Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Free Slanje SMS-a
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Chat
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Fotografija
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum   Chat   Shout box   Send free SMS   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Photos   Funny pictures


Arhiva (Archive)
Novi upisi (New entries)

9892 upisa na 396 stranica (stranica br. 122)
9892 entries in 396 pages (page No. 122)
..mojoj ljubavi.....
...ušao si u moj život nenadano..kada sam mislila da sve u meni odavno zaspalo je...onako iz znatiželje otišli ,vidjeli smo se kao školski prijatelji..i shvatili da prošlo je 30 godina od onih školskih dana...i onda tri sata razgovora..smijeha...da ja sam nona a ti dida..i smijeh..kao dvoje školaraca...
pričao si mi kako je ona bolesna..i kako te treba..i da nije lako..sin završava sedmi razred..da i ja sam ti kazala da me je on iznevjerio..povrijedio i da više nisam ista..da plovi..i da ne znam što ću sa svojim životom...na čas sve sam zaboravila...i ništa nije ukazivalo na NEŠTO veliko..možda smo se samo duže zagledali u oči..jedne plave kao nebo i jedne boje zrelog kestena..Šetali smo školskim dvorištem..uhvatio si me onako nehotice za ruku..nisam se opirala...godilo mi je...mogla sam čuti dječiji žamor na tom igralištu prije toliko godina..dječje igre za vrijeme odmora..jednu malenu plavu i jednog dječarca..vratih se u stvarnost..i osjetim tvoje usne na svojima..taj poljubac tako nježan..jedva da je dodirnuo moje usne....zadrhtila sam....kemija u zraku..ili je Amor odapeo svoju strelicu i odabrao baš nas dovje..ne znam...mislila sam gripa je..ali nije ..gripa prođe..a ovo obuzelo je moju dušu naša srca i zvoe se LJUBAV....
Utipkao Lucia - 31.1.2008. u 20:33 Komentari ( 0 )

ova pjesma moj je oproštaj
Možda ću opet te nekad potražiti
Nekad kad preletim cijeli svijet
I kad mi svaki drugi pokloni cvijet
I kada vidim ono što monogi žele
Možda bi nam se opet ruke splele
U zagrljaj
Opet jednom, nekada...
Ali za sada
Ovo je kraj
I ova pjesma moj je oproštaj...
Ali ne želim da odem tek tako
Ne želim da misliš da mi je svejedno, da mi je lako...
Hoću da znaš
Da srešćemo se mozda opet nekada
I da će sve biti drugačije
Da tad ovo srce neće biti svačije...
I spojićemo usne kao u snu
Plesaćemo dugo na kiši
I biću zauvijek tu
Nikad ti niko neće biti bliži...
Ali sada...
Sada znaj
Ova pjesma moj je oproštaj...
Utipkao umihana - 31.1.2008. u 20:23 Komentari ( 0 )

da se sretnemo...
Da se sretnemo opet nekada
Ništa se ne bi desilo znam
Na jednu stranu bi pošao ti
A na drugu ja...
Možda bi sjeta u očima tek
Otkrila nam tajne davno skrivene
Možda bi za tugu pronašle lijek
Ove usne nenasmijane...
A možda bi ipak nekako
Pa bilo kako
Naše se ruke istrgle iz tuđih
I čvrsto se uhvatile jedna za drugu
Možda bi i mi ispod ovih oblaka crnih
Na svom nebu ugledali dugu...
A možda nam ne bi smetalo ni to što kiši
Možda bi baš zbog toga bili još bliži
I možda bi samo tren gledali jedno u drugo
I onda se ljubili dugo, dugo...
Utipkao umihana - 31.1.2008. u 16:20 Komentari ( 0 )

?
Nemoj si više lagati da si Superman
Kad i sam znaš da te odaje osmijeh Jockera.
Inteligencija na razini Japanske bube
Otkriva da ipak nemaš mozak Nika Praskatona,
A jedino te brzina Ptice Trkačice spašava da pobjegneš
Od ogromnog kamena kojim te želi smrviti onaj tko te razotkrio.
Utipkao curica - 30.1.2008. u 18:31 Komentari ( 0 )

ne znam da li mi opraštaš...
Znam da boli te
Ali ne manje nego što boli i mene
Sjećanje
Na nas...
Znam da tuguješ
Do zore zbog mene lumpuješ
I vino prosipaš
U snu me sigurno dozivaš...
Znam ne mrziš me
Ali trudiš se
Druge da u to uvjeriš
Ja znam da sve nove iznevjeriš
Kad se mojih očiju prisjetiš...
Znam da voliš me
I znam da ne znaš koliko boliš me
I znam, sve znam
Samo jedno ne znam...
... Ne znam da li mi opraštaš....
Utipkao umihana - 30.1.2008. u 15:21 Komentari ( 0 )

JASTUK SJEĆANJA
DOK VANI KIŠA PADA
JA JASTUK GRLIM MEKI
STIŠĆEM GA UZA SEBE JAKO
DA DUŠU TVOJU OSJETIM
ZVUK KIŠE NA SUZE ME SJETI
LAKANO MI ONE POČNU TEĆI

A JASTUK KAO DA JE PREUZEO ULOGU TVOJU
ŠUTI I KIDA MI DUŠU MOJU!

