Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Free Slanje SMS-a
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Fotografija
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum   Shout box   Send free SMS   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Photos   Funny pictures


Arhiva (Archive)
Novi upisi (New entries)

9892 upisa na 396 stranica (stranica br. 187)
9892 entries in 396 pages (page No. 187)
LAŽEMO SE...
Ko koga laže,
ja tebe,
il ti mene,
zar oboje živimo u laži,
u životu bez trunke istine,
bez imalo kapi bistrine...

Neka prestanu te laži glupe,
volim te,
ha ha,
ne volim te,
o da da,
dosta mi je toga,
vrištim od tuge i bola...

Gdje je istina,
zar je toliko duboko pala,
u bezdan propala,
di je istina,
više ničem ne vjerujem,
ni tvojim pričama,
ni vlastitim mislima...

Da bježim,
od svake laži i prividne istine,
koja me ko u stopu prati,
jer mi mira nedaš,
i svaki put se vračaš,
s istim lažima na usnama...

Prošeći,
jer ovdje tvoje laži,
više leći neće,
dovoljno je bilo,
i za mene i za tebe,
čak i za onog koga si u mojim očima ugledao,
naše nerođeno dijete...

Ko koga laže,
više bitno nije,
ako ovim lažem sebe,
neka tako bude,
samo da udahnem,
kamen sa srca skinem,
i s ponosom se okrenem i prošećem...


Utipkao helana - 12.4.2007. u 22:22 Komentari ( 7 )

ISTINA
Ja ti u oči kažem da te mrzim
ali ti lažem
Pravim se da te nevolim više
nevjeruj mi lažem ti
Mislim da volim njega
ali nije tako
Volila sam tebe
i još uvjek te volim.......

TEKST KOJI JE NAPISAN ISTINA JE
Utipkao nije važno - 12.4.2007. u 21:58 Komentari ( 0 )

***
Radi kao da ti novac nije potreban,
voli kao da ti niko nikad nije nanio bol,
plesi kao da te niko ne gleda,
pevaj kao da te niko ne cuje,
zivi kao da je raj na zemlji!

P.S. ne znam ko je tvorac ovih redova, ali meni se jako svidelo, a i vama ce, nadam se...
Utipkao Kaminoko - 12.4.2007. u 15:19 Komentari ( 0 )

to je to

Sutra opet,
sugerirat ću si isto
ne, neću misliti na tebe!
I lagat ću sebi da je imalo smisla.

Zavaravati se do daljenjega,
sve dok me jednom vrijeme ne porazi!
Koji mazohist, pod kapom nebeskom!


Utipkao jesika - 12.4.2007. u 12:56 Komentari ( 0 )

Ti
Ti znaš kako uljepšati dan.
Glasom promuklim i snenim
uzet ćeš a da zatražio nisi.
Ali suncem obasjano
titra u meni nedorečeno.
I uzet ću sve tvoje poljupce.
Sve besmislene riječi
kojima osvijetliš mrak.
Jer sam kao i ti
obuzeta našim trajanjem.
Možda je sve drugo važnije
ali nije bitno.
Jer imam tebe ljubavi
u trenucima koji život znače.
Utipkao mjesečina - 12.4.2007. u 12:24 Komentari ( 7 )

A sto sad?
A sto sad?
Gledati cemo se u oci i cekati da ono drugo progovori?
Srca cemo otvoriti?
Godine izbrisati?
Otvoriti kutiju iz koje ce zlo prosuti?
Djecu cemo zaboraviti?
Oceane pribliziti i kontinente spojiti?
I sto sad?
Odjednom ce nam ljubav ponovo poteci?
Ljubav....ili sjecanje na ljubav?
Vrijeme zaustaviti i opet nastaviti?
A gdje nastaviti?
Tamo gdje smo nekad stali?
A rijeka jos zaokrece ispod naseg mosta
tamo gdje smo se sastajali
tamo gdje smo se rastali
Gdje smo ostali na dvije strane rijeke
U dva zivota...
Sa dva tjela i jednom dusom
I sa djecom,mojom i tvojom
I sto sad?
Gledati cemo se u oci
Rijeka ce ponovo sutiti i samo svome cilju bezazleno teci
Mi cemo cekati da ono drugo progovori
Cekati da nam ljubav ponovo potekne
Samo da bi je se mogli jos jednom odreci
Utipkao lala - 12.4.2007. u 10:03 Komentari ( 3 )

