Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Free Slanje SMS-a
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Chat
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Fotografija
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum   Chat   Shout box   Send free SMS   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Photos   Funny pictures


Arhiva (Archive)
Novi upisi (New entries)

9892 upisa na 396 stranica (stranica br. 209)
9892 entries in 396 pages (page No. 209)
VALENTINOVO
Danas je svima poseban dan,
a meni je tako obican!
Nema ni ljubavi
nema ni tebe,
al znas sta
MA KO TE JEBE......
Tebi je teze neg meni,
tek ces danas nauciti
da ljubav treba cjeniti!!!!

Ti sad mislis kako patim,
ma daj da te u proslost vratim....,
ko je koga zelio
i za ljubav preklinjao?????

Mozda jesam sama,
i posljednjih dana patim,
ali ja nezelim k sebi da te vratim....

Doci ce netko novi,
znas da ja s time problema nemam,
ali za tebe,sreco moja,
za ovaj dan "PREKRASAN" DARAK SPREMAM!!!!!!!

DANAS JE DAN ZALJUBLJENIH GLUPACA,
I NAIVNIH KRETENA......................

SRETNO VALENTINOVO
Utipkao andrea - 14.2.2007. u 12:31 Komentari ( 1 )

sms
lepo je znati da postojis u mom zivotu nije bitno ni od kad, ni koliko, ni zasto? Lepo je otvoriti oci i znati da postojis, gde god da si!!!!
Utipkao ica - 14.2.2007. u 11:47 Komentari ( 0 )

Valentinovo
Možeš li podnijeti svu moju ljubav ?
Znaš li primiti sve ono što ti dajem
šutnjom, daleko od dodira,
svim svojim srcem i dušom,
možeš li me osjetiti ?
Ti ne znaš sve bure koje me bacaju
daleko od tebe,
ne prepoznaješ hladnoću kojom
tjeram od tebe vječni led...
Misliš da sam zauvijek prekrižila našu priču.
Ali ona dragi postoji,
nikada neće nestati ma što se sručilo na nju !
U životu, u kojem za nas nema mjesta
ili se ono barem još nije otvorilo,
postojim za tebe, i samo ti za mene...
Jer baš ništa ne može izbrisati
zlatne staze vječnosti kojima smo krenuli odavno
plašljivo ali sigurno.
Utipkao mjesečina - 14.2.2007. u 11:09 Komentari ( 5 )

TAKO SLATKO,A TAKO GORKO

Osjecam se tako cudno!
Nezelim da drugi to primjete,ali
stvarno mi nijesvejedno!
Osjecam se bolesno
ili se tako samo zelim osjecati!
Nemam zbog ceg biti sretna
ili mi sebar tako sad cini.
Neznam sto osjecam
mislim da sam imuna na sve
ali opet me svaka sitnica vrijeda!
Zelim da me nema
zelim da na trenutak nestanem
da me nema,da ne postojim
dame nitko ne vidi,i da ja nikog ne primjecujem!
Nezelim disati niti razmisljati,
nezelim voljeti,niti pricati,
zelim sanjati o zivotu koji nece biti slican ovom!
neznam zasto,ili mozda znam,
ali osjecam se povrijedeno,izdano i napusteno
kao netko bez buducnosti!
Kud me ovo sve vodi,
zbog ceg uopste tako zivjeti kad neznam
ni zasto ovo pisem?
Zbog ceg se tako osjecam?
Iznevjerena sam!!!!!!
Moja ocekivanja nisu ispunjena....
Bit ce jos prilika,
znam da je ovo sve samo sudbina....
Zasto nesto tako slatko,mozebiti tako otrovno....
KAO DROGA!!!!!
Mislis da ce ti zivot s njom biti ljepsi,
u pocetku tako i je,ali od nje,i zbog nje se i umire!
Mozda jos ima nade,
mozda nije sve tako lose.....
jer od losih navikase moze odreci..........
pa tako i od tebe.......................................



TAKO SLATKO......


........ A TAKO GORKO
Utipkao andrea - 13.2.2007. u 21:20 Komentari ( 1 )

Ljubav
Ljubav je san,ljubav je zvijezda
svi imaju ljubavna gnjezda.

svi se vole,ama baš svi
moja jedina ljubav si ti.
Utipkao Sara - 13.2.2007. u 21:10 Komentari ( 0 )

Da li znaš?
Sa li znaškoliko mislim na tebe
koliko u jastuk jecam zbog tebe,
koliko noći sanjam te i koliko
VOLIM TE?

Utipkao Sara - 13.2.2007. u 20:39 Komentari ( 0 )

dnevnik jedne vještice
Ja sam Nicole, ili kako me neki zli ljudi zovu «vještica». Svoje sam moći naslijedila od majke koja je također bila vještica. Ali ja svoje roditelje nisam upoznala. Umrli su u automobilskoj nesreći prije 10 godina. Od tada, pa sve do danas, za mene se brine moja teta. Živim sa njom i njezinim sinom Michaelom u lijepoj, velikoj kući. Moja teta kaže kako je sve te lijepe stvari i veliku kuću naslijedila od svoga muža te mu je na tome jako zahvalna. Tetak Richard je poginuo prije nekoliko godina na svome gradilištu. Teta je Michaelu i meni uvijek govorila kako je pao sa skele, a to u stvari nije istina. On je naime ubijen. Ubio ga je jedan radnik zbog nekoliko neisplaćenih plaća. Ali ga nažalost nikada nisu uhvatili!
Jučer sam slučajno čula razgovor tete Brigihte i njezine dugogodišnje prijateljice. Teta joj je govorila kako se ubrzo selimo u malo manje mjesto i kuću.
U Londonu sam živjela deset godina i nikako nisam htjela otići. To sam rekla i teti. Pristala je da ostanem sama u kući te je obećala kako će se Michael i ona brzo vratiti. Prije nego što su otišli teta mi je pružila veliku knjigu te mi je rekla da se njome služim samo kada nema nikoga u blizini. Napomenula je da je to knjiga čarolija koja je prelazila s koljena na koljeno. Tom su se knjigom koristile moja prabaka, baka te mama i teta Brigihta. Nadala sam se da će mi knjiga poslužiti u nekim teškim situacijama.
Kada sam ostala sama kod kuće dobro sam zaključala vrata, pozatvarala sve prozore i navukla zastore. Odlučila sam proučiti knjigu kako bi se njome znala koristiti. Naišla sam na neke šaljive čarolije pa sam ih odlučila isprobati.
Jedna je glasila: Želiš li ih vidjeti i ti? Sada će tvojom sobom protrčati konji!
I zaista brzinom munje konji su protrčali sobom i nestali. Knjiga mi se svidjela.