I KAO DA SAMO TI ZA MENE POSTOJIŠI SAMO TI MOJOM DUŠOM HODAŠ
TAKAV MI ŽIVOT POSTAO!
Utipkao ANA EMANUELA - 29.1.2008. u 04:37 Komentari ( 0 )

TEBI KOJEG SE MORAM ODREĆI


DA IMAM SREĆE LJUBILA BIH TE BIĆEM CIJELIM-A NE SAMO OSMIJEHOM!
I BAŠ JE ŠTETA ŠTO ĆEMO ZAUVIJEK O OVOME MORATI ŠUTJETI-NIKADA JEDNO DRUGOM SA ISKRENOŠĆU PRISTUPITI!

ŽIVOT NAS TUŽNI TJERA NA TO -DA PREBOLIMO,DA PUSTIMO DUŠE DA ODU JEDNA OD DRUGE!
Utipkao ANA EMANUELA - 29.1.2008. u 04:28 Komentari ( 0 )

LJUBAVI DUŠE SU NAŠE RAJ!
LJUBAVI NEGDJE SI DALEKO,AL NEK TE TO NE BOLI,ZNAJ DA MOJE TE SRDAŠCE JAKO JAKO VOLI!
I KAD ZASPEŠ PA SE TRGNEŠ U SNU PA KAD VIDIŠ DA JA NISAM TU,NEK TE NE BOLI JER DUŠA MOJA SA TVOJOM SNOVE KROJI!!!!!!!!!!!!!
V O L I M T E IZBRISATI SE NEĆEMO NIKADA JER DUŠE NAŠE ČINE NAŠ RAJ!!!!!!!!
Utipkao ANA EMANUELA - 29.1.2008. u 04:19 Komentari ( 0 )

krikom gubim glas...
dok place more starim suzama...
zovem te,
krikom gubim glas...
s druge strane nasih pogleda,
vidim nema nas...

ladje koje odlaze,
odnose toplo ljeto s nasih obraza...
vidis li da je sve sada stvar prolazna...
i svakim korakom sve vise kisi,
a moj glas postaje sve glasniji,ali tisi...

vjetrovi s juga sjetno pricaju
o jednoj ljubavi sto umire...
sto gubi trag...
i tjesi me da je sve to stvar sudbine...
i da mi vise nisi drag...

dok place more starim suzama...
zovem te,
krikom gubim glas...
s druge strane nasih pogleda,
vidim nema nas...
Utipkao malenaaa... - 27.1.2008. u 21:39 Komentari ( 2 )

mjesto zločina
Pahulja bijela pala je
Na moj dlan u kasni čas
Kap po kap i kiša stala je
Ja više ne mislim na nas
Tek ponekada
Kad kasno u noć odlutam
Da, ponekada
O tebi razmišljam
I oči još ti pamtim
Kad usnama u snu te zlatim
Ali ne želim više nikad da se vratim
Na mjesto zločina...
Razasu se san
K'o biserje po svili
Mi nikad više biti nećemo
Ono što jednom smo bili
I ne, ne diraj u prošle dane
Ne diraj u bolne rane
Neka sve
Ovako ostane...
Utipkao umihana - 27.1.2008. u 13:29 Komentari ( 1 )

PO"NEKAD"
PONEKAD SI IMAO POGLED ANDJELA!
PONEKAD SI IMAO POGLED PRIJATELJA!
PONEKAD SI IMAO POGLED ČOVJEKA U KOG SAM SE ZALJUBILA,COVJEKA KOG VOLIM!
PONEKAD BI TI LICE BILO PUNO SREĆE,RADOST TI JE IZ GRUDI FRCALA!
PONEKAD SU OČI TVOJE SA MOJIMA VODILE RAZGOVORE.
PONEKAD SU RUKE TVOJE DODIRIVALE KRADOM RUKE MOJE,
PONEKAD BI MI RUKAMA OČI ZATVARAO I DUŠU MOJU OČARAO.

PONEKAD SI MI BIO SVE: PRVI GLAS BUDJENJA I ZADNJI GLAS MOG SNA.

