Bio je to jedan topao ljetni dan. Lijep, bezbrizan i sudbonosan, dan kao i mnogi drugi tog avgusta, jos uvijek teske i ratne '95 godine. Ja sam bila srecna i zadovoljna sto sam bar taj skolski raspust mogla provesti negdje daleko od pucanja, granata i stradanja i svih teskih dana proteklih godina. Osjecala sam se lakom, razdraganom, a "mlada" krv koja je tekla mojim venama podsjecala me na mojih 16 godina i budila u meni neku strast, volju i zelju za zivotom, uzbudjenjima, provodom i srecom. Bezdan je u mene unio novu snagu, koja je ucinila da se osjecam jakom, zrelom i sposobnom. Sve sto sam zeljela je da budem srecna, da se dobro provedem i zaboravim na sve ruzne dogadjaje proslosti , kao i na bol i razocarenje zbog prve ljubavi. Ipak, nisam vjerovala da cu tu srecu na neki nacin zaista i osjetiti, da cu te dane vjecno pamtiti, da ce me oni pratiti godinama i da cu mnogo puta pozeljeti da ih ozivim i vratim. Nisam ni slutila da cu bas tu zavoljeti, patiti i nadati se. Vjerovala nisam da cu moci da prebolim svoju prvu ljubav Sladjana i da od te zaljubljenosti koju sam osjetila prema njemu, postoji neka jos jaca, ljepsa, znacajnija i trajnija.Taj 5. avgust '95 je izmjenio mnogo toga u mom zivotu, a da to nisam ni slutila, ni zeljela.
Bijele somotne hlace, bijela kosuljica sa crnim tufnama-do pupka, patike-pustena, ravna, smedja kosa do ramena - eto to je bila moja slika i prilika i u takvom izdanju sam se pojavila na svadbi Ane i Misike, te subote 5. avgusta Bila sam po obicaju vesela, nasmijana i raspolozena. Zabavljala sam se sa djevojcicama iz komsiluka, igrala sa cika Mirkom, posmatrala nove madjarske obicaje i bila zadovoljna. Ni moja vjerna osobina komunikativnosti, sa kojom sam lako sklapala poznanstva, naravno ni tada me nije iznevjerila. Poznanstvo sa tetkinim komsijom - mojim vrsnjakom Vladom, bio je veoma dobar i znacajan. Vlado je djelovao kao jedan dobar i sladak djecak, koji mi je i kao Bosanac odlicno odgovarao. Bilo mi je drago sto sam upoznala nekoga i svojih godina i osjecala sam da ce to poznanstvo da izraste u pravo prijateljstvo. Pa ni dan danas nisam se pokajala sto sam ga upoznala-naprotiv veoma mi je drago zbog toga i znam da ti nasi prijateljski odnosi nikada nece prestati.
Te veceri, kao kavaljer, drug i muskarac Vlado se ponudio da me izvede u disko, koje se nalazilo svega nekih 200 m od restorana "Gidran" u kome je bila svadba. Sa radoznalosci u nestrpljenjem ja sam to prihvatila i vrlo brzo mi smo se nasli medju mnogobrojnom masom koja je igrala uz ritam muzike, koja je i meni tada nenormalno prijala. Sva ta promjena i sve nepoznato i novo, veoma mi se svidjalo. Bilo mi je drago sto se nalazim medju tolikom masom, medju ljudima koji ne osjecaju bol i tugu i koji su sto je najvaznije mladi i puni zivota. Muzika je prozimala sve dijelove moga tijela i naravno tjerala me da radim ono sto sam tada nenormalno voljela, a to je da igram. Ni dan-danas mi nije jasno odakle sam imala toliku snagu, volju i zelju za igranjem, ali sve to za mene je bio prvi put da se tako provodim-a da ne mislim na rat. Sve to je za mene bila velika promjena i ja sam se tom zanosu i ljepoti prepustala svim srcem. Vlado me upoznao i sa svojim drugovima Kolucanima: Nemanjom i Bojanom i drugaricama: Andrejom i Violetom.Zajedno smo onda otisli da vidimo mladu u novoj crvenoj haljini i nakon 12 sati, kada smo pojeli komad preslatke torte, ponovo smo se vratili u disko. Ja sam i dalje nastavljala u istom ritmu i nije mi smetala ni guzva, ni vrucina, ni znoj koji me sve vise oblijevao. Niti sam koga vidjela, niti cula-osim Nemanje koji je nespretno igrao pored mene i tako mi pravio drustvo, valjda nadajuci se da cu ga primjetiti i da ce mi se svidjeti, kao sto sam se ja svidjela njemu. Medjutim, za mene to nista nije prestavljalo, bilo mi je vazno samo zatvoriti oci, osjecati muziku, igrati, smijati se i ne misliti ni na sta-samo osjecati spokojstvo, mir i srecu. Nisam zeljela da mi taj osjecaj, koji mi ni tada nije bio jasan, niko i nista ne pokvari, zeljela sam da se u taj trenutni raj u kome sam se nalazila niko ne udje i da mi ne oduzme sve te trenutke zanosa, zadovoljstva i ljepote. Mnogi pogledi momaka nisu mi bili ni znacajni, ni vazni. Osjecala sam da su naivni i dragi i znala da tako uvijek gledaju novu djevojku. Njihova upoznavanja, njihovi osmjesi u meni nisu budili nista i ja ih nisam ni osjecala, ni primjecivala, ni zeljela, ali isto tako nisam ni znala da ce upravo takav jedan bezazlen osmjeh zauvjek ukrasti moje srce. Nisam ni slutila da ce jedan takav naivan i zagonetan osmjeh zauvjek zarobiti i osvojiti moje misli, da ce ispuniti moju mladost i mladu dusu.