Nekom ko nije vrijedan pomena...
Nestalo je svjetla...odjednom!Nasla sam se sama u lavirintu strahova,osjecanja,iluzija...Trebam naci izlaz!Kada dodjem dodjem do izlaza ulazim u zemlju srece...Polako krecem u tu pustolivinu...Trazim neko svjetlo,znak...bilo sta da me uputi kuda da idem,medjutim prepustena sam samoj sebi...Lutam...Nailazim na sve tuzne stvari iz svog zivota..Bol me steze!Vristim,ali nista se ne cuje...Nista ne pomaze..Utjehu trazim u lijepim trenucima svog zivota,ali tako ih je malo,ne mogu da pobijede sav uzas,tugu i bol...Odjednom cujem podsmijehe oko sebe...Osvrcem se...prepoznajem zavidne ljude koje poznajem...Da,njihova sreca se hrani mojim bolom!Necu im dati da me slome!Ne i ovaj put...previse puta su bili jaci od mene, a sada cu ja pokazati koliko sam jaka....Jer kad dodjem u zemlju srece,njihova ce sreca nestati sa mojojom tugom...To mi daje snagu da nastavim!PUSTAM SRCU DA ME VODI...Znam da ono zna put!Provlacim se kroz hladne hodnike tame,postaje sve hladnije...vjerovatno pada noc,a ja to odavde ne mogu vidjeti...Nakon nekoliko trenutaka stojim pred tvorevinom od koje potice hladnoca...ispred mene je ogromna santa leda,a u njoj prikaz moje ljubavi...Isprva sam se pitala zasto santa leda simbolise moju ljubav koja je djeciji nevina i topla,a onda niotkud cula sam glas koji mi govori da led simbolise tugu,a sunce srecu...Ulavirintu nema ni svjetlosti ni sunca,led ne moze da se otopi...Ako ikad nadjem izlaz iz lavirinta od leda ce ostati samo kapljice vode koje simbolisu oziljke... Hvata me panika...Asta ako nikad ne izadjem odavde???Sta ako postanem kao oni sto su mi se malocas podsmijavali??Tjesim se da je to nemoguce!!Ja nisam zla,ja znam da volim i zasluzujem da budem srecna...Nisam ni primijetila da su prosle gootovo 4 godine,a ja sam jos uvijek u lavirintu tame..Puno puta sam bila blizu izlaza,ali uvijek se naslo nesto sto se isprijecilo i zagradilo mi put!Sve sam nade izgubila,pocela sam da odustajem...Pomirila sam se sa cinjenicom da cu zauvijek ostati vijerni sluga ovom lavirintu...Klonula sam i duhom i tijelom...Odjednom se pojavio ON,svijetlio je poput andjela!Na pocetku nisam bila sigurna da li je to varka i nisam smjelada mu se prepustim da me vodi...Medjutim,srce mi je govorilo da je on taj koji ce mi pokazati pravo lice srece!Prepustila sam mu se...Najprije me je uzeo za ruku i provodio kroz hodnike,a zatim mi je poklonio krila..Poletili smo visoko iznad lavirinta tame i ja sam,nakon mnogo vremena,osjetila sunce na svojoj kozi.Osjecaj je bio bozanstven...Uzivali smo u letu,pokazao mi je da je moje srce daleko od sante leda..Bili smo srecni...Poklonila sam mu svoje srce,a on meni njeegovo....Ali,meni kao da nije sudjeno da budem srecna,bar ne dugo...Zla lica iz lavirinta su pruzila svoje ruke,oteli me iz njegovog zagrljaja,odauzela mi krila i vratila u lavirint....Sada opet tumaram sama,ne pokusavam da nadjem izlaz=ne zelim,nemam snage za nove padove..Ovako znam da sam sama i da nemam sta izgubiti...Samo ponekad podignem glavu ka nebu pokusavajuci da dokucim visine ljubavi i trazim ga pogledom...Trazim ga ali ga nema...Nema ga da me opet uzme u svoje narucje,da me zastiti od svega loseg,da me podsjeti da sam ziva....Uzaludna su moja nadanja...Mozda i on mene trazi,a ne daju mu da me pronadje..Mozda cemo se opet negdje sresti,sasvim slucajno ili namjerno...Mozda cemo...Ali samo onda kada zli nestanu ili kad i oni zavole pa predju na nasu stranu...A do tada ostacu ovdje sklupcana sa svojim bolom,pokraj sante leda i mastati o njemu,o srecu,o svemu onome sto smo mogli i htjeli,a nisu nam dali...Mozda me sunce ogrije vec sutra,a mozda nikad....
Utipkao Sarajevska_emotivna_luda - 11.4.2007. u 23:13 Komentari ( 2 )

***
Zena je vristala
`Napisi mi pesmu`
Molila me je,
`Pevaj o meni`
Kaznio sam je,
samarao sam je recima,
kinjio rimama,
njeno ime uplitao u obmane.
Nije joj bilo bitno.
Htela je pesmu,
Mislila je-
to je dokaz ljubavi.
Necu je gurnuti nogom,
necu joj reci da je kraj,
a nikad nece shvatiti
da je njen odlazak sve sto zapravo zelim.
Utipkao Kaminoko - 11.4.2007. u 11:35 Komentari ( 3 )

Tvoj neko
Lako je kad te neko ni ne zavoli,
tad samo tamna strana srca zaboli.
Tesko je kad za nekog jedinog i svog
postanes zrnce soli, tesko je kad tvoj neko
prestane da te voli!!!


Dj. Balasevic
Utipkao Kaminoko - 11.4.2007. u 09:28 Komentari ( 1 )

Žar osvetnika
Čemu taj žar osvetnika ?
Napad, podmukao, iza leđa.
Hodam ulicama s istinom u očima.
Nema grižnje jer razlog ne postoji.
Noći i tako provodim mirno,
u sigurnosti doma,
kada dani sunčani i lijepi,
kišni, tmurni
donijeti mogu baš sve.
I ljubav, i bol.
Ali ne osvećujem se slučajnim prolaznicima.

Čemu taj žar osvetnika ?
Zar ti je netko ljubav dao,
obećao pa uzeo,
maglu prodavao ?

Ako zaviriš u sebe, tko zna što ćeš naći ?
Zmiju koja truje ali ne ubija.
Čemu sve ovo kada život tako lijep je.
Poklonjen nam, blagoslovljen, drag...
Ne kudi ljude u njemu tamjanom
iza zastora netom prije razdijeljenih.

Nestat će ono dobro u tebi
i zloća će izići da bi te obuzela
a to ne želiš, zar ne ?

Pa čemu onda taj žar...osvetnika.
Utipkao mjesečina - 11.4.2007. u 08:06 Komentari ( 2 )

Neshvaćena pravila, ljubav i patnja
U ljubavi ne postoje pravila. Možemo se truditi slijediti priručnike, ovladati svojim srcem, osmisliti strategiju ponašanja ali sve je to besmisleno. Srce odlučuje, i što odluči je, bez sumnje, ono što vrijedi. Svi smo mi to već iskusili u životu. Svi smo mi u nekom času već izgovorili sa suzama u očima: «patim zbog ljubavi koja nije toga vrijedna.» Patimo jer mislimo da dajemo više nego što primamo. Patimo jer je naša ljubav neshvaćena. Patimo jer ne uspijevamo nametnuti naša pravila.
Utipkao black_velvet - 11.4.2007. u 00:57 Komentari ( 0 )

* * *
Znaj da su svi putevi na planeti
trnje koje bode,
da je malo staza
sto prema sreci vode.
Ja to znam po sebi...
i ako ima i jedna sreca
na svetu
ja je dajem tebi...

*******************************

STANI NA PRSTE POGLEDAJ IZA SEBE
ZAR NE VIDIS LJUBAV STO GORI IZA TEBE
MOZDA CES ME POZNATI,
A MOZDA I NE, AL ZAPAMTI SRECO
TI SI MI SVE!!!!!

**********************************


Utipkao Xenija - 10.4.2007. u 21:43 Komentari ( 0 )

* * *
Hej
ti
maleni
slatki
stvore,
znas li
kome
krades
snove,
ko
ti
stihove
pise,
ko
te
voli
najvise?
Nekome
je
sada
do
tebe
stalo.
KOME???
Pa
.
.
.
Razmisli
malo!!!!!


****************************************************

Ima trnutaka kada zelis,
a zelja nije ispunjena.
Kada volis,a ljubav
nije uzvracena,
kada places,
a suze ne mogu poteci,
kada ono sto srce oseca
usne ne mogu reci!!!

