost si bila
veliki izvor srece.
I ponekad placi za nas.
Utipkao Loah - 25.9.2006. u 15:42 Komentari ( 11 )

Oprosti mi za sve
Oprosti mi za sve



Ti si nesto iza neba
dim u oku andjela
kao da si dva zivota
pokraj mene zivjela
ti si djevojka iz sna
ja skitnica

REFREN
Oprosti mi za sve
hladne jastuke
ja sam samo sanjar
koji trazi ratove

Oprosti mi za sve
hladne jastuke
ja sam samo sanjar
koji trazi ratove
oprosti za sve

Ti si nesto iza neba
dim u oku andjela
usnama si svojim
zime led na srcu topila
ti si djevojka iz sna
ja skitnica

REFREN 2x
Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 15:41 Komentari ( 0 )

Dao sam ti dusu
Dao sam ti dusu


Godine ko srne
nestaju u bijegu
uspomene sad su
poljupci u snijegu

Godine i snovi
rijeka koja tece
to je sve sto imam
od tebe i srece

REFREN 3x
Dao sam ti dusu
srce sam ti dao
nista vise nemam
al’ mi nije zao

Godine ko srne
nestaju u bijegu
uspomene sad su
poljupci u snijegu

Godine i snovi
rijeka koja tece
to je sve sto imam
od tebe i srece

REFREN 3x
Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 15:40 Komentari ( 0 )

Zar je voljeti grijeh
Zar je voljeti grijeh

Pada noć, vani gusta kiša lije
Vjetar već, žuto lišće mete s puta
Nestaje ljubav, dani su puni sjete
Oprosti mi, trebam te
Zar je voljeti grijeh

Ideš sam, u tišine skorih zima
Stariš već, sve od žena mora vina
More mi sruši, sve moje kule puste
Oprosti mi, želim te
Zar je voljeti grijeh

Kap po kap, dani nestali u moru
Kap po kap, ja sam pobjegla od svih
Izgubit ću se po svijetu, ako me ne voliš Ti
Pokaži meni put i nove snage daj
Tužne se rađaju misli
Niz lice klizi mi bol
Od mora ljubavi, ostala je samo sol

Idem sam, u tišine skorih zima
Starim već, sve od žena mora vina
More mi sruši, sve moje kule puste
Oprosti mi, želim te
Zar je voljeti grijeh

Kap po kap, dani nestali u moru
Kap po kap, ja sam pobjegla od svih
Izgubit ću se po svijetu, ako me ne voliš Ti
Pokaži meni put i nove snage daj
Tužne se rađaju misli
Niz lice klizi mi bol
Od mora ljubavi, ostala je samo sol


Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 15:38 Komentari ( 0 )

Oprosti mi
Oprosti mi

--------------------------------------------------------------------------------

Nestale su lijepe riječi
zato uzmi dodire
ne pričaj mi o sreći s nama i vrijeme umire.
Hrabrost skidam sve sa sebe jer mi zadnje ostaje
da pretvaram se u tebe i zavodim te
ma da ostaješ bez daha ja ne opraštam ti
i bez imalo straha ljubav dajem sebi.


Oprosti mi, što noćas ne znam gdje bi
i vjeruj mi ipak s tobom dalje ne bi
oprosti mi, što noćas ne znam gdje bi
vjeruj mi sada znam kad nema te da bolje je.


Kažu vrijeme lijeći rane
al' meni krvio je jer me vraća na dane kad dobro bilo je
sada kad ostaješ bez daha
ja ne opraštam ti
i bez imalo straha ljubav dajem sebi
Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 15:37 Komentari ( 0 )

Lozje
Lozje

Vitar nosi lozje tu pred našim vratima
I pokrije staze kozje æa sam obaša
Ja san iša dužim putem, da bi pronaša
Srce puno jubavi, æa si za me èuvala

Vitar nosi lozje tu pred našim vratima
Nosi riæi kazne božje æa me dopala
Kraj komina ti si lipo dite zibala
Ime oca mojega njemu nadila

Doði i oprosti mi sve, šta bi ja bez tebe
I ko bi meni ruku da
Doði i oprosti mi sve, tebe sam tražija
A ti si cili život bila uz mene

Vitar nosi lozje tu pred našim vratima
Ja sam doša iz daleka iša satima
Jedan žuti list od loze nogon zgazia
Ja sam glavu pognia jebo sam se sramia

Doði i oprosti mi sve, šta bi ja bez tebe
I ko bi meni ruku da
Doði i oprosti mi sve, tebe sam tražija
A ti si cili život bila uz mene

Doði i oprosti mi sve, šta bi ja bez tebe
I ko bi meni ruku da
Doði i oprosti mi sve, tebe sam tražija
A ti si cili život bila uz mene
Ti si cili život uz mene
Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 15:37 Komentari ( 2 )

Vrati se
Vrati se

Dati cu sve od sebe
da ne pokleknem
zaviti se u vjetar
da te dotaknem

Nebo vec sam ja
na te bila navikla
naviku mi tu
sada vraca suzama

Svojim sam srcem
tvoje grudi branila
pticu zivota
s' tvojih usta hranila

Nebo vec sam ja
na te bila navikla
naviku mi tu
sada vraca suzama

Ref.
Svakome da, nebo zivot svoj
samo ti imas moj
bacicu sve, rijeci ponosne
molim te, vrati se

Dati cu sve od sebe
da ne pokleknem
zaviti se u vjetar
da te dotaknem

Nebo vec sam ja
na te bila navikla
naviku mi tu
sada vraca suzama

Ref.

Da imam snage
ja dalje bih znala
da imam tebe
ja rekla bih hvala

Tuzna je noc

Jedna je ruza
procvala, pa zaspala
jedna je zena
na vratima, noc cekala

Najljepse ptice
su pjevale, sve za tebe
zvijezde sa neba
su padale, a ti ne dodje

Ref.
Tuzna je noc, najtuznija
ne voli me, ljubav moja
kriva sam, kriva sam ja
jer sam beskrajno vjerovala
do neba, ljubila

Najljepse ptice
su pjevale, sve za tebe
zvijezde sa neba
su padale, ti ne dodje

Ti si mi sve na svijetu

Sjecam se davno je bilo
o tebi snila sam san
tu tajnu nisam ti krila
znala sam doci ce dan

Tebi sam pisala pjesme
plakala po prvi put
i zato nikada ne
ne reci da je sve
sve bilo uzalud

Ref.
Ti si mi sve na svijetu
moje si sudbine glas
jedno za drugo smo rodjeni
nek ljubav bude uz nas

Ti si mi sve na svijetu
ne dam te od srca svog
jer ti si bio i ostao
ljubav zivota mog

Sedam mora, sedam gora

Sedam mora, sedam gora
pregazicu ja
a kad cujes bijelu pticu
to te zovem ja

Sedam mora, sedam gora
mahacu ti maramicom
s' plavog jadrana

Ravna ti je Hrvatska
heej ravna
mozes sve do sjevera
heej juga
mozes preko planina
mozes na kraj svemira
za tobom krecem ja

Ref.
Sedam mora, sedam gora
pregazicu ja
a kad cujes bijelu pticu
to te zovem ja

Sedam mora, sedam gora
pregazicu ja
mahacu ti maramicom
s' plavog jadrana

Oprosti mi

Znas da necu imat' mira
dok te nazad ne vratim
kog cu voljet srce bira
a ja se prepustim

Kazes spusti kljuc i kreni
a zivot sam poklonila
sto je to u svakoj zeni
da se nada do kraja
ti znas

Sve u meni jos zadrhti
kad me pogledas
pamti sve sto bilo je
kad nas ceste razdvoje