A SADA TOGA PONEKAD NEMA,OSTAJE SAMO OTISAK U MENI DA PO"NEKAD" JE NETKO BIO ZA MENE TU I KAD SAM BILA NAJSRETNIJA I KAD SAM BILA NA SAMOM DNU!
Utipkao ANA EMANUELA-GS - 27.1.2008. u 03:25 Komentari ( 0 )

neobićni prijatelj
JA SAM BRANKA IMAM 18GOD AL DOBRO TO NIJE BITNO ISPRIČAT ČU VAM PRIČU KOJU SAM SAMA DOŽIVILA ''''



SVE JE POČELO JEDNOG DANA BIJO JE TO OBIĆAN DAN DOK SE NISAM VRATILA IZ ŠKOLE KAD SAM DOPŠLA DOMA MAMA JE KO PO STAROM BILA KOD SUSJEDE NA KAVI A TATE KO UOBIĆAJNO NIJE BILO DOMA BIJO JE KOD KUMA KOD KOJEG SE NAPIJAO A MENE JE NA VRATIMA ČEKAO GOLEM POPIS KOJG MORAM NAPRAVIT DOK SE ONI NEVRATE DOMA NA TOM POPISU SU SE NALAZILE STVARI KAO NAPRIMJER OTIĐI U ŠTALU, ISPECI KRUH, DONESI DRVA ,DONESI VODE U KUĆU I TD.KAD SAM UŠLA U KUĆU POGLEDALA SAM ŠTA IMA ZA JESTI AL NIĆEG NIJE BILO NARAVNO MOJA DRAGA MAMA NIJE STGLA NIŠTA NAPRAVITI I ONAKO GLADNA OTIŠLA SAM U ŠTALU I POLAKO PRAVIT SVE ONO ŠTO SU MI NAPISALI JER KASNIJE NEBI STIGLA JER JE BILO ZIMSKO VRIJEME I NARAVNO MRAK JE BRZO PADAO OKO NEKI SEDAM SATI DOŠAO JE TATA I BRAT A MAME JOŠ NIJE BILO NAKON NEKOG VREMENA STIGLA JE I MAMA GLE ČUDO POMISLIH U SEBI NAPOKON STIGLA JE DOMA TAJ DAN BILA SAM LJUTA SAMA NA SEBE PRVO CJELI DAN NISAM NIŠTA JELA A NA NOGAMA SAM OD POLA ŠEST UJUTRO JER SAM IŠLA U SISAK U ŠKOLU PRVI RAZRED I KUD SAM DOŠLA IZ ŠKOLE U POLA ČETRI ONAKO GLADNA JER MI MOJI NISU DAVALI ZA GABLEC JER NAVODNO NISU IMALI ZA MENE TE SU MI NA KRAJU KRAJEVA PRIBACIVALI ŠTO NISAM STIGLA KRAVU NAPOJIT NA TO SAM REKLA ZAŠTO SVE MORAM JA ZAŠTO NETKO DRUGI NEBI TO NAPRAVIJO UMJESTO MENE TO JE BILA NAJ VEČA GREŠKA KOJU SAM NAPRAVILA TAJ DAN NA TO ME JE TATA UDARIJO I REKAO MI JE DA SE GUBIM VAN IZ KUČE TO SAM U TOM TRENUTKU I NAPRAVILA OSJEČALA SAM SE DA SAM SAMA NA SVIJETU DA ME NITKO NEŽELI I DA SVIMA SMETAM SJELA SAM VAN NA STEPENICE I PLAKALA SAM SVAKAKE SU MI SE MISLI MOTALE PO GLAVI KAO NAPRIMJER ČEMU ŽIVJETI KAD TE NITKO NECJENI NI ONO ŠTO SI TI NAPRAVIJO U TOM TRENUTKU PRIŠAO MI JE MOJ PAS MOJA MRVICA KOJA ME GLEDALA KAO DA MI ŽELI NEŠTO REĆI KAO DA MI ŽELI REĆI DA NISAM SAMA DA JE ONA UZ MENE I DA ME RAZUMIJE TA NOĆ BILA JE NEŠTO POSEBNO ZA MENE DOK SAm je gledala njezine oći bile su pune suza kao da je plakala zato što me vidi takvu nakratko sam zaboravila sve šta mi se desilo i nasmijala sam se i pomislila o bože zar jedan obićan pas može toliko utjecat na nekog zar ta mala životinja može toliko promjenit čovjeka toga tu večer nisam bila svijesna nakon neki sat dva vremena došla je po mene mama da se vratim u kuću inaće ću dobit batina i vratila sam se al posve drugaćija više nisam bila ista znala sam da nisam sama da sam stekla osobu koja će me saslušat kad mi bude naj gore tako je i bilo idući nekoliko mjeseci sve se promjenilo kad sam dolazila iz škole pred mene je dolazijo moj pas uvjek me čekao na cesti i mahao sa svojim čudnim kratkim repom i uvjek je u trku krenuo prema meni sve do jednog dana kad sam se vračala iz škole njega nije bilo a u meni bi su navirale sumnje da mu se nije šta desilo i nažalost te sumnje bile su istinite došla sam u kuču i odmah s vrata upitala mamu dali zna gdje je mrvica ona me na to pogledala i nasmijala se te je rekla tata ju je ubijo u meni su u tom trenutku svi ljepi trenutci prošli kroz glavu koje sam prošla s njome a suze su tekle same od sebe tad sam svatila da su mi oduzeli jedino ono do čega mi je stalo pitala sam je zašto je to napravijo i gdje ju je zakopao na to mi je ona rekla da bude došao neki drugi pas kojeg brat bude donesao a da je stari odvezao mog psa u polje na to sam izjurila iz kuće i otrćala u polje gdje sam srela staroga i rekla mu da ga mrzim naj više na svijetu te sam ga pitala gdje ju je ostavijo na to mi je on rekao da se nesječa pomislila sam kakav si ti čovjek kad možeš tako ubiti životinju koja se nemože ni branit i to su bile zadnje riječi koje sam mu rekla taj dan nakon nekog vremena više nisam živjela s njima počela sam živjet kod udomitelja tamo me premjestijo centar za socjalnu skrb i za to sam im zahvalna sad mi je 18god i živim s dečkom i uskoro če mo dobit bebu i mogu vam reć da su stvari napokon sjele na svoje mjesto ovo je samo jedan dijo mog djetinstva
Utipkao branka - 26.1.2008. u 20:56 Komentari ( 6 )

