Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Free Slanje SMS-a
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Chat
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Fotografija
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum   Chat   Shout box   Send free SMS   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Photos   Funny pictures


Arhiva (Archive)
Novi upisi (New entries)

9892 upisa na 396 stranica (stranica br. 118)
9892 entries in 396 pages (page No. 118)
lica pod maskama
Šapućeš da me voliš
A nemaš pojma o ljubavi
Samo me truješ i boliš
Taj me osjaćaj ponekad udavi
Tišina sobe odzvanja
Ti i ja smo samo lica pod maskma
Koliko srce da
Uvijek više oduzima
Koliko duša poleti
Uvijek dublje propada...
Miluješ moju kosu
Ali kandžama
Voliš me gledati bosu
Dok trčim poljima makova...
Nudiš mi više nego možeš da ispuniš
I nakon toga uslijedi razočaranje
Slučajno moje srce izgubiš
Pa se onda ljubav pretvori u traganje...
I koliko god se trudili
I jedno drugom sudili ili ne sudili
Ti ja smo ono što najbolje znamo biti
Ti i ja smo lica pod maskama
I jedno od drugog to ne umjemo kriti!
Utipkao umihana - 22.2.2008. u 10:18 Komentari ( 0 )

Tvoja zvijezda
Pozelim ponekad da neznam nista
o ovom svijetu u kojem zivim.
Pozelim da sam negdje daleko,
da gledam zvijezde i da im se divim...
Jer...
One su tako daleko,
iznad svih.
Poznaju samo noc kojom svijetle
i tek par ociju sto gledaju ih.
Pozelim ponekad i da sam ta zvijezda
i da je cijelo nebo moje prostranstvo.
Da svijetlim negdje, daleko od ljudi,
i da nitko ne dira moje malo carstvo.
Jedna zvijezda sto na nebu sija
ne poznaje bol, suze i tugu.
Nitko ne zna kakva je i cija...
Ona plovi po nebu i dotice dugu.
Ona nema briga i njezin svijet je NJEN.
Svjetlost je njena sve sto ona ima...
A ljudi ispod nje...svijet su udaljen...
Nista nemogu njoj.
I ona nista nemoze njima.
Ponekad pozelim da sam negdje daleko...
Ali uvijek kad to zelim,
tamo nisam sama.
Kraj mene je uvijek tvoja ruka
i u svakoj toj zvijezdi ja mastam o nama.
U svakom tom sjaju,
ja vidim tebe.
Cujem tvoje rijeci, osjetim tvoj dah.
I plovim po nebu...
Ma ja sam zvijezda!
Nicega vise me nije strah.
I onda odjednom dotices moju ruku
i tvoj me dodir dize u visine...
Samo pozelim sacuvati taj trenutak...
I to je sve, bas sve sto me brine.
Odjednom kraj tebe postajem bezbrizna.
Kao da izbrises sve ono ruzno.
Odjednom shvatim da si ti moje nebo...
I sve je sretno sto bilo je tuzno.
Da...
Ponekad pozelim biti zvijezda.
Biti daleko, iznad svih.
I shvatim da sve to imam u tvojim osmjesima...
I budna sanjajuci
zivim za njih.
Utipkao Loah - 21.2.2008. u 22:24 Komentari ( 1 )

