Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Free Slanje SMS-a
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Chat
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Fotografija
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum   Chat   Shout box   Send free SMS   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Photos   Funny pictures


Arhiva (Archive)
Novi upisi (New entries)

9892 upisa na 396 stranica (stranica br. 202)
9892 entries in 396 pages (page No. 202)
mrzim jutra...
Mrzim jutra…
Jer se budim s onim s čime sam legla…
Hladnoća i praznina
Da to si mi jedino ostavio…
Volim te…još uvijek onako jako…
Baš kao i prije…
I to je ono što činim za tebe…
A to ne može nestati…
Niti želim da nestane…
Mrzim razmišljati…
Glasovi mi govore da sam ja kriva…
I to si mi ostavio…
Krivim sebe i mrzim i prezirem…
I toga se bojim…
To je ono što činim za sebe…
A to ne može prestati…
Jednostavno,želim da prestane…
Slušam kako dišeš…
To je ono što teče u meni…
I razbija mi tišine…
Volim te…čvrsto i jednostavno…
Očito na kompliciran način…
To je ono što sam uvijek činila za tebe…
I to ne može izblijedjeti…
Niti se nadam da će izblijedjeti…
Mrzim ove suze…
Neće te vratiti,znam…
ali sve je oko mene prašina…
sve se pretvara u dim…
ti si sve što imam…
oprosti,oprosti…oprosti…
nisam bila iskrena,pažljiva ni uporna…
Ali cijelo vrijeme…
Volim te…
Volim te…volim te…
Mrzim se…
Kad sam ovakva…
Dosta mi je laži…
Pretvaram se da te mrzim…oprosti…
Ali samo želim izgledati jaka i nepovrijeđena…
A ne mogu zaustaviti bol…
I sve što radim..volim te…
Volim te gdje god da odem…
Volim te kad spavam,volim te kad plačem…
Volim te i kad me ignoriraš…
Kad se osjetim sama na svijetu
Samo zato što te nema…
Oprosti…
To je ono što činim za tebe…
Molim te,shvati me…
Nauči to cijeniti…
Molim te,to je sve što tražim…
Samo me shvati…
Jer ne mogu ovo uništiti,
Niti te želim uništiti…
Ali ne mogu ovo sama…
Nemoj mi ostaviti samo praznu sobu,
Hladne zidove i lokve suza kojih više ni nemam…
O Bože…
Ne,ne……..sve je nestalo….
Volim te…a sve sam uništila ja sama…
Jer voljela sam te tiho,duboko i u sebi…
Nisam se trudila da toga budeš svjestan…
Molim te…molim te…vidim kako mi okrećeš leđa…
Zar ne…
Ne…ne…molim te…okreni se samo na sekundu…
Volim te čvrsto,jako,iskreno,neiskvareno i…i…
Molim te reci mi samo da nisam ja kriva…
Ne mogu živjeti s tim…
Ne ostavljaj mi takav teret…
Ne…ne…molim te…zar je prekasno….
O Bože, pomozi mi…
Vidim kako me odbacuje…molim te mi pomozi…
Želim umrijeti…
Ne želim se ujutro probuditi…želim umrijeti…
Volim te,nemoj otići…
Obećajem nikada više neću šutjeti
Onda kada budem trebala govoriti…
Znam,pogriješila sam...
Molim te…reci mi da nisam kriva…
Volim te…..
I svaki puta bojim se
Da sam to napisala malo puta…
Preklinjem te oprosti mi…
Previše te volim da bi to shvatio…
Tako sam pogriješila…
Ja sam sve upropastila zar ne…
I ne želim ovako živjeti jer ne mogu…
A što mi drugo preostaje…
Mrzim jutra…
Sutra ću se opet probuditi
Sa svime što me gušilo i ubijalo kad sam legla…
Sa svime što predbacujem sama sebi…
Oprosti mi…
Vjerojatno ti moj pogled ide na živce…
Nije ti ni stalo zar ne…
Ništa ti nisam značila…
Oprosti…ne mislim ti uništiti život…
Samo te volim…
I to je sve…
Oprosti,evo prestat ću…
Možeš se okrenuti…
Samo sam htjela…ja…znaš…
Ma ionako ti nije stalo…
Ionako sad to više nije važno…
Ali ipak…
Volim te…iskreno,jako,nesebično,bezuvjetno…
A možda i zauvijek…


Utipkao angellore - 5.3.2007. u 23:41 Komentari ( 3 )

ponekad...
Ponekad se i ponosim svojim osjećajima,
osjećam se nekako važnom
jer se trudim biti sve ono
što mislim da tražiš da budem...
Ponekad mislim da čak i pretjerujem
i da postajem tvoja sjena...
Ponekad stvarno pomislim
da činim i više nego je potrebno...
I prokleta bila ta sekunda
kad sam samo na tren ponosna
i uvjerena da činim sve kako treba...
jer poslije,poslije me smrzne nekakva nesigurnost
i osjećam se tako nemoćno,
osjećam da lažem sama sebi...
Ponekad sam samo na trenutak
sretna što te barem poznajem,
osjećaji me učine jakom,
na samo jednu prokletu sekundu...
I onda opet izdam samu sebe,
mrzim samu sebe,
poželim glasno samoj sebi opsovati...
I u ništa više nisam sigurna...
shvatim da zapravo istinu skrivam
od sebe same...
Ponekad se pitam,
kada ću zapravo postići ono što od mene tražiš,
nisam li već dovoljno blizu,
nisam li već dala sve što sam mogla od sebe...
pitam se,zašto se samo ja trudim,
jesi li ti ikada pokušao
biti bolji i učiniti nešto što će me razveseliti,
Znao si me samo povrijediti,
rasplakati i natjerati da krivim samu sebe...
ponekad mi nije jasno,
uočavaš li uopće kako svaki puta
nastojim ostati smirena i nasmijana,
samo da ne poželiš otići što prije...
ponekad se samo na trenutak pitam,
vidiš li uopće da te samo želim zadržati...
a onda opet,
sve se vrati na staro,
poželim da sve prestane...
da opet osjetim kako je to
kad ne osjećaš prazninu i da ništa nije kako treba...
ponekad te stvarno poželim izbrisati..
ali samo na jednu jedinu prokletu sekundu...
i onda opet postajem tako bijesna
i ljuta sama na sebe,
jer sam htjela da nestane sve ono
zbog čega se i dalje trudim,
sve ono što mi znači
sve ono što volim...