Šuma br. 8-3. dio
Ja sam Marin.Priču o svom nekad najboljem,a danas samo starom prijatelju prvi sam put pričao davno,prije puno godina,sjedeći na mjestu za svjedoke obrane.I nakon svog tog vremena,sjećam se svakog detalja,svake riječi i svake suze.
Rita Delić,predstavila se ta žena stojeći na mojim vratima danas u 9 ujutro,prerano za moj ukus.Znao sam tko je,naučio sam raspoznava ti tu vrstu ljudi,nakon svih s kojima sam razgovarao o Luki.I ona je sigurno htjela još koji detalj,još koju stranu priče,kako bi ''pomogla'' Luki.I ovaj put će možda stvarno nešto značiti.Ne zato što imam beskrajno povjerenje u njenu stručnost niti zato što itko tu može nešto popraviti,ali približavanjem tog dana,te obljetnice oko koje je Luka(s) stvorio svoj unutarnji svijet mora nešto promijeniti.Nabolje ili nagore,ne znam,ali u ovom trenutku nije ni važno.Pozvao sam je unutra i ponudio je sokom.Slušala me pozorno.
Bila je zabava u Klisu te večeri.Dan grada,16.8. Luka i ja smo se našli na parkiralištu kod crkve te večeri,i uputili se njegovim autom u mjesto.Tamo je već bilo puno ljudi,i glazba je bila glasna.Odlučili smo napraviti đir da vidimo tko je sve večeras tu,ali onda je on ugledao Nju.Marija,zvala se ta cura.Luka je bio oduševljen,govoreći da nikad nije vidio tako lijepu curu.Nasmijao sam se,jer mora da je to bio stoti put da sam ga čuo da to govori.Ali ovaj put je bilo drugačije,očito.
Znao sam neke Marijine poznanike,jer doselila se nedavno,i to iz Splita.I nisam je volio,imala je ružnu reputaciju,jednu od onih koje se obično pokažu istinitima.Rekao sam to Luki,ali njemu nije bilo važno.Slijepo je vjerovao da je ta žena nešto posebno.Prišao Joj je tu večer,pričali su,popili nekoliko pića.Koji sat kasnije,kad je slavlje počelo jenjavati,odvezli su se u Lukinom autu,kako sam kasnije saznao,a već tada pretpostavljao,u šumu br 8.I ja sam ostao bez prijevoza,u mjestu,te se pješke uputio kući.
Sutradan najranije ujutro nazvao me s pričom o protekloj noći.O šumi,kako je bilo savršeno,prekrasno i najbolje u njegovom životu.Pokrio sam glavu jastukom i ugasio mobitel.Sljedećih dana samo je o tome pričao,ali Ona nije dijelila njegovo oduševljenje.Nije mu uzvraćala pozive,nije se htjela nalazit s njim i sve u svemu potpuno ga je ignorirala.Ali umjesto da on uslijed toga shvati kakva je Ona,svakim je danom postajao samo sve opsjednutiji Njom.Samo je o tome pričao,a nakon nekog je vremena počeo i pratiti kad bi navečer išla negdje.Nalazila se s momcima,a on je uvijek bio tu negdje,i gledao.Čuvao je.Ali u svakoj od tih njegovih avantura nije se krila ljubomora.Ni tračak ljubomore.Samo Ju je htio zaštiti,čuvati...voljeti.
Te je večeri pratio kao i inače.Našla se s Njim.Luka Ga nije volio.Znao je da je On agresivac,propalica i ološ.Imao je loš osjećaj u vezi te večeri.Nazvao me i rekao da su u šumi.Gledao je iz mraka.Znao je nazvati me katkad u takvim situacijama,možda da ne mora misliti o tome što vidi.Pričao bi tada o Njoj,kako je prekrasna,njegova jedina prava ljubav...
A onda sam preko zvučnika na mobitelu začuo vrisak.Ženski vrisak.I još jedan,malo duži.Luka je viknuo:''Neee...'' i ispustio mobitel.To je bilo sve.Sljedeću vijest sam čuo od policije.Da ih je Luka oboje ubio,i da je u pritvoru.
''Ali ti ne misliš da se to dogodilo?''-upitala me Rita,još ne taknuvši čašu sa sokom.
Ubio Ga je,tu nema sumnje.Ali Nju ne...nju nikad.Nije bio ljubomoran na Nju.Volio Ju je.A tu je i naš razgovor na mobitelu...Kako sam ja vidio,stvar je bila jasna.On Ju je ubio,misleći da su sami,možda u naletu neuračunljivosti.Lucas je morao obraniti,osvetiti,ubiti ga.Za svoju ljubav.Uzeo u je u naručje.Bila je mrtva.I više ništa nije bilo važno.Samo Ona,šuma i suze.I obećanje.Obećanje dano jedne večeri u Njihovoj vječnoj šumi.Obećanje da će čekati 50 godina na vječnu ljubav...
Još malo...
Utipkao Lucas - 26.1.2008. u 14:20 Komentari ( 1 )