...mojoj ljubavi....
...još jedan dan prošao je..sunčan..predivan...moja čumica..moj Gorski Kotar prekriven tepihom ljubičica...upijala sam tu lubičastu boju i taj misris..i razmišljala...to je moja oaza gdje razmišljam...neću otići ..neću dignuti ruke od ove ljubavi...od Tebe...zato što je netko izrekao tisuću razloga zašto ne ćemo uspijeti..neću da me to pokoleba...pa kakva bi to ljubav bila kada bi je pokolebalo..bilo što..osim da se ne voli više....Svjesna sam da neće biti lako..da će iskušenja postojati...prepreke...Možemo mi to najdraže moje? Daj reci da možemo..to mi toliko treba...tvoja podrška..tvoja optimizam..kojim toliko zračiš..i to mi daje snage...Rekao si idemo korak po korak...slažem se...iako su suze danas same klizile...zbog NAS...samo nije te bilo da mi poljupcima obrišeš suze iz mojih očiju koje toliko voliš....I to je normalno...jer volim te...i ne bih bez Tebe u svom životu...nikada više bila...Rekao si mi misli na naš slijedeći susret i zajedničke trenutke..kada je sve lijepo..jer Zajedno smo...ima li što lijepše...Jučer dok sam te čekala u trbuhu leptirići..opet po tko zna koji put...i ogromna želja da te vidim što prije...Park Heroja...park našeg djetinstva...jedna klupa..i mi...ludi od želje jedno za drugim...govorimo pogledima..ne znamo što bi prije...a htjeli bi tako ..puno..puno toga...a vremena malo..jer nikada ga dovoljno kada smo zajedno....Najdraže moje kako je predivan osjećaj gledati tvoje oči..ne govoriti ništa..biti u tvom zagrljaju i osjetiti sve što osjećaš...biti kao jedno....Da ajmo čekati naš ponovni susret.i vjerovati da ćemo uspjeti...ako ljubav koja nam se dogodila bude dovoljno snažna....
laka ti noć ljubavi...jedino nam snove nitko ne može dodirnuti tamo smo zajedno....ejjj ne vrti se noćas ..spavaj mirno..to te samo ja ljubim njećno u snu...
Utipkao Lucia - 21.2.2008. u 20:18 Komentari ( 1 )

***
Nisi mislio da će ovako biti
Ti odlaziš i ja te ispraćam,
bez reči, bez suza.
Zgužvana maramica u džepu,
drhtave ruke iza leđa,
htele bi da te dotaknu,
neka se okamene.
Neka umre sve što je
zbog tebe klicalo životu,
i neka potone sve
što je s tobom sanjalo.
Daleki smo postali
ko bi se tome nadao?
Ti odlaziš i očekuješ
da te pozovem da ostaneš,
u ime dugih godina,
u ime zlatnih osmeha,
u ime nas, nekada...
A ja bih da oplačem,
kad vrata za tobom zatvorim,
sve u šta smo se kleli,
sve što smo propustili.
Jer ti odlaziš,
i ništa nismo postigli.


Utipkao Kaminoko - 21.2.2008. u 09:27 Komentari ( 1 )

Tebi, vise ne
Znam da odavno nisam mislila o tebi, ali eto. Napokon sam prebrodila I to ponovno “nesto” sto sam osecala prema tebi. Znas, mislila sam da si mi jos uvek bitan I da bi skoro sve ponovo napustila zbog tebe, a onda, onda sam shvatila, napokon…Napokon sam shavtila da ti nikada, ali nikada, nisi bio spreman da napustis sve, da odemo negde gde nas niko ne bi osudjivao, gde nas niko ne bi dirao…
TI nikada nisi bio spreman, zivot za mene da das, tako se ba rem kaze, a ja, ja sam umirala zbog tebe, I ponovo se radjala zbog tebe…
Sada, sada znam, da je sve to bila laz, da svaka tvoja rec je vodila u propast, sada znam da dobro je sto sam otisla, sada znam, da pored tebe bi samo uvenula…
I eto, zivot mi se nasmesio, sada volim, I imam nekoga pored sebe. Ponekad me zaboli dusa, boli me kad vidim koliko mi on pruza, toliko puno, a nista mu nisam trazila…
Zivot mi je ponovo ljubav dao, a od tebe sam morala da kradem svaki dan, svaki tren, a eto, ostao si njen…I mislio si da sve mozes da vratis, jednim telefonskim pozivom, tvojim smehom, tvojim lazima, ne….Nisam vise ista, , malo sam posustala, ali znam, dokle god sam ziva, dokle god ima zivota u meni, nikada, ali nikada, se ne bih vratila tebi…


Utipkao Irena - 20.2.2008. u 23:00 Komentari ( 0 )