Utipkao angellore - 5.3.2007. u 23:07 Komentari ( 2 )

Razlog vise
Ja ne idem vec,gdje krenuo sam ali stojim
ja ne cutim rijec,nije strah ako me samo boji,
ja ne dajem sad,vec prasinu si skidam
ja ne mrzim glad,to samo u zivotnji biva...

Poneka rijeci u dimu cigarete,misao po sobi
kisa na staklu,sklanja me od odraza,
kao proslost obnovljena,u nekoj novoj dobi
kao cista pobjeda,posljedice od poraza...

Dim se uvlaci,ispod kapije od sobe
na vanjski izgled,covjek ziv unutar gori,
sve se samo testira,uvijek neke probe
previse gubitaka,za zivot,ljepsi,bolji...

Ja ne bolim,to je stvar tokova
ja ne volim,amplituda od skokova,
ja nemam razloga,miruje mi areterija
ja nemam podloga,moja je unistiva materija...

Obecavam ti cvrste rijeci,razum mi miruje
poguras me svjetlom,iza ruke si vucem,
tada sam ziv priznajem,kada me dodiruje
danas se prebacim u prije,jer sretna je bila juce...

Gle rana na licu duboka,zarezala ponovo dan
iz cista nemira,u mir je tih samo propala
da zbaci me ponovo,ponudi mi labilan san
kao zbunjeno pseto,slijedim otisak stopala.

Ja pokusavam,navika bez izbora
ja zavrsavam,prije nego krenem iznova,
ja sam spetljan,groznica me samo mori
ja sam svjestan,sopstvene mi boli.

Gasim cigaretu,predugo vec gori
sjene se gase,povlace u tamu,
prestaje papir,ironijom da zbori
i bez svijesti,ruka te opisa samu.

Uzimam san,dugo cekas i stojis
prigusi se smog,svjetlost se utaji,
upita me dusa,da li se bojis
ja za moment zivim,za ograniceno sto sjaji...

Ja ne sjecam,odlazim od sebe
ja ne jecam,to je krik iz tebe,
ja ne pijem,zatrovano more
ja se smijem,zar moze biti gore....
Utipkao toccata - 5.3.2007. u 22:00 Komentari ( 2 )

Da ti je stalo
Ne daj mi sada da ti okrenem leda,
pokazi mi malo...
da ti je stalo.
Ne dozvoli da rusim ono sto smo gradili,
bori se malo...
jer ti je stalo.
Vici na mene kada dugo sutim,
ne daj mi da suzu pustim,
ne dozvoli niti malo...
premda ti je stalo.
Lupi sakom po stolu
kada kazem krivu rijec,
samo pokazi da me slusas,
samo na tren, barem malo...
i da ti je stalo.
Naljuti se kada zakasnim,
pravi se da me vec dugo cekas,
ali da nema veze,
i da ti se mene cekati dalo...
jer ti je stalo.
Pitaj me da li te volim
kao na pocetku,
reci da se bojis
da te volim malo...
jer ti je previse stalo.
Zamagli oci kada odlazim
i pricaj mi kako cu ti nedostajati...
Hajde,
pa to bi i dijete znalo...
pricaj mi, jer ti je stalo.
Zagrli me kada dolazim,
kao da me nisi vidio godinama,
a ustvari je proslo malo...
grli me, jer ti je stalo.
Pricaj mi kako si me sanjao,
i kako si se sretan probudio
sto te je jos jedno jutro meni dalo...
jer ti je stalo.
Obecaj mi daleke godine
i da ces me voljeti jednako
i kada naborano jutro na lice mi bude palo...
zato
sto ti je stalo.
Naljuti se jer te ne gledam koliko bi htio,
samo pokazi
prisutnosti malo...
jer ti je stalo.
Bilo sto napravi,
zaustavi vrijeme
i sacuvaj ovo vecer koje je nad nama palo...
jer ti je stalo.
Sacuvaj moje osmjehe,
bori se za njih
i pokazi mi malo...
da ti je stalo.
Utipkao Loah - 5.3.2007. u 20:30 Komentari ( 4 )

Ja bio bi....
Danas budi ovdje,budi samo tren
danas samo budi beskonacna,
ja u biti dio,ja cu biti sve...

Danas biraj dodir,samo pogled nijem
danas budi sav moj kraj,
ja cu biti dio,ja cu biti sve...

Danas pusti vijeme,sve prolaznice te
danas budi samo osmijeh,
ja cu biti dio,ja cu biti sve...

Danas me zivi,samo tada ne mrem
danas budi beskraj,
ja cu biti dio,ja cu biti sve...

Danas me podsjeti,na oblake na sne
danas budi samo rijec,
ja cu biti dio,ja cu biti sve...

Danas kreni plakati,ja cuvat cu te
danas budi kisa,
ja cu biti dio,ja cu biti sve...

