Jutro je, skuvao si kafu i čekaš me, znaš da volim da sedim na terasi, da pijem kafu iz tvog krila... Ipak si u kuhinji, nisi čak sipao ni u moju omiljenu šolju. Izmedju nas kaplje tišina, nemi smo, pitam se šta da ti kažem, i zar je dotle došlo. A sećaš se kako smo se čudili onima što se za ruke ne drže i kako sam navikla na tvoje ruke, kao da su deo mog tela... Čitaš novine, gledam ispred sebe u jednu mrlju na stolu, nervira me što ispijaš kafu tako glasno, nervira me bora izmedju tvojih obrva, ustajem i oblačim se, odavno me ne pratiš pogledom dok to radim. Poljubiću te ovlaš izmedju dva reda u novinama, Odlaziš?-pitaćeš me na izlazu, Da, odlazim, odlazim, dodjavola. |