Ref.
Oprosti mi
oprosti mi za sve
ja ne mogu vise s tobom
a bez tebe ne ide

Oprosti mi
oprosti mi za to
sto je zivot mene
na tvoj put jednog dana doveo
oprosti mi

Opilo me vino

Gasila sam vatre, ti ih palio
zalila se nebu, ti se hvalio
odvikla se od tebe, ti me ranio
tuga mi je polje siroko

Boze daj mi krila pa da poletim
hocu da ga nadjem da se osvetim
na mom stolu mirise zuta jabuka
tako me na njega podsjeca

Ref.
Opilo me vino, slatko a zestoko
podiglo do neba, ranilo duboko
opilo me, opilo, kao usne med
jedan put si otrovan, drugi put si led
opilo me, opilo, uzelo mi sve
hej neka je

Ni da mora nestane

Rekli su mi i ne znam
sta bi sad prije
da odem il' je razbijem
najprije nju pa onog kraj nje
bisan ka pas
i nema takve ekipe

Sta je nocas za mene
ostat cu sam bolje za sve
u prvi kafic se otrujem
u drugi udjem i glasno opsujem
sve zene njenog imena
i neke idu do vraga

Ref.
Nisam vise tvoj nek izgori sve
niti da se zemlja sad otvori
ni da mora nestane
nisam vise tvoj
tamam da si zadnje
bice na svijetu sto mi ostaje

Biram tvoj broj
kao uvijek kad pozelim
samo da ti cujem glas
ne javljas se izlazim van
ko uvijek udjem bez kucanja
na stolu ugledam kratka poruka
ogromna slova mog imena
i neka idem bez traga

Nisi vise moj nek izgori sve
niti da se zemlja sad otvori
ni da mora nestane
nisi vise moj
tamam da si zadnje
bice na svijetu sto mi ostaje

Ko teret na svoju dusu
stavljam bez broj pitanja
mozda je bilo do mene
ma neka ide do vraga

Ja nocas umirem

Nocas beremo, rajske jabuke
nocas jedemo, zlatne plodove
tiho letimo gore do neba
na bijelim krilima

Bio si moj kralj, sada si moj kraj
ne govori nista, samo dusu mi daj
vino ljubavi slatko opija
ko pjesma andjela

Ref.
Ja nocas umirem, na tvojim rukama
ja nocas umirem, u tvojim ocima
ja nocas umirem, na tvojim rukama
ja nocas umirem, dusa me ostavlja

Da si tu

Nocas sam ti kao srna gonjena
kao rijeka koja tece nikuda
nocas trebam tebe da me povedes
kroz san, kroz dan

Zadnja godina ko ruza uvela
bezbroj trnja al' i cvijeta slomljena
s tvojim likom sto me prati posvuda
kroz san, kroz dan

Miris tvoj, jos i danas osjecam
kada nebo proplace
i zemlja je mokra
rukama preko prazne postelje
trazim dio srece sto si odnio

Ref.
Da si tu
pa da pjesmom se budim
snene oci ti ljubim
i na grudi te privijem

Da si tu
osmjeh da mi se vrati
pa da poletim ja
kao ptica slobodna
ka zagrljaju tvom
da si tu

Jer tvoja ljubav
me razapela
odrijesila me je
mojih grijeha

Ref.
Svjedok mi Bog
srca mi mog
ova zena zna
da ti pripadam sva
Marija Magdalena

Vodila me noc
svud po svijetu
i rekla sam joj stoj
ja dalje necu

Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 15:35 Komentari ( 0 )

Oprosti Mi
Oprosti Mi
Nestale su lijepe rijeci
Zato uzmi dodire
Ne pricaj mi o sreci
S nama i vrijeme umire!

Hrabro skidam sve sa sebe
Jer mi zadnje ostaje
Da pretvaram se u tebe
I zavodim te!

Ma da ostaješ bez daha
Ja ne opraštam ti
I bez imalo straha
Ljubav dajem sebi!

Oprosti mi
Što nocas neznam gdje bih
I vjeruj mi
Ipak s tobom dalje ne bih!

Oprosti mi
Što nocas neznam gdje bih
Vjeruj mi
Sada znam kad nema te da bolje je!

Kažu vrijeme lijeci rane
Ali meni krivo je
Jer me vraca na dane
Kad dobro bilo je!

Sad kad ostaješ bez daha
Ja ne opraštam ti (ne opraštam ti)
I bez imalo straha (straha)
Ljubav dajem sebi!

Oprosti mi
Što nocas neznam gdje bih
I vjeruj mi
Ipak s tobom dalje ne bih!

Oprosti mi
Što nocas neznam gdje bih
Vjeruj mi
Sada znam kad nema te da bolje mi je!

(8X) kad nema te...

Oprosti mi
Što nocas neznam gdje bih
I vjeruj mi
Ipak s tobom dalje ne bih!

(2X) Oprosti mi
Što nocas neznam gdje bih
Vjeruj mi
Sada znam kad nema te da bolje je!
2X... da bolje mi je!
Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 15:31 Komentari ( 0 )

Oprosti mi, pape
Oprosti mi, pape
From Wikipedia
Jump to: navigation, search
Rekli su mi najgore o tebi
nisu nikad pričali o sebi
rekli su mi ono ća su tili
virova san, stariji su bili



Rekli su mi da si svugdi bija
rekli su mi da si puno pija
rekli su mi ono ća su znali
virova san jer san bija mali



Oprosti mi, pape
sve te grube riči
i moj život sada
na tvoj život sliči
Oprosti mi, pape
sad razumin tebe
gledan tvoju sliku
gledajući sebe



Rekli su mi da si ženske jubi
na kartama da si solde gubi
rekli su mi ono ća su znali
virova san jer san bija mali



Rekli su mi da si 'sova Boga
rekli su mi prikoviše toga
rekli su mi ono ća su znali
virova san jer san bija mali



Oprosti mi, pape
sve te grube riči
i moj život sada
na tvoj život sliči
Oprosti mi, pape
ća san druge sluša
ja san, pape, isti
jer san život kuša
Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 15:30 Komentari ( 0 )

Oprosti mi
Oprosti mi

Što čovjek ima
Kad ljubav nema
Kad dušu ostavi

Negdje kraj puta
Po kojem luta
Da te zaboravi

Ostala samo jedna je želja
Od srca najveća
Vrati se dušo ja nikog nemam
Od onog proljeća


Oprosti mi
Oprosti mi
Jer za život bez tebe
Razlog ne postoji

Poljubi me
I preboli
Jer ja umrijet ću rano
Bez tvoje ljubavi


Pijan il trijezan
Na tebe vezan
Ti si mi noć i dan

Dobro bi bilo
Kad nebi znao
Da tebi pripadam

Tebi sam dao tek pola srca
Pola je ostalo
Sad sve bi dao
Da bar još jednom
Još jednom probamo
Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 15:28 Komentari ( 0 )

Oprosti mi
Oprosti mi

Možda je zabluda da dlaku mijenja vuk
a čud nikada
I možda istina da se ima godina
A nema pameti
Jer sve su šanse da te izgubim


Oprosti mi, oprosti mi, oprosti mi
Za svaku moju laž i svaku nevjeru
Oprosti ako znaš praštati
Oprosti mi, oprosti mi
Za dane buduće, za noći besane
Jer bez tebe sam ja tek pola čovjeka.


