Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum<   Shout box   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Funny pictures


Arhiva (Archive)
Novi upisi (New entries)

9899 upisa na 396 stranica (stranica br. 188)
9899 entries in 396 pages (page No. 188)
Ti samo cuti
Ne moras se skrivati
moje ce te zeljne oci i bez prisustva videti,
ne moras me gledati
ja vec osecam tvoj pogled na sebi
i tvoj dah utkan u moje nade,
Ne moras ni govoriti,
citam rec po rec iz zenica tvojih
i sklapam neki svoj mozaik.
Ti samo cuti i postoji,
ja cu voleti i disati za oboje
Volecu trgove i senke tvoje
obojiti svet u tvoje omiljene boje.
Ti samo rasti u svojoj lepoti
A ja cu te sacuvati u svojoj suzi,
mozda ce se ukrstiti nasi zivoti,
a mozda i nestati u pepelu dana...
Utipkao Kaminoko - 10.4.2007. u 09:02 Komentari ( 2 )

NA JEDNOJ OD UŠLJIVIH PJESNIČKIH TRIBINA

Pred pijanim debilima, masnih kosa, napušenim, smrdljivim, uobraženim, nadobudnim gimnazijalcima nas pet samozvanih pjesnika čitamo svoju kurčevu poeziju u nekoj šupi udaljenoj stotinjak kilometara od Zagreba. Petsto kuna i sva lova od prodanih knjiga. Pet veličanstvenih, s objavljenim knjigama koje nitko ne čita osim ako nije psihički do kraja slomljen, nastupaju sa svojoj slam-fucking poezijom. Underground. Svaki stih kojega izgovorimo iz svojih ušljivih knjižica obvezno sadrži barem jedan spolni organ ili spolnu radnju. Pička, jebačina, kurac, splačina, venem, jebem, šupčina, kurčina… ne mora se rimovati, bitno da je neka od tih slobodoumnih riječi u stihu. Čak ne mora imati ni neko posebno značenje, poveznicu, ali mora postojati, kao što postojano postoji paradentoza kod moje punice.
Ugurali smo se u neko polu-raspadnuto vozilo, bez registracija, bez retrovizora, bez žmigavaca i bez ručne kočnice. Sa sobom smo ponijeli dvije vrećice natovarene pivom. Mario je bio zadužen za maricu. Ja za pivo. Zvonko je vozio. Goka je prdio čitavim putem. A Džino je pjevao sevdalinke iako smo ga mlatili dobrim dijelom puta da prestane. Drugi dio puta smo bili toliko pijani i napušeni da smo skupa s njim pjevali.
Dočekao nas je jedan od organizatora. Bio je počašćen što su pjesnici iz Zagreba došli u njegovu vukojebinu čitati svoju poeziju. Odmah smo navali na njega da nam da naše honorare. Pristojno nam je podijelio po petsto kuna i još jednom zahvalio.
- Kaj se zahvaljuješ, samo nas ti zovi kad god zatreba., rekao je Zvonko držeći onih petsto kuna kao Boga za muda.
- Koliko još imamo do nastupa?, pitao sam.
- Kojih četrdeset minuta., rekao je Mario: - Idemo u birtiju?
- Spremili smo vam sokove i kolače da se malo okrijepite., rekao je organizator.
- Jes' ti norm…Budemo to poslije, idemo sad nešto popiti., ispravio se Goka jer nije htio zasrati stvar.
- Gdje je Džino?, netko je upitao.
- On je prvi pobjegao s petsto kuna u birtiju., primijetio je organizator.
Mario, koji je bio zadužen za maricu, nestao je u pravcu Džininog uskrsnuća. Mi ostali, kao apostoli, krenuli smo za njima.
- Samo vi popijte kaj želite, sve je na račun Kulturnog društva!!!, vikao je organizator za nama.
- Do đavola, još ću se zaljubiti u tog tipa., veselo je promrmljao Goka.
Džino i Mario već su zauzeli pozicije na šanku. Mario je primijetio da je cuga jeftinija nego u Zagrebu. Džino je primijetio da je Mariu otkopčan šlic na hlačama. Goka je otišao srati, što nije ni čudo koliko je prdio u autu. Zvonko je i dalje čvrsto držao svojih petsto u ruci kao da moli krunicu. Toliko novca odjednom nije vidio od kada su mu prije šest mjeseci oduzeli socijalnu pomoć. Ja sam naručio pivo i polako ga cuclao.
- Jebo te, al nešto smrdi., primijetio je Mario.
- To Goka sere., hladno je zaključio Džino.
Nas trojica smo cugali pivo, Goka je kenjao dobrih pola sata, a Zvonko je samo stajao onako hipnotiziran u svojih petsto kuna. Uspjeli smo roknuti svaki po tri piva i lagano se uputiti prema Domu kulture. Goka je, praznih crijeva, bio mrzovoljan, a Džino se ispišao po nekom avangardnom spomeniku. Poslije nam je organizator rekao da je to bio pozlaćeni spomenik Bruce Lee-u, ali su ga neki skinhedsi minirali usred noći. Sad je Lee izgledao kao da ga je pregazila cisterna pa je u ruci bespomoćno pridržavao svoja crijeva.
Nastupili smo odlično, čak smo i nešto knjiga uspjeli prodati. Naravno s autogramima. Ja sam imao uvije istu posvetu. «Od srca, autor Robert Roklicer». Kad mi je netko žicao jeftinije knjigu, ili mi naprosto bio antipatičan, od slova «s» na riječi «srca» sam pretvorio «ku»… Tako se, pomnijim proučavanjem rukopisa, moglo vidjeti da piše: «Od kurca, autor…»
Utipkao Robert Roklicer - 9.4.2007. u 20:51 Komentari ( 0 )