Danas budi istina,volio bi te
danas budi,mozda sutra...
ja cu budem dio,ja cu budem sve...
Utipkao toccata - 5.3.2007. u 20:08 Komentari ( 4 )

Ja ne trebam
Ja ne trebam to da ti bude zao
sto sada ovdje placem sama.
Ne, ja ne zelim da mislis da si kriv
zbog ovih oluja sto se bore u nama.
Ne trebam tvoje sazaljenje
zbog toga sto se osjecam kao na dnu.
Nema tu nitko od nas krivnje,
sto ja mogu sada sto ti nisi tu?
Ne ocekujem od tebe da saginjes glavu
svaki put kad ja sama u sobi ostajem.
Ne moras ti biti kao ja,
znas da ja prelako zeljna tebe postajem.
Nemoj da te dira previse
sto u mom pogledu vidis zamisljeni ton.
I ne trazim da svaki put kada me vidis
kao ja u sebi vices: napokon!
Ne treba meni da ti bude zao
kad me povrijedis onako najvise, kako ti to vec znas.
Ni da mislis placem li ja mozda negdje
sto mi se vec satima ne javljas.
Ne trebam neke prenjezne rijeci
kojima bi mi pokazivao koliko ti je zao.
Ne, ja ne zelim ni da ti zao bude,
ili da se kajes sto mi nisi vjerovao.
Sve je to, duso, samo tvoja stvar,
i ja nisam nitko da o tome sudim.
Ja mogu samo zivjeti zbog tebe
i za tvoju srecu i osmjehe se trudim.
A to hoces li ti vec jednom shvatiti
zbog cega su moje oci suzne dok te gledam,
nemogu te ja tjerati na to,
ja mogu samo dignuti ruke da se predam.
Ja ni ne trebam to da ti bude zao
sto bole me tvoje rijeci i odlazenja sva.
Shvatit ces sve kad vidis jednom
da te nitko nece voljeti ovako kao ja.
Utipkao Loah - 5.3.2007. u 19:43 Komentari ( 3 )

I ja covjek sam...
Da li su to duga putovanja ponovo,uzburkana nemirima i valovima mojih umovanja
pregazile jos jedan pocetak dana...?
Kao visoki ton,amplitude mozdanih valova sire se bez prestanka u akusticne prostorije dubine misli mojih,srca mog.
Svaki novo radanje poput nove zagonetke,nesavrsena od pocetka,neobrazlozena do kraja..samo ostavlja upute,kako krociti i prici unutar,biti na oprezu,biti na distanci.
Jos jedan dan za izgubljeno lice,baca ga u proslost,korak koji kasni decenijama za pogledom i osjecajem sadasnjice.
Pokusati izgovoriti rijeci,nedorecenog toka,izdvajati slovo po slovo za razlog zasto uvijek vracamo se na isto,a toliko od njega bjezimo,u strahu,u ocaju,u praznovjerju..
Vjerovati mitski.
Sklapam piramide u zjenici oka,kamen po kamen dovlacim svakim novim danom,rukama sto se vuku iza tijela,poput dvije lesine,dva roba,odvojena od nadleznosti carovanja.
Staklen pogled kroz prizmu,muti boja oblacnog neba.I uvijek tako nejasan i neopipljiv,a tako na dohvat opipa i shvatljivosti.
Jos samo jedan odvojen kamen od tla,novi odskok,nova kocka ka nebu.
Jos jedan blizi dan ka savrsenstvu pomislim,trenutak do visine gdje se penjem,bez krila,bez supljine u kostima...bez nade.
Na klisuri pogled,odrazen u dubine magle,hladan i odsutan od vremena,ispunjen promasajima neuspjelih poduhvata,hvatanja za srecom ili jednim mirnim snom u tisini bez traga,nagona,trzanja...samo u tisini san ili budenje...
Hrapav glas,izbrusen na mermeru zivotnog tocka,skoro pa izlizan i nerazumljiv...
Zijeva u prazno i doziva neshvatljiva imena i pojmove,razlike izmedu crnog i bijelog,neartikulisani tonovi proizvedeni sagorijevanjem i garistem unutrasnjeg sistema.
Svi putevi umrseni,kroz mocvare,rogoze,suzava dimenzije svijesti,razuma,snalazenja i odluke...nagovaraju na greske,kao da zele jednom da zalutas vec.
Zar nisam do sada,izgubio se u cetverozidnoj prostoriji,izrezbaren u zidovima,pokriven bjelinom,zakopan u sebe...do smrti...za nisam do sada..?
Kamo idu svi ti psi,zalutali od vlasnika,robovi vezani lancem od sjecanja,kamo idu sve te prazne koze..
Nemir se zgorozava od nemira,i sve okameni u tvrdjavu se stvori..sa bravom bez rupe,s noci bez dana,ljubavi bez grijeha.
Koliko vec dusa tinja u tvojim rukama,cekajuci da ih bacis na vjetar,u more..koliko nas je na skretanju izgubilo smisao o stvarnosti,utopilo se u tebe,dalo ti sve..postalo vjecan rob,odan sluga koji vise ne mari za osmijehom,rijecima,opstankom,budenjem...koliko samo...?
Ljubav u smrt pretvoris,ugasis joj svijetla,puhnes u zariste,ledenog ga ostavis...
Uzimas im brodove,slamajuci luke...
Sto je ostalo od njega,izgubljeno veslo za upornoscu,kormilo za neplanirane stvari,sidro za sigurnost...splav,pretvoris ga u splav..odguran od obale,povucen u pucinu nemira gdje mu se smijes jer je bio olak,nejak,jer je znao osjecati....dovoljno ti je bilo.
Potrebno je samo imati srce,da te bicuju po sudbini,samo jednom se sageti pruziti ruku i odici,dovoljno je da puzes cijeli zivot dok ti se koljena ne saliju u tlo..
Kao bolest si sto stanuje u nasim zilama,s vremena na vrijema nas pipka po ranama,da ostavis dojam da si tu,nemas namjeru da ides,da ostavis..
U nosnicama miris lesa,sam sebe uzdisem...nemogu birati,nemogu mjenjati...
Ljudi osjecaju da sam odavno umro,sirim smrt hladnim dodirom,praznom rijeci,izgubljenom pogledu,odudaram od njih,odudaram od sebe.
Covjek je umro u covjeku,rodila se zvijer bez imena bez osjecaja i razumjevanja.
Poput pigvina slijedimo hladnocu,vrsimo selidbe,emigracije..sirimo se da pravimo prostor gdje vise necemo moci ni disati...
Prostorija postaje mala,resetke pretrpane stopalima sto nam vise ko vucje koze okacene na klin.Zavijamo na mjesecini,zovemo nadu pa se potom povlacimo u pecine gdje starimo sami u sebi,trunemo i nestajemo..
Nikada kraja tunelu bez izlaza i svjetlosti....
Skidam si tvoj trag na licu,vodom s izvora ponavljajuci u sebi,nagon ide samo tamo gdje namjena mu biva preca,nagon ide samo tamo...
Dobro jutro svjetlosti....
Utipkao toccata - 5.3.2007. u 19:33 Komentari ( 2 )