Oprosti jedina, ja nemam pravu riječ
Za ovu pokoru, oprosti jedina
Što te nisam ljubio onda kad si najviše
htjela dokaz da si voljena
Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 15:28 Komentari ( 0 )

oprosti mi ljubavi
USKORO ĆE PONOĆ. I PREDA MNOM JE JOŠ JEDNA DUGA NEPROSPAVANA NOĆ. PONOVNO PRED OČIMA IMAM TVOJ LIK KOJI MI NE DOPUŠTA DA ZASPEM. DOĐE MI ZNAŠ DA TE POŽELIM KAO NEKADA. I NOĆAS ME ODJEDNOM I SVAKA SITNICA PODSJEĆA NA TEBE. ALI JE NAŽALOST KASNO ZA NAS, TI NISI VIŠE MOJ. POKUŠAVAM SHVATITI TKO SI MI ZAPRAVO TI???JELI MI TE BOG POSLAO KAO KAZNU ILI KAO NAGRADU???ŠTO MI VIŠE ZNAČI U ŽIVOTU: KAD IZMIJENIMO KOJU RIJEČ ILI SAMOĆA, TUGA I BIJES U NOĆIMA POPUT OVE.TI SI ZA MENE UVIJEK BIO SAVRŠEN.TI JEDNOSTAVNO ZNAŠ BITI ONO ŠTO TREBA..IAKO SAM SVJESNA DA ME NE VOLIŠ U MENI JOŠ ŽIVI NADA DA ĆE NAS SUDBINA OPET NA ISTI PUT NAVESTI…

I SVAKi PUT KAD SE TEBE SJETIM,NEMOGU SAKRITI DA SVE ONO ŠTO SMO DONEDAVNO IMALI U MENI JOŠ POSTOJI.ZNAŠ LI DA TE PONEKAD TAKO SILNO ŽELIM OPET VIDJETI, DOTAKNUTI TE???VEĆ DANIMA TI POKUŠAVAM NAĆI MANU KOJA ĆE ME NATJERATI DA TE ZAMRZIM I ZAVOLIM NEKOG DRUGOG KOJEG ČU ZAVOLJETI…ALI SVE JE TO UZALUD. SVAKA TVOJA MANA NA KRAJU POSTAJE SIMPATIČNA I SAMO JOŠ VIŠE PRIDONOSI TVOJOJ NEODOLJIVOSTI. IZ DANA U DAN SVAKOG DEČKA USPOREĐUJEM S TOBOM. ALI NITI JEDAN NIJE SIMPATIČAN KAO TI, NE SMIJE SE KAO TI, NEMA TAKO ZALENE OČI KAO TI, NIJE TAKO NJEŽAN KAO TI. TO JEDNOSTAVNO NISI TI. TO NIJE MOJ GORAN……KOLIKO SAM SAMO PUTA ZAŽELJELA DA TE NIKADA NISAM ZAVOLJELA,DA TE NIKADA NISAM UPOZNALA ONAJ DAN . ALI NEKE SE STVARI JEDNOSTAVNO DOGODE, ONE NEMAJU VEZE S NAMA…POKUŠAVAM DOZNATI KOJU ULOGU UOPĆE IGRAM U TVOJEMU ŽIVOTU! ZNAŠ LI TI UOPĆE DA JA JOŠ POSTOJIM?? KAKO GOD DA OKRENEM JA SAM TA KOJA GUBI. UOSTALOM TI SI VJEROJATNO SRETAN, A JA SAM TA KOJA NE MOŽE DOBITI ONO ŠTO NAJVIŠE ŽELI-TEBE!!! PONEKAD TE ŽELIM NAZVATI SAMO DA TI ČUJEM GLAS. ALI TADA SHVAĆAM DA TO NEMA SMISLA. POLAKO ,ALI SIGURNO U OVE CETIRI GODINE POSTAO SI DIO MENE I TO ME IZLUĐUJE. NA KOJU GOD STRANU ŽIVOTA DA KRENEM, PRONAĐEM DIO TEBE, I TO ME POLAGANO UBIJA!!!

ŽELIM OKRENUTI NOVI LIST, DOISTA TO ŽELIM,ALI……..JEDNOSTAVNO NEMOGU.

TUŽNO JE KAKO SVE PROLAZ KADA TREBA BITI NAJBOLJE. ALI ZA LJUBAV TE NEĆU MOLITI , JER SE NE MOGU NATJERATI DA ME OPET ZAVOLIŠ…NEMOGU. SVAKE NOĆI PLAČEM, JER NE MOGU SE POMIRITI SA STVARNOŠĆU. S TOLIKO TI BOLI SVE OVO PIŠEM. OPROSTI MI AKO SAM TE ZBOG IČEGA POVRIJEDILA, ALI VJERUJ MI DA TO NISAM NAPRAVILA NAMJERNO. TEŠKO JE KADA ŽIVOT ZABOLI. KADA ODJEDNOM TI SVE KRIVO KRENE. KADA TE NITKO NE RAZUMIJE, KADA TI NEMA NITKO VIŠE ČUVATI OSLONAC, KADA SVAKOG RAZOČARAŠ…

SVE ŠTO SAM NAPRAVILA TEBI BILO JE KRIVO I ZBOG TOGA MRZIM SAMU SEBE. ALI VRIJEME SE NAŽALOST NE MOŽE VRATITI. ZNAM DA TI SVE OVE MOJE RIJEČI AMA BAŠ NIŠTA NE ZNAČE. MOŽDA SU TI ČAK I SMIJEŠNE. ALI JEDNOGA DANA MOŽDA IH ČAK I BUDEŠ SHVATIO. AKO SE IKADA ZALJUBIŠ U NEKOGA ISTINSKI, A TA TI LJUBAV NE BUDE UZVRAĆENA NITI MALO…

U ŽIVOTU SAM SAMO TEBE IMALA I SAMO SAM TEBE ŽELJELA. ALI JOŠ TE VOLIM , SAMO TE NIKADA VIŠE NEĆU IMATI…PROBALA SAM, ALI NE MOGU PRONAĆI NAČIN DA ZABORAVIM OVU LJUBAV,I BOL KOJA ME CIJELO OVO VRIJEME GUŠI….NEMOGU…..POKUŠALA SAM… U OVOM TRENUTKU SE PITAM ZAŠTO JA TEBI UOPČE SVE OVO PIŠEM?! NEZNAM NI SAMA. ZAŠTO SE STALNO PONIŽAVAM ZBOG TEBE? ZAŠTO?? ZAŠTO MI TO TREBA??? ŠTO IMAM UOPČE OD OVOGA??? NIŠTA, ALI MOŽDA TI ŽELIM POKAZATI DA NISAM UOPČE TAKO LOŠA OSOBA KAO ŠTO SI MI REKAO!!TI NISI NI SVJESTAN KOLIKO SU ME ZABOLJELE TVOJE RIJEČI: TI MENE UOPČE NE VOLIŠ,CIJELO VRIJEME SI MI GLUMILA.

PA ZAR BIH TI SVE OVO PISALA DA SAM NEKA HLADNA OSOBA,ILI DA MI UOPČE NIŠTA NE ZNAČIŠ????????

ŠTO JOŠ ČEKAM???

ZAŠTO JOŠ PLAČEM ZA TOBOM???

KADA ZNAM DA TE SUZE VRATITI NEĆE. JOŠ UVIJEK SE SLAMAM, NEDOSTAJEŠ MI SVE VIŠE. NE MOGU PRESTATI MISLITI NA TEBE. NEZNAM DALI SI TI MOJA KAZNA ILI NAGRADA,ALI MOGU TI REČI JOŠ SAMO JEDNO

OPROSTI MI ŠTO TE VOLIM!!!!!!!!!!!!!!!!



http://www.tajnaveza.net/price/oprosti.shtml

ljepo je napisano stvarno je divno natjeralo mi suze u ocima
Utipkao malo umiljato mace - 25.9.2006. u 15:27 Komentari ( 0 )

nemam te...