FORENZIKA I USKRS
FORENZIKA

Nakon što sam sedmi put odgledao epizodu «Forenzičara» na RTL-u, odlučio sam mrknuti ljubavnika moje žene. Ako se uspijem izvući, a mislim da hoću, i nju će progutati mrak. Sva sreća da sam snimio baš ovu epizodu, jer uvijek mogu vrtjeti kasetu na scene koje su važne da se negdje ne zajebem. Odlučio sam ići kadar po kadar, korak po korak.
Prvo sam odgledao još jednom kako treba provaliti u tuđi stan. Likovi iz Amerike imaju puno opremljenije dućane nego što su kod nas, pa si mogu priuštiti i bolju i kvalitetniju garderobu za provalnike. Ja sam, da bih uštedio koju kunu, umjesto crne vunene maske s dva proreza za oči, uzeo plavu čipkastu čarapu (kako se to kaže: hulahopke?) od svoje žene. Razrezao sam je na pola. Škarama sam precizno rezao po crti koja ide uzduž šupka. Dobro, nije ispalo baš najsjajnije… ali, jebi ga, tko ima šupak točno u milimetar na dnu sredine dupeta? Onda sam uzeo jednu nogavicu i plastičnim trokutom, kojeg sam drmnuo iz školske torbe mlađeg sina, prvo izmjerio svoju glavu. To sam napravio nekoliko puta, jer nisam mogao vjerovati da je dupe moje žene iste veličine kao i moja glava. Volumen glave mi je bio toliki da sam unutra mogao cjevčicom uliti sedam do osam litara super goriva.
Jedva sam, i to teškom mukom, uspio nagurati njezinu nogavicu na glavu. Odjednom se čulo «puk», konac se razvalio, a moj nos izletio koliko je dug i širok. A ima gaaaa..., kao da me je Michael Jackson napravio prije prve plastične operacije. Otišao sam se pogledati u zrcalo. Zaključio sam da su japanske kamikaze za razliku od mene izgledale kao manekenke. Ne moram mu ni provaljivati u stan, dovoljno će biti ako ga s istom čarapom na glavi sretnem negdje u mraku. Ako ga infarkt ne strefi na mjestu, onda nek' nosi moju ženu kud hoće. Zaslužio je.
Ipak, kako sam ga nedavno životno osigurao, falsificirajući njegov potpis, gdje kao mene opunomoćuje da u slučaj nasilne smrti dobijem premiju od pedeset tisuća eura, nisam želio ni najmanje riskirati. Pošto sam se pomirio sa činjenicom da će mi nos viriti vani, iz čarape, i pošto sam shvatio da istu čarapu ne mogu više skinuti s glave, valjda dok ne umrem, pa je tek onda motornom pilom ne razrežu na pola, krenuo sam na drugu scenu. Kasetu sam zaustavio na "pause" i dva puta duboko udahnuo jer me je gušila ženina čipkasta čarapa.
Otišao sam u garažu i tamo bio zatvoren četiri dana. Evo što sam radio. Odjenuo sam kombinezon - odijelo koje mi je za tri broja veće a koje je pripadalo mom stricu koji je, jadnik, umro baš u njemu. U tom istom odijelu spičkao se s krova garaže i to jebeno odijelo još uvijek smrdi po njegovom dreku, jer se striko usrao prije nego je konačno rekao: ahhhh, u pizdu materinu, sad sam se do kraja ukenjao, ahhhhhh.
Uzeo sam ženine rukavice za rad u vrtu i taj dio posla završio. Predstojalo mi je da nabavim alat za provaljivanje i izvježbam se u uvlačenju kroz uzak prozor kakav je imao i ljubavnik moje žene. Prvo su nastale pizdarije sa alatom. Kako je moja žena jedina radila po kući «muške» poslove, dva sam sata izgubio dok nisam našao jednu hrđavu pilu. Kad sam je euforično uzeo, od sreće mi je ispala iz ruku ravno na nožni palac. Onako hrđava i nikakva, uspjela mi je odrezati nožni palac! Krvario sam kao svinja. S obzirom da nisam želio da itko sazna za moje pripreme, a flastere nisam imao, zalijepio sam palac natrag sa crnom, samoljepivom, izolir trakom. Nije izgledalo Bog zna što, jer se traka stalno odmotavala i palac se prebacivao čas na desnu, čas na lijevu nogu.
Nakon pile, uzeo sam čekić (nisam se mogao sjetiti koji će mi on kurac za provaljivanje, al' sam ga stavio u džep), odvijač (njega sam si zamalo uboo u oko kad sam provjeravao je li križni ili šiljasti ali sam srećom promašio pa mi se samo zabio u uho), hrpu čavli (za njih se stvarno nisam mogao sjetiti koji će mi kurac, al' ajde!), još jednu, ali, ovaj put, motornu pilu i kliješta. Kad sam sve to pospremao po džepovima, nisam mogao ni koraka napraviti. Težio sam jedno pedeset kilograma više. Bio sam naoružan alatom kao američki specijalci u Iraku.
Na red je došlo treniranje. Tito je jednom rekao: "Prozor noćas mora pasti!" Ja sam ponovio i rekao: "Prozor ne smije pasti, al, bome, ni ja ovako natovaren!"
I desilo se ono što nikad ne bih pomislio. Jedva sam uspio glavu provući kroz prozor (čipke je bilo po svuda), a kad sam došao do trbuha stolarija iliti štok od prozora je napravio "krc". Ostao sam zaglavljen dva dana, viseći prednjim krajem prema psećoj kućici, a donjim, tj. nogama i dupetom, u garaži. Da nije bilo ono malo kostiju od psa, nekoliko paukova i četiri muhe, umro bih od gladi.
Spasio me je poštar koji je nakon što mu se nitko nije javljao na zvrndanje zvona na vratima otišao pogledati jesam li u dvorištu.
- Što radiš, jebo te konj, ovako nagnut kroz prozor?
- Jedem govna., uzvratio sam ljutito.
- Šteta što nisam peder, sad bih te mogao pojebati. Kako si se lijepo namjestio... Taman!, rekao je češući se po bradi.
- Slušaj majmune - rekao sam otresito: - ne jebi živu silu jer bi te mogla uskoro pregaziti. Izvuci me van, debiluuuu!
Poštar je odložio svoju kožnu torbu, popravio čipkastu čarapu na mom lici, zgrabio me za glavu i stao natezati da smo se gotovo obojica ukenjali u gaće. Nakon što me je skupa s prozorom i trećinom garažnog zida izvukao van htio je zvati hitnu pomoć. Prvo da dođu po njega, a onda i po mene. Njega bi odvezli na traumatološku jer sam se onako natovaren zajedno s prozorom i zidom stropoštao na njega, a mene da odvezu psihijatru ili plastičnom kirurgu. Glupan, mislio je da sam čarapu stavio na lice kako bih prekrio svoju ružnoću.
Umjesto toga, odalamio sam ga s čekićem koji mi je virio iz džepa kombinezona.
- Ti bi mene naguzio, mamu ti jebem pedersku!
- Šalio sam se..., cvilio je pored uginulog psa jer sam cuki sve kosti pojeo u ta dva dana. Čak i ona koja je zakopao na pol metra dubine.
- Ajd dobro, poštedjet ću te jer sam gladan od onih muha., rekao sam i dodao: - A koji moj ti tražiš uopće po mome dvorištu?
- Nosim ti sudski nalog za razvod braka. Žena ti je zbrisala negdje u Švicarsku sa ljubavnikom i dala odvjetniku da se sudski riješi to čim prije..., rekao je.
Uhhh, jebo te, pomislio sam, taman sam uvježbao tehniku ubijanja, kad mi zbrisali oboje. Koga ću sad mrknuti ovako naoružan? A onda sam, onako kako to priliči jednom gospodinu, s osmjehom na licu pogledao u poštara koji je još uvijek bespomoćno ležao na travi...