****************************************************

Oprosti mi sto moje oci
jedva cekaju da te vide,
sto moje usne
jedva cekaju da te ljube,
samo te jedno moja dusa moli,
oprosti mom srcu
sto samo tebe voli!!!

*******************************************************

Ljudi kazu da je lepo
u nebeskome raju,
a ja mislim da je lepse
u tvom zagrljaju.
Mozda nikad necu videti
te lepote raja,
zato nemoj da me pustis
iz tvog zagrljaja.




Utipkao Xenija - 10.4.2007. u 21:39 Komentari ( 0 )

POČEO SAM PISATI DNEVNIK I...
Matematički gledano, historijski, biološki, alternativno ili psihološki, u govnima sam do grla. Jučer sam kupio veliku školsku bilježnicu na čijim je koricama Pamela Anderson i Toomy Lee. Ona čuči u nezgodnom položaju i ima širom otvorena usta. Tommy se samo razvalio na nekom ležaju i napravio facu mrkog medvjeda. Bilježnica je namijenjena za djecu do četvrtog razreda osnovne škole. Moraju prvo nju kupiti, kako bi bili motivirani i uspješno došli do petog razreda, a onda mogu kupiti još već bilježnicu (od petog do osmog) da s vidi što Pamela zapravo drži u ruci, i zašto Lee ima izgled mrkog medvjeda.
Na maturi dobivaju i DVD s kratkim, ali umjetničkim filmom Anderson-ice i Lee-ja. I diplomu. I fotografiju gdje su svi na hrpi. Učiteljica – razrednica je podno te hrpe i smiješi se.
U srednjoj školi može se kupiti bilježnica sa Severinom. Ministar prosvjete vrlo je pametno razradio taktiku. U prvom razredu možeš kupiti bilježnicu s motivima mora. U drugom, sa slikom broda. Tek u trećem, ako si faca i uopće stigneš do trećeg razreda, čeka te velika bilježnica sa Severinom. Bolje joj stoji frula od mikrofona. Tek u četvrtom možeš kupiti bilježnicu sa Jogobelom. Kako je Severina guta halapljivo.
Mene kad je u knjižari vidjela debela, klimakterična baba s gebisom preko cijelog lica, i saznala da želim kupiti bilježnicu, odmah mi je dala onu od prvog do četvrtog razreda, s Pamelom i Lee-om. Rekla je da sam previše neozbiljan za one iz viših razreda. Kupio sam i dvije olovke, obje plave. Prvo sam Pameli nacrtao kako u ruci drži upaljenu cigaretu, a Toomyu kako puši kurac. Onda sam Pameli nacrtao tetovaže, a Toomyju velike sise i izgubljen pogled. Kako se slika izgubljen pogled? Jednostavno nacrtate samo jedno oko tipu, a drugo izostavite, ispalo mu valjda negdje putem. Tako lik ima posve izgubljen pogled.
Okrenuo sam korice i počeo pisati: «Dragi dnevniče, ja sam ti malo u kurcu. Kako si ti?» Zatim sam čekao jedno deset minuta da mi dnevnik odgovori. Ili se pravio idiotom, ili ga je bolio kurac za moje probleme. Uglavnom, ništa mi nije odgovorio. Ja sam nastavio pisati: «Kad si takav šupak i peder, ni je ne želim razgovarati s tobom, tko te jebe.» Zastao sam na trenutak i ipak nastavio slagati rečenice: «Na poslu sam dobio nogu, od jedne kurve triper, u bubregu imam kamenac, u koljenu vodu, na jetrima neke mrlje, jedino mi u glavi nisu ništa pronašli. Kažu, prazna je.» Dnevnik je samo šutio i dalje.
Za koji kurac, razmišljao sam, ljudi uopće pišu dnevnike? Da razgovaraju sami sa sobom? Da bilježe kako se ponekad usrano osjećaju? Isto kao i kad retardusi plate da ih se slika na ceremoniji vlastite svadbe. I još ako su totalni idioti (a uglavnom jesu) uokvire te slike i stave ih na televizor. Što god da gledaš na TV-u, ispada strava i užas. Čak i Hloverka Novak koja je bezgranično simpatična. Onda skreneš pogled ka uokvirenoj slici i Hloverka izgubi svoj smisao. Jebi, ga.
«Dragi dnevniče, budeš li i dalje samo šutio, izrezat ću te škarama na komade i staviti u zahod da s tobom brišem dupe. Žena me je ostavila. Meni je prepisala djecu. Do tada nisam ni znao da imamo djecu. Ugodno sam se iznenadio. Jedno dijete je bilo mlađe od mene dvije godine, a ono drugo je moj vršnjak. Sliče jedan na drugoga, jer su obojica muškarci. I imaju spojene obrve. Onaj mlađi ih je spojio oko cijele glave. Isti je na moju ženu, tako da će me stalno podsjećati na nju. Zavolio sam ih obojicu i slušaju me. Kad su neposlušni malo ih po riti izudaram. S jednom bejzbol palicom na koju sam omotao bodljikavu žicu. Malo ih boli, ali muški trpe jer znaju da su zaslužili.»
Dnevnik do tada nije progovorio ni riječi, a ja sam skoro umro od silnog napora da sve to napišem. Odlučio sam dovršiti pisanje: «Da ti nije Andersonice i Toomya sad bih te nategnuo na kurac i izišao na ulicu da svima kažem kakav si peder. Kako sam od svih jebenih bilježnica, izabrao baš tebe, koji si mutavi degenerik!? Goni se u pičku lijepe materine, a ja sa svojom djecom idem sad na pivo.
P.S. Prvo ću se kvalitetno iskenjati i obrisati dupe s tobom! Napuši mi se govna!»
Utipkao Robert Roklicer - 10.4.2007. u 21:27 Komentari ( 5 )

*****HOCES NECES*****
*****HOCES NECES*****
Nije li ti jasno,
da nemogu vodit
igre bez granica
nemam slona snagu
ni glupost majmuna,
Postoji samo jedno.

Hoces Neces,nemoj da psujem,
ako ti nije jasno da nervi su popustili,
ti se igras macke i misa,
a nisi svjesna da si nizeg intelekta,
ako ti kazem nisam dvorska luda,
onda ne trazi onoga ko ljubav daje,
a ti udarcima bol zadajes,
nema vise kretena,da se sa njima napajas,

Hoces Neces Tvoja Stvar,
ili Slusaj Stigo je Cumur,
stigli Glumci,na zgaristu pepela,
Ostat cemo Bestidni i sramni,
diveci se ljudskoj ludosti,
il tudjoj gluposti,
ne zavodi me vise,tvoje su price suplje,
u njima nema niecg sjetnog,
ako hoce podaj mi se vec jednom!