Nema te
nema da cujem tvoj glas
osmijeh koji ozvanja
kao najljepsa melodija.
Nema te
ni tvojih usana rumenih
ni poljubaca njeznih
za mene neizbjeznih.
Nema te
al uspomena ostaje
sjecanje ne blijedi
kad smo parkom setali
zaljubljeno se gledali..
kad smo se smijali
sreci se radovali..
Nema te,a imam te
u srcu si ostao
vjecno mjesto zauzeo
do kraja zivota moj ostao..

Utipkao zbukii - 25.9.2006. u 14:44 Komentari ( 1 )

zbogom
Moje posljednje zbogom

Ono sto cu ti reci
Neka ostane tajna
Izmedju tebe I mene
Dva srca prividno spojena
Zlatnom niti

Zasto sam cekao
Da se i posljednja
Nada ugasi
Da bih otisao

Sramno priznajem
Da te vise
Ne mogu ovako voljeti
Jer me iznova gusi
Osjecaj da te nemam
Da ti zagrljajem
Ne mogu pokazati
Gdje pripadas
Niti ljubiti
Lice andjela

Ja vise
Snage nemam
Da budem blizu tebe
Na ovaj nacin
Jer tvoja hladnoca
U mom srcu
Izaziva jezu

Osjecam
Da polako nestajem
U tvom crnom oku
Treptaja nedostojan
Ne mogu vise
Niti govoriti

Nehoteci
Razbila si jednu dusu
Na komade
Slomila si
Hrabrog covjeka
Cija sam sjenka

Stoga
Neka ovo bude
Moje posljednje zbogom
Zadnji poklon tebi
Andjele bez duse

Ostajem
Vjeran molitvi
Da jednom shvatis
Sta je prava ljubav
I kako se voli do smrti

Utipkao zbogom - 25.9.2006. u 07:25 Komentari ( 2 )

Jednom
On ce se okrenuti i vidjeti mene,
zastat ce u hodu i u prvi mah
nece vjerovati.
Onome sto vidi...
Zudno ce posegnuti,
od jacine zelje
zastat ce mu dah
i u prvi mah
nece vjerovati,
da ga ja vise necu htjeti!
Utipkao Black Sabbath - 25.9.2006. u 02:24 Komentari ( 0 )

Zašto me tako mnogo ljudi podsjeća na tebe?
I zašto me baš ti ljudi uvijek pogledaju u oči?
Utipkao Anna - 24.9.2006. u 23:57 Komentari ( 2 )

Leđa o leđa
Ti me poznaješ najbolje,
ovo ne ide na bolje
i već dugo tvoj dodir sluti na kraj,
da li imaš taj osjećaj?
Noćas večeru spremit ću
i tvoj pogled izdržat ću,
i dok ugasim svjetlo kao dlanom o dlan
bit će sve jasno kao dan.
Dodir leđa o leđa, ruka led ledena,
da li znaš kako vrijeđa prazna postelja?
I kad misliš da spavam, ti se iskradeš van,
Bože, samom sam sebi suvišan
i zaboli me najjače
kad znam da u drugoj sobi plačeš.
Dugo ništa ne govoriš
samo dlanove preklopiš,
i ta suza u oku nije zbog nas,
kažeš tek da ti čujem glas.
Dodir leđa o leđa...
Onda krenem za tobom ja,
al stanem natrag
jer u drugoj se sobi završava tvoj trag,
čujem jecaj i znam da je kraj.
Ti me poznaješ najbolje...

by Željko Joksimović

Utipkao Anna - 24.9.2006. u 23:50 Komentari ( 0 )

Moja ljubavna priča
Autor: BigMamma
Pričali smo dugo, dugo, o svemu i svačemu...a onda je spustio svoje usne na moje...Ljudi moji..nisam osjetila leptiriće, to su bili orlovi, veeelike ptice u mom trbuhu... (ili kako se i "malim" ljudima dešavaju najdivnije stvari)