...mojoj ljubavi...
...još jedna od onih hladnih..za mene još uvijek zimskih noći..iako kažu dolazi proljeće..ne..ja još ne osjećam..tek danju kada pogledam moju šumicu prekrivenu ljubičicama...tada da..ali kada se spusti noć..zima je..zima se uvuče i u dušu..a gdje si ti da je zagriješ...ti se griješ uz svoj otvoreni kamin..koji pruža tako potrebnu toplinu doma..ugodu...a ja..ja samo to zamišljam.. Pogled s moje terase doseže do Cresa..i dalje ..more...ma i zimi..predivno je..ima onu čudesnu moć..i izaziva strahopoštovanje...uvijek mu se iznova divim...Najviše volim kada ujutro uz šalicu tople kave da s više mlijeka...naslonjena na staklenu stijenu promatram more..onako bez riječi...guštam...polako prelazim pogledom po skoro svakoj stijeni..uvali..otoku...i zastanem u daljini..Uglavnom tada razmišljam...uvijek imam o čemu...Kažu da sam prezahtjevna osoba...osmjeh..A jesam li? Možda...možda tako misliš i Ti...da prebrzo mislim...brzo mi sve dosadi..pogotovo ako je monotono..imam milion ideja..još nisam jednu realizirala..rađa se nova...uvijek imam nešto za reći..smijem se do besvijesti..istina rijetko...plačem kad je imalo tužno...gađam te jstucima...onako obučena samo u tvoju ogromnu košulju...a na nogama čarape od frotira..i opet se smijem..ljubim se dugo..jer to volim...mazim se ...dok su tvoji prsti dugo u mojoj kosi...kad volim volim cijelim bićem...dajem..kad dajem dajem sve..i tražim ništa manje od toga...da.. ne praštam...ali sam zaista odana i na mene se može računati..pravi sam prijatelj..uvijek tu kada treba....volim..što volim? iskrenost...onu čistu ljubav ...od koje zastaje dah...volim iznenađenja..ona slatka..lijepa..kad znaš da je nekome stalo do tebe...volim moje more..uz tebe i šumu..i jezero..volim vedrinu i veselje...
nisam još sve nabrojala..pa zar sam zbog svega navedenog prezahtjevna? ako jesam ..dobro biti ću...mislim samo da me ne može svatko slijediti...a možda i može?! noć je odavno..još jedan dan iza nas...po ničemu nažalost neće ostati zapamćen..jedan od onih dana koje jednostavno potrošiš...na žalost...jer nisu nam dani da ih trošimo nego da ih živimo "punim plućima"...
ali nemoćni za to..potrošimo..tako dan za danom...možda i cijeli život ..Tko zna....možda dođe dan..kad ću zaista reći ..ma što reći viknuti da svi čuju..ejjjj sretna sam....osmjeh na mom licu..nadati ću se...tom danu...i vjerovati da će doći...hoćeš li i ti doći sa tim danom ljubavi?
laka ti noć moja ljubavi..sanjajmo jer tako smo zajedno
Utipkao Lucia - 19.2.2008. u 21:31 Komentari ( 0 )

mom tomiju! ; )
OBEĆAJ MI
SAMO MI OBEĆAJ
DA ĆEŠ BITI SA MNOM I DA ĆEŠ ME VOLJETI
DA NEĆU PATITI
OBEĆAJ MI DA ĆEŠ SE TRUDITI
DA ĆEŠ ME VESELITI
DA ĆU SE ZBOG TEBE SRETNA JUTRIMA BUDITI

MOLIM TE OBEĆAJ MI
DA ZLIM LJUDIMA OKO MENE
NEĆEŠ DATI DA ME MUČE


JER ME ZNAŠ,
ZNAŠ KAKVA SAM
DA ĆU SVATKOM OPROSTITI
OBEĆAJ MI DA ĆEŠ ME ČUVATI
I DA NEĆEŠ DOPUSTITI DA PLAČEM

TI SI TAJ KOJEG ŽELIM I KOJEG VOLIM
MOLIM TE
TREBAM TE KO NIKOG DO SAD
DOĐI VIŠE
ZAGRLI ME I NE PUŠTAJ…
Utipkao m.l. - 19.2.2008. u 10:56 Komentari ( 0 )