Hoces Neces biti ce zasigurno jednom,
nitko te ne zeli samo jednom,
samo je tvoja stvar hoces neces vec jednom,
ako budes cekala nece ici,zasigurno ti nisam prvi,
Hoces Neces dogodit ce se kad tad,
Jer ludih nema vise i daj se sad.
Hoces neces dobit ces sad!

*****Poem&Boem*****Ladislav&Z!!
Utipkao Boem&Poet*Ladislav*****!! - 10.4.2007. u 20:22 Komentari ( 5 )

you should go away
You made me hurt
You wounded me.
You can't help it.
Don't touch the wound,
You'll make it ache more.
Maybe you feel sorry for what you did,
But it's already done.
And maybe you'd like to help me in this pain,
But you realize that you are my pain..
And i'd like to change it, but i can't.
I'd like to stop loving you, but my heart doesn't listen;
When i say your name, it beats stronger.
I'd like to change the past...
It's impossible
Cause, then i'd have to erase you from my life.
You should go away...do not ever look back.
I'll cry....but you'll never see.
I'll cry...even more because of love that i feel
Than of your lost.
End my tears will be wiped,
But my eyes won't be dried, never.
I'll say how much i love you,
But you won't hear it,
You won't hear it, never.
you should just go away...
Utipkao natalie - 10.4.2007. u 16:35 Komentari ( 2 )

moj

I sada kao nekada,
i danas kao i jučer
sve je isto.
Tragovi ljubavi u meni,
pale me istim žarom.

Ti si tu, kružiš oko mene,
ne više sam,
sada za ruku vodiš nju.
I što mi želiš reći,
i što da ti kažem ja?


Utipkao jesika - 10.4.2007. u 16:28 Komentari ( 0 )

ti ili on
izgubljena
tu bio je drugi
izgubljena
on je slican tebi

tebe ne mogu imat
ne zelim
bojim se
sve prozivjeti jos jednom

zelim njega
on je kao i ti

bez tebe sam
boli
tesko je
no mora se

hoces li shvatiti
ako tvoj neprijatelj
postane moj
hoces li

slicni ste
zato ga zelim
al kako da ti to kazem

da bez tebe sam izgubljena
ne mogu te zaboraviti
bio si tu
vise te nema

trebam tebe
ili njega
slican ti je
Utipkao xxx - 10.4.2007. u 12:42 Komentari ( 0 )

Ti samo cuti
Ne moras se skrivati
moje ce te zeljne oci i bez prisustva videti,
ne moras me gledati
ja vec osecam tvoj pogled na sebi
i tvoj dah utkan u moje nade,
Ne moras ni govoriti,
citam rec po rec iz zenica tvojih
i sklapam neki svoj mozaik.
Ti samo cuti i postoji,
ja cu voleti i disati za oboje
Volecu trgove i senke tvoje
obojiti svet u tvoje omiljene boje.
Ti samo rasti u svojoj lepoti
A ja cu te sacuvati u svojoj suzi,
mozda ce se ukrstiti nasi zivoti,
a mozda i nestati u pepelu dana...
Utipkao Kaminoko - 10.4.2007. u 09:02 Komentari ( 2 )

NA JEDNOJ OD UŠLJIVIH PJESNIČKIH TRIBINA

Pred pijanim debilima, masnih kosa, napušenim, smrdljivim, uobraženim, nadobudnim gimnazijalcima nas pet samozvanih pjesnika čitamo svoju kurčevu poeziju u nekoj šupi udaljenoj stotinjak kilometara od Zagreba. Petsto kuna i sva lova od prodanih knjiga. Pet veličanstvenih, s objavljenim knjigama koje nitko ne čita osim ako nije psihički do kraja slomljen, nastupaju sa svojoj slam-fucking poezijom. Underground. Svaki stih kojega izgovorimo iz svojih ušljivih knjižica obvezno sadrži barem jedan spolni organ ili spolnu radnju. Pička, jebačina, kurac, splačina, venem, jebem, šupčina, kurčina… ne mora se rimovati, bitno da je neka od tih slobodoumnih riječi u stihu. Čak ne mora imati ni neko posebno značenje, poveznicu, ali mora postojati, kao što postojano postoji paradentoza kod moje punice.
Ugurali smo se u neko polu-raspadnuto vozilo, bez registracija, bez retrovizora, bez žmigavaca i bez ručne kočnice. Sa sobom smo ponijeli dvije vrećice natovarene pivom. Mario je bio zadužen za maricu. Ja za pivo. Zvonko je vozio. Goka je prdio čitavim putem. A Džino je pjevao sevdalinke iako smo ga mlatili dobrim dijelom puta da prestane. Drugi dio puta smo bili toliko pijani i napušeni da smo skupa s njim pjevali.
Dočekao nas je jedan od organizatora. Bio je počašćen što su pjesnici iz Zagreba došli u njegovu vukojebinu čitati svoju poeziju. Odmah smo navali na njega da nam da naše honorare. Pristojno nam je podijelio po petsto kuna i još jednom zahvalio.
- Kaj se zahvaljuješ, samo nas ti zovi kad god zatreba., rekao je Zvonko držeći onih petsto kuna kao Boga za muda.
- Koliko još imamo do nastupa?, pitao sam.
- Kojih četrdeset minuta., rekao je Mario: - Idemo u birtiju?
- Spremili smo vam sokove i kolače da se malo okrijepite., rekao je organizator.
- Jes' ti norm…Budemo to poslije, idemo sad nešto popiti., ispravio se Goka jer nije htio zasrati stvar.
- Gdje je Džino?, netko je upitao.
- On je prvi pobjegao s petsto kuna u birtiju., primijetio je organizator.
Mario, koji je bio zadužen za maricu, nestao je u pravcu Džininog uskrsnuća. Mi ostali, kao apostoli, krenuli smo za njima.
- Samo vi popijte kaj želite, sve je na račun Kulturnog društva!!!, vikao je organizator za nama.
- Do đavola, još ću se zaljubiti u tog tipa., veselo je promrmljao Goka.
Džino i Mario već su zauzeli pozicije na šanku. Mario je primijetio da je cuga jeftinija nego u Zagrebu. Džino je primijetio da je Mariu otkopčan šlic na hlačama. Goka je otišao srati, što nije ni čudo koliko je prdio u autu. Zvonko je i dalje čvrsto držao svojih petsto u ruci kao da moli krunicu. Toliko novca odjednom nije vidio od kada su mu prije šest mjeseci oduzeli socijalnu pomoć. Ja sam naručio pivo i polako ga cuclao.
- Jebo te, al nešto smrdi., primijetio je Mario.
- To Goka sere., hladno je zaključio Džino.
Nas trojica smo cugali pivo, Goka je kenjao dobrih pola sata, a Zvonko je samo stajao onako hipnotiziran u svojih petsto kuna. Uspjeli smo roknuti svaki po tri piva i lagano se uputiti prema Domu kulture. Goka je, praznih crijeva, bio mrzovoljan, a Džino se ispišao po nekom avangardnom spomeniku. Poslije nam je organizator rekao da je to bio pozlaćeni spomenik Bruce Lee-u, ali su ga neki skinhedsi minirali usred noći. Sad je Lee izgledao kao da ga je pregazila cisterna pa je u ruci bespomoćno pridržavao svoja crijeva.
Nastupili smo odlično, čak smo i nešto knjiga uspjeli prodati. Naravno s autogramima. Ja sam imao uvije istu posvetu. «Od srca, autor Robert Roklicer». Kad mi je netko žicao jeftinije knjigu, ili mi naprosto bio antipatičan, od slova «s» na riječi «srca» sam pretvorio «ku»… Tako se, pomnijim proučavanjem rukopisa, moglo vidjeti da piše: «Od kurca, autor…»
Utipkao Robert Roklicer - 9.4.2007. u 20:51 Komentari ( 0 )