Sve je počelo 10.07.1982,jedne subote u gradu Splitu kada je moja mama prvi put postala mama...Prošlo je prilično godina od toga, bezbrižno i sritno ditinjstvo prišlo je kraju i svi problemi koji su tištili moje hrabro, malo srce pretvorili su se u dim...
Kao prvorođenče u ciloj obitelji svi su me obožavali, mazili, pazili, hranili me najljepšim slasticama i mala slatka bebica, ubrzo je postala mala slatka krafnica! Dosta godina stvari se nisu minjale i umisto prvih sritnih dječjih ljubavi, ja sam lila prve krokodilske suze. Ali, da ne bi sve bilo predepresivno, imala san (i još ih iman), dva najbolja roditelja na svitu. Pravili su prve korake sa mnom, dilili boli, sriću i iskustvo sa mnom i naučili me sve najbolje i najvridnije na svitu. U srednjoj školi stvari su polako počele dolazit na svoje misto i ja sam okusila prvu ljubav, pa prvi rastanak, pa prvu pravu bol, pa još ljubavi, pa još razočaranja, pa još.....
Prijatelji su dolazili i odlazili, a najvrijedniji ostali: Rita i Fani
Dakle, zakoračila sam u devetnaestu, a dva miseca pri toga donila odluku da nijedan muški više nikad neće zavirit u moje srce i da se nikad neću udavat.
Jedino bi eventualno otišla na umjetnu oplodnju da vidin kako je to bit mater...
...Stari je iznajmia novi restoran i ja san se potpuno posvetila poslu.
A moja priča, moj pravi život počinje u subotu 02.06.2001.
Došla san s posla doma, prisvukla se u piđamu i zavalila pred «teve», kad je zazvonia mobitel: "di si beštijo, šta radiš, obuci se, idemo vanka!"- tipična Josipa. "Ajde pusti me kozo, vidiš da sam taman legla, ić ćemo sutra"- odgovorila san. I da ne duljin, nakon "dugog" nagovaranja, bacila san na sebe najdraže gače, majicu i sandale, nešto malo ratničkih boja i spustila se na rivu. Nisan opće bila nešto posebno raspoložena, ali "Lijepa usna"-Jose me odvukla u " Arku" i počela nešto {grubo} po običaju. A onda su prošla neka dva komada i poslali nan puse. Mi smo se pravile da ih ne vidimo i glumile cool mačketine. Meni se stvarno išlo doma, ali "Lijepa usna" je bila uporna-odvukla me u disco i tu smo se malo razbacivale u ritmu muzike i trusile "votka-juice". Kad sam ja zapala u plesni trans Jose je po običaju nestala...Stajala je vanka s nekim komadon po imenu Roman,udubljena u razgovor ( ko prava plavuša). Upoznali smo se oba tri i tad mi je Roman pokazo svog mrtvo-pijanog prijatelja. Tomo se digo, pružio mi ruku i otriznija se automatski. Nismo prestali pričat, i pričat, sve dok nas nije prekinula kiša. Seli smo na skale i nastavili s pričon- tad me zagrlia i da mi ruku, a ja sam se stresla...ne, nije on bia pun elektriciteta nego sam ja osjetila onaj poznati, slatki nemir i leptiriće u trbuhu.. Pričali smo dugo, dugo, o svemu i svačemu...a onda je spustio svoje usne na moje...Ljudi moji..nisam osjetila leptiriće, to su bili orlovi, veeelike ptice u mom trbuhu...Dirao me tako nježno, polako i smireno...osjećala sam se posebno, željeno, voljeno. Jednostavno san instinktivno osjetila ljubav, nije to imalo veze s brijačinom, s one-night-stand-om...osjećala san da ga volin i da on mene voli. I nije me bilo briga za ništa, bilo mi je svejedno oće jutro svanut, bilo mi je svejedno šta će bit sa mnom sutra...
Jedino je bilo važno da je on uz mene, da se naslonim na njegova čvrsta ramena, da mu se sakrijen u krilu...
Ta noć je prošla nevjerojatno brzo...sati su proletili ka minute, ponoć se u sekundi pretvorila u 6 ujutro...
I tad je slijedilo ono najgore: RASTANAK! Rastali smo se pred crkvom, razmjenili brojeve mobitela, grlili se i plakali- nešto jako neobično za takvo jedno kratko poznanstvo...
I tako san se ja ujutro probudila sva zbunjena i nisan znala šta mi je činit; da li da mu se javin, ili bi se on prvi tiba javit, ili...?! Jasno, prvo šta mi je palo na pamet mi je bilo nazvat "Lijepu usnu" i pitat je šte bi ona napravila na mom mistu. Odgovor je glasia: "ne budi {grubo}, tip je super, pošalji mu poruku!" Poruka je poslana-čekam odgovor,odgovora nema...
Par sati kasnije odgovora još nema...
Odgovor san dobila tek navečer: " ti si plavi grom! " Zvala san ga i rekla mu da mi se obavezno triba vratit pa makar i na dva dana. S druge strane žice muk..."ako budem imao vremena, naravno, volio bi te vidit."
Vratia se u Zagreb, a moj život koji je tek počeo, u isto vrime činia mi se tako važan i tako bez veze...
Ja ga želin, ja ga moran imat, ja se oću udat za njega...non-stop su mi se takve misli vrzmale glavom...
Ljubav na prvi pogled?
Nek mi samo još neko kaže da to nije moguće...
To jutro 06.06.2001. probudila san se u svojoj posteji znajući da na pošti čekaju samo mene da dođen po svoje pismo, od NJEGA.
Iz pošte san uletila u "Atelier", naručila mineralnu i počela čitat. Nakon prvog pasusa počele su kapati suze- sva moja očekivanja, nade i želje ponovno su pale u vodu ( ovaj put mineralnu ):" nemoj me molim te osuđivati ili me gledati krivo nakon ovog što ću ti sad reći – ja u Zagrebu imam curu koju volim više od života i ne mogu je ostaviti, ali ti si mi pokazala da mogu voljeti još više..."
Slomila san se ka da san od Lego kockica..
Noge su mi se odsikle, zavrtilo mi se u glavi..sve ono šta san želila, šta san molila, šta san zamišljala...nestalo je!
Dobar dio mene je umro u tom momentu.
Skupila san snage za se ustat od stola i otrčat doma..
Stari me vidia kako bižin, tražia me da stanem, ali ja nisan mogla, niko na svitu mi u tom momentu nije bio važan.
Mama je pročitala pismo koje je otvoreno ležalo na posteji i rekla da ga odjeben jer je on još samo jedan kreten u nizu. Oporavila sam se od prvobitnog šoka, kad je stari uša u kuću, cili zabrinut pitavši:"dušo, šta se desilo?"
Opet sam se raspekmezila i ispričala mu sve od početka. Reko mi je da je tip skroz u redu jer je bio iskren i da mu odgovorim na pismo.
Napisala sam mu najiskrenije pismo u životu, tribalo mi je manje od 5 minuti da napunim 4 stranice teksta...
Tako je počelo naše dopisivanje.
Otvorili smo jedan drugom srce, pisali smo o svemu onom šta si nismo mogli otvoreno reć u facu nakon tako kratkog poznanstva i iz pisma u pismo naša je ljubav rasla...
Nakon trećeg ili četvrtog pisma ostavio je curu, bila san sritna, ponosna, oživila san ponovo...

Bia je dan gospodnji 13.07.2001.
Vratila san se s posla doma i spremila za leć sa željon da šta pri prespavan tu noć jer Tomo i Roman sutra dolaze! Sidila san na teraci kad je zazvonia mobitel: "ljubavi evo nas na Plitvicama, tražimo nekakav restoran,bla,bla,bla..." " znači, onda se vidimo ujutro oko 10.00, 10.15?- upitah?
Tu, tu, tu...linija je prekinuta...ma mislim, stvarno je u kujcu, pa kako mi može jednostavno spustit slušalicu!?.....
Onda san čula neka dva debila na cesti koja ponavljaju ono moje: "onda se vidimo ujutro..."-i taman kad sam skoro počela vikati na njih, čula sam kako viču: "Majooooo!!!" Preznojila san se...ma nije moguće da su to oni, ma nije moguće da je to moj Tomo...
Spustila san se do njih i još nisan mogla virovat da su stvarno tu.
Susret ka iz romana..pogledi nm se sreli, nema straha iako su nam noge oduzete...čini mi se da mu vidim dušu, da je čitan ka knjigu, iz očiju mu viri zaljubljenost...gubim mu se u pogledu..
Polako se približavamo, polako da se nešto ne desi, da nas nešto ne spriječi da dođemo jedan do drugog...
Pruža mi ruke čvrsto i nježno, gubim se u njima...spuštam glavu na njegovo rame, osjećam se zaštićeno, sigurno...
Tu večer smo prvi put legli zajedno, zaljubljeni...
Još se sićan njegovih dodira, nježnih, sigurnih, sićan se poljubaca po cilon tilu, milovanja, sigurnosti i topline...
Nismo se sexali ako ste to mislili, istraživali smo jedno drugo, upoznavali svaki komadić naših tila...pričali do pred samu zoru.
Zaspala sam mu u krilu.
A jutro?
Probudia me miris kave koju je mater pristavila za njega i sebe (jerbo je ja ne pijen).
A mi?
Mi smo utekli iz kuće, iskrali se da nas ona ne vidi.
A zašto?
Jer smo bili prestravljeni, količinom osjećaja, količinom ljubavi...strašili smo se da nas neće razumit, da nas neće prihvatit...ma...znan ja da nije bilo razloga za to, ali to nešto je bilo jače od nas.
Usidrili smo se u «Gromitu» kad je zazvonia mobitel: «čerce moja, hvala ti...neman ti šta drugo reć..»
Mater...moja mater, moja jedina i najdraža osoba na svitu, moja prijateljica, moja utjeha, moja nada...
A ja je izdala, na takav način. Sram me bilo!!!
Ni dan danas ne znan kako san smogla hrabrosti uć u kuću i pogledat je u oči, moju jedinu i najdražu mater.
Pametna je ona bila, nasmijala se i prihvatila ga ka moga, ka svoga...

Svako jutro smo išli na kavu u grad, pa na plažu, pa u Kivu, pa navečer vani...Nismo se ni sekunde odvajali jedan od drugog...
16.07.2001., navečer sidili smo na stinama malo dalje od grada.
Baš san bila depresivna jer nisan znala koliko će još ostat, a bilo mi ga je nekako teško pitat.
Rasplakala san se, i on se rasplaka...
" Oćeš hodat sa mnom?" -pitala san tiho kroz suze.
" Oću" –odgovora je.
" A oćeš me ženit?" -pitala san, ovaj put kroz šalu.
" Samo ako misliš oziljno" -reka je.
Sekunda zbunjenosti, neizvjesnosti, čežnje...
Tad je kleka ispred mene i pita me ono šta san mislila da me niko nikad neće pitat:
"Majo hoćeš se udat za mene, molim te?"
Tribala mi je samo sekunda da mu odgovorin...da skupin svo razmišljanje cilog života, da posložin sve želje i ambicije u životu. A u tom momentu san skužila da je ON jedino šta želin, jedino šta triban, da će mi život bit ispunjen jedino uz njega.
18.07. smo kupili prsten i svečanu novost obznanili starcima (jadni, iman osjećaj da in još nije jasno kako smo tako naglo "pukli").
Ja san u Hvaru ostala do 24.08. kad je Tomo došo po mene,kad smo se preselili u Zagreb.
Vjenčanje, pir?
Manje važno od svega ovoga dosad.
To je bila samo ceremonija potpisivanja papira i potvrđivanja naše ljubavi svitu.