12.08. Nedjelja – Zašto su ljudi tako okrutni?

Svakoga sam se jutra ustajala sama, što je bilo pomalo zastrašujuće u onako velikoj kući. Odlazila sam u obližnju trgovinu po potrebne stvari. Tako je bilo svakog dana, do danas! Zaputila sam se u dućan kupiti kruh i mlijeko kad mi je jedan susjed prišao. Počastio me uvrjedljivim riječima, a još me je pogodio i narančom. Rekao mi je da sam vještica. To sam i bila ali sam se već pomalo počela odvikavati od toga da mi se ljudi tako obraćaju. Znala sam da sam vještica i da takve ljudi baš i ne poštuju, ali se nisam nadala da će se jedan civilizirani čovjek takvim riječima obratiti meni, djetetu. Moja uživanja u prekrasnoj kući svakog su dana postajala sve manja. Teta i Michael već su mi jako nedostajali. Ustvari ja nisam navikla tako dugo ostati sama. Kada sam nazvala tetu u hotel i ispričala što mi se dogodilo odmah je krenula po mene. Njezino je mišljene bili da ne možemo živjeti u društvu u kojem nas ne vole i u kojemu nismo poželjni. Ona je naravno kao o uvijek bila u pravu. Teta me ubrzo nagovorila da pođem s njima, a i Michael je malo pomogao uvjeravajući me kako kraj nove kuće imamo veliki vrt na kojem mogu isprobavati svoje čarolije. Kada sam to čula nisam više ni sekunde razmišljala, pošla sam sa njima!

24.10. Petak – Novo društvo, nova škola.

Novo selo mi se svidjelo. Nije bilo puno obitelji ni kuća. Selo je bilo maleno, ali što je najvažnije ljudi su bili dobri i ljubazni. Čim sam se raspakirala, uzela sam svoju omiljenu knjigu i otišla iza kuće na veliku livadu. Legla sam na lijepu, meku, tek pokošenu travu, i razmišljala o tome da li na svijetu ima ljepšeg mjesta od ovoga. Bio je mir i tišina. Nitko nikome nije smetao, a svi su radili svoj posao. Sutradan je bila subota pa sam odlučila još malo čarati. Bacala sam neku malu čaroliju na stablo kada sam ugledala Chrisa. On Michael i ja bili smo jedina djeca u cijelom selu. Chris mi je prišao te me upitao: «Ti si ona nova cura, kako se zoveš»? Chris mi se činio veoma simpatičnim pa sam ga pozvala na igru. Sa oduševljenjem je prihvatio moju ponudu. Otišli smo iza kuće i sjeli na travu. Te sam subote otkrila mnogo o njemu, možda više nego što ću o njemu otkriti za cijeloga svoga života. Saznala sam da i Chris čara. Pa sam mu posudila svoju čarobnu knjigu. Rekao mi je: «To je najljepša knjiga koju sam ja ikad imao u rukama!» Knjiga je bila smeđe boje, a u sredini je imala zeleni dijamant za koji još nisam otkrila čemu služi. Čarolije su bile ispisane ukrasnim slovima na starom, žutom papiru. Sve mi se oko te knjige činilo čudno, a kada bih tetu pitala od kuda potječe ona bi mi samo kratko odgovorila: «Imaš knjigu. A u ostalo se ne petljaj»!
Ponedjeljak je bio moj prvi dan u novoj školi. Chris je došao po mene da skupa idemo u školu. Toga sam dana bila jako nervozna, a Chris me je po putu ohrabrivao što je više mogao. Prvi sam sat imala glazbenu kulturu. Profesorica Hooch me upoznala sa ostatkom razreda. Svi su se učenici moga razreda na prvi pogled doimali vrlo simpatično i ljubazno. Prema meni su se lijepo odnosili, ali ja ni tada nisam bila posve sretna. Znala sam kako bi reagirali da znaju da sam vještica. Da znaju da nisam kao i oni. Sa Chrisom sam se već bolje upoznala pa sam zamolila prof. Hooch da sjedim sa njime. Njoj je bilo drago da sam se sa nekim već počela družiti pa je moj prijedlog odmah prihvatila. Dan mi je veoma dobro prošao.




01.11. Utorak – Pitanje!



U utorak poslijepodne našla sam se sa Chrisom. Zajedno smo pisali zadaću.
Zanimalo me kako se ostatak razreda ponašao kada su saznali da Chris čara. Htjela sam saznati kako da se ponašam kada saznaju, ali nisam znala kako da ga pitam. Bojala sam se da ga ne uvrijedim. A to mi sada nikako nije bila namjera.
Chris je shvatio da se čudno ponašam, a i pretpostavio je zbog čega. Rekao mi je:
«Kada su saznali nisu htjeli pričati sa mnom mjesecima. Jednostavno rečeno, neprestano su me ignorirali. Uopće nisam imao prijatelja, ogovarali su me iza leđa i govorili veoma ružne stvari o meni». Kada sam to čula jako sam se prestrašila! Dogovorila sam se sa Chrisom da o tome nećemo nikome pričati i da to nitko nikad ne mora saznati. On mi je u ovakvim situacijama bio jedina podrška. Kada bi nešto i ispričala teti ona bi samo odmahnula rukom misleći da lažem da se što prije vratimo u London.

