EE ljudi moji... stalno imam obicaj da dodjem na ovaj sajt i pogledam sta su drugi napisali,da vidim njihova razmisljanja... I na zalost,pogledajte malo bolje textove koji su ispod mene... svi su nostalgicni,skoro svi govore o neuzvracenoj ljubavi... I Boze,svi pate.Svi pate i pate i na kraju sam pitala samu sebe cemu zapravo vodi ta famozna ljubav.Da li vodi patnji i suzama ili pak vodi sreci i osmeima... Vi meni dajte odgovor na to pitanje... Bas kao i mnogi posetioci ovog sajta i ja imam svoje muke,naravno...mislim da ne postoji covek na ovom svetu koji nema muke u lubavi.Naime,rec je o tome sto neopisivo volim jednog momka koji je 10 godina stariji od mene ,ali i dalje zivim u iluziji i gajim lazne nade.Znam da nikakda necemo biti zajedno i to me ubija.Ne zato sto on to ne zeli,vec zato sto nam to drugi ne dozvoljavaju.I tako ja patim,iz dana u dan sve vise,cekam njegove pozive,on me pozove,pricamo,onda sam ja jaos vise nostalgicna... jedini razlog su glupe godine. Ali nastavljam da zivim,jer moram.On je od mene daleko,daleko je i kilometrima,i godinama,i shvatanjima,u svakom pogledu je daleko,i uvek ode od mene,ali ode zato sto neko drugi treba da dodje-dakle,ponovo cu sresti ljubav.I zato,svi vi koji ste ostavljeni,nemojte patiti jer ta osoba koja vas je ostavila nije svesna toga koliko je izgubila,ali kajace se jednog dana kad bude shvatio/la da je sama na celom svetu,i onda ce da vas moli za oprostaj,molice vas da vam se vrati,ALI NE POPUSTAJTE,bez obzira koliko ga/je volite... VEROVATNO SAM VAS MALO SMORILA,ALI SAM MORALA NEKOME DA KAZEM STA MI JE NA DUSI,MORALA SAM SA NEKIM DA PODELIM SVOJE MISLI...
sve vas volim i ljubim... |