Dok nocni sati polako prolaze,ja sam sama.Gledam kroz prozor kako umire ova ulica kojom ti tako cesto prolazis.Gledam kako kisa kvasi ovaj put i kako brise tvoje korake.Krila sam svoja osecanja,dok nisi saznao i tada...tada je sve propalo.Znam da za nas nema nade,a ja to ne zelim,to je jace od mene.Shvati da te volim.Shvati da ja bez tebe nemam kud.Shvati.Shvati molim te.Bar pokusaj,Cesto uz lagane zvukove vetra,lutam ulicama sama,trzeci te,trazeci tvoje oci,tvoje ruke,koje su suvise daleko,iako znam da te necu sresti,ja i dalje lutam..Cesto posmatram budjenje zore,zelim da si pored mene,pokusavam da se suzdrzim i da ne pustim suzu,ali ne...ne mogu.Jako cesto mi se suze mesaju sa kisom,dok ljudi prolaze oko mene.I gledaju me.Posmatraju moje lice i pitaju se sta mi je.Zelim!Najvise na svetu zelim da budemo zajedno.Da bar jednom oseti iris tvoje koze,da zavirim u tvoju dusu,sa te osetim...Da bar na trenutak budem srecna pored tebe.U kasn este i u tami,ja mastam o tebi,iako znam da ti imas nju.Nju koja je daleko od tebe i kojoj ces se uskoro vratiti.Znam da cu te zaboraviti,samo ne znam kada i kako.Hoce li to uopste biti lako?Sati prolaze,pitam se gde si?Sta radis?Da li si negde sa drustvom,lutas?Ili si sam kao i ja?Ne slutis da te cekam.Zasto?Zasto ne zelis da pokusamo?Da li sam ti toliko odbojna?Da li me uopste ne primecujes?Zasto mi ne posvetis bar 5 sekundi srece?Zasto?To mozda nikada necu saznati.Polako mi se sklapaju oci,koje nemaju snage vise ni jednu suzu pustiti.Molim te razumi me,pa dodji.Dodji, ja cu te cekati.
|