pijem ti dah...
pijem ti dah kao lijek,
svaku noc prije nego sto usnim ja...
ovaj tren i zauvijek
voli me bez kajanja...
kavez samoce,
zivot mi je gradio...
moj sapat i krik s tobom je utihnuo...
ti si izvjesnost u ovom ludilu...
ti si pamet u ovom bunilu...
nebo i zemlju napravit cu ne vaznim...
samo da ti usne poljubim...
i zapamti,
i kad pocetak i kad kraj je...
nista slucajno se ne desava...
ali to ne sprijecava da bude stvar prolaza...
ljudi su danas fin spoj zlobe i zavisti...
cekaju u redu svoj dio koristi...
pijem ti dah kao lijek,
svaku noc prije nego usnim ja...
ovaj tren i zauvijek,
voli me bez kajanja...
Utipkao malenaaa... - 26.1.2008. u 10:42 Komentari ( 3 )

racun prastanja....
napravim racun prastanja...
da,dragi,to je okus kajanja...
preteze vagu vremena...
slutis li kako zovu me...
hladni,sivi gradovi,
i bez kraja putovi...
noc mi oci otvara...
presla sam tu granicu...
nisam zeljela,
vjetar ju je donio...
snovi su mi ceznjom nagrizeni...
nemoj da sudis preostro o meni...
na licu mi je vrisak vjekova,
razocarana od ovih laznih svjetova...
i gdje si nocas bio,
nije vazno mi...
sto si od mene krio,
samo ce se kazati...
u mirisnoj postelji,
moju pjesmu zagrli,
u njoj pise istina...
istina nasih poraza...
napravim racun prastanja...
da,dragi,to je okus kajanja...
preteze vagu vremena...
tisina postaje sve glasnija,
u krivu sam,i to je istina...
a ako su sve pravila...
sto su onda ljepote...
sto su duse tajne odaje...
napravim racun prastanja...
da,dragi,to je okus kajanja...
preteze vagu vremena...
Utipkao malenaaa... - 26.1.2008. u 09:46 Komentari ( 4 )

zao čas
tišina
kao zao glas
uvijek bolno posjeća
da nema nas...
suze
u zao čas
i svi su oko mene
a niko ne nudi mi spas...
i tek sada znam
samo ti si mogao u dušu da me znaš
samo ti si mogao
najbolje od sebe da mi bez žaljenja daš
ali šta mi vrijedi to sad
kad ne znam na kojem oblaku spavaš
i čije snove sanjaš
ni kome kradeš san,,,
Utipkao umihana - 25.1.2008. u 21:27 Komentari ( 0 )