NA SAM USKRS

Koji sam ja jadnik, razmišljao sam dok sam motao joint. Oblizao sam ga, zafitiljio jedan kraj, i zapalio. Zadržao sam dim u plućima dok mi žila blesača nije iskočila na ćelu. Baš si jadnik, krenuo je moj unutarnji monolog. Uskrs je, danas svi žderu šunku, mladi luk, kuhana jaja, piju vino… a ti ovdje drkaš na laptopu. Uz joint i hladnog Ožujanera, od litre u plastičnoj boci koja izgleda poput vibratora moje žene. Puhhh, ispustio sam dim iz pluća ravno kroz uši. Loše, u pizdu materinu, opet sam štedio na travi. Zakašljao sam se i srknuo pivo da mi očisti pluća.
Dva dana ranije, na Veliki petak taman dok sam žderao neku riječnu ribu, kao fol postio, nazvao me je urednik. Dok sam čačkao po zubima da izvadim rep šarana koji se zaglavio negdje kod lijevog kutnjaka, urednik Marković uredno mi je, na Veliki petak, preko telefona jebao oca, majku, užu i širu obitelj.
- Dobro, Rokliceru, jesmo se lijepo dogovorili da kompletna knjiga bude na mom stolu najkasnije do kraja tjedna?!!
- Aha., rekao sam dok sam još izvlačio komadić repa iz kutnjaka.
- Jesmo se lijepo dogovorili da ćeš ispoštovati rok?
- Aha.
- Jesi lijepo uzeo akontaciju za knjigu?
- Aha.
- Jel' ti mene zajebavaš?
- Zaboravio si «lijepo».
- Slušaj debilu idiotski, propali abortuse, kralju svih gmizavaca, alkoholičaru kojemu je i zadnja moždana stanica otišla u pičku materinu, kretenu kojega se i rođena majka odrekla, pizdo narkomanska, ušljivi tvore, smrdljivi…
- Dobro, jebi ga, što me opisuješ toliko, kao da se ne poznam? Jedem ribu.
- Da Bog da ti kost zapela u grlu!!
- Markoviću, Veliki je petak. Gdje ti je kršćanski duh?
- Ma dat ću ja tebi svoj veliki kurac po glavi ukoliko za tjedan dana, jesi me razumio, tjedan dana, knjiga ne bude gotova!!!, rekao je i poklopio slušalicu.
U prevedenom žargonu, to bi značilo da moram vratiti akontaciju (koju sam odavno spičkao) sa zateznim kamatama. Plus, nema ništa od objavljivanja knjige, dakle ni ostatka love koju trebam dobiti. Minus na računu bio mi je toliki da sam skoro i Zagrebačku banku doveo do bankrota. Trebala mi je ta lova, razmišljao sam tiho u sebi, da žena ne čuje i pomisli kako i njoj trebaju nove cipele. Morao sam samo redigirati posljednjih dvadeset stranica i napisati kraj jedne tužne priče. Za nekog normalnog, bilo bi dovoljno dva do tri dana drkanja po laptopu. Za mene, onako kakvoga me je Marković lirski opisao, trebam se prvo dobro napiti, naduvati, nešto odvratno pojebati (po mogućnosti sto-kilašicu) i za četiri do pet dana, knjiga bi mogla biti finalizirana.
Zato sam odmah na Veliki petak, nakon što sam izvukao i posljednju kost zajedno s plombom koja je virila iz kutnjaka, otišao do Gorana za kojeg znam da uvijek drži gajbu piva pod krevetom. Netko pod krevetom drži automatsku pušku, netko lovu i zlato, netko lutku na napuhavanje, a Goran gajbu piva. Kad noću ožedni da ne mora do hladnjaka.
Taj dan, dakle na Veliki petak, Goran i ja smo se žrtvovali i popili punu gajbicu. Podijelili smo bratski, svaki po deset polulitrenjača. Onda smo ogladnili i Goran se sjetio da mu je baba donijela kuhanu šunku, već narezanu na šnite. Nismo se, istina, tog trena, mogli sjetiti, zašto mu je baba uopće poklonila šunku, kad obojica znamo da je stara metuzalemka škrta do besvijesti. No ta nas činjenica nije spriječila da požderemo šunku do kraja, onako bez kruha. Još je bio petak… Onda smo se sjetili, mislim da sam to bio ja, da nismo smjeli jesti meso. S obzirom da smo se već zajebali, pretvarali smo se da smo jeli morsku ribu. Na zadnjem komadiću šunke nacrtali smo glavu zubatca i rep. I to smo pojeli. A od ribe se uvijek ožedni. Mrknuli smo dvije boce bijelog vina i posvađali se na mrtvo. Uopće se više ne sjećam razloga. Znam da je bilo nešto u svezi vjere, ali da se ubijem ne mogu se sjetiti što. Uspavao sam ga udarcem prazne boce vina u glavu i ostavio ga, onako složenog, da odspava na parketima dnevnog boravka. Ja sam otišao kući, pomalo tužan.
