Nikada više
Glavni likovi:
Jelena (cura koja je voljela Davora)
Davor (a možda i on nju..)
Helena (Jelenina naj frendica)
Jelena (Jelenina frendica)
Irena (Jelenina frendica)
Zvonimir P. (Jelenin i Davorov prijatelj)
Gigo (vrlo važna osoba u Jeleninom životu)
Maja (Jelenina kuma i susjeda)
Valentina
Ana
Tea
UPOZORENJE: Sve sličnosti sa stvarnim osobama i događajima su NAMJERNE
Kratka uputa: Svi događaji,svi dani i sve spomenuto u ovoj priči, do znaka X u tekstu su se zaista dogodili.
Bio je 19.08.2006-godine. Jelena se probudila oko 10 sati.Mogla si je priuštiti da malo duže spava jer je bila subota.Još jedan razlog zašto je bila dobre volje je jer to bila prva subota kada u grad dolazi i njen dečko kojeg je obožavala.Sva sretna,ustala se iz kreveta,otrčala do ormara da potraži što će obući te subote,ne bi li svom Davoru bila još lijepša. No uzalud, kreativnih ideja za odjeću uopće nije imala.
"Ah,nema veze""-pomislila je, "Idem poslati Davoru poruku za Dobro jutro".
Poslijepodne su se čuli oko 6 sati,samo da joj Davor javi da ide u grad 100%,na što je ona bila presretna.
Oko 7 sati počela se spremati za grad,sve je ispalo savršeno,baš onako kako je trebalo biti.
Došla je u grad,u svoj omiljeni tzv.diskač "7". Čim je ušla unutra,pogled joj se samo širio po cijelom prostoru ne bi li možda vidjela Davora. Došla je sa Anom do šanka i tada je Davor došao do nje.Bila je presretna,još joj je rekao da super izgleda. Ona je otišla sa Anom van,a on k svojim frendovima.
Jelena se jako čudno osjećala,imala je neki dojam da Davoru baš i nije tako stalo do nje,makar je on govorio suprotno. Postala je nervozna i uplašila se da će ju on ostaviti,pa je ona njega namjeravala ostaviti kako bi spasila svoje srce od boli.
Već je bilo kasno,ušla je u 7-icu da potraži Davora,i ispalo je da i on baš tada nju traži. Dotrčao je do nje i rekao da joj nešto mora reći. Mislila je da je gotovo,da ga je zauvijek izgubila. On joj je slatko i nježno šapnuo "Volim te!". Jeleni je to bio najljepši trenutak u životu! Nije mogla vjerovati. Samo ga ja čvrsto zagrlila pred svima,i njen snažni zagrljaj mu je dao do znanja da i ona osjeća isto.
""Napokon sam sretna,sa savršenim dečkom koji me voli."-pomislila je u sebi gledajući Davora i čvrsto ga držući da ruku. Morala je naći Anu koja se izgubila u gomili,pa je sa Davorom otišla van da ju nađe.Cijelim putem držala ga je za ruku,više mu nije dala da ode.
Našli su Anu,Davora su otpratili frendovima i Davor je morao ići doma.
Jelena je presretna došla doma,uvukla se u svoj krevet i do pola noći razmišljala o Davoru i o tome kako ga voli....Po već 500-ti put čitala je njegovu poruku koju joj je poslao te večeri kada je stigao doma.Zapravo,nekoliko poruka koje su glasile :
19.08.2006.-11:00 pm-"Ne mogu ti opisati kako si lijepa.Jako te volim.Nedostaju mi tvoji zagrljaji i puse.Neopisivo te volim!"
19.08.2006.-11:09-"Danas mi je bila najljepša večer u životu. Znaš zašto? Jer sam držao ruku najljepše djevojke na svijetu!"
.....
To su samo neke od poruka.Bila je presretna jer napokon ima nekoga kome je stalo.