želim pobjeći!
ŽELIM POBJEĆI…
Izlazim na hladnoću
Promatram svoj grad i ljude
koji užurbano hodaju …
Prolazim kroz park
Vraća me u razigrano djetinjstvo
Bez patnje…
U vrijeme kad nisam znala kako će mi danas biti
Gledam drveća iza kojih sam se skrivala
Travu gdje sam se igrala
Produžujem korake
Želim pobjeći
Želim potrčati i nestati iz ovog grada
Gdje me sve podsjeća na tebe
Ovaj grad mi je postao tijesan
Želim ga zamijeniti
nekim novim početkom
Na nekom drugom mjestu
Ne želim više patiti…
Utipkao m.l. - 19.2.2008. u 10:55 Komentari ( 0 )

zar sam kriva???
Zar sam kriva što volim
oči tvoje smeđe boje
Zar sam kriva što ti
u san moj ulaziš lijep i tih

Zar sam kriva što je o tebi stih
Zar sam kriva što ne smijem
pogledat te u oči
što nikad neću moći

Zar nisi primijetio
da bih oduvijek rekla DA
Zar ne vidiš da te
VOLIM JA!!!
Utipkao Akd@ - 18.2.2008. u 14:48 Komentari ( 0 )

*znam da znas*

znam da znas
koliko mi znaci svaki korak i postupak tvoj
i znam da si svestan koliko mi znaci
ova toplina
kojom zracis...
i to sto te volim celim bicem svojim
nije samo prolazna fraza...
ovo u meni vec godinam
zivi i dise,
i ne kajem se zbog toga,ne...
svako mi mesto mirise na tebe
i ja udisem celim plucima
jer zelim da te osetim...
da te bar na trenutak osetim...

znam da znas
koliko mi trebes,
znam da znas da svaki korak zbog tebe pravim...
volim te celim svojim bicem,
a ti odlicno slutis to,
i uvek si tu kad mi trebas
uvek na tvom ramenu mogu da docekam jutro,
i da se osecam sigurno...

volim te,
i hvala ti na svemu,
hvala ti sti sam te upoznala i sto jedino zbog tebe
zivim i disem,
jer znam da zasluzujes to...

hvala ti sto znas...
Utipkao kiki - 18.2.2008. u 12:38 Komentari ( 0 )

Pali andjeo
Ona je samo Bogu dane krala.
I bilo ju je briga za ostatak sveta.
Lutala pod mesecinom,
il' po asfaltu vrelom,
radila je uvek sta joj se htelo.

Bilo joj je dosta laznih obecanja,
nemogucih misija,crnih osecanja.
Ona je prihvatila da ruza mora da bode.
I da ionako,svako jednom ode.

Bila je "jedna od onih",
ali ne svojom voljom.
Mada nikad nije ni zelela da je smatraju boljom.
"I zivot je ovaj samo jedna farsa"...
Al' nije joj ni bila pruzena sansa.

I sve je to kao tajna...
Da,provela je detinjstvo svoje u domu,
da,jednostavno je batalila skolu.
Da,ocuh ju je zlostavljao godina sedam,
i da...
"Zivot jednostavno i nije tako vredan..."

Kome dom postane ulica,
ko ni ne zna sta je to porodica,
prosto stavi na srce crni veo...
I prosto postane pali andjeo...
To je i ona bila...

Tako cudesno,tako bolno lepa...
I tako mlada,a puna rana.
Kroz ceo zivot ona gurala je sana,
puna modrica i uvek praznoga dzepa.

A nije uopste navikla da place.
Kad tukao je neko,
govorila je:"jace!".
Uvek je isla glavom kroz zid,
a pritom nije imala nikakav stit.

Bila je samo dete kad je prvi put na cosak stala...
Udarce je primala,malo zaradjivala,
a sve to samo da prezivi...
Al' govorila je ipak:
"Neka,ubiti se necu...
Iz inata cu ovaj pakao da zivim."