PISMO MRTVOG DEČKA
Pred kućom tužan jecaj,soba moja puna je svijeta,nema me više među živima.
Sutra kad me budete ispračali,neka bude dostojan ispračaj.Neka prijatelji
nose sanduk moj,da ne budem sam.Moj sanduk nek bude crne boje i odječa crna sva,jer to je vjenčanje moje sa grobom se vjenčam sad.Sanduk nek u mojoj sobi stoji i tad najdraži budite uz mene,namojte plakat jer vas ja to molim,
dok sanduk moj na put krene.Al sad vrijeme polako dolazi,ove mlade u red postrojite,nek nose sanduk moj crni,to hladno drvo što me od vas dijeli.Iza sanduka nek ide rag moja moja,jer ona se zauvijek rastaje samnom,naša ljubav ridila se prođlog vijeka,a sad nas rastavi SMRT PROKLETA.Znam draga da si me voljela da sam za tebe jedini bio,volio sam i ja tebe,moja smrt za sve je kriva.Ja želim da iz tvog života nestane i ljubavi naše,drugi nek ti sreću kroji a mene molim te zaboravi.Sa drugim ljubav dijeli i sreća nek vas prati,drugi dečko nek ti sad moju vjeru u ŽIVOT vrati.Znam da će kolona polako ići i u očima sjat će suze,svatko će proklinjat zemlju što mojih 19 godina uze.Na grobu održite govor vi ljudi koji uspijete nadjačati tugu.Tad sanduk polako otvorite,pomilujte mi kosu zadnji put i hladne mi obraze poljubite.Nek me prvo moja draga poljubi jer nikad više neće.Tad će se ugasiti i posljednji plamen naše sreće.Sanduk spustite tiho,nečujno jer zemlja ne podnosi riječi.Kolona duga nek kući krene,a tužna zvona prestat će da zvone,jer vjenčanje je moglo i bolje da prođe a ne da se samo plače.Mojoj dragoj želim puno sreće,nek drugi joj ljubav pruži,ali nijedan kao ja voljeti je neće.I nek u srcu nosi sliku moju i grobovi će tužnu počas dati,i sa svojom dragom ja ću se rastati.HLADNA ZEMLJA K SEBI ME PRIMA I TAKO ZBOGOM ZAUVIJEK,ZBOGOM SVIMA!!!
Utipkao kiky - 5.3.2007. u 19:00 Komentari ( 0 )

SAKRIVENO***
Govorim ti nesto i pisem,
Nesto sto necujes niti Vidis!
Puno Emocija i Boli,
Izgubljene,Ranjene,Unistene,
Napustene-LjUBAVI-,
Koju Vidjeh samo onaj Sto nas Stvori,
Daleko Od Oka,Daleko Od Usiju i Cula,
Prepusten Samome Sebi,
Mrkloj Tisini i Kompjuterskoj Vrlini,
Jest da mi je on i Vrlina i Mana,
Al Toliko Ima Boli i Rana,
koje Nemogu u Njega da Stanu..
dublji je Od Bunara sa Vodom,
Koja nemoze Sprati Nase-Tuge- Boli..
Jer dans je Bolje Ostavljati,
Ne Ljubiti,Rastavljati,Iskoristavati,
Tjelesno Uzivati,Ima jos Parola,
Kojih se Ne Mogu Sjetiti,
Il Namjerno Necu,Zasto?zato sto Vidim,
I Svoju i Vasu Nesrecu..
Nema na Ovom Svjetu Toga da se Pohvaliti Mooze,
Kako Je Sretan i Sve mu ide Ko Po Loju,
Jer Srece se Ne Kupuju u Super Marketu!
Skriveno Nam je Milije,zato Sto Nemamo il Necemo,
Zbog Ponosa i Vrline Odnosa,
Da u Lice Kazemo Sto nas Boli,
I To Su Civilizacijske i Ovdasnje Nase Boli..
Skriveno ima Svoju Ljepotu,
Pa Makar i Drugu Ljubili u Duetu,
Nije Samo zenu il Neku Curu Zauzetu,
Vec je Skriveno, i Tudje Sladje,
Kao da je Med il Mljeko
Sakriveno ima Svoje Ime,
Al ce Djavo Doci Po Svoje,
Jer Sto bi Sakrivene,
Bi i Otkriveno!
KAD..TAD..!!
VAS*BOEM*POET!
Utipkao Boem&Poet*Ladislav*****!! - 5.3.2007. u 17:44 Komentari ( 0 )