Danas je 25.01.2004.
Sidin u našoj kući, stavljan ove riči na papir (ekran) da bi ih podilila s vama, da bi van pokazala koliko je život krasan.
Moj anđel spava s našim sinom, s tilom našega tila, mirni su i bezbrižni, jer se vole, jer ih ja volin.
A meni još uvik nije jasno kako mogu nosit ovoliku količinu ljubavi u sebi. (a nije ni čudo, kol'ka san, to je sve od ljubavi...)

Odgovor leži duboko u nama svima i pronaći ga možemo samo onda kad nađemo svoju drugu polovicu jer nitko od nas nije stvoren da bi sam kročio ovim Svijetom.....


http://www.mama-mami.com/content/view/30/132/
Utipkao onnnnaaaa - 24.9.2006. u 20:38 Komentari ( 0 )

LIJEPA PRIČA
LIJEPA PRIČA

NOVI POČETAK PUN VJERE I NADE

LJUBAVNA PRIČA

S mukom je premještala bukete cvijeća iz jedne ruke u drugu dok je po torbici tražila ključ ulaznih vrata svoje kuće. Kad ga je našla i pokušala otključati, jedan je buket iskliznuo iz naručja i pao na tlo, a ostale je jedva uspjela ukrotiti u "svilenim" celofanskim "haljinama". Ušla je, na stolu dnevnog boravka ostavila je hrpu buketa najrazličitijih cvjetova složenih u najrazličitije aranžmane, a pokupila je i onaj koji joj je ispao pred vratima. I njega je pridružila ovom bogatstvu cvijeća iako joj je više sličio na cvjetne naslage na grobu netom umrlog pokojnika, nego na izraz ljubavi i zahvalnosti, što je bila namjera kolega i kolegica s posla, i ljudi koji su s njom surađivali. U dubini duše - osjećala se pokojnicom.



Izula je cipele i bosa po mekom tepihu prošetala po svom prostranom dnevnom boravku. Zagledala se u more. Voljela je njegove daljine i smirivala ju je njegova tišina, ali u ovom trenutku i morsko plavetnilo, i tišina bonace, i beskrajne daljine ispunjavale su joj i tijelo onim što je osjećala u duši - prazninu koja je odjekivala tišinom, besmislom i tugom. Upravo je dobila hrpu cvijeća kao dar zahvalnosti i iskaz ljubavi svojih suradnika i socijalnih radnika s kojima je tijekom tolikih godina radila, kao oproštajni dar za odlazak u mirovinu. Od danas više neće svako jutro u isto vrijeme piti prvu jutarnju kavu, sjedati u automobil, juriti na posao, i - posjećivati obitelji, djecu, starce, samohrane majke, napuštene i nesretne ljude kojima je kao socijalna radnica posvetila sve svoje znanje, svu svoju ljubav i vrijeme. Sad ju pomalo počinje stizati misao i svijest da je ipak mogla više vremena i pažnje poklanjati svojoj djeci, danas već odraslim kćerima koje su u potrazi za vlastitim "JA" otišle od kuće na studij u druge gradove i negdje drugamo svijaju svoja gnijezda. Samo je najmlađa, tatina ljubimica još na studiju, ali i ona - negdje daleko - tako daleko da je često dolaziti kući - preskupo.

Danica je sjela u fotelju, zažmirila, duboko uzdahnula i pustila vremenu i suncu da uđu u sav njezin život i obasjaju sve dosadašnje radosti i bezmjerne želje za istinskom srećom i ispunjenjem.



Plaha plava djevojčica bila je odlična učenica i jedino se u razredu osjećala lijepo i sigurno. Voljeli su je nastavnici zbog tihe i blage naravi i nenametljivosti (nastavnici uvijek vole ovakvu djecu, jer najmanje problema prave, tek je kasnije shvatila) ali se među učenicima uvijek osjećala pomalo nesigurno i izgubljeno. Više je voljela samoću, bila je, rekli su joj, misaoni tip, koji promišlja stvarnost i želi je u potpunosti razumjeti bez obzira što je zbog toga morala platiti cijenu - određenu usamljenost…

Tek je na fakultetu osjetila što znači biti dio društva, kako komunicirati s drugima a da se ne izgubi vlastita osobnost, kako pokazati i ljepotu duše i dobrotu srca a da se ne izgubi ljepota ženstvenosti i intelektualno bogatstvo. U tom joj je najviše pomogao njen muž, Tonko, kojeg je sasvim slučajno upoznala, ako se u životu u koji krećemo punim srcem i punim plućima, ali i puninom želje da učinimo nešto lijepo i svijet bar malo boljim, o slučajnosti uopće može govoriti. Tonko, je bio brat njezine cimerice, Dalmatinke, koja je svojom burnom i neopterećenom temperamentnošću bila ravnoteža njezinoj mekoj, popustljivoj naravi, ali i organiziranosti i upornosti. U studentskoj sobici dviju siromašnih studentica hrvatskog sjevera i hrvatskog juga susreli su se slavonski duh popustljivosti i marljivosti, i dalmatinski duh prodornosti, otvorenosti i iskrenosti. Njihovom uspješnom funkcioniranju svakako je pridonio Tonko, koji je na prvi pogled pao na nježnu, plavokosu, tihu, milu Slavonku, koja je izgledala kao da je sišla sa slike "Proljeće" nekog renesansnog slikara, koje se sjeća iz udžbenika osnovne škole. Tonko je bio pilot, radio je u JNA i to ne iz neke velike ljubavi spram vojske, nego iz čiste ljubavi spram aviona, tehnike i mogućnosti da se profesionalno usavršava do vrha. Kao sjajnom studentu to je bilo omogućeno. Danica je zaista imala sjajnog muža, ali u istoj mjeri, ono što nitko nije znao, imala je i trajnu sjenu na srcu - niti ona, niti njezino troje djece nikada i nigdje nisu smjeli ići u crkvu. Pred djecom je to bilo teško skrivati, jer su bolna bila pitanja: "Mama, zašto ostala djeca smiju ići na vjeronauk, a mi ne smijemo?", "Što je to prva pričest?" i "Zašto mi ne idemo na krizmu i nemamo kumove?". Vjerojatno je to potiskivanje religioznosti, koju je kao dijete vrlo intenzivno i savjesno proživljavala, pa je obavila i devetnicu "Prvih petaka", uvjetovalo čir na želucu, nervozu i depresivnost kojoj je bila sklona, ali ju je pred ljudima opravdavala svojim iznimno napornim i emocionalno iscrpljujućim radom socijalne radnice. Izvana - zaista, imala je sretan brak, dobru i pametnu djecu, muža koji ju je volio i bio takav da bi ga svaka žena poželjela uza se, samo da i u njegovom životu nije bilo te bolne, nevidljive rane… Premda je u JNA bilo relativno puno Hrvata - Dalmatinaca, nikad se nije saživio s ekavicom u službi, sa službenim ateizmom i s činjenicom da mu djeca žive i odrastaju kao Jugoslaveni, a ne onim što je on duboko u svojim žilama osjećao - kao djeca, vitezovi i prave dostojanstvene dame Gospe Sinjske. Ta Gospa Sinjska, ta sinjska krajina i Cetina - valjda će do sudnjeg dana kao znak prepoznavanja osjenčavati dušu svakog tko je odrastao između Jadranskog mora i Dinare, osjećao je.