Šuma br 8-2. dio
Ja sam Rita.Pacijent br. 1892 mi je dodijeljen kao prvi samostalan slučaj,u siječnju ove godine.Sada,6 mjeseci kasnije,nije puno postignuto;pacijent i dalje učestalo gubi dodir sa stvarnošću i pokazuje znakove opsesivno-kompulzivnog ponašanja,iako ta dijagnoza nije utvrđena tijekom godina.Pokušavajući prodrijeti kroz zamišljene svjetove i scenarije u kojima pacijent živi naišla sam na psihičku blokadu određenih činjenica.Klasična dijagnoza podvojene ličnosti može se isključiti s obzirom da je pacijetov alter ego u potpunosti preuzeo njegovu ličnost.On je sada Lucas.
Pravim imenom Luka Mandić,pacijent je jedan od najstalnijih posjetitelja psihijatrijskog odjela strogo čuvanog zatvora u Splitu.Pročitala sam nedavno njegov službeni policijski dose.Rekonstrukcija priče temeljena na iskazima svjedoka i zaključcima istrage daje naslutiti psihološki profil pacijenta u mnogome proturječan mojim dosadašnjim saznanjima...
Luka je tada bio tek 19-ogodišnjak.Mlad,zdrav,sportaš i uzoran učenik.Ambiciozan...Cijeli život pred njim,i bezbroj mogućnosti.Do te večeri...Luka je ugledao Nju(kako je sam uvijek oslovljava) te večeri na zabavi u mjestu.A Ona je bila nova cura,Marija Lasić,čiji je otac koji dan ranije otvorio dućan sportske opreme u mjestu.Luka Ju je upoznao te večeri,i,prema riječima očevidaca,brzo su se zbližili.Nakon samo nekoliko sati i nekoliko pića udaljili su se zajedno u Lukinom Fiat Unu.Jedini podaci o ostatku te noći leže u Lukinoj(ili Lucasovoj?) priči,a ja ih osobno uzimam s jako malo rezerve,jer je šuma br. 8 bila poznata kao okupljalište mladeži željne...hm...pa,mraka.
Sljedeči dani,ipak,nisu bili tako nakloni njihovom odnosu.Savršenstvo koje je Luka vidio u Mariji bilo je neutemeljeno s obzirom na reputaciju koju je djevojka već tada imala.Laka žena,govorili su oni pristojniji,dok su je u sebi vjerojatno zvali droljom.Sljedećeg dana ponašala se prema Luki kao da ga ne poznaje.I sljedećeg,i sljedećeg...sve do te noći.
Opsjednutost djevojkom u Luki je dostigla vrhunac,i tada se počeo rađati Lucas.Te večeri Luka je Mariju pratio na putu od njene kuće prema mjestu,ali sa sigurne udaljenosti,iz prikrajka.Našla se s Njim...a u Luki se probudila ljubomora.Pratio ih je autom.Do šume...šume br. 8...do mjesta koje je Luka(s) nazivao Njihovom šumom.To je bilo sve što je Luki bilo potrebno da se rodi Lucas,i pomuti mu razum u napadu luđačke ljubomore.
Nekoliko minuta kasnije klečao je s Njenim beživotnim tijelom na rukama,plačući.Lice joj je bilo krvavo i jedva prepoznatljivo,dok je On ležao nešto dalje,glavom okrenutom zemlji,sa tankom crtom krvi na potiljku,ali ipak mrtvački nepomičan.Bili su mrtvi,oboje.Nekoliko sati je prošlo dok policija nije došla na mjesto događaja,a Lucas je još stajao u istom položaju.Lagano je njihao Njeno beživotno tijelo,kao da je uspavljuje,i još uvijek jecao,ali bez suza.2 mjeseca poslije osuđen je na doživotni zatvor bez mogućnosti pomilovanja zbog silovanja i dvostrukog ubojstva iz strasti.Očita neuračunljivost nije mu uzeta u obzir,zbog težine kanenog djela.
Otad je ovdje,a to je bilo prije 49 godina.Slomljena duha je bio već tada,ali 49 godina u zatvoru može slomiti i više od toga.Bliži se 16.8.,datum koji Lucas u svojim pričama označava kao dan kada će opet vidjeti Nju,i biti sretan.Sve ove godine terapija uz nikakav napredak obeshrabrile bi i najupornije,ali nešto ipak postoji u tom datumu.Nešto važno Lucasu,što bi moglo biti prekretnica,osjećam to.
Sada možemo samo čekati...baš kao što Lucas čeka već pola stoljeća...još malo...
Utipkao Lucas - 25.1.2008. u 19:29 Komentari ( 0 )