12.11. Srijeda – Ja sam zaljubljena!

Chris i ja polako hodamo putem do škole. Zajedno provjeravamo dali smo napisali svu zadaću. Razgovaramo… U školi toga dana nismo imali neke važne predmete, a sa nekih su nas sati čak pustili iz škole da se rastrčimo po školskom igralištu. Taj je dan bio zaista divan. Cijeloga sam dana bila sa Chrisom. Tog sam jutra sjela na klupicu kraj škole. Od tog sam dana o Chrisu počela razmišljati kao o nekomu više od prijatelja. Prisjetila sam se svih zajedničkih razgovora i druženja i shvatila sam da sam se ja zapravo zaljubila u njega. Zaljubila!!! To jednostavno nisam mogla prihvatiti. Chris mi je bio najbolji prijatelj od kad sam se doselila, ne smijem biti zaljubljena u njega! O tome sam dugo razmišljala, ali mi je onda prišao Chris i veselo me pozdravio. Nisam namjeravala Chrisu otkriti svoje osjećaje, ali više nisam mogla izdržati. Samo sam tihim glasom rekla:» Chris ti mi se zbilja jako sviđaš». Chris mi je rekao: « I ti meni»! Tada sam zbilja shvatila da mi se Chris sviđa…

OVDJE ZAVRŠAVA DNEVNIK NICOLE MCGONAGALL…

Utipkao ja - 13.2.2007. u 20:01 Komentari ( 0 )

dnevnik jedne vještice
Ja sam Nicole, ili kako me neki zli ljudi zovu «vještica». Svoje sam moći naslijedila od majke koja je također bila vještica. Ali ja svoje roditelje nisam upoznala. Umrli su u automobilskoj nesreći prije 10 godina. Od tada, pa sve do danas, za mene se brine moja teta. Živim sa njom i njezinim sinom Michaelom u lijepoj, velikoj kući. Moja teta kaže kako je sve te lijepe stvari i veliku kuću naslijedila od svoga muža te mu je na tome jako zahvalna. Tetak Richard je poginuo prije nekoliko godina na svome gradilištu. Teta je Michaelu i meni uvijek govorila kako je pao sa skele, a to u stvari nije istina. On je naime ubijen. Ubio ga je jedan radnik zbog nekoliko neisplaćenih plaća. Ali ga nažalost nikada nisu uhvatili!
Jučer sam slučajno čula razgovor tete Brigihte i njezine dugogodišnje prijateljice. Teta joj je govorila kako se ubrzo selimo u malo manje mjesto i kuću.
U Londonu sam živjela deset godina i nikako nisam htjela otići. To sam rekla i teti. Pristala je da ostanem sama u kući te je obećala kako će se Michael i ona brzo vratiti. Prije nego što su otišli teta mi je pružila veliku knjigu te mi je rekla da se njome služim samo kada nema nikoga u blizini. Napomenula je da je to knjiga čarolija koja je prelazila s koljena na koljeno. Tom su se knjigom koristile moja prabaka, baka te mama i teta Brigihta. Nadala sam se da će mi knjiga poslužiti u nekim teškim situacijama.
Kada sam ostala sama kod kuće dobro sam zaključala vrata, pozatvarala sve prozore i navukla zastore. Odlučila sam proučiti knjigu kako bi se njome znala koristiti. Naišla sam na neke šaljive čarolije pa sam ih odlučila isprobati.
Jedna je glasila: Želiš li ih vidjeti i ti? Sada će tvojom sobom protrčati konji!
I zaista brzinom munje konji su protrčali sobom i nestali. Knjiga mi se svidjela.


12.08. Nedjelja – Zašto su ljudi tako okrutni?

Svakoga sam se jutra ustajala sama, što je bilo pomalo zastrašujuće u onako velikoj kući. Odlazila sam u obližnju trgovinu po potrebne stvari. Tako je bilo svakog dana, do danas! Zaputila sam se u dućan kupiti kruh i mlijeko kad mi je jedan susjed prišao. Počastio me uvrjedljivim riječima, a još me je pogodio i narančom. Rekao mi je da sam vještica. To sam i bila ali sam se već pomalo počela odvikavati od toga da mi se ljudi tako obraćaju. Znala sam da sam vještica i da takve ljudi baš i ne poštuju, ali se nisam nadala da će se jedan civilizirani čovjek takvim riječima obratiti meni, djetetu. Moja uživanja u prekrasnoj kući svakog su dana postajala sve manja. Teta i Michael već su mi jako nedostajali. Ustvari ja nisam navikla tako dugo ostati sama. Kada sam nazvala tetu u hotel i ispričala što mi se dogodilo odmah je krenula po mene. Njezino je mišljene bili da ne možemo živjeti u društvu u kojem nas ne vole i u kojemu nismo poželjni. Ona je naravno kao o uvijek bila u pravu. Teta me ubrzo nagovorila da pođem s njima, a i Michael je malo pomogao uvjeravajući me kako kraj nove kuće imamo veliki vrt na kojem mogu isprobavati svoje čarolije. Kada sam to čula nisam više ni sekunde razmišljala, pošla sam sa njima!