Nije dočekao slobodnu hrvatsku državu. Poginuo je u avionskoj nesreći kad se vraćao s nekom delegacijom iz Londona. U toj nesreći poginuo je jedan hrvatski književnik i cijela njegova obitelj, većina putnika bili su Englezi, tako da je svu bol Danica i njezina obitelj odživjela posve tiho i privatno, bez uplitanja TV kamera ili novinarskih diktafona koji kao strvinari svaku žrtvu nesreće žele dodatno raskomadati i izložiti javnosti… Do prijevremene mirovine Danica je tako živjela sama sa svojom djecom, svojim poslom, svojim "domaćim zadaćama" - kako je voljela zvati svaki slučaj, sve ljude koji su joj kao socijalnoj radnici bili povjereni. U radu je bila beskompromisna. Nikada nije odustajala do konačnog, najpovoljnijeg rješenja, bez obzira koliko ju to emocija, vremena ili novaca stajalo.

Plod je tu, na stolu dnevnog boravka - buketi i buketi cvijeća, s toplim riječima zahvale. I - prijevremena mirovina zbog narušenog zdravlja.



Zvonce na vratima svojim reskim "ding-dong" trgnulo ju je iz meditacije i promišljanja o svemu što je učinila, što je propustila učiniti, što je mogla a nije, ili što nije trebala, a ipak je uradila tijekom gotovo pola stoljeća svoga života. Otvorila je vrata, a pored nje je kao vjetar uletio mladi susjed koji naplaćuje vodu i ostale komunalne usluge i s prvim korakom u hodnik počeo ju je zasipati podacima kako je danas nemoguće normalno živjeti s ovolikim troškovima, a žena mu je "na čekanju", djeca idu u školu i svatko ima svoje zahtjeve, a on tako malo zarađuje da se pita kako će samo platiti kompjutorski priključak na Internet, jer je dijete za krizmu dobilo od kuma - kompjutor. Danica je smireno slušala njegovu ispovijed, svakidašnju jadikovku, "nagrecala" potreban novac iz novčanika i on je kao vjetar i izašao iz kuće. Vratila se, uzela novčanik i istresla na stol sve što se u njemu nalazilo. Bilo je tu i kuna, i poneka lira, i lipa, i računa, i - sličica Srca Isusova, koja ju je sad istinski pogodila, jer se uopće ne sjeća kad ju je i da li ju je ona uopće stavila u novčanik, gdje je inače držala slike svoje djece i pokojnog supruga. Uzela je sličicu, poljubila je i sjela u fotelju kao gromom pogođena. Počela je plakati. Oči Isusove sa slike su je gledale blago i opraštajuće, ali je ona ipak u njima čitala prijekor i opomenu. Pa istu ovakvu sličicu dobila je još u četvrtom razredu kad je počela "Devetnicu prvih petaka" koju je vodio sad već pokojni župnik u njezinom rodnom gradu, na sjeveru Hrvatske… Na površini je sad isplivala sva bol propuštenih godina, sve neproslavljene prve pričesti i krizme, vjenčanje kod matičara, bez križa i Božjeg blagoslova, sve neizmoljene molitve i neisplakane suze kad ni na ponoćku nije mogla ići, i sa zavišću je uzimala kolače koje su joj nudile sirotinjske obitelji koje je, tijekom radnog dana (jer je i Božić bio radni dan) službeno posjećivala. Te su obitelji imale problema, bile su na mnogo razina bijedne, ali su imale ono što je ona izgnala iz svoje obitelji i svog života: Boga, Isusa u štalici, "Narodi nam se kralj nebeski", uskrsna jaja, lijepe pjesme, i "Kraljice neba".

Odlučila je… Prodat će kuću, djeci podijeliti novac, kupit će negdje nekakav stančić i živjeti samo za Boga i za siromašne. Toliko toga mora nadoknaditi…



Svećenik, i sam duboki štovatelj Srca Isusova ganut je slušao ispovijed ove još uvijek mladolike i lijepe žene. Nakon ispovijedi preporučio joj je da sve svoje brige preda Isusu, da se moli Srcu Isusovu i njemu preda i svoju djecu, i njihove živote i svoju kuću i sve koje će u svom budućem životu susretati, bez obzira kako osmislila svoje umirovljeničke dane. Danica je ove pastirove riječi slušala otvorenih usta i srca kao što suha zemlja upija svaku kap kiše, kako kaže psalmist. Svakodnevna misa postala joj je više od navike, postala joj je potreba kao kruh, kao jutarnja kavica i dnevne novine, koje je čitala od najranijeg djetinjstva. Nekoliko godina molila je bez prestanka, uvijek imajući na umu što moli, ali s vremenom joj je bilo sve važnije da izmoli i ono: Ako je to volja Božja…

Kad je ušao u sobu s oglasom u kojem ona prodaje kuću - ni po čemu ga nije razlikovala od ostalih kupaca. Bila je ljubazna, suzdržana, onakva kakva je uvijek bila u susretima s nepoznatim ljudima, pogotovo u svojoj kući. Naravno, srce joj se stezalo od boli što će kuću sigurno prodati, što će time izbrisati sve svoje uspomene, na neki način gotovo umrijeti, ali je već imala iskustvo da će joj Bog dati potrebnu snagu. Ipak, kad je ovaj gospodin finih manira, navratio i detaljnije se propitivao, primijetila je da imaju toliko toga sličnoga, a nije joj promaklo da izgleda kao da je brat Roberta Redforda: u farmericama, s tenisicama na nogama, ravna trbuha, sportske građe, prosjede kose i pomalo ranjiva izraza lica. Ipak, ni u najromantičnijim snovima ili maštanjima nije mogla zamisliti da će Isus biti ovako romantičan, duhovit, blagonaklon, da će, kao u nekoj kič-predstavi ili "ljubiću" što se na tone tiska po ženskim časopisima, režirati pravu ljubavnu priču. Što se više družila s ovim gospodinom, koji je odlučio kupiti njezinu kuću i konačno se skrasiti u svojoj lijepoj i jedinoj domovini Hrvatskoj, nakon cijelog radnog vijeka provedenog u Australiji, gdje je ostao udovac, sve je više otkrivala koliko njih dvoje imaju zajedničkog, koliko su u mnogo čemu bliski i jedva je sebi priznala, koliko "se imaju rad", kako se u njenom rodnom kraju kaže. Kad ju je zaprosio, ganuto je rekla: "DA".



Svetište Srca Isusova diše tišinom, smirenošću i svetošću. U crkvi su, pred oltarom, samo pater koji ju je potakao na pobožnost Srcu Isusovu, ona, njen budući muž i njezina djeca, dvije kćeri koje su kume. Vjenčanje je posve tiho, intimno, lijepo, radost se prelijevala s lica patra na mladence, na njezine kćeri i zetove, na unučad, koji kao u filmu gledaju kako njihova lijepa baka postaje žena nekog čike kojega nisu poznavali… Pater će ovo vjenčanje uzeti kao temu u svojoj sljedećoj propovjedi o nježnom i milosrdnom Srcu Isusovu, koje se nikada ne oglušuje na molitve onih koji su iskrena i raskajana srca. Jer - i Daničin muž je često molio Gospu i Njezina sina da se sretno vrati u jedinu mu dragu domovinu i napokon nađe svoj mir u svojoj kući, u svojoj državi i na hrvatskom tlu… Samo je Isus mogao znati srca, čežnje i snove ovih dvoje ljudi koje je na ovako nevjerojatan način povezao.