U subotu sam uspio nešto jadno popraviti na pričama. Ponestalo mi je trave i bio sam deprimiran. Kad si u depresiji, ne možeš pisati. Nazvao sam Alana koji, u domaćoj radinosti, uzgaja travu. Stara je mislila da joj je sin veliki botaničar, jer mu je soba uvijek bila krcata nekog bilja. Čak se i hvalila susjedima kako je kupio specijalne žarulje za biljke. Htjela ih je pelcovati i podijeliti stanarima zgrade da ih sami pelciraju, tj. da i sami imaju, kako je rekla, isto zeleno cvijeće s neobičnim listovima. Srećom da je Alan to na vrijeme opazio i zaskočio staru taman kad se približava sa škarama jednom kanabisu. Samo mu je trebalo da podijeli susjednima (a suprug od jedne stanarke radi u policiji) pa da neslavno završi svoju botaničku karijeru. Objasnio joj je, učenim rječnikom, kako se ovo bilje ne smije ni za živu glavu pelcirati. Inače, rekao joj je, ode sve u pičku materinu. Stara je popušila priču.
Nazvao sam ga i rekao da mi pripremi paketić za sto kuna, koje mu ne mogu dati odmah, već za par dana. Kako sam mu stalna mušterija, pristao je. Došao sam kod njega taman kad je nekim kurcem zaprašivao kanabis.
- Ovo će biti specijalna marica., rekao je gledajući kao Kićo Slabinac. Jednim okom u Austriju, drugim u Bugarsku.
- Alane, rekao sam gledajući ga u vrh nosa jer nisam mogao uloviti niti jedno njegovo oko, daj da probam.
- Opet đabalesko hoćeš, aaa?
- Aaaa, aha., ufurao sam se u njegov film ili je i mene uspio zaprašiti s onim kurcem.
Smotao je dva jointa, zalizao ih sebi do nadlaktice, i pokazao mi da sjednem. Sjeo sam a on je svečanim tonom izjavio:
- Ovime otvaram proizvodnju novog pogona!
Razvaljen kao zagorski autobus došao sam tek uvečer, taman na film Rambo. Cijelo sam se vrijeme smijao. Žena me je pitala, koji mi je kurac. Rekao sam: prvi. Rambo ima nož. Iz njega vadi kompas. Zatim dezinficiranu iglu i dezinficirani konac. Bez pol kurca si zašiva ranu koju je dobio prilikom pada od dvjesto metara na šumska stabla. U Rambov nož stane još i šatorsko krilo i povez oko glave. Tu je i filmska šminka da se čovjek može namazati kad jebe mater onim murjacima. Kad mu nestane metaka, iz noža vadi napunjene okvire. Da je film duže trajao, vjerojatno bi otkrili da su u nožu i dvije limenke gulaša, boca pitke vode, izviđačka karta i četiri granate. Možda čak i zolja.
Onda se Silvestar Stalone, tj. Rambo, rasplakao kao pička na kraju filma. Usta su mu se iskrivila od jednog uha do nosa. Mogao je istodobno jesti dvije banane i pjevati američku himnu. Ovako ga je lupao samo PTSP. Nije imao kod sebe Prozac, Prazine, Normabele ni Devidone. Ništa za smirenje. Kao za kurac, rasplakao se baš u policijskoj postaji umjesto u nekom kafiću. U kafiću je mogao eksati litru Whiskeya. To isto zna smiriti. Probao sam, stvarno djeluje. Kad se Rambo predao, odahnuo sam. I prestao se smijati. Otišao sam spavati i sanjao kako ću jednog dana i ja kupiti takav nož.
I eto, Uskrs. Moji su se ukućani pokupili i otišli na janjetinu kod punice. Ja sam na radni stol, odmah pokraj laptopa, stavio rashlađenu litru piva i zapalio joint. Sad samo da se još sjetim što sam ono danas namjeravao napraviti. Ako se ne sjetim za deset minuta, kad dovršim joint, idem do Krsitijana. Rekao je da je nabavio pravu slavonsku rakiju… A i Uskrs je, jebi ga, tko je vidio za blagdane raditi?




Utipkao Robert Roklicer - 9.4.2007. u 20:50 Komentari ( 1 )