24.10. Petak – Novo društvo, nova škola.

Novo selo mi se svidjelo. Nije bilo puno obitelji ni kuća. Selo je bilo maleno, ali što je najvažnije ljudi su bili dobri i ljubazni. Čim sam se raspakirala, uzela sam svoju omiljenu knjigu i otišla iza kuće na veliku livadu. Legla sam na lijepu, meku, tek pokošenu travu, i razmišljala o tome da li na svijetu ima ljepšeg mjesta od ovoga. Bio je mir i tišina. Nitko nikome nije smetao, a svi su radili svoj posao. Sutradan je bila subota pa sam odlučila još malo čarati. Bacala sam neku malu čaroliju na stablo kada sam ugledala Chrisa. On Michael i ja bili smo jedina djeca u cijelom selu. Chris mi je prišao te me upitao: «Ti si ona nova cura, kako se zoveš»? Chris mi se činio veoma simpatičnim pa sam ga pozvala na igru. Sa oduševljenjem je prihvatio moju ponudu. Otišli smo iza kuće i sjeli na travu. Te sam subote otkrila mnogo o njemu, možda više nego što ću o njemu otkriti za cijeloga svoga života. Saznala sam da i Chris čara. Pa sam mu posudila svoju čarobnu knjigu. Rekao mi je: «To je najljepša knjiga koju sam ja ikad imao u rukama!» Knjiga je bila smeđe boje, a u sredini je imala zeleni dijamant za koji još nisam otkrila čemu služi. Čarolije su bile ispisane ukrasnim slovima na starom, žutom papiru. Sve mi se oko te knjige činilo čudno, a kada bih tetu pitala od kuda potječe ona bi mi samo kratko odgovorila: «Imaš knjigu. A u ostalo se ne petljaj»!
Ponedjeljak je bio moj prvi dan u novoj školi. Chris je došao po mene da skupa idemo u školu. Toga sam dana bila jako nervozna, a Chris me je po putu ohrabrivao što je više mogao. Prvi sam sat imala glazbenu kulturu. Profesorica Hooch me upoznala sa ostatkom razreda. Svi su se učenici moga razreda na prvi pogled doimali vrlo simpatično i ljubazno. Prema meni su se lijepo odnosili, ali ja ni tada nisam bila posve sretna. Znala sam kako bi reagirali da znaju da sam vještica. Da znaju da nisam kao i oni. Sa Chrisom sam se već bolje upoznala pa sam zamolila prof. Hooch da sjedim sa njime. Njoj je bilo drago da sam se sa nekim već počela družiti pa je moj prijedlog odmah prihvatila. Dan mi je veoma dobro prošao.




01.11. Utorak – Pitanje!



U utorak poslijepodne našla sam se sa Chrisom. Zajedno smo pisali zadaću.
Zanimalo me kako se ostatak razreda ponašao kada su saznali da Chris čara. Htjela sam saznati kako da se ponašam kada saznaju, ali nisam znala kako da ga pitam. Bojala sam se da ga ne uvrijedim. A to mi sada nikako nije bila namjera.
Chris je shvatio da se čudno ponašam, a i pretpostavio je zbog čega. Rekao mi je:
«Kada su saznali nisu htjeli pričati sa mnom mjesecima. Jednostavno rečeno, neprestano su me ignorirali. Uopće nisam imao prijatelja, ogovarali su me iza leđa i govorili veoma ružne stvari o meni». Kada sam to čula jako sam se prestrašila! Dogovorila sam se sa Chrisom da o tome nećemo nikome pričati i da to nitko nikad ne mora saznati. On mi je u ovakvim situacijama bio jedina podrška. Kada bi nešto i ispričala teti ona bi samo odmahnula rukom misleći da lažem da se što prije vratimo u London.

12.11. Srijeda – Ja sam zaljubljena!

Chris i ja polako hodamo putem do škole. Zajedno provjeravamo dali smo napisali svu zadaću. Razgovaramo… U školi toga dana nismo imali neke važne predmete, a sa nekih su nas sati čak pustili iz škole da se rastrčimo po školskom igralištu. Taj je dan bio zaista divan. Cijeloga sam dana bila sa Chrisom. Tog sam jutra sjela na klupicu kraj škole. Od tog sam dana o Chrisu počela razmišljati kao o nekomu više od prijatelja. Prisjetila sam se svih zajedničkih razgovora i druženja i shvatila sam da sam se ja zapravo zaljubila u njega. Zaljubila!!! To jednostavno nisam mogla prihvatiti. Chris mi je bio najbolji prijatelj od kad sam se doselila, ne smijem biti zaljubljena u njega! O tome sam dugo razmišljala, ali mi je onda prišao Chris i veselo me pozdravio. Nisam namjeravala Chrisu otkriti svoje osjećaje, ali više nisam mogla izdržati. Samo sam tihim glasom rekla:» Chris ti mi se zbilja jako sviđaš». Chris mi je rekao: « I ti meni»! Tada sam zbilja shvatila da mi se Chris sviđa…

OVDJE ZAVRŠAVA DNEVNIK NICOLE MCGONAGALL…

Utipkao ja - 13.2.2007. u 19:09 Komentari ( 0 )