Samo pali andjeo...
Samo zrtva okolnosti...
A uvek tako prokleto lepa i snazna.
Kao da nekome prkosi...
I puna upornosti,
neke cudne gordosti,
nije dozvolila da je sve to pokosi.
Al' vera u ljubav,
u veru,u ljubav,
joj jednostavno vise nije bila vazna.

A zaljubljivali su se u nju mnogi.
I klinci,i dripci,matorci,prevaranti,
bogatasi,mafijasi,razni foliranti.
A ona se nijednom upecala nije.
Sa slomljenim srcima bezala je nekud,
mada nije nameravala da se krije.

Samo pali andjeo...Samo zrtva okolnosti...
Utipkao Sanjaaa - 17.2.2008. u 19:03 Komentari ( 1 )

Fenjer
Doduše i nije izgledao tipično fenjerski. Niti je budio sjećanja na tjeskobne ulice filmskih klasika, koje su se dojile parom i mutile razum skučenim odajama patnje. Oko njega nije bilo ni zgrbljenih figura, niti je harala kandža premladih prostitutkih, koje da se on pita nebi umirale. Bio je onako bez luće i ulja, bez kašastog fitilja, već oformljen na moderan način, pa ipak još uvjek na pjegavom kostrijetnom stubu. Nije bio ni krivog vrata, i stoga ni ne treba da u vašim očima leluja muk obješenjaka, jer stajao je sasvim uspravno, i kad god bi pukla kakva iskrica u njemu, stopio bi se sa stablima u parku, i ponosno maštao o tome kako bi bilo, da i on ima koju granu. Ne mora biti uopšte debela kao u hrasta, niti baš onako da skitničavo se roni kao u vrbe, već bar da ne stoji sramotno među svim tim stablima, siromah, i nag!
Na vrhu bi se i kod njega nadimavali glomazni leptiri, i opijali se svjetlošću, čim bi mrak stigao, i to baš onda , kad bijeg dana okom uhvatit ne uspješ. A fenjer bi se, ne uzimajte me za riječ, od uvjek posljednji upalio. I to mu nije smetalo, a i kako bi, jer ono što je obaralo ljude u ratu, njega ni ne pomazi. Malo ga je bockala hrđa u dubini, i nemogu reći da mu je godilo njezino tapkanje uz stub, al i to bi nekako predeverao, pa kad ga obiđeš u krugu, svježe ebonaste fleke bi se istaknule i u spiralama bez ijednog daha rekle, da biće još tu.
Nasmijao se, grohotom, kad staviše mu masku koja nije davala pardona ni kamenu ni lopti, i uzletiše se svi oni leptiri i pobjegoše tromo u tamna uzglavlja olučina. Samo, nije mi bilo jasno, ni šta je osvjetljavao ustvari. Kome je gorio, jer jedino bi olakšao djeci kad bi pogubili lopte u igri, tu negdje među sjenama grmova. Tužno li je bilo , po sred ljeta, kad noć i ne uzdisaše da navrati našem fenjeru, i sav bi se naduo, i izgalamio na lijeni sumrak da odveć pusti noć kroz svoje azurne oči, da se upali, i omota svoju tugu plaštem izgubljenih leptira.
No, volješe fenjer ljeto. I proljeće, i Marina i Almu i treći jedan i pluseve i one nepristojne stvari koje bi ukrasili mladi u prolazu. Jer gdje bjehu oni, tu i on. I znao je da, su njemu, ama samo njemu povjerili tajne i stavili pečat svoga pakta sa sudbinom, gdje upravo on bi štitio tik mladosti. Koji prođe tako brzo da ga ni tik srca nikad obgrlit ne uspije.