Vec dugo
Nisam vec dugo sanjala,
a da u snovima nisi bio ti.
I u svakom lijepom trenutku s tobom,
ja sam se morala probuditi.
Vec dugo nisam razmisljala
a da mi ti u podsvjesti nisi bio.
I jos duze nisam napisala pjesmu
u kojoj se ti nisi krio.
Svakog trenutka ti si samnom,
pa cak i da me jednom ostavis samu.
Ja cu zamisliti da grlim tebe
i svom cu snagom zagrliti tamu.
Ne bih te zaboravila nikada,
mozda zato sto si mi ti pruzio sve.
Ti si me najvise dosada volio,
i kao nitko povrijedio me.
Ne bih mogla voljeti drugog
samo zato jer on nije ti.
I nitko mi nemoze pruziti toliko
koliko me ti mozes voljeti.
I da mi netko obeca
vjecnu srecu i vjecnu radost.
Sto mi to znaci? Sto ce to meni?
Kad samo sam tebi dala svoju mladost.
Vec dugo nisam zaspala
a da nisam mislila gdje si ti.
I dugo nisam sklopila ruke
a da se za tebe necu pomoliti.
Vec dugo nisam sanjala nesto
u cemu nisam vidjela tvoje lice.
Vec dugo, dugo nisam se smijala
a da nije bilo zbog neke tvoje sitnice.
I dugo vec pred mojim ocima
stoje samo slike u kojima tebe gledam.
I vec dugo nisam borila se za nesto
osim da tebe nikome ne dam.
Vec dugo nisam mislila
a da u mislila mi nisi bio ti.
I vise nikada zato ni pomisliti nemoj
da te necu zauvijek voljeti.
Utipkao Loah - 5.3.2007. u 15:47 Komentari ( 2 )

plavetnilo
tmuran dan
oko mene sivilo
odjednom
utapam se u plavetnilu

pokusavam da plivam
ne ide
nisam riba
niti su morska bespuca

pokusavam da letim
ne ide
nisam ptica
niti su nebeska prostranstva

i shvatam
da ne zelim
da isplivam
da ne zelim
da izletim
iz plavetnila tvojih ociju


Utipkao MB - 5.3.2007. u 15:33 Komentari ( 11 )

Kako
Borim se sa snovima
zaspim na tren
probudim se okupana u znoju
kosmarima
opet te sanjam
opet te gubim..
Pa ni u snovima te imati ne mogu
i tu mi izmices
i tu mi se krijes
sve zaboravljas
i tu me definitivno ostavljas..
Ja,kao ranjena zvijer
borim se
placem
dozivam ime tvoje
vrati se
vrati se
pitala bih te nesto
cekam na tvoje odgovore..
Ne,ni snovi mi nedaju da te volim
i bude me jecaji
uzdisaji
i opet pomislim da samo je to san
vjerujem u sekundi da ti si moj..
Na zalost
sve je to zelja
daleka
nedostupna
sve je to proslost sad
kako da se pomirim s tim sad..
kako izbrisati sve
kako zaboravit nesto sto se voli
kako smirit srce koje voli..
uzalud voli
a voljeno nije
kako izaci na svjetlost dana
kad zivot moj je postao tama..
Kako..
nikad saznati necu
sta je to srusilo nasu srecu..
Utipkao Bol u Srcu Tuga na Licu - 5.3.2007. u 04:29 Komentari ( 2 )

Jesi li?
Nemogu podnjeti sva ova pitanja
koja nosim i skrivam od tebe.
Toliko bih te toga pitala,
ali se bojim sama sebe.
Ponekad te gledam, onako kao danas,
i tisucu pitanja se pojavi u meni;
jesi li volio nekoga vise od mene,
koliko su ti znacili osmjesi njeni?
Je li jos neka prije mene
voljela tvoju kosu, ovako kao ja?
Jesi li ti mozda volio njenu,
je li tvoje ruke ovako voljela?
Jeste li zagrljeni setali ulicom
u kojoj smo se prvi put poljubili mi?
Jesi li joj ikada pricao sto i meni
prije nego ste skupa zaspali?
Jesi li za neku prije mene
davao od sebe sve?
Jesi li se bojao kraja, kao ja,
da ce prebrzo prestati sve?
Jesi li volio necije oci
koliko ja volim tvoje, barem upola?
Je li ti govorila njeznije rijeci
nego sto ti ih danas govorim ja?
Jesi li ti bio taj
koji je u svadama prvi pogled spustio?
Onako znas, kako ja to radim s tobom,
a ti ni rijec ne bi izustio.
Jesi li neku prije
zvao kao sto mene zoves danas?
Jesi li za neku davao vise
nego sto sada dajes za nas?
Je li ti nedostajala onako jako
kada nisi bio sa njom barem na tren?
Je li ti znacila mozda vise od mene,
jesi li volio vise osmjeh njen?
Jesi li i njima obecavao vjecnost
i sve ono sto si obecao meni?
Jesi li mastao o necem dalekom
i o njoj kao svojoj zeni?
Je li ti ijedna pruzila vise srece
nego sto sam ti ja ikada dala?
Je li te ijedna vise mogla umiriti
nego sto sam ja ikada znala?
Jesi li s nekim vec osjetio ovo
sto ti ja sada pruziti se trudim?
Jesi li ikada bio sretan
kao ja kad se kraj tebe budim?
Jesi li? Reci mi.
Barem da prestanem pitati sebe...
Zeljela bih znati,
jer ja nikad nisam to sve prije tebe.
Utipkao Loah - 4.3.2007. u 19:51 Komentari ( 5 )