KOJIM Putem /KRENUTI??
Kojim PUTEM *Krenuti*****
NISMO li SE ZASITILI-ISPRAZNIH-Fraza?
Nismo li Mozda Dotakli DNO Zivota?
ILI MI MISLIMO DA IMA NADE ZA NASE BEDASTOCE?
KOLIKO JE LJUBAV U IME VLJUBAVI,uvrjedjena,OBEZVRJEDJENA!
IMALI IGDJE MJESTA LAZI?Kao i ISPRAZNOM ZIVOTU?
MOZEMO LI KRENUTI NAPRIJED?AKO SMO Mnoge POVRJEDILI?
Da li Mislimo,ako cinimo ZLA DRUGOME?
DA CE I NAMA BITI DOBRO??
ZNAM ISTINOM SE NE MOZEMO OKORISTITI!
Ali STO Ce Nam ISTINA,Ona Nema KORISTI?
Dali Mozda Znamo,DA ZLO POBJEDJUJE,ili PREVARENI NE PLACU?
Cuj KOJE LI SIMBOLIKE-NE PLACU!
KOME PASE LAZ?MOZDA ON MISLI DA GA OCEKUJE NAGRADA?ILI NOVCANI DOBITAK?
KO JE IZMISLIO LJUBAV?A POSLIJE je POGAZIO! ILI JE LJUBAV METAFORA,
SA NECIM ZASTO MI NISMO OPREDJELJENI...!
KAZU UBICA KAD UBIJE;TRAZI MIR i LJUBAV!
HOCE MO LI MI U TO VJEROVATI? ILI CEMO SAMO PRICATI,
OBECAVATI,A NE IZVRSAVATI..
ISTINA JE DA U JEDAN PREDMET,DVA Covjeka MOGU GLEDATI,
ALI RAZLICITO VIDJETI..Hm Koje li SIMBOLIKE!
ILI MOZDA MISLIMO DA RAZLICITOSTI ne TREBA POSTIVATI!
JA ZNAM-FORMULA LJUBAVI POSTOJI-ALI IZGLEDA NITKO NECE DA JE PRIMJENI,
ARHIMEDOVI ZAKONI I BIO ENERGIJA POSTOJOI!
ALI U FORMILI NEMA NJIH-PA ONDA DAME i GOSPODO.
KOJIM PUTEM KRENUTI?-FORMULA POSTOJI-ALI NECEMO da PRIMJENJUJEMO,
NISAM JA JEDAN OD ONIH STO VAS IZAZIVA NA MRZNJU ILI ODBOJNOST,
NISAM JA VELEUCENA OSOBA DA VAM PRODAJEM ZJALE,
Ja sam jedan OD Onih Sto Zeli NAMA Svima OTVORITI OCI,
A TE OCI GLEDAJU U BUDUCNOST,
KOJA SE ISTINSKI ZOVE LJUBAV!
HTJELI MI ILI NE,ISLI MI KA ZADOVOLJSTVU ILI TJELESNOM UZITKU,
OPET IZNUTRA OSTAJEMO ISPRAZNI...
DUSEVNA BOL POSTOJI,Ali Ljubav OSTAJE!
KO NE MISLI NA DUSEVNU LJUBAV,A PREDAJE SE TJELESNOM UZITKU,
NISTA OD TAKVE LJUBAVI!
SEBELEDARNOST JE IMATI OBJE KONPONENTE!
ALI OPET SE NAMECE PITANJE-KOJIM PUTEM KRENUTI?!
JEDINA FORMULA KOJA POSTOJI RECI CU NAM SVIMA,
AKO LJUBIMO I DAJEMO TU LJUBAV,
ONA NESTAJE,U Koliko NEMA ZRTVE!FORMULA SRECE GLASI ZA SVE NAS,
LJUBI I ZRTVUJ SE!TO JE SEBELEDARNA LJUBA.
LJUBI DUSOM I TJELOM *-I-* D J E L O M* POKAZI
BEZ ZRTVE I DJELA NEMA LJUBAVI!
ZATO SVE NAS PITAM?
KOJIM PUTEM KRENUTI?
IMA TE LI ODGOVOR? ILI SAM' MOZDA JA POGRJESIO?
ILI VI JOS NISTE SVJESNI TOGA?
KOJIM PUTEM KRENUTI??
Utipkao Boem&Poet*Ladislav*****!! - 13.2.2007. u 02:44 Komentari ( 6 )

nisi kriv
Mozda mi ne vjerujes
da te volim
mozda mislis
da laz je ovo sve
ali zauvjek znaj da zivim
i umirem za tebe!
pazis da pazljiv budes
ma to ti ljubavi nista nevrijedi
kad moja sudbina bez tebe blijedi!
Sad ti je zao
dok ti ovo pisem
jer mislis da cu najvaznije da izbrisem
ali necu
nek svi znaju za moju "SRECU"
Zelis se hvalit
kako si zivot oduzimam zbog tebe
ma znas sta,KO TE JEBE!
Antibiotike vise necu piti
ko zna sto ce sutra biti
mozda obolim tesko
pa mi zatrebaju
a oni zbog budale nestaju!
MA NISI TI KRIV KRIVA SAM JA STA SAM TAKVOJ BUDALI ZIVOT PREDALA
Utipkao andrea - 12.2.2007. u 21:40 Komentari ( 1 )

Oprosti mi, mama...
Bila sam skoro dijete
kad sretoh njega.
Zavoljeh tog mladića
više od svega.
Slutila tada nisam
koliko boli u duši
može donijeti netko
koga srce ludo voli.
Mama, ti ne smiješ plakati
što mene više nema
jer ti si žena.
Dugo smo bili skupa,
ti nisi znala.
Možda su neki pričali
da sam za njega bila šala.
Bila sam luda,
sad mi je jasno.
Al, nažalost, mama,
sad je već kasno.
Sada moje srce
kuca sve tiše.
Zbogom, mama!!!
Oprosti, ali ne mogu više...!!!
Utipkao andrea - 12.2.2007. u 20:43 Komentari ( 2 )

ljubavi...znam uzalud....
nedostajes mi ti
i tvoji dodiri
trebam tvoju ljubav
jos uvijek
jer vrijeme nije izljecilo moje ranjeno srce

ljubavi moja
ne mogu bez tebe
jer vrijeme prolazi tako sporo

trebas mi barem jos jednom
barem za kraj
kad ga nismo imali
ali tebe nema

nestao si
a ja se jos uvijek nadam
i zelim da opet glupo na tvoje lazi padam
jer makar ti ovo ne znades
ljubav si moga zivota
i za tebe bi ucinila sve

kad bi te barem mogla vratit
ali znadem
prekasno je
ti vise ne zelis me
a ja jos uvijek trebam te

kada bi barem bili prijatelji
ali ne
nije nam sudeno

ovako
osjecam samo prazninu
jer vrijeme presporo prolazi
a rane su jos uvijek tu

ljubavi moga zivota
trebam tebe
tvoju ljubav
tvoje lazi
trebam...

cekam...

ali znam,
uzalud....



Utipkao xxx - 12.2.2007. u 18:42 Komentari ( 0 )

Dan nježnosti
Jedna suza zablista, poput rose na vrh lista. Taj mali biser što klizi niz bradu jedina je svjetlost što izvire nadu...