S BESKRAJNO TUŽNIM POGLEDOM IZA REŠETAKA LUDARE
Strpljivo, samo onako kako ja to znam, žvakao sam kaugumu s odvratnim okusom mentola. Već drugi psihijatrijski slučaj u petnaest minuta mog čekanja ispred ordinacije došao je do mene i zatražio cigaretu. Dao sam mu je. Bolje da on puši, nego da mu ja popušim. Samo što je luđak otišao, gotovo halapljivo naguravši cijelu cigaretu do grla, pored mene je sjela žena od svojih četrdesetak godina. Vidio sam da su joj se sise posvađale između sebe. Svaka je gledala na drugu stranu. Nalikovalo je kao da se jadnica sa šesnaestog kata bacila na prsni koš a sise joj se, zbog zakona fizike, razvalile gdje je koja stigla.
- I vi čekate kod doktora Vlade?, pitala me je njezina lijeva sisa.
- Da., rekao sam pokušavajući je gledati direktno u bradavicu.
- Puno pijete?, opet me pitala sisa.
- Samo kad imam., rekao sam i tek tada shvatio da to ne govori njezina sisa, već da to dopiru riječi iz usta jadne žene. Podigao sam pogled ne bih li joj vidio oči. Imala je oči. Ništa, posebno, ne trebam ih opisivati. U svakom slučaju, bolje su izgledale od njezinih sisa.
- Mene je doktor Vlado izliječio. Više ne pijem. Već dvije godine, četiri mjeseca, devet dana – a onda je pogledala u sat i nastavila: – sedam sati, trideset i šest minuta i, i, i…točno 20 sekundi.
- Dobro, rekao sam, ima li u ovoj ludnici netko normalan?, zajaukao sam na sav glas.
- Ja! Ja! Ja! – vikao je netko na drugom dijelu hodnika., euforično kao da mu vade klistir iz šupka.
- Bravo, majstore!, rekao sam i počešao se po jajima.
- Nisam majstor! Ja sam drug Tito!, povikao je.
- Dobro druže Tito, skini mi se s kurca., rekao sam smireno.
Žena sa posvađanim sisama okrenula se prema meni i kažiprstom okretala po ćelu.
- Bušite tunel?, pitao sam je.
- Neeee. Ono je luđak., rekla je konspirativno.
- Kako znate?
- Pa Tito nije imao desnu nogu, a ona budala ima oba dvije., ustvrdila je.
- Možda je on mlađi Tito, prije nego što su ga odvezli u Sloveniju na amputaciju…
- Je, kak ne…- nije se dala smesti: - a i Tito je imao drukčije odijelo i frizuru. Bio je šik, a ne kao onaj odrpanac. Gle ga, frajer, mož' si mislit' ako dođe tražiti pljugu nemojte mu je dati! Nek' se meni napuši.
Napokon se otvoriše vrata ordinacije. Ne znam kako, ali psihijatri izgledaju puno veći luđaci od svoji pacijenata. Ovaj je izgledao kao neshvaćeni Thomas Edison. Ustanovio je, vidjevši mene i razbacane sise, da nas ne treba pozdraviti. Klimnuo je glavom da uđem. Poslušno, kao Iran i Južna Koreja, krenuo sam njegovim stopama.
- Mene nećeš zajebati sa tim žvakaćim gumama., rekao je dok je dupe spuštao u mekanu fotelju.
- Koliko si danas popio?, nastavio je dok je laktove stavljao na stol.
- Samo dva konjaka, majke mi., rekao sam najuvjerljivije što sam znao.
- Da, a ja sam idiot?, zaključio je pitanjem.
- Nemojte se vrijeđati doktore, niste vi krivi što tako izgledate., rekao sam da ga primirim.
Umjesto toga, uzeo je telefon s nekim lampicama. Jedna je bila upaljena na crveno, druge nisu svijetlile, ili su se pravile glupe. Poput osobne tajnice Adolfa Hitlera (jebi ga, zaboravio sam kako se zvala ta Frau) okrenuo je munjevitim potezima nekoliko brojeva. Tek je onda digao slušalicu.
- Fucking, koja dobra tehnologija! Gle, sad se upalila i zelena lampica!, zanio sam se što od iznenađenja, što od pola litre konjaka kojeg sam maznuo na putu do ludare.
- Ej, Vlado je, čuj daj oslobodi krevet u osmici i pripremi karton za Roklicer Roberta... Da onaj neizlječivi...Da, ne, da, ne, da, ne, da....Osmica, ona soba sa rešetkama, neću da mi opet zbriše kroz prozor kao prošli put... Ajde, šaljem ti ga za pet minuta.
Pogledao je u mene ko Vladimir Nazor kad je '45 godine ujahao na bijelom konju u Zagreb.
- Tako Rokliceru, našli smo ti apartman, sve plaća država, ne moraš brinuti. Tri tjedna za početak. Iz sobe imaš divan pogled na park. Malo će ti smetati rešetke, ali jebi ga, ne možeš baš sve dobiti.
- Doktore, imate još onaj Whisky od prošli put?
- Jesi za jedan?
- Ako će te i vi?
- Naravno, nisam od jutros ni kapi popio. De, digni dupe, čaše su ti u onom ormaru, odmah iza knjiga. E, to. Dodaj dvije.

Utipkao Robert Roklicer - 9.4.2007. u 20:49 Komentari ( 1 )

.....beeep......
hteo te,ne hteo zvat ces je mojim imenom i dok je milujes u tebi zivim skriveno uzalud je da ne misliš na mene.UZALUD JA TEČEM TI KROZ VENE!!!!!!!!!!
Utipkao slatka mala - 9.4.2007. u 00:06 Komentari ( 0 )

dokada

DOKADA

Dokada ću morat lagat ja
kad ti voliš njena oka dva,
Dokada ću morat suze kriti,
Kad ćeš ti nju uvijek ljubiti

Jednom će bijelo jutro svanuti
kad ćeš mi se ti primaknuti,
kad će tvoje usne tiho reći,
oprosti, bez nje život nemože teći.

Polako ću suze obrisati
i tebi na rastanak pristati
Dali ćeš me ikada voljeti
kao što ćeš nju željeti.
Utipkao perka - 8.4.2007. u 16:36 Komentari ( 1 )

Majko
Zar i danas
mila majko
sjedim sama
uplakana,
zamisljena
tuzna i sjetna
zudim za vama
roditeljima.
Kome poci
u belome svetu
kad stranac si svima
sami ja i tudjina.
Dok svi se negde raduju
kao cvrkut ptica u proljece
ja suzama dusu opijam
jecajem tisinu prekidam.
I pitam se koliko cu moci
dali cu snage smoci
sve ovo izdrzati
normalna ovde ostati.
Znaj majko,
da na vas mislim
i iz dana u dan slike gledam
i cekam dan kad cu ti
starice moja
u zagrljaj pasti.
Utipkao Bol u Srcu Tuga na Licu - 8.4.2007. u 11:15 Komentari ( 1 )

.....
zbog tebe sunce sja,
jer svaki tvoj dodir volim ja,
volim kad me grliš,
kad me nježno dodiruješ,
kad me svojim pogledom mućiš,
kad je sve kao san i uz tebe beskrajan dan,
...i kad dođe vrijeme kraja
u tišini nestaje sjaja....
Utipkao crna pantera - 7.4.2007. u 23:58 Komentari ( 2 )

za mace moje umiljato
Znate'l pricu o Vasi Ladackom?
I ja sam je tek onomad cuo
Jednom devet dana nije
Izlazio iz birtije
Kazu da je bio cudna sorta.