Poslije zamornog igranja i usljed zagusljivog zraka, zbog suzavca kojeg je neko ubacio u diskoteku, ja i Nemanja sjeli smo u prvi separe da se odmorimo. Ubrzo, pored nas pojavila su se dva nova djecka, prestavili se i neumorno pricali, ali zbog jake muzike ja sam ih malo mogla razumjeti, tako da im ni imena nisam odmah mogla upamtiti: Kasnije sam saznala da su i oni iz Koluta i da se zovu: Sinisa i Dejan. Od svega sto su govorili, shvatala sam samo da me pokusavaju, kao u sali, nagovoriti da se smuvam sa Nemanjom, koji ih je jadan samo blijedo posmatrao. Zezali su me i kao nudili kljuceve od auta (Sinisa) i stana (Dejan)-kao u smislu samo da ga odvedem odavde. A ja sam se samo toplo i naivno smijala, sve me to iskreno zabavljalo i nista im nisam odgovarala. Medjutim, ubrzo prvi se i Sinisa sam ponudio, prestavljajuci mi na moju konstataciju da i njega premalo poznajem, imena svoje porodice-navodno zeleci da me i on osvoji, jer Nemanja nije ni vazan. Boze, sve mi je to izgledalo u smislu- ko prije djevojci, njegova djevojka! Ipak, vidjevsi da se ja samo smijem i zabavljam sa novonastalom situacijom, zatim zakljucivsi da nisam jedna od njihovih djevojaka, tj. da sam prava tvrdoglava Bosnaka- Sinisa me samo razocaran i zacudjen napusta, a Dejan sve to zavrsava jednom obicnom recenicom: "E ne moze to tako, moracemo mi ovde da ti nadjemo decka!"
I napokon napolju, kada sam sve mogla bolje da shvatim i razumjem i da razlikujem Dejanovo ime od Aleksovog-takodje jednog djecka koga sam tek upoznala (ko bi tolika imena i face zapamtio), kada sam napokon uspjela da shvatim i razumjem Dejanove rijeci " Nemanja je dobar, ali glup, on nije za tebe!", kao i pitanje: "Imam li ja sanse kod tebe?" bilo je sve vec kasno, jer njegov predivni osmjeh vec je bio osvojio moje srce, a da to nisam ni htjela, ni zeljela. Njegov topli osmjeh prekrile su samo moje rijeci "Ne znam ni sama" i njegove "Razmisli, pa se vidimo sutra vece-vazi?".
A naravno kao i inace nikada mi nije bilo potrebno da razmisljam, sve stvari su se kod mene desavale u trenutku, sudjene i namjenjene. Znala sam da nemam potrebe ni o tome da razmisljam, jednostavno njegov osmjeh mi se dopao i bila sam spremna da ga prihvatim. Ipak, u ovom slucaju se desilo ko zadnji djevojci-njegova je, jer ubrzo poslije toga je bilo vrijeme da krenem kuci i Dejan je bio zadnji koga sam upoznala, a razmisljanje sam ostavila kao neki tipicni zenski fazon i ostalo je da se vidimo sutra vece.
To moje burno vece zavrsava se oko 04:00 sata, kada Vlado i ja zajedno odlazimo kuci, uput provjeravajuci topolotu vode Kanala, zatim Vlado mi pomaze otkljucati ulazna vrata, koja ja nikada sama nisam znala, ni mogla otkljucati i moj novi drugar odlazi preskakajuci betonski zid koji djeli nase kuce. Uz "Laku noc" i "Vidimo se" zavrasava se za mene jedan dio moje mladosti, takoreci djetinjstva i pocinju ljepsi, veci i znacajniji dani mog zivota, moje mladosti i ljubavi, a da to uopste nisam ocekivala ni znala. Srecna i zadovoljna brzo sam utonula u san i toplu avgustovsku noc.........
|