To je jedan dan Jejinog života kada je bila u vezi sa Davorom. Sve je bilo super. Veza je bila savršena,nalazili su se svaku večer oko 20 sati,na radićevom. Onda su znali otići ili do ljubića,ili do borika,ili do parka...Bilo im je lijepo i svi su im bili zavidni.Zajedno su pičili na biciklima,Jelena je zbog njega zavoljela vožnju biciklom.Posebno su joj značili neki određeni sastanci,kao npr.kada je vjetar jako puhao,nikoga nije bilo više u gradu,,,,a oni su bili zajedno,zagrljeni,i nisu dopuštali nikome da ih rastavi..
Davor ju je otpratio do ulice i dao joj par pusica....to su bile najljepše puse koje je dobila u njenih 17 godina.
Pa onda npr.kada su bili na Radićevom,kada je Jeja bila tužna,on ju je zagrlio i pitao što joj je...ma bio je super.
Jedne večeri Davor joj je čak pomogao u borbi protiv straha od mraka.Bili su na boriku Davor,Posa i Jeja. Pošto je Davor bio tamo i nije ju bilo strah,odlučila je napraviti krug po drugom dijelu borika,sama...morala se dokazati pred njim...I uspjela je,i više se nije bojala mraka.
Davor joj je postao sve na svijetu,on je bio razlog njenog postojanja...
Dani su prolazili,a oni su se sve češće viđali i jako se dobro upoznali.Dobro,ona je njega jako dobro upoznala,on nju nije jer je ona tada imala puno problema i stalno je bila živčana i bila je veliki pesimist,tako da Davor ni nije imao šansu upoznati njenu ljepšu,nježniju i vedriju stranu.
Jedne večer,u glavnom parku u gradu,na 2 klupe kod Paviljona sjedili su Posa,Gigo,Davor,Jeja i još neki dečko. Davor je sjedio kraj Jeje i šapnuo da se Maras zanima za nju,na što je ona samo začuđeno gledala.
Od tog trena Davor se počeo,(možda nesvjesno),jako čudno i pomalo ljubomorno ponašati,i sve joj je češće spominjao Marasa.Jedne subote nakon toga,u Sedmici,nakon što je Jeja pozdravila Davora jer je išao doma,prišao joj je Maras i pitao da li želi hodati s njim.Inače,u drugim okolnostima,ne bi ni razmišljala o tome,rekla bi DA,ali ovaj put je bilo drugačije,u glavi je imala samo Davora koji ju je volio,a i ona njega,pa je spustila glavu i rekla Marasu "Ne!"
Opet je došla doma sva sretna i dopisivala se sa svojom ljubavi,Davorom.Činilo joj se sa joj je život,od kad je Davor ušao u njen život,konačno dobio smisla,i kako je konačno bila u stanju voljeti nekoga.
Došao je i taj kobni,presudni dan,21.08.2006.,koji je uvelike promijenio Jejin život.
Maras joj je poslao poruku,zapravo prijetnju,kako će učiniti sve da rastavi nju i Davora ne bude li ona s njim.I onda ju je zvao,cijelo prijepodne.Nazvao ju je barem 30 puta u 2 sata i Jeja se se stvarno uplašila..Nije znala što bi,pa je napisala Davoru poruku da bi trebali prekinuti.A nije željela biti s Marasom,gadio joj se! Samo je htjela spasiti Davora od Marasovih napada i ne znam čega. Ta poruka je ubila njihovu ljubav. Jelenu je najviše boljelo što mu nije htjela reći da je razlog njenog prekida bio ljubomorni Maras,a ne prestanak njene ljubavi.Voljela ga je svaki dan sve više.
Dobila je njegove poruke koje su njoj puno značile,ali u isto vrijeme su je i tako jako boljele.Poruke su bile:
22.08.2006.-11:51 pm-"Ja sam tebe volio i još te volim.Slomila si mi srce kad si mi napisala poruku da bi trebali prekinuti!!"
22.08.2006.-11:56 pm-"I nemogu ti vjerovat!Svaka cura koja je danas prošla pokraj mene me podsjetila na tebe!"