Ako zaboravimo vrijeme cijeniti poput zlata, osluhnimo tiho otkucavanje sata. Možda nas podsjeti da je vrijeme živo i da satovi otkucavaju krivo...

Ako se tvoja kap mojom rijekom uputi...
Poslušaj što joj brana šuti:
Tečeš li u mojem smjeru, u moje zidove udari vjeru! Jačinom novog snažnog vala kroz mene prođi hvala!...
Utipkao Nataša - 12.2.2007. u 12:22 Komentari ( 0 )

...Samo par spokojnih riječi...
Samoća je samo zvuk tišine
što odzvanja u našim srcima.
A srce je magnet
koje privlači dva pola
i gasi zvuk tišine.
Utipkao Nataša - 12.2.2007. u 12:18 Komentari ( 0 )

Ples oluje i vjetra...
Sjećaš li se kad smo plesali po oblacima bijelim
U tvome naručju mislila sam da vladam svijetom cijelim
Sjećaš li se kad sam te učila onaj plesni korak
Znaš li jedini koliko je dan bez tebe gorak

Pogledaj na ulice, ples oluje i vjetra se sprema
Tuga s kišom otvara vrata jer mi tebe više nema
Čak me više ni toga nije strah, ni toga se ne bojim
Jer mi te nema, nema onoga koga bi zvala svojim

Nema te da me držiš u naručju dok kiša pada i dolazi mrak
Još svoje poljupce i ruke pružam u maglu, u zrak
Jer još je srce ostalo u onom satu prošle zime
I sa usana se nije pomaklo jedini tvoje ime

Još me strah sjećanja jer opet dolazi proljeće
Kome ona ptičica sreće ako ne nama dolijeće
Strah me pomisli da ću ovo proljeće dočekati sama
A još sam u prošlosti, još se sjećam kako je bilo tada nama

Straha nema, ples oluje i vjetra se lagano nastavlja
Još me jednom jecaj i bol u grudima bez zraka ostavlja
Jer kako da čekam ovo proljeće kada mi tebe medeni nema
Što li ovo nebo nad našim gradom za mene sprema…
Utipkao usamljena mala - 12.2.2007. u 10:50 Komentari ( 1 )

...Sergej
Bio si samnom jednu noć
obećao si da ćeš opet doć.

U meni si ostavio neizbrisiv trag
Bio si pravi mali vrag

Sjećam se ko da je bilo sinoć
Al Bog te pozwo i moro si poć

Nikada se vratiti nećeš
Al kroz vene mi tećeš

Otišao si bez pozdrava,
i povratka u cvijetu svoje mladosti.

Za mene zaborav ne postoji.


Utipkao Korina - 11.2.2007. u 19:34 Komentari ( 0 )

Zbog t ebe
Zbog tebe sam
pjesme pisala,
zbog tebe sam
se šminkala,zbog
tebe sam snove
sanjala,zbog tebe
sam maštala.Kada
je počela škola
blizu tebe sam
mjesto tražila,
loše ocjene dobivala,
iza škole se skrivala.
Moja te prijateljica
pitala voliš li je?
A ti si rekeo ne!!!
Utipkao Sara - 10.2.2007. u 13:00 Komentari ( 1 )

........
danas jedan je od onih dana
sjecam se tebe
zelim tvoje ime naglas reci
ali znam da ce mi suze poteci

neznam da li osjecaji su to ljubavi
ali ne smijem te vidjeti
jer cijeli moj svijet
srusit ce se za tren

neznam da li je to osjecaj ljubavi
jer ne mogu se sjetiti kako ljubila sam te
ili ne zelim
da se ne bi vratile one suze

stara rana otvorila bi se

danas jedan je od onih dana
kada sjecam se tebe
ali ipak
i vidjet cu te
nakon dugo vremena

zasjat cu najbolje sto mogu
a ti ces me krisom gledat cijelo vrijeme

osjecat cemo ljubomoru
oboje
ali ni rijec nece pasti

tajni pogledi

neodgovorena pitanja

skrivene zelje


nikada necu saznat istinu
a ne mogu okrenuti novu stranicu u zivotu
jer jos uvijek si tu

sjecam se tebe
i makar ti ime ne mogu naglas reci
znam da ce nocas more suza poteci
Utipkao xxx - 10.2.2007. u 12:25 Komentari ( 6 )

Ljubav
Ljubav je tajna zbog
koje se pati.Koliko
te volim nikad nećeš
znati.Želim ti sreću,
ne želim ti zlo,puno
te volim zapamti to!

Utipkao Sara - 10.2.2007. u 12:21 Komentari ( 1 )