FORENZIKA I USKRS
FORENZIKA

Nakon što sam sedmi put odgledao epizodu «Forenzičara» na RTL-u, odlučio sam mrknuti ljubavnika moje žene. Ako se uspijem izvući, a mislim da hoću, i nju će progutati mrak. Sva sreća da sam snimio baš ovu epizodu, jer uvijek mogu vrtjeti kasetu na scene koje su važne da se negdje ne zajebem. Odlučio sam ići kadar po kadar, korak po korak.
Prvo sam odgledao još jednom kako treba provaliti u tuđi stan. Likovi iz Amerike imaju puno opremljenije dućane nego što su kod nas, pa si mogu priuštiti i bolju i kvalitetniju garderobu za provalnike. Ja sam, da bih uštedio koju kunu, umjesto crne vunene maske s dva proreza za oči, uzeo plavu čipkastu čarapu (kako se to kaže: hulahopke?) od svoje žene. Razrezao sam je na pola. Škarama sam precizno rezao po crti koja ide uzduž šupka. Dobro, nije ispalo baš najsjajnije… ali, jebi ga, tko ima šupak točno u milimetar na dnu sredine dupeta? Onda sam uzeo jednu nogavicu i plastičnim trokutom, kojeg sam drmnuo iz školske torbe mlađeg sina, prvo izmjerio svoju glavu. To sam napravio nekoliko puta, jer nisam mogao vjerovati da je dupe moje žene iste veličine kao i moja glava. Volumen glave mi je bio toliki da sam unutra mogao cjevčicom uliti sedam do osam litara super goriva.
Jedva sam, i to teškom mukom, uspio nagurati njezinu nogavicu na glavu. Odjednom se čulo «puk», konac se razvalio, a moj nos izletio koliko je dug i širok. A ima gaaaa..., kao da me je Michael Jackson napravio prije prve plastične operacije. Otišao sam se pogledati u zrcalo. Zaključio sam da su japanske kamikaze za razliku od mene izgledale kao manekenke. Ne moram mu ni provaljivati u stan, dovoljno će biti ako ga s istom čarapom na glavi sretnem negdje u mraku. Ako ga infarkt ne strefi na mjestu, onda nek' nosi moju ženu kud hoće. Zaslužio je.
Ipak, kako sam ga nedavno životno osigurao, falsificirajući njegov potpis, gdje kao mene opunomoćuje da u slučaj nasilne smrti dobijem premiju od pedeset tisuća eura, nisam želio ni najmanje riskirati. Pošto sam se pomirio sa činjenicom da će mi nos viriti vani, iz čarape, i pošto sam shvatio da istu čarapu ne mogu više skinuti s glave, valjda dok ne umrem, pa je tek onda motornom pilom ne razrežu na pola, krenuo sam na drugu scenu. Kasetu sam zaustavio na "pause" i dva puta duboko udahnuo jer me je gušila ženina čipkasta čarapa.
Otišao sam u garažu i tamo bio zatvoren četiri dana. Evo što sam radio. Odjenuo sam kombinezon - odijelo koje mi je za tri broja veće a koje je pripadalo mom stricu koji je, jadnik, umro baš u njemu. U tom istom odijelu spičkao se s krova garaže i to jebeno odijelo još uvijek smrdi po njegovom dreku, jer se striko usrao prije nego je konačno rekao: ahhhh, u pizdu materinu, sad sam se do kraja ukenjao, ahhhhhh.
Uzeo sam ženine rukavice za rad u vrtu i taj dio posla završio. Predstojalo mi je da nabavim alat za provaljivanje i izvježbam se u uvlačenju kroz uzak prozor kakav je imao i ljubavnik moje žene. Prvo su nastale pizdarije sa alatom. Kako je moja žena jedina radila po kući «muške» poslove, dva sam sata izgubio dok nisam našao jednu hrđavu pilu. Kad sam je euforično uzeo, od sreće mi je ispala iz ruku ravno na nožni palac. Onako hrđava i nikakva, uspjela mi je odrezati nožni palac! Krvario sam kao svinja. S obzirom da nisam želio da itko sazna za moje pripreme, a flastere nisam imao, zalijepio sam palac natrag sa crnom, samoljepivom, izolir trakom. Nije izgledalo Bog zna što, jer se traka stalno odmotavala i palac se prebacivao čas na desnu, čas na lijevu nogu.
Nakon pile, uzeo sam čekić (nisam se mogao sjetiti koji će mi on kurac za provaljivanje, al' sam ga stavio u džep), odvijač (njega sam si zamalo uboo u oko kad sam provjeravao je li križni ili šiljasti ali sam srećom promašio pa mi se samo zabio u uho), hrpu čavli (za njih se stvarno nisam mogao sjetiti koji će mi kurac, al' ajde!), još jednu, ali, ovaj put, motornu pilu i kliješta. Kad sam sve to pospremao po džepovima, nisam mogao ni koraka napraviti. Težio sam jedno pedeset kilograma više. Bio sam naoružan alatom kao američki specijalci u Iraku.
Na red je došlo treniranje. Tito je jednom rekao: "Prozor noćas mora pasti!" Ja sam ponovio i rekao: "Prozor ne smije pasti, al, bome, ni ja ovako natovaren!"
I desilo se ono što nikad ne bih pomislio. Jedva sam uspio glavu provući kroz prozor (čipke je bilo po svuda), a kad sam došao do trbuha stolarija iliti štok od prozora je napravio "krc". Ostao sam zaglavljen dva dana, viseći prednjim krajem prema psećoj kućici, a donjim, tj. nogama i dupetom, u garaži. Da nije bilo ono malo kostiju od psa, nekoliko paukova i četiri muhe, umro bih od gladi.
Spasio me je poštar koji je nakon što mu se nitko nije javljao na zvrndanje zvona na vratima otišao pogledati jesam li u dvorištu.
- Što radiš, jebo te konj, ovako nagnut kroz prozor?
- Jedem govna., uzvratio sam ljutito.
- Šteta što nisam peder, sad bih te mogao pojebati. Kako si se lijepo namjestio... Taman!, rekao je češući se po bradi.
- Slušaj majmune - rekao sam otresito: - ne jebi živu silu jer bi te mogla uskoro pregaziti. Izvuci me van, debiluuuu!
Poštar je odložio svoju kožnu torbu, popravio čipkastu čarapu na mom lici, zgrabio me za glavu i stao natezati da smo se gotovo obojica ukenjali u gaće. Nakon što me je skupa s prozorom i trećinom garažnog zida izvukao van htio je zvati hitnu pomoć. Prvo da dođu po njega, a onda i po mene. Njega bi odvezli na traumatološku jer sam se onako natovaren zajedno s prozorom i zidom stropoštao na njega, a mene da odvezu psihijatru ili plastičnom kirurgu. Glupan, mislio je da sam čarapu stavio na lice kako bih prekrio svoju ružnoću.
Umjesto toga, odalamio sam ga s čekićem koji mi je virio iz džepa kombinezona.
- Ti bi mene naguzio, mamu ti jebem pedersku!
- Šalio sam se..., cvilio je pored uginulog psa jer sam cuki sve kosti pojeo u ta dva dana. Čak i ona koja je zakopao na pol metra dubine.
- Ajd dobro, poštedjet ću te jer sam gladan od onih muha., rekao sam i dodao: - A koji moj ti tražiš uopće po mome dvorištu?
- Nosim ti sudski nalog za razvod braka. Žena ti je zbrisala negdje u Švicarsku sa ljubavnikom i dala odvjetniku da se sudski riješi to čim prije..., rekao je.
Uhhh, jebo te, pomislio sam, taman sam uvježbao tehniku ubijanja, kad mi zbrisali oboje. Koga ću sad mrknuti ovako naoružan? A onda sam, onako kako to priliči jednom gospodinu, s osmjehom na licu pogledao u poštara koji je još uvijek bespomoćno ležao na travi...