mozda
Noc jedna prosla
druga za njom
i suze peku
oci natekle
meni svejedno za sve
kad nemam te..
Gdje je sve nestalo
trazim te svuda
u pjesmama,stihovima al na zalost
samo tu pronalazim sebe
traga nema od tebe..
Gledam u dim,pepeo
to sam ja postala
u zivotu tvom
do juce tvojom se zvala
danas dogorjela cigara
eto sta sam dozivjela..
Nisam vjerovat mogla
da ljubav toliko boli
da zena moze toliko da voli
sa normalnim svakodnevnicama da se oprosti
i samo jednom covjeku posveti..
Ali kome je sve to bitno vise
kad moje srce samo za tebe dise
grudi uzdisu
jecaje suzbija
krijem se od drugih
nisam vise sva svoja..
Al volim te
shvati me
ne trazim da te vratim
necu da molim
necu ni da se zalim..
samo oprosti sto pisem ti sve ovo
jedno pisamce nevazno
za tebe mozda i komadic smeca
al na tom papiru
nalazi se moja sreca..
Ne zaboravi
da najvoljeniji si covjek
na svijetu ovome
i kad budes tako neku volio
mozda budes se mene sjetio
kao blijedu sjenku
kao pokidanu paukovu mrezu
mozda tad shvatis
da pisat mogu dosta
o ljubavi
o bolu
i kako su noci i dani duge
pune tuge..
al sjecanja slatka
ljubavi prosla
jedina
za sva vremena..
Utipkao Bol u Srcu Tuga na Licu - 4.3.2007. u 19:02 Komentari ( 0 )

S´ moje tacke gledista

Bojala sam se svojih osecanja,
Takodje svojih ocekivanja i padova.
Nisam ni sebi, ni tebi dopustila srecu,
Sada takvu istu gresku ponoviti necu.
Bila sam uzdrzana, stidljiva i tiha,
Mirna i neiskusna klinka koja je samo
Malo paznje i srece htela,
Toliko nisko pala, cak nad tobom bdela.
Sazrela sam dovoljno toliko da shvatim
Kakva si u stvari kukavica bio
I pun sebe sve od mene krio.
Covek na greskama uci, uzrecica stara,
Povratak u zivot i samopouzdanje mi je dala.
Upoznao si me takvu, malenu i vernu,
Naumio i uspeo da bude po tvome,
Bas zato posle tebe svi igraju po taktu mome.
Bio si moj ponos, ikona na zidu, da bi potom
Sva moja nadanja odbacio u stranu,
I samo jednim mahom presekao nasu ljubavnu granu.
Priznala sam ti ljubav, rekao si „bedno“,
A ni pomislio nisi da je meni to sve i jedno.
Ipak posle tog iskustva ustadoh iz mrtvih
Okrenuh novi list, ali ovog puta cist!!!



By JeLeNa


P.S. Ovo sam napisala posle raskida sa deckom! Iskreno ni ja sama neznam sta me je to tacno inspirisalo,jednostavno sam u tom trenutku sva svoja osecanja na parce papira stavila ne razmisljajuci bas zbog cega! Nadam se da nije toliko lose PoZZz od JeCee
Utipkao _LuTkIcA_16 - 4.3.2007. u 13:21 Komentari ( 0 )

***ZENA***
Zelim da mi budes Vjerna,
Kao Sto cu i ja Tebi Biti
Evo Ti Srce Na Dlanu
Uzmi Ruzu Ne Ubrani,
Napravi Mjesta Ljubavi,
I NE PRAVI Ranu,
Koja Tesko Zarasta,
I Bolna je i Nostalgicna,
Ako Ipak Vidis da sam Covjek,
Koji Treba Zenu,Osvrni se,
Budi Moja Vila,Il Leptirica,
Od Koje Cu i Ja Dobiti Krila,
Koja ce u Moje Srce donjeti Radosi,
I Veselje jer Tugovanje nije Mudro,
Dodji Moja Vilo,Uzmi Ruzu Neubranu,
Godinama Ona tebe Ceka,I Zato Pazi
Ona nije vjecita i dugotrajna,
Vrijeme Prolazi,Odlazi,
Pa Necemo Valjda u Starost,
Pjevati o Mladosti..
Budi Hitra i Brza,Jer Ljubavi se Zuri,
Moj Zena,Moja Vila,IL Leptirica,
OD KOJE cu i ja Dobiti Krila,
Moja Zena,
MOJA MILA!!
Poet&Boem..!!
Utipkao Boem&Poet*Ladislav*****!! - 3.3.2007. u 23:12 Komentari ( 0 )

Poželim zadržati
Nakon mračnih tunela i jakih udaraca kiše,konačno sam bila spremna...i dovoljno hrabra.Spremila sam jauke i plač daleko od moje duše i pustila ih da putuju u nepoznatu smjeru...Svaki put kad bi se ugasila svjetla pozornice i kad bih ostala ja sa sobom sama,tješila me tama...Ispunjavala mi dušu hladnoćom...Nije bilo nikoga da je suzbije,da od mene otjera strah i nemir,da me pomiluje...Srce se steglo kao opna,grudima mi prolazili trnci,strah...No,ono što je trebalo oplakati, već je bilo oplakano ...Bila sam previše mokra od suza,previše tjeskobna,krhka...Ne više...Sama ,napuštena na pučini života,valovi su se spoticali o moje noge...postajalo je sve hladnije.Tek tada sam osjetila da se spušta noć.U sutonu,gledala sam u prazno,jednog trenutka se ljutila,u drugom sam bila bijesna,željela te mrziti,sve ali ne to...Kao u jednom labirintu,luci bez izlaza,spoticala sam se od ostatke vlastitog ponosa,poniženja,inata,uz miomirise ljubomore,i padala dugo...čekajući u sjeni.

I molila za pomoć,da mi nešto vrati polet...Tad je vrijeme učinilo svoje obzirom da te oči nisu vidjele...I ipak sam ostala ...bacila u zaborav sve ono u što sam se nekad kao ikoni klanjala i molila...što sam cijenila kao nešto najsvetije i najdragocjenije...Otvorenih očiju,ostale su sjene,za tobom,tvojim poljupcima...A kad bih ih zatvorila,znala sam da su to bile laži.Lažima sam se tješila,i one bi me često uspavale,a snovi su mi donosili ponovno tebe,u najljepšim odorama sa starim sjajem u očima.