Vjerujem
Osjecam ponovno dodir neba,
osjetim toplinu sunca i ne bojim se tame noci.
Osjecam ponovno da netko me treba,
vidim u svojima jos jedne iste oci.
Mogu dodirnuti zvijezde i plesati sa njima,
mogu u najhladnijoj noci pronaci toplinu.
Mogu poletjeti, ako zelim, do najvecih visina,
mogu voljeti rijeci jednako kao tisinu.
Vjerujem ponovno da se dogadaju cuda,
da postoji negdje sve ono iz moga sna.
Vjerujem da, ako zelim, mogu ici svuda,
jer postoji netko tko voljeti me zna.
Zivim ponovno onako kako sam htjela,
skidam masku s lica i uzdizem glavu.
Zivim onako kako nisam smjela,
vjerujem u zivot i znam da sam u pravu.
Osjecam ponovno vjetar u kosi,
osjetim miris mora, iako ga nema.
Umjesto tuge, sada osmjeh nosim,
ponovno sam ja ona sretna zena.
Osjecam da jutro zapocinje krasno
i kad pogledam se u ogledalo, vidim srecu samo.
Nigdje nema magle; sve je tako jasno...
Iza svakog ugla znam unaprijed sto je tamo.
Osjetim svoj zivot, ponovno ga zivim.
Osjetim to nadanje sto nekoc me pogodilo...
Ja poznajem samo ljubav i nikoga ne krivim,
a sve ostalo za mene nije se ni dogodilo.
Vjerujem da je moguce ostvariti snove,
vjerujem u bajke, princeze i knjige...
Vjerujem u dizanje i pocetke nove,
vjerujem u sve i ne poznajem brige.
Osjecam ponovno da sve ovo vrijedi,
vjerujem u covjeka iz mojega sna.
Vjerujem da ono lijepo nikada ne blijedi...
Ponovno vjerujem otkad digla sam se s dna.
Utipkao Loah - 25.1.2008. u 17:21 Komentari ( 3 )

moje ulice...
oblacim stare cipele,
jer samo one znaju moje ulice...
a vidim nju kraj tebe...
nosi one svoje stiklice...
obukla je opet onaj svoj lazan sjaj...
i smjeska se jer je nama dosao kraj...
oblacim staru jaknu,
jer samo ona zna...
ko me grlio...
i ko me u onaj trenutak volio...
i padne mi suza niz lice...
ona suza tuzna...
i sjeti me koliko sam te voljela...
ma lazem ti...
jer jos te volim...
a vidim nju kraj tebe,
i pitam se kako bi bilo da si kraj mene...
da li bi me isto volio...
ovakvu kakva jesam...
jer ja kao ona nisam...
i trazim nesto lose u sebi...
trazim razlog...
pitam se zasto je mracan put do srca mog...
stavljm ruku u dzep...
izvlacim sliku..
volio si me,
vidim ti u osmijehu...
kidam je,
jer nas zasluzila nije...
ipak sada nije kao prije...
jos jednom udisem ovaj stari zrak...
odvest ce me on jos jednom tamo u mrak...
tamo gdje se voljelo,
tamo gdje me ovako nije boljelo...
i oblacim stare cipele,
jer samo one znaju moje ulice...
oblacim staru jaknu,
jer samo ona zna...
ko me grlio...
i ko me u onaj trenutak volio...




Utipkao malenaaa... - 25.1.2008. u 15:41 Komentari ( 5 )

za jednu MAJU
Čitam ti s usana, usnama mojim,
jer gluh sam za sve kad pred tobom stojim,
čujem samo govor tvoje duše,
usnama mojim kad se s tvojima združe.

Čitam ti s usana, usnama mojim,
i mojim usnama govorim tvojim,
moja si jedina, znaj da te volim,
za tebe živim, za tebe postojim.

Čitaj mi s usana usnama tvojim,
i čut ćeš glas moga srca, srcem svojim.
Taj će ti glas reći voljena,
hvala ti što si za mene stvorena.
Utipkao spe - 25.1.2008. u 09:03 Komentari ( 2 )