23.08.2006.-12:02 am-"To je sve istina! Ti si najljepša cura na svijetu! To je i istina jer svaki dečko koji prođe kraj tebe pita te za hodanje,a tko je mene pitao nitko!"
Svaka ta poruka slamala joj je srce..sve više i više... voljela ga ja kao nikoga do sada,,,on joj je bio sve,a dopustila je nekom idiotu da ju uplaši i time ugasi Jejinu i Davorovu ljubav!
Nadala se da će ga sresti u subotu u gradu,da mu kaže da ga voli,no on nije došao. Jeja je trebala utjehu,bilo kakvu,pojavio se njen bivši,zagrlio ju je i otišli su van.On ju je poljubio.I to je bilo to.Tada je shvatila da voli Davora jer je u tom poljupcu gledala stranca,a vidjela i ljubila Davora!!!
Život joj je srušio tog dana,shvatila je koliko joj Davor znači.Ali pitala se zašto te večeri on nije došao u grad kada je trebao,kada se Jeja htjela pomiriti s njim???Ipak nije ona za sve bila kriva.
Tada mu je napisala pismo,veliko pismo u kojem mu je ispričala cijeli svoj život,razmišljanja, misli i osjećaje.Dala je to Posi,a Posa Davoru,no,iako je on pročitao njeno pismo,on nije htio čuti za Jeju.Zamrzio je svoju jednu i jedinu djevojku koja ga je voljela svim srcem!!Zamrzio je curu koja je živjela da bi njega činila sretnim!!
Vrijeme je prolazilo,,,sve sami tmurni,tužni i blijedi dani,,,izvana vesela cura pretvorila se u hodajući led.Srce joj se smanjilo,,skoro i potpuno nestalo..za nikoga više nije imala ljubavi,osim za Davora,a on tu ljubav više nije želio.Zaboravio je svoju malu Jeju,,sve njezine zagrljaje,poljupce,razgovore,zaboravio je njen smijeh,njen plač,sve što su prošli zajedno...
Ili si nije htio priznati da ju voli...
Nakon skoro mjesec dana,Jelena ga je voljela....još uvijek...Htjela mu je poslati poruku 'Ljubim drugog,jer tebe ne mogu.Srce mi plače,volim te sve jače...'
Možda da mu je poslala tu poruku,da nije čekala da toliko vremena prođe,možda bi ga sada imala,možda bi se vratio svojoj Jeji,no to sada nikad nećemo znati.Nikad više.
Jelena se odučila opet napisati mu pismo,i dati dati mu par pjesama posvećenih baš njemu,njenom voljenom Davoru,,,,U njenom srcu posebno je ostala pjesma 'Suzu pusti,ali ne plači...' jer je imala posebno značenje.Jelena je možda čak tom pjesmom pokušavala upozoriti Davora na nešto što bi se zaista moglo dogoditi...
Te večeri,dok je pročitao pisma,čak su se i dopisivali,iako su poruke bile hladne i pune mržnje,Jelena je malo oživjela kada je vidjela njegovo ime na mobitelu,,još uvijek je pisalo Dronjak_love,tako joj je bio u imeniku.
Nije mogla podnijeti njegovo odbijanje,pa se odlučila zaista potruditi do kraja,dok ne izgubi snage.Odličila je da će u subotu razgovarati s njim. Čak je tog tjedna otišla u Crkvu.Glavni cilj joj je tada postao vratiti svoju ljubav,vratiti Davora...
Stigla je i ta subota,bilo je Sada ili nikada.Lijepo se spremila za grad,čak je ispeglala kosu.Došla je u grad dosta loše volje jer ju je bilo strah da će ju Davor odbiti.Već je bilo oko 10 sati,a ona nije mogla skupiti snage da ode do njega,makar je stalno bio oko nje.I puno ga je puta te subote uhvatila da ju gleda.Oči su mu sve govorile,još uvijek je htio biti s njom,ali zbog nepoznatih razloga nije to htio priznati ni njoj,a što je najgore,ni sam sebi.Ali oči ne lažu,u očima se sve vidi,vidi se čovjekova duša.