O vjecnosti i jeseni (odlomak)
Moram da sebi olakšam, prije svega, draga moja. Duge su godine koje dočekuješ na tronu. Jer tron je jedan. Tako je usamljen, da ponekad ne možeš da shvatiš da li te vije jučerašnji moment il si već prohorio uz novi dan. Nevjerovatno je koliko često je se sjetim. I napravim se da to dođe iznenada i posve slučajno, pa i prepustim se lagodu kad već i dođu misli do nje ponekad, da i uživam prenoseći boje kroz njezin izraz, njezino tijelo. Osjećam se jedini koji je ima. Toliko sam znao o njoj, i to ono najljepše što je mudro isijavala da me zaokupi i da se nasladim ne misleći ni o crnilu koje se ušuškavalo u samom meni. Slast bi proricala biljege koji su ostajali od čeznivih dodira. A ja bih carovao onda kad bi otišla i tiše od mraka, pokudila fenjerske luće sa umornih terasa, zaprijetivši im da je ne otkriju dok kristalnim koracima nebi stigla do doma. Posjedio bi prazne stolice dušama mojih prijatelja koje sam skrojio sam. I ruke i noge udahnuo sam u život i gledao ih dok komadaju hranu i piju gorko ledene sokove uz pokoju zdravicu. Za sretni trenutak u kojem me ostavila. Znao sam da tjelesna zadovoljština bi prošla brzo. I prijatelji me o tome nisu ni zapitkivali. Prah koji bi ostavila po mojoj sobi svjetlucao bi na sve strane i na mjestima gdje, kako je mislila, nije ni dosezala. Do duše. Tako je pogrešno mislila. Znam da je i ona sijala, i to mi je samo i trebalo. Naviknuta da će biti opet nahranjena prostim zaklonom sjene njenog dragog bića. Došla bi opet, ja bi stao ispred bjelokostne trube na kuli moje nastambe i ciknuo da je imam i da je moja. Da ja sam vladar koji ne može da vam udovolji svima, i koji pučane ne podnosi, ma nebi mogli da shvate da ja sam imao nju. I tako bi se pravio važan u uglancanom prijestolju sa svim tim druidskim knjigama, pogledavši je mrzovoljno, jer dovraga ja sam vladar. A znala je da bi vinuo sve te umazane listove i bacio sebe umivajući se udarima zraka do dna gdje bi se smrskao samo kad bi me zamolila. Volio sam tu spokojnu sreću koju mi je pružala. A ja bih je razvijao u glavi, i kretao se sobom u onim stopama kojima smo zajedno dahtali doživljavajući nešto neobično. Kunem se Elunom, bio sam moćan. I opet sitna stihija svoje duše koju je već opasno proplijesnila njezina čar dok bi mi prelazila rukom preko prstnih zglobova, tako bi mi ostavljala nade za cjelonoćnu diskusiju sa prijateljima koje sam ja skrojio, moja Mekasta pa ja sam voljen! Svi tekstovi arkdruida nisu mogli zamjeniti topli treptaj nahranjene duše njezinim prisustvom koje bi procvjetalo u mojoj mašti još mirisnije, jer mi smo jedno, ni ja bez nje ni ona bez mene.Bio sam važan samo ja i samo ona. I znam zašto me voljela. Bio sam jedan, jedini toliko namćor da sam je tom sramotnom osobinom privlačio kao barka koja će da uplovi u nepoznat zamračen procjep. Baš što su me svi prezirali ona me voljela, ni zbog čeg drugog. To nas je upravo i činilo posebnima. Otkravila mi je dušu ni ne znajući. Leden izraz vladarstva skidao se komad po komad, al nije uspjela do kraja...
Utipkao Falwen - 10.2.2007. u 10:31 Komentari ( 5 )

Kao nekada
Ni ne vjerujem ti vise
kao sto nekada jesam,
ni ne brines vise kako sam
i gdje sam.
Sada sam samo poput sjene
koja te prati,
uvijek sam ista
i isti su sati,
prolaze tiho pored nasih zivota,
prestale su strepnje
i nestala je ljepota.
Stvarnost nas gusi sto vise bjezimo od nje,
govorimo uvijek iste rijeci
i sanjamo iste sne,
postalo je suvise predvidivo,
zar ne?
Osjecas sto cu reci na svaki tvoj pogresan korak,
mirise uvijek moj isti parfem,
tako sladak i gorak.
Ne primjecujes moje suze vise kao sto nekada jesi,
i uhvatim se cesto da neznam
ni gdje si.
Dolazis mi bez onog zagrljaja
''jedva sam te cekao!'',
prolazis pored mene,
bez rijeci da bi rekao.
Lezimo jedno kraj drugog,
a misli kao da vise u zraku.
I vec znas put do moje sobe,
cak i po mraku.
Surovo se blizis i mices mi kosu sa lica,
u sobi prepunoj nasih rijeci
i moru sitnica.
I boli me kada pred tebe pruzam svoje ruke
cije bore vec sve napamet znas.
Sva si moja lica vidio
i svaki put kada me pogledas
moje ti oci nisu nove,
u njima si toliko puta vec vidio sebe.
Pogadas unaprijed da cu ti reci
da zivim i postojim za tebe.
Ni ne slusas vise sto ti ja pricam
kao sto si nekada znao.
I toliko si puta bio pored mene
a mislima odlutao.
I znam da unaprijed znas na sto cu suzu pustiti,
i citas svaku rijec
koju nisam mogla izustiti.
I ako vec znas sto to mene povrijedi sve,
priznaj da znas da sada placem,
zar ne?
Utipkao Loah - 9.2.2007. u 17:17 Komentari ( 4 )