NA SAM USKRS

Koji sam ja jadnik, razmišljao sam dok sam motao joint. Oblizao sam ga, zafitiljio jedan kraj, i zapalio. Zadržao sam dim u plućima dok mi žila blesača nije iskočila na ćelu. Baš si jadnik, krenuo je moj unutarnji monolog. Uskrs je, danas svi žderu šunku, mladi luk, kuhana jaja, piju vino… a ti ovdje drkaš na laptopu. Uz joint i hladnog Ožujanera, od litre u plastičnoj boci koja izgleda poput vibratora moje žene. Puhhh, ispustio sam dim iz pluća ravno kroz uši. Loše, u pizdu materinu, opet sam štedio na travi. Zakašljao sam se i srknuo pivo da mi očisti pluća.
Dva dana ranije, na Veliki petak taman dok sam žderao neku riječnu ribu, kao fol postio, nazvao me je urednik. Dok sam čačkao po zubima da izvadim rep šarana koji se zaglavio negdje kod lijevog kutnjaka, urednik Marković uredno mi je, na Veliki petak, preko telefona jebao oca, majku, užu i širu obitelj.
- Dobro, Rokliceru, jesmo se lijepo dogovorili da kompletna knjiga bude na mom stolu najkasnije do kraja tjedna?!!
- Aha., rekao sam dok sam još izvlačio komadić repa iz kutnjaka.
- Jesmo se lijepo dogovorili da ćeš ispoštovati rok?
- Aha.
- Jesi lijepo uzeo akontaciju za knjigu?
- Aha.
- Jel' ti mene zajebavaš?
- Zaboravio si «lijepo».
- Slušaj debilu idiotski, propali abortuse, kralju svih gmizavaca, alkoholičaru kojemu je i zadnja moždana stanica otišla u pičku materinu, kretenu kojega se i rođena majka odrekla, pizdo narkomanska, ušljivi tvore, smrdljivi…
- Dobro, jebi ga, što me opisuješ toliko, kao da se ne poznam? Jedem ribu.
- Da Bog da ti kost zapela u grlu!!
- Markoviću, Veliki je petak. Gdje ti je kršćanski duh?
- Ma dat ću ja tebi svoj veliki kurac po glavi ukoliko za tjedan dana, jesi me razumio, tjedan dana, knjiga ne bude gotova!!!, rekao je i poklopio slušalicu.
U prevedenom žargonu, to bi značilo da moram vratiti akontaciju (koju sam odavno spičkao) sa zateznim kamatama. Plus, nema ništa od objavljivanja knjige, dakle ni ostatka love koju trebam dobiti. Minus na računu bio mi je toliki da sam skoro i Zagrebačku banku doveo do bankrota. Trebala mi je ta lova, razmišljao sam tiho u sebi, da žena ne čuje i pomisli kako i njoj trebaju nove cipele. Morao sam samo redigirati posljednjih dvadeset stranica i napisati kraj jedne tužne priče. Za nekog normalnog, bilo bi dovoljno dva do tri dana drkanja po laptopu. Za mene, onako kakvoga me je Marković lirski opisao, trebam se prvo dobro napiti, naduvati, nešto odvratno pojebati (po mogućnosti sto-kilašicu) i za četiri do pet dana, knjiga bi mogla biti finalizirana.
Zato sam odmah na Veliki petak, nakon što sam izvukao i posljednju kost zajedno s plombom koja je virila iz kutnjaka, otišao do Gorana za kojeg znam da uvijek drži gajbu piva pod krevetom. Netko pod krevetom drži automatsku pušku, netko lovu i zlato, netko lutku na napuhavanje, a Goran gajbu piva. Kad noću ožedni da ne mora do hladnjaka.
Taj dan, dakle na Veliki petak, Goran i ja smo se žrtvovali i popili punu gajbicu. Podijelili smo bratski, svaki po deset polulitrenjača. Onda smo ogladnili i Goran se sjetio da mu je baba donijela kuhanu šunku, već narezanu na šnite. Nismo se, istina, tog trena, mogli sjetiti, zašto mu je baba uopće poklonila šunku, kad obojica znamo da je stara metuzalemka škrta do besvijesti. No ta nas činjenica nije spriječila da požderemo šunku do kraja, onako bez kruha. Još je bio petak… Onda smo se sjetili, mislim da sam to bio ja, da nismo smjeli jesti meso. S obzirom da smo se već zajebali, pretvarali smo se da smo jeli morsku ribu. Na zadnjem komadiću šunke nacrtali smo glavu zubatca i rep. I to smo pojeli. A od ribe se uvijek ožedni. Mrknuli smo dvije boce bijelog vina i posvađali se na mrtvo. Uopće se više ne sjećam razloga. Znam da je bilo nešto u svezi vjere, ali da se ubijem ne mogu se sjetiti što. Uspavao sam ga udarcem prazne boce vina u glavu i ostavio ga, onako složenog, da odspava na parketima dnevnog boravka. Ja sam otišao kući, pomalo tužan.