Sjedila je na podu u Sedmici i plakala se.Vidjela je Davora kako ulazi u Wc te odlučila:kad izađe,reći će mu da stane i to je to.Povratka nema! On je izašao iz WC-a,i pogledao ju je na podu,i ona njega,makar se zbog kose preko očiju nije vidjelo da i ona njega gleda.Htjela se ustati i otići do njega,no cure su bile brže od nje.Jelena O. mu je rekla da stane i da Jeja želi razgovarati s njim,i primila Jeju za ruku.Ustala se i gledala ga,prvo ga samo gledala.Nije znala što da mu kaže jer je vidjela koliko ju mrzi,i bio je onaj njegov prijatelj s njim pa nije znala da li da mu uopće išta kaže.Ali je sama sebi rekla,ti to možeš i ti to hoćeš.Počela je pričati,došla je jako blizu njega i sve mu rekla.Otvorila mu svoje srce.Pred njegovim prijateljem govorila mu je da ga voli i da ne može bez njega.Iako je osjetila olakšanje jer mu se otvorila, istovremeno su je te njezine riječi toliko boljele! On je samo gledao u pod,i Jelena je vidjela u njegovim očima da dobro upija sve što mu ona govori i da mu je jebeno drago što mu sve to priča,zapravo se ponižavala pred njim.Molila ga je za još jednu šansu,a on joj je rekao Imala si ju,idi Gigi.To ju je ubilo! On joj je bio najbolji prijatelj,i stalno je pričala s njim o tome kako da vrati Davora.On je htio otići,no Jelena ga je zagrlila i nije ga puštala.Rekao je "Ja idem.",a Jelena ga je primila za ruku.Čudno je bilo što se on nije odmaknuo od nje,kao da je želio da ga opet zagrli.I kada ga je opet zagrlila,on je stajao,nije ju maknuo od sebe,znači da je i on to bar malo želio!Opet je rekao "Ja sad idem.",i ona mu je još jednom ponovila da ga voli i zagrlila ga,suza joj je krenula niz obraz. On je još jednom rekao "Ja idem!",i valjda je očekivao da će ga ona sad na koljenima moliti,no ona ga je samo izbezumljeno,hladno gledala i krenula po prostoriji tražiti svoje prijateljice.Zapravo,htjela se uvjeriti da nisu blizu nje kako bi Jelena mogla učiniti ono što želi,na miru.Davor je otišao prijateljima van,a Jelena je otrčala van.Druga Jelena je počela trčati za njom jer je valjda shvatila što Jeja namjerava.Jeja je izašla van,vidjela Davora i to je bio kraj.Istrčala je na cestu i ugledala auto koji je išao prema njoj.Stala ja pred njega bez imalo staha,imajući ruke na očima da ne bi opet slučajno vidjela hladno Davorovo lice.Okrenula se prema autu i čekala da kucne i taj čas.No auto je stao.Čovjek je otvorio prozor i pitao ju Je li dobro,no ona je otrčala na travu u parkiću gdje je stajao Davor,sjela tj.bacila se na pod i počela jako glasno plakati.Moglo bi se reći i vrištati.Vikala je kroz plač "Isuse,kako ovo boli! Zašto mi je to napravio kad ga toliko volim??Ne želim više živjeti!!Ne mogu i neću!!!" Tada se pojavila Ana i plakala skupa s njom,molila je Jeju da ništa ne učini jer bi Ana umrla bez svoje Jeje.Jelena se samo plakala,i počela se jako tresti.Nije joj bilo hladno,no tresla se tako jako da nije mogla ni disati ni pričati.Uspjela je reći curama da idu na wc,no htjela je otići na kolodvor i čekati vlak.Čvrsto je to odlučila.Cure su ju snažno zagrlile i nisu ju puštale,a ona je pred svima,i pred Davorom koji je tada bio vjerojatno jako sretan,plakala.Uspjela se izvući iz Aninih ruku i brzo je potrčala prema kolodvoru.Nitko ju nije stigao,hodala je po tračnicama čekajući vlak,no zašto nije došao kada je to tako htjela???Tada su došle cure i ona ih je mrzila u tom trenu jer je htjela skratiti muke i sebi i Davoru!