Šuma broj 8-1.dio
Ja sam Lucas.Ovo je moja priča.Ni sad mi još nije jasno,niti se zaista sjećam svega.Davno je to bilo,i ja sam davno postao netko drugi.
I da,čekam,ovdje,u Mjestu,na marginama svjetova mašte i zbilje,gdje je čarolija isto što i poljubac tajnih ljubavnika na mjesečini.Tu čekam nju,ispred naše šume,šume broj 8.Promjenila je naša šuma svoje ruho već mnogo puta od tog dana.Još malo...
Bila je to noć slavlja u Mjestu.Te sam večeri prvi put ugledao Nju.Žena o kojoj sam toliko puta prije toga pisao.Žena koju sam volio,iako je još ni dotakao nisam,osim pogledom.Znao sam je,iako mi ni riječi još nije rekla.I ona je znala mene...
Te sam je večeri odveo u šumu.Šumu broj 8,kako je stajalo na tabli ispred ulaza koji su činila dva pognuta i stara stabla.Stabla poredana u obliku broja osam dala su ovoj šumi posebno ime.Ali Ona je znala da je to nešto više,puno više.Vječna šuma(∞...
Proveli smo tu noć u vječnoj šumi...našoj šumi... Pričao sam joj o legendi po kojoj je ta šuma utočište za ljubavnike koji su bili nepravedno razdvojeni za života.Svi takvi na kraju se vračaju u svoju šumu i dijele vječnost predajući duše stablima,nježno isprepličući granje i provodeći zime i proljeća zajedno.Obećali smo da ćemo tu doći,ako nas ikada razdvoje.Obećali smo!...
Gledao sam je tog dana,u daljini.Stajala je na brežuljku,i mahala mi.Tiho je pričala,a ipak sam je jasno čuo.Rekla je da mora ići...da mora ići s Njim.Kada naša šuma promijeni ruho 50 puta,na taj dan,neka je čekam.Rekla je da nađem ženu s kojim ću djeliti život,jer Nas još čeka vječnost.Rekla je da tamo će doći... A On...on je stajao do Nje,i smješkao mi se.Izgledao je blago i podmuklo u isto vrijeme.Mora da je smrt takva...
Otišao sam kod Nje kući,ali nikoga nisam našao.Ni majke,ni oca,ni brata.Stvari su bile razbacane,a prozori razbijeni.Papiri su ležali po kući,uz miris spaljenih snova,ugašenih suzama.Sportska trgovina Njena oca u prizemlju bila je netaknuta,ali prazna.Sve je bilo prazno.
I ja čekam,još uvijek.Ionako nemam izbora.Zašto bih živio život,kad mogu živjeti vječnost?Zašto bih ljubio,kad mogu voljeti?Zašto bih ikad otišao,kad ću uvijek ionako ostati?
Ovdje,u Mjestu,na marginama svjetova,ja čekam.Naša šuma je promijenila ruho 49 puta.Još malo...
Utipkao Lucas - 25.1.2008. u 01:24 Komentari ( 2 )

volim te
Anđeli kada suze puste,zvijezde ne sjaje zbog magle guste,
i kad se nebo smrači to samo znači da uvijek biti ću svjetlo tvoje,
ne zaboravi me maleno moje.........
Utipkao Crazy Nata - 24.1.2008. u 22:31 Komentari ( 0 )

kukavica
kukavica...
znam da misliš da sam kukavica
baš kao i ja što mislim
da si ti tek lutalica srca slomljena...
da, ja sam kukavica
jer još se njegove ruke držim
i trudim se da što duže da izdržim
da na tebe ne mislim...
kukavica...
znam da svaki dan pomisliš da to sam ja
ah, kukavica
još jedna u nizu
koja je bila samo tren ti blizu
da u nizu...
ali bar sam jedina
koju nisi dobio
bar ne onako kako si navik'o...
jer još sam s njim
još postojim
da, sve duže brojim prije nego zaspim
i mislim na tebe u satima kasnim
ali bar ne brišem sama suze sa svog lica
pa neka sam onda kukavica...
Utipkao umihana - 24.1.2008. u 22:05 Komentari ( 4 )

kao Sunce iza oblaka
kao da sam posljednja na svijetu koja zna
kako da te voli
o, tako se bojim
da ni jedna druga bolje to neće znati
a ipak sam te pustila od sebe
otišao si
kao vjetar nestao si
ja ostala sam da te se sjećam...
a još te trebam
u noćima sivim
u ovom svom svijetu
ja bez tebe ne živim
tek trepćem i suze brišem
smijem se, ali ne dišem...
tek tražim tragove tvojih koraka
i krijem se od drugih kao Sunce iza oblaka...
Utipkao umihana - 24.1.2008. u 21:31 Komentari ( 0 )

Ljudsko srce
˝Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
Zadovoljno nikad posve nije:
Čim željenog cilja se dovreba,
Opet iz njeg sto mu želja klije...˝

(P.Preradović)

Utipkao vedra - 24.1.2008. u 14:25 Komentari ( 0 )

Stranica (Page):   << Natrag (Back)   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121  122  123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353   354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375   376   377   378   379   380   381   382   383   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393   394   395   396   Napred (Next) >>