U subotu sam uspio nešto jadno popraviti na pričama. Ponestalo mi je trave i bio sam deprimiran. Kad si u depresiji, ne možeš pisati. Nazvao sam Alana koji, u domaćoj radinosti, uzgaja travu. Stara je mislila da joj je sin veliki botaničar, jer mu je soba uvijek bila krcata nekog bilja. Čak se i hvalila susjedima kako je kupio specijalne žarulje za biljke. Htjela ih je pelcovati i podijeliti stanarima zgrade da ih sami pelciraju, tj. da i sami imaju, kako je rekla, isto zeleno cvijeće s neobičnim listovima. Srećom da je Alan to na vrijeme opazio i zaskočio staru taman kad se približava sa škarama jednom kanabisu. Samo mu je trebalo da podijeli susjednima (a suprug od jedne stanarke radi u policiji) pa da neslavno završi svoju botaničku karijeru. Objasnio joj je, učenim rječnikom, kako se ovo bilje ne smije ni za živu glavu pelcirati. Inače, rekao joj je, ode sve u pičku materinu. Stara je popušila priču.
Nazvao sam ga i rekao da mi pripremi paketić za sto kuna, koje mu ne mogu dati odmah, već za par dana. Kako sam mu stalna mušterija, pristao je. Došao sam kod njega taman kad je nekim kurcem zaprašivao kanabis.
- Ovo će biti specijalna marica., rekao je gledajući kao Kićo Slabinac. Jednim okom u Austriju, drugim u Bugarsku.
- Alane, rekao sam gledajući ga u vrh nosa jer nisam mogao uloviti niti jedno njegovo oko, daj da probam.
- Opet đabalesko hoćeš, aaa?
- Aaaa, aha., ufurao sam se u njegov film ili je i mene uspio zaprašiti s onim kurcem.
Smotao je dva jointa, zalizao ih sebi do nadlaktice, i pokazao mi da sjednem. Sjeo sam a on je svečanim tonom izjavio:
- Ovime otvaram proizvodnju novog pogona!
Razvaljen kao zagorski autobus došao sam tek uvečer, taman na film Rambo. Cijelo sam se vrijeme smijao. Žena me je pitala, koji mi je kurac. Rekao sam: prvi. Rambo ima nož. Iz njega vadi kompas. Zatim dezinficiranu iglu i dezinficirani konac. Bez pol kurca si zašiva ranu koju je dobio prilikom pada od dvjesto metara na šumska stabla. U Rambov nož stane još i šatorsko krilo i povez oko glave. Tu je i filmska šminka da se čovjek može namazati kad jebe mater onim murjacima. Kad mu nestane metaka, iz noža vadi napunjene okvire. Da je film duže trajao, vjerojatno bi otkrili da su u nožu i dvije limenke gulaša, boca pitke vode, izviđačka karta i četiri granate. Možda čak i zolja.
Onda se Silvestar Stalone, tj. Rambo, rasplakao kao pička na kraju filma. Usta su mu se iskrivila od jednog uha do nosa. Mogao je istodobno jesti dvije banane i pjevati američku himnu. Ovako ga je lupao samo PTSP. Nije imao kod sebe Prozac, Prazine, Normabele ni Devidone. Ništa za smirenje. Kao za kurac, rasplakao se baš u policijskoj postaji umjesto u nekom kafiću. U kafiću je mogao eksati litru Whiskeya. To isto zna smiriti. Probao sam, stvarno djeluje. Kad se Rambo predao, odahnuo sam. I prestao se smijati. Otišao sam spavati i sanjao kako ću jednog dana i ja kupiti takav nož.
I eto, Uskrs. Moji su se ukućani pokupili i otišli na janjetinu kod punice. Ja sam na radni stol, odmah pokraj laptopa, stavio rashlađenu litru piva i zapalio joint. Sad samo da se još sjetim što sam ono danas namjeravao napraviti. Ako se ne sjetim za deset minuta, kad dovršim joint, idem do Krsitijana. Rekao je da je nabavio pravu slavonsku rakiju… A i Uskrs je, jebi ga, tko je vidio za blagdane raditi?




