Stoput sam rekla da cu postati drugacija; da se necu bojati nepotrebnih stvari, da cu biti jaka, da necu plakati zbog sitnica, pa ni na tuzne filmove. Rekla sam toliko puta da me nitko nece slomiti vise, da ja zasluzujem biti sretna jer cu pruziti srecu drugima tek onda kada i sama to budem bila. Obecala sam samoj sebi previse puta da cu voljeti razumno bez ljubomore i straha od kraja, bez straha od onoga na sto ionako ja nemogu utjecati, obecala sam da cu voljeti onoliko koliko je dovoljno za srecu, ali ne previse, rekla sam da nikada vise necu dozvoliti da me povrijede, a kamoli slome, necu pustiti da me bace na dno i da gledaju kako placem. Stoput sam rekla toliko toga, bezbroj obecanja, tisuce rijeci i uvjerenja... I znas li samo kako boli sad kad gledam kako je sve to bilo uzalud? Zamisli kad pogledam tebe i vidim kako si dovoljno jak, previse jak za mene, toliko jak za mene da si srusio sve ono sto sam ja ikada rekla? Zamisli koliko me boli svaki put kad me uvjeris da me mozes slomiti i unistiti, onako potpuno, do dna, u trenu. Samo jednom rjecju, jer tvoja jedna rijec je dovoljna da me slomi... A ja sam ih sebi obecala bezbroj. |