Otac mu je bio sitni paor.
Hranio je sedam gladnih usti
Mati mu je bila plava
Sitna, nezna, jekricava
Umrla je s trideset i nesto

Imali su par jutara zemlje,
Malu kucu na kraju sokaka,
Na astalu navek hleba
Taman tol'ko kol'ko treba
Al' je Vasa hteo mnogo vise

Zeleo je konje vrane
Po livadi razigrane
Sat sa zlatnim lancem i salase.
Zeleo je njive plodne
Vinograde blagorodne
U karuce pregnute cilase.
Ali nije mog'o da ih ima.

Voleo je lepu, al' sirotu.
Uz'o bi je samo da je znao
Voles jednom u zivotu
Sad bogatu il sirotu
To ne bira pamet nego srce.

Sve se nad'o da ce ljubav proci
Zanavek je otis'o iz sela.
Nikad nije pis'o nikom
Venc'o se sa mirazdjikom
Jedinicom cerkom nekog gazde.

Dobio je konje vrane
Po livadi razigrane
Sat sa zlatnim lance i salase.
Dobio je njive plodne
Vinograde blagorodne
U karuce pregnute cilase.
Sve je im'o, nista im'o nije.

Propio se, nije proslo mnogo
Dusu svoju djavolu je prod'o
Znali su ga svi birtasi
Trazio je spas u casi
Ali nije mog'o da ga nadje.

Mlad je kazu bio i kad je umro.
Sred birtije od srcane kapi
Klonula mu samo glava
K'o da drema, k'o da spava
I jos pamte sta je zadnje rek'o.

Djaba bilo konja vranih
Po livadi razigranih
Djaba bilo karuca i salasa.
Djaba bilo njiva plodnih
Vinograda blagorodnih
U karuce pregnutih cilasa

Kad ja nisam s onom koju volem...."



VOLIM TEEEEEEEE M.......
Utipkao ljubav tvoja - 7.4.2007. u 18:13 Komentari ( 2 )

Reci mi...
Vani je hladno...padaju kiše,
rekla sam da te voljet neću više...
Dala bih sve za trenutak draži,
kad nije to što srce traži...
ono hoće tebe,tvoje oči,
da mi bude toplije u ovoj noći...

Zagrli me čvrsto,kao nekada kako si znao,
nemoraš me voljeti,ali budi tu trenutak samo,
da se prisjetim te sreće,tih dana,
kad gradom nisam šetala sama...

Dođi tu,sjedni pokraj mene,budi toliko snažan,
samo jedan iskren pogled je dovoljno važan...
Gledaj me u oči i reci iskreno,da ništa ne osjećaš,
da mi se jedva imena sjećaš...

Reci mi to gledajući me u oči,
i da mi sutra u zagrljaj nećeš doći...
reci da si me zaboravio,i nikad neželiš da se duša meni vrati,
oboje znamo da se prava ljubav uvijek pamti,

Kad mi kažeš to,bez suze u oku,i malog lažnog smješka,
onda ću znati da nikad nisi bio greška...
Utipkao Gypsa - 7.4.2007. u 17:01 Komentari ( 1 )

Gdje
Gdje su ostali svi oni osmjesi,
gdje si ostao onaj stari ti?
Gdje su sva ona obecanja?
Pjesme koje smo voljeli?
Gdje su sve one suze
koje smo zajedno pustili?
Gdje su sve one njezne rijeci
koje smo izustili?
Gdje su one stare ceste
koje me do tebe nose?
Gdje su svi nasi snovi,
mirisi tvoje kose?
Gdje su, reci mi,
svi oni sretni trenuci?
Ti i ja, zauvijek zajedno,
tvoja u mojoj ruci?
Gdje su sve te price
o imenu za naseg sina?
Ona tvoja mala soba,
pogledi i tisina?
Gdje su ostali oni dani
kad smo se zajedno nadali?
I kad su ruke stisnute bile
kad smo se dizali i kad bi padali?
Gdje si ostao ti,
prepun ljubavi i nasmjesenog lica?
Ja ne poznajem tebe sada...
Otkud ova varalica?
Gdje si ti onakav kakav si bio?
Ti si prvi rekao da kraja nece biti...
Ja sam se borila da budemo sretni,
zasto bar malo ne mozes i ti?
Gdje su ostali osmjesi
i one sretne godine sve?
Gdje si mislio da cemo stici
tad kad si iznevjerio me?
Utipkao Loah - 7.4.2007. u 16:25 Komentari ( 0 )

Dal bi?
Dal bi možda
suza iz oka ti pala
da više ne živim
kad bi znala ?

Kad bi znala da bez
tebe umrijet ću ja
dali bi me dotakla
svojim usnama ?

Il bi i tad možda
prošla pored mene
dal bi i tad imala
srce poput stjene ?