Kako je moja duša zaigrala kad sam ponovno vidjela te oči!Samo si više razgorio u meni žar,i sve se vratilo na isto... Pokušavala sam biti hladna,bila sam onoliko koliko sam umjela.Plašila sam se da me ne razotkriješ...da u meni ne vidiš razigranost zbog tvoga osmijeha i nježnog slučajnog dodira.Ledena kao santa,hodala sam pred tobom,smijala se na sav glas...Ne znam jesi li tada prepoznao da te lažem.Bilo je lako glumiti onda dok mi opet nisi pružio nadu...Što sada da radim s tobom?Osjećam se kao violina dok me ti sviraš,ja lijepo zvučim...I ljudi nam se dive oboma.

Melodija je nanovo podigla sve ono što je bilo,zaželjela sam ti se baciti oko vrata,čvrsto prigrliti sebi,na svojoj košulji osjetiti miris tvoga parfema...Čežnja se privila uz mene cijelu,uz svaku poru moga tijela,i zaboravila sam na sve.Ti si ponovno učinio da mi bude lijepo,ali više nisam mogla glumiti...Tad sam se počela nadati,da me više nećeš ostaviti neznancima i slučajnim prolaznicima... Na trenutak su me obavijali komadići straha... No ništa nije bilo jače od stvarnosti.Sjećaš se kad si pričao o uvenulim laticama iz starog dnevnika?!Tad sam te pogledala suznim očima,i spustila glavu...Tada ti je bilo jasno.I ti si oborio pogled.Trajala je šutnja,ali sam razumjela što mi šapćeš,čula sam svaku riječ,klicala od radosti...Shvatio si da te nikada nisam zaboravila.Vratila bih ja sve,voljela bih te ponovno i više nego prije,no strah me je... Ne želim te opet izgubiti.Ne znam jesam li spremna da mi opet budeš blizak,jer zavoljet ću te više...Sve ono što volim,želim zadržati...a ništa se ne može zadržati za vječnost.Toga se i plašim,da te poželim zadržati...
Utipkao ''the dark side of me'' - 3.3.2007. u 19:08 Komentari ( 0 )

Without you

It was you
Who show me the way
It was you
Who made the world worth living to me
And now
I am all alone
Because you
You left me here in pain

[This house
Is nothing more than a house without you
This town
Without your presence is not a town to me
This time
That I miss you the most
I could even know how to bring you back again
That sky
Is just an empty blue
This earth
is just a speck of ground without you
And I
I am no one alone
So please
Show me the way to you]

I live
Here all time by myself
You live
Somewhere where reach I can't
We are
Separated by wall
Wall of time
And of lonelyness

[]

I've cried
You as much as the sea
I prayed
But I do not believe
That smile
Which you left just for me
Is a fake
I wanna real one to see

[]

Will you
Ever touch me again?
Will you
Make me smile in a while?
I want
You to hug me so strong
And I could
Cry in front of your face

This house
Is a home now for me
This town
Is a hometown with you
I don't
Miss your from this time on
That sky
Is as deep as your eyes
This earth
Is now full of the life
And I
I am finally me
Thank you
That you're with me again
Utipkao ''the dark side of me'' - 3.3.2007. u 19:05 Komentari ( 0 )

....
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.

Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod".

Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.

Nauči me umijeću malih koraka.

Antoine de Saint-Exuper
Utipkao ''the dark side of me'' - 3.3.2007. u 19:04 Komentari ( 0 )

With you
With you I've learned to fly,
When I didn't even know I had wings.
With you I've learned a song,
When I didn't even know I could sing.
With you I've learned to laugh,
When I didn't even know how to smile.
With you I have found my talents,
Even though they have been with me all the while.
With you I've found hope and joy and love
And everything I've wanted to be.
With you I've been taught what it means to live,
And exactly what it means to be me.
Utipkao ''the dark side of me'' - 3.3.2007. u 19:03 Komentari ( 0 )

Nadati

"...Meni,tebi,nama ostavlja vjerovanje da u nekom nepoznatom mnostvu,u nekim skrivenim kutovima zivota. makar povjerujemo, da netko za nas postoji..
Ne samo sto je tu..Nego sto je tu zbog NAS.A kad sebe uvjerimo ,onda ni cekanje nije uzaludno..Popraceno je sretnim iscekivanjem..
A,nam,bar na tren je prekinuta samoca i data nada,da je nasa samoca samo stvar trenutka.Da zna prave stvari i ljude,ma gdje god se pronasli,postoji-njihovo vrijeme...
A, za to vrijeme se isplati zivjeti i nadati...

Utipkao ''the dark side of me'' - 3.3.2007. u 19:01 Komentari ( 0 )

Nikada dosanjanja sreća
" Tko zna po koji put osvrćem se za sobom - ni sama ne znajuć što zapravo tražim .......... Tebe, sebe - nas, svejedno je, sve zajedno i pojedinačno pripada prošlosti ...........
O kako boli radoznalost, gotovo kao i nada.
tražim otisak, trag - pa makar i izblijedjeo, "dokazao" bi mi da smo nekoć postojali. Tražim ga i među razbijenim čašama al jedino što nalazim je bol.....
I pridružujem porezane i okrvavljene ruke, ranjemom srcu i osjećam kako iz mene otiče život........ I u tom "zagrljaju smrti" pokušavam naći smisao prošlosti i budućnosti ? Ne, u ovoj sadašnjosti ne nalazim "nit" koja bi povezala moje jučer i sutra. Tek breme besmisla nalazi se u uglovima mojih očiju, prekrivenim mrenom sjećanja..... Ne, ove riječi nemaju poruke, sadržaja, cilja....... One su poput suze, koja pada bez razloga i otiče u besmisao. One su poput posljednjeg koraka mrtvaca. Poput sna što se nikad ostvariti neče............
I već slutim da voljet ću opet, iščekivat nova lažna priviđenja, da jednom će biti isto
i moje i tvoje......
Dok smo sanjali, o toj - nikada dosanjanoj sreći ............................ "
Utipkao ''the dark side of me'' - 3.3.2007. u 19:01 Komentari ( 0 )