Došla je čak i Valentina s kojom je bila posvađana,tješila ju i rekla joj kako Davor izgleda kao četnik,na što je Jeja rekla da je on najljepše biće koje je ikada vidjela.Krenuli su svi zajedno prema Sedmici.Nisu Jeju ostavljali ni na tren samu jer je svašta htjela učiniti.Ušla je unutra i čula pjesmu Varalico od Colonije...i opet se počela tresti.Došla joj je frendica iz razreda Irena i rekla nekim curama da joj donesu čašu vode da se smiri,jer Jelena više nije znala za sebe.Vidjela je samo Davora i jednostavno je htjela umrijeti jer nije željela bez njega živjeti.Otišli su svi doma.I Jeja.Ugledala je žiletu u kupaonici i pomislila kako bi to bilo najbolje.No ipak nije ništa učinila.legla je u krevet i plakala.Cijelu noć plakala.Da je bar Davor znao koliko ga voli,koliko ja htjela da ju opet zagrli.A Jeja je znala da i on nju još uvijek bar malo voli.Nije do jutra mogla prestati razmišljati o tome kako se je osramotila pred svima.Svi su ju pitali što joj je bilo da je istrčala pred auto.Ležala je na krevetu i pitala se čime je ona to zaslužila,kad ga samo voli...Nikad ga neće zaboraviti....Kako joj je mogao samo tako hladno reći JA SAD IDEM kad je vidio suze u njenim očima,vidio je da joj je stvarno žao zbog svega...Jelena nikad nije osjetila takvu bol...nikakve bolesti i fizičke ozlijede ne mogu se usporediti sa ovom ljubavnom,duševnom boli...da je on znao koliko ga ona voli,možda bi joj i dao šansu....
Došao je jedan normalni dan,obični...Otkad se sve to dogodilo,na Jelenino lice više se nije pojavio osmjeh.Ona više nije znala što je to ljubav i što je sreća,i kud god krenula,sve ju je vodilo do Davora i sve ju je podsjećalo na njega.Njegovi pogledi nisu joj izlazili iz glave...I onaj trenutak kada ju je prvi put pitao u parku kod 3. OS Da li te smijem poljubiti?...Taj trenutak i tu rečenicu ona nikad neće zaboraviti.
Došla je jedan dan doma poslije škole,bacila torbu na pod i legla spavati.Plakala se u krevetu,razmišljala o tome kako ju drugi svijet sve više zove te kako bez svog Davora,svoje male čokoladice,stvarno više ne može.Željela je njegove ruke,poljupce,zagrljaje,željela je da joj opet slaže lanac na bicklu kao što joj je slagao kod Eurosporta onaj dan prije nego što je otišao na more,,,,Još se toga sjećala,i kako joj je bilo slatko to što mu se žurilo,a svejedno je stao i slagao joj bic...Tako ga je voljela...