Učini mi se da, nevoljko njemu sjena izmiče. Da predugo tu je stajala i svojoj raskoši dade kraja. Odpuzala je, dok još u sjećanju gracioznost sapnutu štedješe. I ko da nije je briga, ne ostavi svoj melem niti poniknu, a mladost joj se osladi prerano. Ne osta ni u jednom tragu, koji je osvjetljavao.
Tako često je se sjetim, da mi se i sam ruga praveći joj obrise i veže uzjahale snopove boje joj kose, po onom istom ramenu.
Znam da smrt ima hiljadu lica. Hiljadu i jedno ne. Fenjerovo ne prima i Bog li zna zašto. I nepravedno ni je li da odgovore na svoje zamišljene tajne dobiješ tek u njezinom njedru. A ja mnogo ih imam, i čeznem da jedini put to je da ponovo je vidim, u dubini svežnja onoga odveć protračenog. O muško srce je fenjer, onaj koji bez suda i pokora neda noći svoj dio pločnika. No svjetlost njegova se čini ponekad, predugo sjajnom.
Utipkao MM - 17.2.2008. u 17:56 Komentari ( 0 )

zašto ????
Ako si od crnog vraga,što je tako,tako slatko ?? Ako si od samog Boga,zašto traje tako kratko,zašto prolazi vrijeme ljubavi ???????????
Utipkao dark_st - 16.2.2008. u 22:02 Komentari ( 0 )

................
Tvoja je duša santa ledena i zbog svega mene proklinje,jednom kad me više ne bude,svijeću sreće upalit će.....
Utipkao dark_st - 16.2.2008. u 21:48 Komentari ( 0 )

mozda...
mozda nam se jednom sretnu pogledi,
izmedju svjetova sto izgledaju carobni...
i kad dodju godisnja doba
i promijene vrijeme...
mozda,jos jednom,pa bar duboko u mislima,
sretnes mene...
i mozda te opet ko prije zaboli,
jer mozda opet pozelis da te ovo ludo srce zavoli...
ali onda ce to bit stvar zelje i glupe sudbine...
i kad se okrenes,vidjet ces svijet...
i proslost,i buducnost,i sadasnjost...
i sve,kako leti u jedan tren...
i shavtit ces,da vrijeme prolazi,
a da nitko ni ne primjeti...
gledaj!
ovaj tren je upravo prosao,
a da ga nitko nije ni primjetio...
a mi...
mozda se sretnemo...
ili sve ostane...ovako...
tuzno zaboravljeno...
a ipak tamo gdje pise sjecano...
mozda...
Utipkao malenaaa... - 16.2.2008. u 14:15 Komentari ( 0 )

...........
Pjevali smo stare pjesme,radili i što se nesmje,ali nikad nismo varali...........

Voljeli smo staro mjesto,odlazili tamo često,gdje smo prvi put se ljubili !!!!!!!!!!!!!!!
Utipkao dark_st - 15.2.2008. u 16:14 Komentari ( 0 )

neštooooooo
Jezik zmije u ruci jabuka,čije grijehe čovjek ispašta ?? Ajde,reci svoje ime,kazna ili nagrada !!!! Dio križa koji nosim tebi pripada !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Utipkao dark_st - 15.2.2008. u 15:59 Komentari ( 1 )

Ljubavna pesma
To smo ja i moja drugarica iz klupe (Nikolina) napisale pesmu na casu srpskog jezika.I eto to je ona:

Ljubav kao vetar u kosi
Blagim povetarcem ljubav nashu nosi.

I pticice na grani cvrkucu
A ja samo tebe cekacu.

Svidjas mi se mrvice
Slatki moj kolacice.

Ja sam medju onim pticama
Koje zude za tvojim poljupcima.

Mnogo sam plakala
Ali ipak tebe sam dobila.

Ljubav je kad pod istim kisobranom stojimo
Znaj se ipak volimo.