Daničina kuća s prekrasnim pogledom na najljepše more na svijetu danas živi punim životom. Vrt oko kuće uredno je obrađen, cvijeće se ukazuje ganutom oku svakog prolaznika, unučad se igraju u dvorištu iza kuće, a ona, sad i članica Marijine legije i župskog Caritasa, nastavlja obilaziti jadne i nemoćne ljude, što je radila dok je bila socijalna radnica. Sad to radi u Isusovo i Marijino ime. I - zato je mnogo, mnogo sretnija.

ANA PENIĆ


--------------------------------------------------------------------------------
http://www.ver.hr/arhiv/ver2001/Ver6-01/lijepapr.htm
Utipkao onnnnaaaa - 24.9.2006. u 20:35 Komentari ( 0 )

Night_rider
Jedna ljubavna priča
Mislim da je bilo vrijeme da vam ispričam priču..

Ušao sam s smiješkom u tu malu prostoriju nakrcanu ljudima, svi pomalo pripiti pjevali su neke pjesme. Pogledom proletjeh kroz sobu tražeći nju...

Ustvari da krenem od početka

Tog jutra sam krenuo da kupim cigarete u obližnji dućan, koji je kao i uvijek bio krcat starinama što su se muvali tamo cijeli dan. Sjedili ispred dućana, žicali pare za pivu koju bi odma naiskap popili, pa u roku od minute krenuli u potragu za novom. Već sam ih znao po imenu: Žuti, Joso, Vlaho i Topić. A tko ih ne bi kad koliko god pijani znali su tko je gdje i s kim šta radio. Naša Informativna Služba. Ponekad ih je čak i policija dolazila pitati za pomoć kad je bilo neko sranje na kvartu.. Ukratko znali su sve.
Te noći bila je pretučena.
Nisam za to niti znao dok me Joso nije povukao za ruku i rekao mi sto je bilo. "Mali jucer je bilo sranje kod Andreje." Matej, njen bivši je čekao kod njene kuće da se pojavi. Sam bog zna šta je htio od nje. Tamo negdje iza ponoći, ja sam radio, Ivan moj susjed ju je pratio kući. Pouzdan mali, znao sam da će ju čuvati. "Ivan je u bolnici" nonšalantno je rekao Žuti. "Koj’ kurac" pomislio sam. No priča se već izvrtjela u mojoj glavi.
Matej ju je čekao, ona je došla s Ivanom, ovaj je poludio i prebio ga. Puko je definitivno. Otkako mu je stara poginula, stari mu se propio, Andreja prekinula.. više nije bio svoj. "Neće to samo tako proći!" Joso me je pogledao kroz krvave oči, što od alkohola, što od nespavanja i prošaputao.. "Pazi se mali, znaš da nije sasvim svoj."

Krenuo sam prema njenoj kući..
Ako je dobro bit će doma, ako nije ubit ću ga.

Kucam... ponovo...
Zvonim... nitko ne otvara.
Idem oko kuće na stražnja vrata, možda su u vrtu. Nema nikoga, sve je zatvoreno. "Andreja!" poviknuo sam.. nema odgovora.. "Andreja!!" Susjedina mala je izašla u dvorište: "Saša dođi.. Andreja je u Draškovićevoj, starci su kod nje, nije dobro... "

Ovaj dio se niti ja ne sjećam najbolje. Znam da sam nešto promrmljao i otrčao doma po auto. "Šta joj je.. Šta joj je.." mislio sam cijelim putem do bolnice

Ušao sam u onaj smrad sterilno čistog prostora koji se može osjetiti samo u bolnicama. Smrad kemikalija pomiješan sa hrpom staraca koji šire osjećaj, ne miris, osjećaj truleži. Nešto je govorila, nisam je bas doživljavao. Gledao sam u punu čekaonicu jeli tu Tomo, njen stari ili majka teta Katarina. "Izvolite" i ruka na mom ramenu me prenulo iz tog stanja. Pogleda ne mičući s čekaonice pitao sam "Andreja Marić, gdje je?" "Ne znam" bio je odgovor. "Šta ne znaš, koj’ kurac stojiš tu, pogledaj mater ti jebem blesavu!!" "Kako se ti to razgovaraš! Je li?!" odgovorila mi je brkata sestra u bijelom... "Jučer je dovezena, Andreja Marić, gdje je?!" U tom trenutku sam snimio njenog starog kako izlazi kroz vrata i ide prema aparatu za kavu.. "Striček Tomo" uzviknuo sam i potrčao prema njemu.. "Gdje je?" pitao sam, ali vidjevši suze u njegovim očima ostao sam skamenjen. "Saša.. Matej je jučer... Potres mozga... vilica... kritično.." je bilo sve sto sam čuo... "Gdje je?!" kroz suze sam prozborio "Gdje je?!". Odveo me gore na prvi kat, a svaki korak je bio teži od drugoga. Teta Katarina je stajala pored vratiju i gledala u njih. Na njoj se vidjelo da je tu cijelu noć proplakala. "Teta Katarina" rekao sam i primio je za ruku.. Ona me zagrlila i kroz jecaje sam čuo kako šapće njeno ime "Andreja.. moja Andreja". Ostao sam s njima jer za drugo nisam imao snage.
Njene oči, miris njene kose, njen osmjeh koji sam gledao dok sam je držao u svojim rukama su mi konstantno letjeli kroz glavu.

Točno se sjećam svakog trenutka, koji sam proveo s njom. I dan danas kada osjetim parfem koji je nosila stanem i sjetim se..

Doktor je došao kasnije i pozvao Tomu da dođe. Nešto mu je prošaptao, a on je zaplakao i pao na koljena. Teta Katarina me uhvatila za ruku i zavrištala. Ja sam samo bespomoćno sjedio tamo, ne vjerujući dok su mi suze klizile niz obraze.
Odveli su ih da ju vide posljednji put, a ja sam ostao sjediti na stolici; ne shvaćajući.. kako??.. Zašto??
Ustao sam se i nogama kao od olova, korak po korak boreći se sam sa sobom ušao u sobu.
Ležala je na krevetu, plava kosa koju je uvijek držala u repu bila je raširena po jastuku. Usnice koje sam ljubio bile su plave, lice blijedo, bez boje. A njene oči koje sam satima bez prestanka gledao bile su zatvorene. Izgledala je kao mali Anđeo, kao da spava, a ja sam čekao samo da otvori te oči i da se nasmije.. Ali nije.. Više nikada..

Ušao sam s smiješkom u tu malu prostoriju nakrcanu ljudima, svi pomalo pripiti pjevali su neke pjesme. Pogledom proletjeh kroz sobu tražeći nju...

....Kad odjednom suze su krenule teći niz moje lice kada sam se sjetio da je nema. Da je nema u mojim rukama, da nema onog smiješka kojeg je čuvala samo za mene, da nema tih usnica niti tih očiju..

I plakao sam....
I plačem i dan danas kad se sjetim, makar je prošlo puno vremena..
I plakat ću..
Jer ja ju.. još uvijek Volim.

Autor: Night_rider

http://www.tajnaveza.net/price/jednaprica.shtml
Utipkao Night_rider - 24.9.2006. u 20:34 Komentari ( 0 )

Stranica (Page):   << Natrag (Back)   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237  238  239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353   354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375   376   377   378   379   380   381   382   383   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393   394   395   396   Napred (Next) >>