X Nastavila je u krevetu razmišljati o svim provedenim trenucima s njim i nije mogla doći k sebi od tuge.Bilo joj je tako hladno,nije se željela pokriti,shvatila je da je to i zaslužila. Otišla je u Wc- i dugo,dugo gledala onu žiletu na ormariću,sve dok ju nije odlučila uzeti u ruke i pokušati nešto...nije bila sigurna želi li to,no ispred sebe je vidjela Davorovo hladno lice i čula njegove riječi JA SAD IDEM..Povukla je par crta i samo malo zastenjala od boli,,,sjela je na pod i gledala kako krvari....žile su bile natečene i kvarila je po podu...osjećala je kako slabi,,,brzo je otišla po zavoj i zamotala ruku,uzela je tu žiletu,otrčala u podrum po bicikl i bez imalo snage,odjurila je u park.Nazvala je Bojanu nek brzo dođe.Pala je s bicikla jer nije imala snage,ali je bila uporna.Ustala se i nastavila voziti-Došla je do parka i pala na pod...Ležala je nasred parka,govoreći Bojani kako se boji da neće još dugo živjeti.Bojana je rekla da ide u ljekarnu po još zavoja,a Jelena je ostala ležati i plakati. Jelena je uzela iz džepa žiletu i još si više razrezala žile,,,krv je jako počela teći,još jače,,ležala je nepomično na podu.Došla je Bojana i rasplakala se.Pitala ju je zašto je to učinila,ustala se i otišla nekuda sa biciklom.Vratila se nakon 2 minute sa Davorom.Jelena više nije ni mogla gledati.Dok ju je Davor vidio kako leži na podu,shvatio je što je učinio,samo zato što je htio ispasti frajer.Pogledao je oko sebe i ugledao park pun ljudi koji ga gledaju s krivnjom.Bilo mu je tako žao!
Jelena je prestala plakati jer više nije mogla,te nastavila ležati i gledati u prazno,dok je Bojana zvala hitnu pomoć.Davor je uplašen sjeo kraj Jelene i primio ju za ruku,koja je bila sva krvava.Jelena ga je gledala i htjela mu još puno toga reći,no nije imala snage ništa izustiti.Davor ju je gledao sa suznim očima i šutio. Samo ju je pitao Jeja,zašto?
Ona ga je nježno,najnježnije pogledala,skupila svu snagu koja joj je ostala,i rekla mu "Volim te,Davore.Ostat ćeš mi u lijepom sjećanju.."...te je zatvorila oči,i njena ruka ispala je iz Davorove,i ugasilo se još jedno svijetlo mladog i tužnog života....
Davoru su oči bile prepune suza,no iz nekog razoga nije ih pustio da teku.Bojana se plakala,a ljudi su svi gledali Jeju,nekad znanu kao najvedriju curu u gradu,kako bespomoćna leži na podu....
Davor je pustio njenu ruku,ustao,pogledao ju zadnji put,okrenuo se i otišao...Ni sam nije znao kamo ide.
U glavi se sjetio Jejinog zadnjeg pisma i njenih riječi iz najljepše pjesme...."Suzu pusti,ali ne plači..."
Ponovio je nekoliko puta taj stih u glavi,te pustio suze...Tek tada se prisjetio svih trenutaka provedenih sa Jejom,ON se tada sjetio kao joj je slagao lanac,ON se tada sjetio kako su se voljeli na vjetru,ON se tada sjetio koliko mu je puta rekla da ga voli,ON se tada sjetio koliko su njihovi zagrljaji bili prepuni ljubavi...
I tek tada,kada je već bilo kasno,shvatio je da ju je doista volio,no bojao se priznati da ne bi opet ostao povrijeđen.I onda je shvatio koliko ga je Jeja voljela,,,a sada,neće ju više nikada vidjeti niti imati priliku poljubiti ju i gledati njene zelene oči koje su ga gledale sa ogromnom ljubavi....nikada više neće čuti njen glasan smijeh,,,nikada neće više osjetiti njenu toplu i slatku ljubav...više nikad neće svojoj Jeji slagati lanac na biciklu...više nikad joj neće moći izgovoriti one 2 riječi,riječi zbog kojih je njegova Jeja umrla...riječi "Volim te..."....Nikada više....
Za kraj knjige-Voli Vas sve Jeja,,,Davore,,,,Nemoj me mrziti,,voljet ću te zauvijek,,,Svoje najljepše godine života provodim tugujući za tobom,,,Jesu li ti sada napokon jasni moji osjećaji i shvaćaš li sada da nisam lagala kad sam se one subote u gradu plakala i rekla ti da te volim najviše na svijetu??!!,,,,,,
Molim te vrati mi se,,,
|