Utipkao Jelena - 7.4.2007. u 12:39 Komentari ( 1 )

necu dalje bez tebe
necu te zaboraviti
nikada
ne zelim krenuti dalje
jos uvijek

tvoje lice
taj pogled
ponekad mi se cini kao da jos ima nade
no i da je nema
ne mogu dalje

ne mogu zaboravit sve te rijeci
ta obecanja
tu ljubav
bila ona tebi lazna ili ne

jedini si razlog zbog kojeg se svakoga dana budim
ti si moj zivot
i ako tebe nema
ni ja ne postojim

ne mogu dalje

sjecas li se one noci
one kada me nisi htio pustit
one kada je vrijeme stalo samo zbog nas

i kako da zivim bez tebe
kada si ti imao moc
da svaku moju suzu pretvoris u smijeh
svaku moju radost
u srecu koja ne prestaje

tvoje rijeci makar i puke lazi
zvucale su tako carobno
morala sam vjerovati htjela ili ne

trenuci sa tobom
ostali su tu jos uvijek
ne idem bez tebe
nikud

ne mogu te zaboraviti
kada se sjetim svega

bio si tu
a sada vise nisi
zelim te natrag
no vrijedi li

ne mogu bez tebe
ne zelim
a ti
jesam li tebi ja sto si meni ti
jesam li ikada bila
hocu li ponovno biti
ikada

Utipkao xxx - 6.4.2007. u 21:56 Komentari ( 1 )

Vrijedi li
Vrijedi li i ovu noc zaspati
I nadati se da ces doci...
Vrijedi li....

Vrijedi li i ovaj put sklopiti oci i osjecati tvoju blizinu
A ti nisi tu..
Reci mi....Vrijedi li...

Vrijedi li budna sanjati
i sve lazi u istinu pretvoriti
Prevnuti svijetove
I preci preko svega
Opet biti dio ovog neba...
Vrijed li..

Vrijedi li za nama jos plakati
i nadati se...
to me i boli..
Ova nada sto javi se svaki put kad osjetim proljeca
Ova nada sto umire na mojim usnama kad spozna da te nema..
i svaki put ispocetka...

Umorna sam od vjerovanja i suvisnih pitanja
Umorna sam od plakanja i beznadnih lutanja
A jos sam tu..na pocetku
nikako da te se odreknem
Vracam ti se nakon jos jedne izgubljene bitke
vracam se starom porazu

I nakon svega..
Vrijedi li...
Vrijedi li jos uvjek tonuti...
Možda vec jednom dodirnem dno...
Jer znam da bez tebe ionako necu znati zivjeti...
Utipkao Rokerica - 6.4.2007. u 16:30 Komentari ( 4 )

Neka
Neka,
pusti da umirem polako
i nemoj uciniti nista da me zadrzis.
Slobodno...
reci mi u lice najruznije rijeci,
slobodno
mozes i da me mrzis.
Neka,
gledaj me kako placem
i nemoj mi slucajno suze brisati.
Ti samo idi onako hladno,
a ja cu ti i dalje pjesme pisati.
Nemoj se okretati,
nemas vidjeti nista sto nisi prije.
Samo previse suza bacenih za tobom
i moje lice koje se odavno ne smije.
Neka,
ti ne brini niti malo,
ionako ja brinem i za tebe.
Ti budi sretan,a ja cu sve uspomene
uspavati ovdje kraj sebe.
Pustit cu nase pjesme
i sjecati se svih tvojih rijeci.
Neka,
ti samo suti ako me sretnes.
Nemas mi ionako nista za reci.
Neka,
ja negdje duboko u sebi
znam da te nitko nece voljeti ovako.
Samo ja mogu zivjeti za tebe,
a otici tako kao ti...to moze sva'ko.
Utipkao Loah - 6.4.2007. u 15:03 Komentari ( 5 )

Srecna sam sto postoji neko kao ti

Srecna sam sto postoji neko kao ti...
neko ko mi u zivotu tako mnogo znaci...
i srecna sam sto znam da ces mi jednom ponovo doci,
ulepsati ove tuzne i tamne noci...

Srecna sam sto postoji neko kao ti...
i sto znam da ce nam se jednom putevi ukrstiti,
i sto cu ti jednom usne poljubiti,

i taj trenutak u srce urezati...

Nebo ce hteti da budem tu...
Da budes tu...
Ja cu cekati,a necu ni znati da cekam,
i ti ces govoriti,a neces ni znati odakle ti reci te...

Srecna sam sto postoji neko kao ti...
Ko mi svojom pojavom ulepsa dan,
A svojim pogledom uzburka snove...
i za koga kuca srce moje...

Srecna sam sto postoji neko kao ti...
Utipkao Kiki - 6.4.2007. u 14:19 Komentari ( 1 )

Da li si svestan

Pitam se slutis li uopste
Da li si svestan,pomislis li ponekad na to
Da zbog tebe ja ne mogu druge da volim,
Da zbog tebe ja povredjujem njega,
Da mu se zbog tebe lazno smesim,
Da mu kazem “Volim te”,a da sam svesna da gresim…?
Da li si svestan da si ti moja jedina tema,
Da me povredjujes svakim trenom,svakom sekundom
Svoga postojanja,
Da me ova daljina medju nama ubija,
Da li si svestan da me ta tvoja hladnokrvnost tako boli…?
Ne…nemoj da mislis da ti sada zbog necega zameram,
Jer ja to jednostavno ne mogu,
Ali molim te shvati vec jednom
Da ne unistavas samo moj zivot,
Vec I drugi pate zbog toga. Jer postoje mogi koji mene vole,
A ja nikome ne dajem sansu,jer jednostavno ti si jedini,
I zao mi je,jer znam kako se osecaju,
Znam jer si ti takav prema meni,
Ali ja im nisam nikad laznu nadu davala,
Kao sto si ti meni davao jednom davno,
Odavno,dok si jos bio tu…
I pitam se,pomislis li nekad na to
Da ja zbog tebe ne mogu druge da volim,
Da ja zbog tebe povredjujem njega,
Da mu se zbog tebe lazno smesim,
Da mu kazem “Volim te”,a da sam svesna da lgresim
…?
Utipkao Kiki - 6.4.2007. u 14:18 Komentari ( 2 )