Pticice na grani cvkucu
Volim te moj misicu!
Utipkao Marina96 i Nikolina95 - 15.2.2008. u 09:15 Komentari ( 0 )

Nasa spona
Secam se susreta naseg,
Tvojih ociju veselih I tvojih usana vrelih
Secam se svih onih godina gde smo dom gradili
Ljubav cuvali I mirno ziveli
Odjednom, kao da se sivi oblak nad nama spustio,
Odjednom, sve ono sto smo gradili
Sve nam se srusilo…
Sad smo sami, I ko zna sta ce doneti novi dan…
Al’ ima nesto sto nas veze, sto nikada niko nece moci prekinuti…
Postoji spona, ma gde I skim bili, ona se nece srusiti
Nas sin, zbog njega cemo I dalje ziveti
Postoji nesto sto nikada necemo zaboraviti…
Bices opet voljen, I voljena cu opet biti ja
Al’ nasa spona, ona jet u, ona je ostala.
Secam se svih dana nasih I noci
Sad kad je svemu kraj, sad znam.
Vise jedno drugom necemo poci…
I nisam tuzna, tako je moralo biti
Vazno je da sam osetila ljubav sta je
Sad kad vise niceg nema
Ne znam, ponovo mi se ljubav ne daje…
Al imamo sina naseg, I on nam je sve
Ostaj mi zdravo., ljubavi zivota moga
Cak iako budem ljubila drugoga…
Nas ce uvek nesto da veze,
Nasa spona, zivot deteta tvog I moga.
POSVECENO MOJOJ SNAJI I BRATU, DANAS SU SE RAZVELI Februar 14.08 KOJA IRONIJA!!!
Utipkao Irena - 15.2.2008. u 00:19 Komentari ( 0 )

***
Oči razlivene,
dlanovi spojeni
ne, ne molim se,
više se ne molim.
Nema te u dahu
mojih stradanja,
kao skica nejasna
na rubu usana.
Opilo te je nešto
a mene otreznilo,
prsti su ti vreli,
ne verujem im.
Izlio si bol,
u mojoj čaši se prelio,
moja ruka gura te,
a ja ne želim to.
Ne okreći glavu,
poznaješ me dobro.
Ustaću zbog ponosa
a ne jer to hoću,
nisam kleknula
više se ne molim
ali ću ostati
jer ipak te volim.




Utipkao Kaminoko - 14.2.2008. u 18:20 Komentari ( 2 )

Rastanak
Nestalo je ljubavi

Nestalo je snova

Ostala su samo iskustva nova

Ostao je bol

Što u srcu peče

I jedan tok suza

Što niz lice teče

Gorki su oni sati

Kad srce zbog tebe pati

Divno je ono vrijeme

Kad voljela sam samo tebe...
Utipkao Akd@ - 14.2.2008. u 14:09 Komentari ( 0 )

Ako...
Ako ti kažem volim te,
reći ćeš mi šališ se,

Ako ti kažem mrzim te,
reći ćeš mi nemoguće,

Zato ti kažem
mrzim te, ali šalim se
znam da je nemoguće ali

VOLIM TE!!
Utipkao Akd@ - 14.2.2008. u 14:06 Komentari ( 0 )

Bio je moje sve
Bio je moje sve:
moja ljubav,
moj princ,
moja opsesija.

Zbog njega sam
spremila lutke
u duboke kutije
da mi se podrugljivo
ne nasmije
ako se pred njim počnem igrati.

Njegov pogled
značio mi je sve
dok nisam saznala
da pogled moje prijateljice
njemu znači sve.

Dobro je
što lutke nisam bacila.
Utipkao Akd@ - 14.2.2008. u 13:59 Komentari ( 0 )

*Ti si kriv*

Ti si kriv,
Jer si samo ponekad kraj mene,
A u glavi mi zivis uvek…
Ti si kriv,
Sto mi suze teku,I uzasno peku
Sto postojis-a nisi moj…
Ti si kriv-
Jer uvek odes
Onda kada mi najvise trebas,
I sto mojim ocima ne das
Da nekog drugog gledaju I vole…
Ti si kriv,
Jer postojis,
Jer ne znas da volis,
Jer me gledas tim divnim ocima,
Jer me ljubis tim vrelim usnama,ti si kriv…
Jer imas takav osmeh…
Sam si kriv
Sto zivis u meni,I svestan si toga
Da te upravo zbog svega ovoga
Nikada necu zaboraviti…
A opet mi odmazes
Tim svojim osmehom
Da zaboravim
I iza sebe ostavim
Sve nase dane…
Ti si kriv…
Utipkao kiki - 14.2.2008. u 13:38 Komentari ( 0 )