Uspinjem se strminama i vjerujem u svoj uspjeh
Imam sedamnaest godina i idem u privatnu jezično-informatičku gimnaziju 'Svijet'. Program rada u školi je zahtjevan i očekuje se od učenika da uvije bude marljiv, da redovito uči i bude odgovoran. Odlična sam učenica, svi me pohvaljuju, prijatelji iz razreda mi zavidno dobacuju: "Nataša je štreberica! Njezini prijatelji su knjige! Ona cijele dane provodi učeći i njoj je uvijek sve lako!" i sl. To "lako" ja nazivam krhotinom stakla što u prikrajku jedva čeka moje sputavanje.
Želim upisati Filozofski fakultet u Zagrebu. Studirala bih jezike jer to je jedino što me upotpunjuje. To je moj san, moj cilj, moja budućnost. Od toga zavisi moj život. No, je li put do mog uspjeha lak? Već vidim misli čitatelja. Sigurno u svoji moždanim stanicama razmišljaju o tome kako je moj put do mog sna čarolija; sve ide kako treba. Kad bi moj put bio kao čarolija, ne bih trebala onda pisati ovu temu, zar ne?! Ne bih pisala o svojim preprekama, o svojim problemima, o mom uspjehu jer po nekima ja nemam trnje koje me usporava, ja nemam... Ta zar je moguće da ljudi ne vide patnju u mojim očima? Zar imam tako dobru masku koja to prikriva? Ne vide li ljudi da sam ja jedno krhko biće koje samo želi uspjeti?! Uspjeti, kako jednostavna, ali opet tako složena riječ. Odbijanje i ljubav jedino me može uništiti, a za to je kriv on. On čije ime ne želim napisati jer pri samoj pomisli već mi suze naviru na oči. Trudila sam se da dobijem njegovu pažnju i bar malo ljubavi. Pokušala sam jednostavnošću, no nije išlo. Rekao mi je: "Ako nešto hoćeš zaslužiti ili pridobiti, zasluži to mukotrpno!" Poslušala sam njegove riječi i za svaki uspjeh, za svaku želju morala sam odbaciti jednostavnost i uspijevati sa krvavom mukotrpnošću. No, ni tada mi to nije pomoglo. Odbio me i nikad nisam čula riječi ljubavi. U osnovnoj školi to me nije zamaralo, ali kad sam počela ići u srednju školu, kada je počela adolescencija sve više me more misli o njemu. O tome, kako sve što sam dosad činila , sve što sam postigla svojevoljno; njemu nije, niti će ikada nešto značiti. I to odbijanje i taj nedostatak ljubavi me potiskuje. Potiskuje me sve jače, da mi je zaista čudno kako uspijevam biti odlična učenica, kako uspijevam biti ispunjavati zadatke i biti sretna. Možda je to samo jedan hir koji me trenutačno zauzima ili jedna od mojih zamisli kojom si samo otežavam život. Čak da je i hir, zamisao ili kako god mi to nazvali, to me slabi kao osobu. U društvum u razredu, među prijateljima; svugdje moram biti savršena. To savršenstvo oni traže od mene, oni misle da sam ja savršena, a u biti ja sam samo čovjek koji ima vrline i mane. Moram li uvijek dobivati petice? KOliko ja znam ima i drugih ocjena, ali ne ja moram dobiti uvijek dobru ocjenu, jer kad bih kojim slučajem dobila lošu ocjenu svi bi me pitali: "Što se s tobom događa?" ili "Nataša je dobila lošu ocjenu?", zatim bi krenuli svakojaki uzvici. To me smeta i pogađa. Pogađa me ponašanje okoline i smeta me što sam dobila nižu ocjenu jer moj ego nije naviknut na to. Moj ponosni ego! Ili je to opet neka moja luda zamisao koja me sprječava u mom cilju?! Ah ta osjetljivost i ta prevelika emotivnost prema ljudima! Možda me to ne ometa u učenju ili cilju, ali psihički me opterećuje. I ta opterećenost i te osjetljive emocije me sputavaju u mojim mislima: "Hoću li ja uspijeti? Što sam krivo učinila?" Zar sve je kriv on i samo on jer neke njegove osobine i način ponašanja vidim u drugim ljudima. I jedino rad, učenje i čitanje knjiga i zaokupljenost me mogu bar malo odvojiti od prošlosti.
Od ovih riječi, od ovih slova, samo mi se otvorila stara rana koju sam jedva zakopala. Opet ću početi sumnjati u sebe i u svoj uspjeh prema cilju, no ja ne odustajem. Život teče dalje i ja s njim i morat ću prebroditi sve prepreke koje me sad i koje će me ubuduće mučiti. Ja imam svoj cilj koji mislim ostvariti bez obzira što mi je on i što mi drugi čine jer ne želim posustati tako lako. Ništa nije nemoguće, a ja se tek počinjem polako uspinjati strminama i što teže se uspinjem, time ojačavam svoje vjerovanje i samopouzdanje u svoj uspjeh.
Utipkao Nataša - 9.2.2007. u 12:03 Komentari ( 0 )

za stipu
stipe volim teeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee,ozbiljno govorim volim te stipeeeeeeee
Utipkao no name - 8.2.2007. u 22:22 Komentari ( 0 )

ti
dok sjedim u polumracnoj sobi
sklapam oči i mislim na tebe
osmjeh je na licu jer vidim tvoje oči kao
bisera dva.
tvoja mekana kosa me podsjeća na nježnost.
pokušavam nači prave riječi za tebe
ali mi nikako ne uspijeva.
poznajem te ali ne dovoljno da mogu o tebi pisati.
tvoja pojava me uzbuđuje, zbunjuje i unezgođuje.
odavno se nisam tako osjećala.
rađaš mi nadu i mamiš osmjeh nalice
u tebi vidim neku misteriju koja me ludo privlači.
plave oči koje sjaje i blagi
osmjeh, su karika za pravu istinu koja
se krije duboko u tebi.
strah i ne povjerenje, jer si to imao u
dosadašnjem životu.
kako da doprem do tebe,
do tvojih misli i osjećaja.
željela bih odkloniti tvoj strah
od vjerovanja ljudima.
želim biti tvoj prijatelj,
i istinski od srca osmjeh namamiti na tvoje usne
i ulitistvarnu dozu sjaja u plave oči.
želim ti dokazati da je život
bolji u dvoje
jer čovjek ne može opstati sam.
život i nije tako crn i bolan
kako izgleda samo treba naći
pravi put i osobu s kojom prelaziš taj put.
budi mi prijatelj,
usreći me,
ja ću tebe.
neizmjerna mi je želja da te upoznam
i budem u tvojoj blizini.
da li ćeš mi to ikada dozvoliti?

ne neće! otišao je u Ameriku i nikada nece saznati za moje misli.
Utipkao jabuka - 8.2.2007. u 20:39 Komentari ( 0 )

molba
pozdrav! imam jednu molbu za sve vas, koji posjećijete ovu stranicu..ako netko može napisati pjesmu od zbukii, mislim da se zove a što da radim..kraj ide ovako:monotonija vas guši, ljubav vam se ruši!!!i pjesmu kurviš..neznam tko je to napisao..slučajno sam izbrisala sa kompa, a pjesme su mi super!!hvala
Utipkao t.a.r.a. - 7.2.2007. u 23:56 Komentari ( 0 )

Stranica (Page):   << Natrag (Back)   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208  209  210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353   354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375   376   377   378   379   380   381   382   383   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393   394   395   396   Napred (Next) >>