Možda te odbilo
Vjerovala sam si da smo si suđeni,
da zajedno ćemo završiti.
Vjerovala sam da jednom
ćeš i mene primijetiti…
tko bi rekao da će sve drukčije završiti?
Sve i jednu ćeš ljubiti,
a mene izbjegavati.
Voljela bih znati razlog tvoj
zbog kojeg si upropastio život moj.
Toliko sam željela da me srce tvoje voli.
Ajme, koliko to boli….
Možda te to odbilo…
nedostaju mi vremena prije tebe,
kad sam vjerovala u sebe,
znajući da mogu osvojiti bilo koga…
tako je i bilo do nedjelje te,
nedjelje kad si me pogledao i okrenuo se…

Utipkao Jelena - 6.4.2007. u 11:44 Komentari ( 3 )

Pozdrav
Jutra puna tuge ili sreće
najljepša su...
Kada u miru, uz kavu,
štetnu cigaretu
pročitam neki lijepi stih,
okružena istomišljenicima,
u stranicima prepunim ljubavi
dok sjetom melodije sa radia
osjećam svaki pročitani redak,
pozdravljam svoje neznane
prijatelje po stihu...
U danima što dolaze
neka nas sve ispuni sreća
jer možemo i znamo voljeti,
nije bitno je li nam uzvraćeno.
Mi smo, blagoslovljeni ljubavlju
i neka uvijek baš ona nama vlada.

Utipkao mjesečina - 6.4.2007. u 07:50 Komentari ( 2 )

CESTITKE
SRETAN VAM USKRS I VASKRS SVE NAJ BOLJE PUNO SRECE ZDRAVLJA I VESELJA BOG VAS SVE BLAGOSOVIO I CUVO ZELI VAM JULIJA KRIZANAC IZ VITEZA KOJA ZIVI U CANADI GRAD TORONTO POZDRAV ZA SVE IZ VITEZA CAOOOOOOOOOOOOOOOOO
Utipkao julija - 6.4.2007. u 01:07 Komentari ( 4 )

ah ta ljubav :)
To su samo moje misli
Beznacajne u vrtlogu zivota
i ljudi koji se ne obaziru

To su samo moje misli izgubljene u vremenu
Izgubljene u vrevi gradskih ulica
u hladnim kisama

To su samo moje misli
i tko ce ih stici

To su samo moje misli zalutale u veremnu
izgubljene u sjecanju
al ipak su tu..

I u svakoj imas mjesto...
U svaoj si ti... i to me izludjjuje

Nisam ona stara kojoj nitko nemože stati na put
ukrotio si me

Nisam ona ista koja mrzi reci sta osjeca
a kaže vise no sto misli..
izgubio si me

Vrati me
zelim opet mrziti cijeli svijet

Zelim opet zivjeti svoj film...
Furati neki svoj djir
zelim opet stajati na zemlji...
spusti me dolje!!!

A možda ipak da me zadrzis..
Nauci me sta znaci voljeti!!
Utipkao Rokerica - 5.4.2007. u 23:43 Komentari ( 2 )

Ostajem sama
I odlazis
Po tko zna koji put zatvaras vrata sobe
Steka je izlizana
I ova ljubav je potrosena
Kao stari kaput
Siven tako mnogo puta...

I opet gledas me
Pogledom koji razdire
Budi uspomene
I minula proljeca
Al briga me...
Sto mi to vrijedi kad opet odlazis

I opet te nema
I opet sam sama
Tko zna sto covjek u samoci može napraviti

Al tebe nije briga...ti odlazis
Ja sam ta koja svaki put ispravlja greske
Koje i nije pocinila
Ja sam ta koja kupi mrvice za nama
I koja opet.....Ostaje sama....
Utipkao Rokerica - 5.4.2007. u 23:27 Komentari ( 2 )

kompjutor kao najbolji prijatelj
sjedim u mracnome kutu
jedino svijetlo
koje dolazi
monitor je kompjutora
koji mi je danas najbolji prijatelj
slusa svaku moju rijec
suti
ali razumije o cemu mu govorim
pusta mi najdraze pjesme
mogu mu reci sve
bas sve
a znam da me nece izdati
ponekad su takvi prijatelji i najbolji
ne moze me zeznuti
nece me ostaviti
a ako mu se nesto i dogodi
nades novi
jos bolji
koji te isto tako postuje
zasto i ljudi nisu takvi
jedan covjek bolji od drugoga
Utipkao afraid of dark - 5.4.2007. u 21:46 Komentari ( 0 )

..tebi...
Razmisljam i ove kao i svake noci
gledam u zvijezde pitam se i molim
da li ces prije moje smrti doci
da ti pokazem kako i koliko te volim

Pitam se imam li pravo na srecu
i da li sam za tebe rodjena
da mudrujem ja neznam a i necu
osjecanjima svojim sam samo vodjena

Znam mnogo puta bila sam
kao malo dijete i u tebi trazila sve
hvala ti na svemu sto rekao si mi
i sto shvatao i tjesio si me

ja uvjek svoja osjecanja pisem
drugacije neznam a i nebi
ja za tebe ko i za sebe disem
i sve moje zelje pripadaju tebi..

Znam ponekad pretjeram ....
zbog toga mi je tesko i malo se stidim
al vjeruj strah me uvjek da cu .umrijeti
a da neces doci da te vidim..

ne zelim misliti tuzno
necu vise tako ni da pisem
samo jedno znaj sve dok sam ziva
volim samo tebe i za nas oboje disem...


Utipkao Jaca - 5.4.2007. u 20:18 Komentari ( 6 )

Ponovo
Kriva sam pred Bogom i pred ljudima
takva mi je sudbina
ne misli da ponosna sam na to
sto nisam andjeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zazalim
al' samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
bas takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
bas razlog za to nemas

Ponovo, ponovo
pred tobom gresna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim

Evo me slobodno mi kazi ne
zaboravi me ili se navikni
da nemam krila
nikad nisam bila andjeo
Utipkao No Name - 5.4.2007. u 19:32 Komentari ( 0 )

Stranica (Page):   << Natrag (Back)   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187  188  189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353   354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375   376   377   378   379   380   381   382   383   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393   394   395   396   Napred (Next) >>