Šuma br. 8-Epilog
Napokon sam tu.Napokon sam s Njom,u vječnosti.Došla je,baš kako je i obećala,u našu šumu.U vječnu šumu.Naši svjetovi,svjetovi mašte i zbilje još jednom su se dotakli...u Mjestu...na marginama svjetova.Ovaj me put povela sa sobom.Ovaj put je zauvijek.I dok šetamo našim livadama,plešemo na toplim kišama i smijemo se,prisjećam se svog svijeta.Svih mojih prijatelja.Marina...čovjeka koji mi je pomogao kad mi je najviše trebalo.Koji je time sve izgubio.I Rite,koja je vjerovala kada malo tko bi.Što je s njima,tko to sada zna...
Ali sve to blijedi,kada pogledam Nju,svoju vilu...zahvaljujući Njoj opet sam mlad.Poljubac vile koji vraća mladost...podsjeća me to na priču o Petru Panu i Zvončici.Na djetinstvo...
-''Brineš se za Marina?''-upitala me Ona,vidjevši me zamišljenog.Bila je u pravu.
-''Da...''
-''Vidiš,ponekad se vila zaljubi u smrtnika...kao ja u tebe.Zato sam te i dovela ovdje...ali ravnoteža mora postojati.Što uzmeš,moraš nadoknaditi.Zato te prošli put nisam mogla povesti.Htjela sam,ali On je znao da bi to imalo prevelike posljedice.''
-''Ali što to znači?Da je netko iz tog svijeta ostao u mom?''
-''Recimo samo da ne trebaš previše brinuti za Marina.Srest ćete se vi opet...''
-''Ali,kada?''-pogledao sam je začuđeno.
-''Za 50 godina,naravno,a kad drugo?A i ja jedva čekam,iskreno.50 godina je previše vremena za dvije sestre da budu odvojene...''
Rita...nasmijao sam se.I sjetio se kaputa kojim me ogrnula kada sam odlazio.Gurnuo sam ruku u džep.Bilo je tamo.Pismo...pročiao sam ga još jednom.Napokon je sve ok.Napokon je kraj...i početak...

''Bojim se noćas...noć je hladna,i miriše na odlazak.Samo ti i tvoje tople ruke me još mogu uvjeriti da će naša bajka imati sretan kraj.I gdje god bili,i kako dugo,nije važno,jer vrijeme i svijetovi ne mogu Nas razdvojiti.Ne znam što će se dogoditi,možda tek slutim,i tko ćemo postati jednom kada odrastemo i prestanemo vjerovati u zamišljene svjetove,čarobne ili tužne.Ali znam da sam sretna što te imam ovdje,kraj sebe,u ovom trenutku u vječnosti.
Pomalo shvaćam,dok ti ovo pišem,da ipak moram otići.Ne želim to,i pokušala sam Mu reći,ali neki zakoni se ne krše,pa čak ni radi ljubavi.Nemam tog prava da te povedem sa sobom,samo zato jer te volim više od sebe,ili zato jer ti mene zaista i želiš više od života.Ja tog prava nemam,ljubavi,niti želim imati.Ostani ovdje,tu sada pripadaš.Jednog dana,kada naša šuma promijeni svoju odjeću 50 puta,doći će vrijeme.Naše vrijeme da podijelimo vječnost,tu,u našoj šumi.Budi tu na taj dan,ja ću čekati.Neki,koji bi nazvali to krajem,bili bi vjerojatno u pravu.I zaista,to je će biti kraj.I početak...
Volim te,mali moj...vidimo se...''
Utipkao Lucas - 14.2.2008. u 10:25 Komentari ( 1 )

Stranica (Page):   << Natrag (Back)   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117  118  119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353   354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375   376   377   378   379   380   381   382   383   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393   394   395   396   Napred (Next) >>