BOJIM SE JER KAO PERO DRŽIŠ ME...
toliko me znaš,
predobro me poznaješ,
bojim se,
čitaš me,
preduboko,
preintimno,
ko knjigu listaš,
upijaš,
sve riječi moje,
cijelu dušu,
sve osjećaje,
sve što poželiš izvučeš iz mene,
i pretvoriš u svoje...

strah me,
ko staro vino kušaš me,
sve tajne,
želje i nadanja,
sve si okusio,
na dlanu si me dobio,
držiš me,
bojim se da ne zaboraviš,
jer kao pero,
ti dlan dotičem,
bojim se da hladan vjetar ne zapuše,
da ne poletim,
u zaoborav ne odletim...

slaba sam,
slaba na tebe,
tebi pripadam,
sve što je moje je tvoje,
ne iskoristi fobije moje,
čuvaj me molim te,
drži to preo,
jer ono se tobom hrani,
ne igraj se,
jer i ako malo puhneš,
da vidiš kako letjet može,
poletjet će i više se nikad,
na tvoj dlan vratiti neće,
u zaboravu,
u izgubljenom vremenu i prostoru,
nestat će...

volim te,
ne zaboravi to,
ne igraj se molim te,
jer volim te,
i voljet ću te,
dok god kuca malo srce moje,
dok god kao meko preo,
dotićem dlanove tvoje,
jer ako poletim,
past ću negdje gdje me primjetit neće,
zgazit će me,
i kaplje kiše,
zauvijek,
prekrit će tijelo moje...




Utipkao helana - 3.3.2007. u 18:45 Komentari ( 5 )

Ritam tvojih koraka
Oktobar u zjenici,vino na usnama;sjecanje u zeni
uskladene minute,odzara vatra,i hiljadu godina.
Uzmem te za ruke,povucem,krenem prema sebi
beskrajna radoznalost,pusta i prazna sirotinja.

Leptiri u stomaku,preplaseno jato galebova
izgubljene oci,dunava zlatnog prosute boje,
prazne case,otisci popunjenih usana
zapaljene fitilji,od uzdaha se poje.

Zaklopljene maste,kose po jastuku ispletene
kao rijeci nedovrsene,ocajno se trude,
prva proba,druga stane,treca od zelje samo krene
rasnese mi misli,kao vjetar kada duvne.

Prodaja svijeta samo u ovoj noci,pobrkane zelje
nista zbog niceg,sve za svasta,ima razlog i traje,
spustene zavjese,skriveno od osjecaja vrijeme
oznojeni od sebe,oktobar nam kisu daje.

Koza sumi zbog tebe,soba suha uzdise
opija se mali prostor,tlo u tami nestaje,
sve sto biva zivo,u istom trenu ponire
sve sto mrtvo dise,opet naglo prestaje.

Drhtis strahom osjecam,dusa krije ne kazuje
ja sam bolan znam,i ti bolna od mene,
svaka nada kaze,u srcu cuva krije te
i smrt je zivot nekada,kada kazes volim te.

Nista prazno ne bude,mir se snom pokrije
svaka rijeka zedu,usna srkom ispije,
dusa tecno rasuta,svud po sobi skuplja te
i sve biva jedno,kazes kazes volim te.

Razlog vjecan ukopan,neda da se skrivljuje
budim se za nas,i zbog tebe umirem,
svaki novi dodir,dusu plamti,smiruje
sve je kako treba,samo smrti plasim se.
Utipkao toccata - 3.3.2007. u 18:29 Komentari ( 1 )

Zena
Svaki pokret djeluje,zamah ruke mrakom
ubija mi svemire,prosipa se zrakom,
gledam da naslutim,pogled vristi miruje
sjena nijemo cuti,izaziva i dodiruje.

Zagrize me duboko,osjecaj od krvi,
niz leda mi se slije,kao da me reze,
njezna kao rosa,s pogledom me mrvi
tiha kao suton,u plucima me steze.

Vuce me po stazi,na koljenima klecam
otrese me na zamah,pa me opet dize,
dodiruje mi usne,ne dopusta da jecam
zarije mi nokte,pa mi rane lize.

Uvuce se u srce,zeli mnogo vise
pa ga vadi krvavog,tiho mi se smije,
otima mi pluca,tjera me da disem
u vene se zabode,lagano me pije.

Dusu mi kuje,pod stisak od plama
zamrsi u prste,ocajnu je zbuni,
pod korakom svijesti,stopala mi slama
vodi me gdje zeli,navodi da ludim.

Siri se po meni,kao otrov opija
obara me trenom,grli me i spoznaje,
zacrta se prstom,da se ne zaboravlja
tijelom mi odkljuca,sve te bolne odaje.

Na lanac me hodi,dopustam da blijedim
ne zelim lagano,ljubav cvate od boli,
kroz sopstvenu jad,ja je vise zelim
koliko je mrzim,sve je vise volim.
Utipkao toccata - 3.3.2007. u 18:27 Komentari ( 1 )

Stranica (Page):   << Natrag (Back)   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201  202  203   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353   354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375   376   377   378   379   380   381   382   383   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393   394   395   396   Napred (Next) >>