Utipkao Robert Roklicer - 9.4.2007. u 20:50 Komentari ( 1 )

S BESKRAJNO TUŽNIM POGLEDOM IZA REŠETAKA LUDARE
Strpljivo, samo onako kako ja to znam, žvakao sam kaugumu s odvratnim okusom mentola. Već drugi psihijatrijski slučaj u petnaest minuta mog čekanja ispred ordinacije došao je do mene i zatražio cigaretu. Dao sam mu je. Bolje da on puši, nego da mu ja popušim. Samo što je luđak otišao, gotovo halapljivo naguravši cijelu cigaretu do grla, pored mene je sjela žena od svojih četrdesetak godina. Vidio sam da su joj se sise posvađale između sebe. Svaka je gledala na drugu stranu. Nalikovalo je kao da se jadnica sa šesnaestog kata bacila na prsni koš a sise joj se, zbog zakona fizike, razvalile gdje je koja stigla.
- I vi čekate kod doktora Vlade?, pitala me je njezina lijeva sisa.
- Da., rekao sam pokušavajući je gledati direktno u bradavicu.
- Puno pijete?, opet me pitala sisa.
- Samo kad imam., rekao sam i tek tada shvatio da to ne govori njezina sisa, već da to dopiru riječi iz usta jadne žene. Podigao sam pogled ne bih li joj vidio oči. Imala je oči. Ništa, posebno, ne trebam ih opisivati. U svakom slučaju, bolje su izgledale od njezinih sisa.
- Mene je doktor Vlado izliječio. Više ne pijem. Već dvije godine, četiri mjeseca, devet dana – a onda je pogledala u sat i nastavila: – sedam sati, trideset i šest minuta i, i, i…točno 20 sekundi.
- Dobro, rekao sam, ima li u ovoj ludnici netko normalan?, zajaukao sam na sav glas.
- Ja! Ja! Ja! – vikao je netko na drugom dijelu hodnika., euforično kao da mu vade klistir iz šupka.
- Bravo, majstore!, rekao sam i počešao se po jajima.
- Nisam majstor! Ja sam drug Tito!, povikao je.
- Dobro druže Tito, skini mi se s kurca., rekao sam smireno.
Žena sa posvađanim sisama okrenula se prema meni i kažiprstom okretala po ćelu.
- Bušite tunel?, pitao sam je.
- Neeee. Ono je luđak., rekla je konspirativno.
- Kako znate?
- Pa Tito nije imao desnu nogu, a ona budala ima oba dvije., ustvrdila je.
- Možda je on mlađi Tito, prije nego što su ga odvezli u Sloveniju na amputaciju…
- Je, kak ne…- nije se dala smesti: - a i Tito je imao drukčije odijelo i frizuru. Bio je šik, a ne kao onaj odrpanac. Gle ga, frajer, mož' si mislit' ako dođe tražiti pljugu nemojte mu je dati! Nek' se meni napuši.
Napokon se otvoriše vrata ordinacije. Ne znam kako, ali psihijatri izgledaju puno veći luđaci od svoji pacijenata. Ovaj je izgledao kao neshvaćeni Thomas Edison. Ustanovio je, vidjevši mene i razbacane sise, da nas ne treba pozdraviti. Klimnuo je glavom da uđem. Poslušno, kao Iran i Južna Koreja, krenuo sam njegovim stopama.
- Mene nećeš zajebati sa tim žvakaćim gumama., rekao je dok je dupe spuštao u mekanu fotelju.
- Koliko si danas popio?, nastavio je dok je laktove stavljao na stol.
- Samo dva konjaka, majke mi., rekao sam najuvjerljivije što sam znao.
- Da, a ja sam idiot?, zaključio je pitanjem.
- Nemojte se vrijeđati doktore, niste vi krivi što tako izgledate., rekao sam da ga primirim.
Umjesto toga, uzeo je telefon s nekim lampicama. Jedna je bila upaljena na crveno, druge nisu svijetlile, ili su se pravile glupe. Poput osobne tajnice Adolfa Hitlera (jebi ga, zaboravio sam kako se zvala ta Frau) okrenuo je munjevitim potezima nekoliko brojeva. Tek je onda digao slušalicu.
- Fucking, koja dobra tehnologija! Gle, sad se upalila i zelena lampica!, zanio sam se što od iznenađenja, što od pola litre konjaka kojeg sam maznuo na putu do ludare.
- Ej, Vlado je, čuj daj oslobodi krevet u osmici i pripremi karton za Roklicer Roberta... Da onaj neizlječivi...Da, ne, da, ne, da, ne, da....Osmica, ona soba sa rešetkama, neću da mi opet zbriše kroz prozor kao prošli put... Ajde, šaljem ti ga za pet minuta.
Pogledao je u mene ko Vladimir Nazor kad je '45 godine ujahao na bijelom konju u Zagreb.
- Tako Rokliceru, našli smo ti apartman, sve plaća država, ne moraš brinuti. Tri tjedna za početak. Iz sobe imaš divan pogled na park. Malo će ti smetati rešetke, ali jebi ga, ne možeš baš sve dobiti.
- Doktore, imate još onaj Whisky od prošli put?
- Jesi za jedan?
- Ako će te i vi?
- Naravno, nisam od jutros ni kapi popio. De, digni dupe, čaše su ti u onom ormaru, odmah iza knjiga. E, to. Dodaj dvije.

Utipkao Robert Roklicer - 9.4.2007. u 20:49 Komentari ( 1 )

.....beeep......
hteo te,ne hteo zvat ces je mojim imenom i dok je milujes u tebi zivim skriveno uzalud je da ne misliš na mene.UZALUD JA TEČEM TI KROZ VENE!!!!!!!!!!
Utipkao slatka mala - 9.4.2007. u 00:06 Komentari ( 0 )

dokada

DOKADA

Dokada ću morat lagat ja
kad ti voliš njena oka dva,
Dokada ću morat suze kriti,
Kad ćeš ti nju uvijek ljubiti

Jednom će bijelo jutro svanuti
kad ćeš mi se ti primaknuti,
kad će tvoje usne tiho reći,
oprosti, bez nje život nemože teći.

Polako ću suze obrisati
i tebi na rastanak pristati
Dali ćeš me ikada voljeti
kao što ćeš nju željeti.
Utipkao perka - 8.4.2007. u 16:36 Komentari ( 1 )

Majko
Zar i danas
mila majko
sjedim sama
uplakana,
zamisljena
tuzna i sjetna
zudim za vama
roditeljima.
Kome poci
u belome svetu
kad stranac si svima
sami ja i tudjina.
Dok svi se negde raduju
kao cvrkut ptica u proljece
ja suzama dusu opijam
jecajem tisinu prekidam.
I pitam se koliko cu moci
dali cu snage smoci
sve ovo izdrzati
normalna ovde ostati.
Znaj majko,
da na vas mislim
i iz dana u dan slike gledam
i cekam dan kad cu ti
starice moja
u zagrljaj pasti.
Utipkao Bol u Srcu Tuga na Licu - 8.4.2007. u 11:15 Komentari ( 1 )

Stranica (Page):   << Natrag (Back)   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186  187  188   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353   354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375   376   377   378   379   380   381   382   383   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393   394   395   396   Napred (Next) >>